Zlatna arena 'Dnevniku Diane Budisavljević', Vrdoljakov 'General' bez glavnih nagrada
Imali smo ujaka Savu koji je umeo mlađima koji se zaigraju rečima u njegovom prisustvu strogo da kaže "birajte reči", što je bio poziv za pristojno ponašanje da se ne bruka familija.
U teška vremena kada zavlada bolest, elementarna nepogoda, nesreća, rat, u ljudima se probudi solidarnost, empatija, ponos i patriotizam, nesebičnost i volja da se pomogne da se što pre prevlada nevolja. Ta energija nosi sve pred sobom i savlada sve prepreke, porazi neprijatelja slogom i humanošću, i pobeđuje sa najmanje gubitaka, zato sto su složni, zato što svaku jedinku vide kao delić
"Naše iskustvo je palanačko"
"Nema niti može biti promene."
"Znao sam da je umro Tito: on nas je naučio da ništa ne krijemo. On je učitelj otvorenosti." Radomir Konstantinović
Ne reflektiram da znam puno o muzici uopšte. Tek o Idolima malo znam i ne bih da komentarišem ko je tu šta radio, pisao i stvarao. Ono što je kao opštepoznata činjenica došlo do mene je sledeće: Vlada Divljan je autor većine pesama sa vašeg najpoznatijeg i najcenjenijeg albuma "Odbrana i poslednji dani". Čitajući tvoj blog, stiče se utisak da to nije tačno. Ja, kao što rekoh, nikom nisam držala sveću i nemam pojma.
Pitala sam te zašto nisi tu obmanu i iluziju, da je Vlada autor većine pesama, raskrinkao za njegovog života. Najpre si mi izbrisao pitanje. Potom si mi,
Ispred Histofiziološkog instituta, tamo negde sedamdeset šeste, stojimo Dubravka Jovanović i ja, pred vežbu, i razgovaramo i tome zašto se pop muzika tako zove.
Ja tvrdim da to pop znači prasak, eksplozija, a Dubravka kaže da može i to, ali da ona misli da je pop skraćenica od popular…
To je bila uzgredna tema, u stvari smo se dogovorili da joj vratim knjigu o Staljinu Roja Medvedeva koju mi je dala na čitanje, što ću ja i učiniti par dana kasnije i tom ću prilikom upoznati jednog od budućih članova Idola.
Nema mnogo filozofije - ovi momci i devojke rade sjajan i divan ''posao''.
Ima ona stara - ko ne voli životinje, ne voli ni ljude.
Oduvek sam više bio bliži životinjama.
Sa psima se bolje razumem nego sa ljudima a i ljubav je veća, uzajamna.
Ali nebitan sam ja, bitan je Levijatan.
Spasili su mnogo maltretiranih i napuštenih životinja širom Srbije i meni je, kao čoveku koji živim uz pse ceo život -hvala roditeljima koji su uvek pse tretirali kao najbolje prijatelje i što sam odrastao uvek uz 2 psa u stanu - Levijatan udruženje
Ko je ustvari (bio) Tito? Šta je uzrok zbog kog se, makar kada je o istorijskim podacima i svedočenjima reč, pravi Josip Broz u tolikoj meri razlikuje od stvorene/kreirane predstave o njemu? Da li ste se dok ste čitali, ili, možda, pisali grafit: Bravar je bio bolji..., ikada zapitali: kako je moguće da jedan, u suštini autoritarni vladar u svesti onih koji ga podržavaju ni tri decenecije nakon smrti i dalje nije značajnije izgubio na „svežini" i harizmi?
Po Rastku Močniku, sve navedeno moguće je zbog činjenice po kojoj Tito jeste mnogo više od političkog fenomena; on je svakako masovno-psihološka pojava. Za tako nešto, po Močniku, nije bila dovoljna samo politika: potrebno je bilo još nešto - potrebna je bila umetnost. Umetnost Josipa Broza se zove TITO. U mnogo većoj meri nego što je to bio slučaj sa političkim i(li) ideološkim - Titov kult bio je vizuelni kult koji umnogome ima sasvim autentična ishodišta.
Vlada Srbije postavila je nedavno Dragana Kolarevića za pomoćnika ministra kulture i informisanja. Tih dana novopostavljeni pomoćnik objavio je svoj autorski tekst pod naslovom “Vreme je za prvi srpski kulturni ustanak”
U njemu je on izneo svoje sveobuhvatno viđenje aktuelnog kulturnog trenutka sa autorskim osvrtom i na protekle decenije. Svačega tu ima. Suzdržavam se, teškom mukom, od ulaska u tu baru i libim od komentarisanja iznetih stavova. Prepuštam to čitaocima koji imaju jači stomak od mene.
Fokusirao bih se na spisak ljudi koje Kolarević naziva “nosiocima i izvršiocima pogubne antisrpske politike u Srbiji”.
Na mom prethodnom blogu došlo je do žestoke rasprave (ako se to tako može nazvati) o problemima prihvatanja doseljenih ljudi. Prvenstveno je bila reč o Beogradu, a kasnije se priča raširila
Naš kolega blogopisatelj, Ante Oksidantović, previše je fino biće da bi neke pojave nazvao njihovim imenom, no zaista je neverovatno kuda srlja Srbija.
Sve više postajemo svedoci, da u jednom medijski bolesnom miljeu - što je, opet, ništa drugo do odraz nezdrave i tiranične ličnosti vođe nam; se odvija ispred naših očiju određeno veštačko povampirenje sila koje su uveliko istorijski poražene i pregažene u srpskom narodu. Valja se podsetiti nekoliko istorijskih činjenica :