tri pesme iz distokične zbirke
Nakon nešto više od 10 godina pisanja na B92 Blogu i 111 postova (uključujući ovaj), odlučio sam da odmorim neko vreme od prisustva ovde. Doduše, moji tekstovi su ranije bili češći, a kako je vreme odmicalo, malo su proredili, tako da ovo i nije naglo. Razloga ima više, što lične, što poslovne prirode, ali verovatno većini
Dobra je pustinja.
Zaustavi te, koliko god brzo da juriš. Nije je briga za to što je do pre dva kilometra sve oko tebe bilo zeleno, reke se prelivale plaveći livade i zemlja plodno rađala. Kako uđeš u pustinju, važe druga pravila i sve počinje da se meri drugačijim aršinima. Voda postaje dragocena, zaklon od vetra dar bogova, a sugurna noć pod zvezdama kao ispunjena molitva. Pustinja te uči da budeš zahvalan.
Nije lako preći pustnju, ali toliko lepote i surovosti istovremeno budi onu iskonsku životnu snagu sadržanu u želji da se preživi
Ja jako malo znam o Jugoslaviji mimo:
• Ličnog iskustva od 1958. kad sam se rodio, pa do 1986. kad sam otišao u UK, prvo da bazam i po još nekim stranim srpskim teritorijama osim jednodnevnih Trst bazanja za vreme fakulteta, a drugo da napišem i po neku liniju softverskog koda i na „alternativnim" okruženjima u mašinama, alatima i aplikacijama. Ispostavilo se da je na ovo drugo trebalo malo čekati, pošto je Energoprojekt tih godina baš rokao na ove teme.
• Toga da je u Jugoslaviji stvarno bilo mnogo bolje od ovog siromaštva većine u Srbiji sada, iako sam naučio da je mene olakše zavarati pošto sam u Jugoslaviji 75% vremena živeo u mehuru koji su naduvali roditelji i rodbina da bi mene štitio od štetnog zračenja spolja. Ovih poslednjih 25% vremena je stvarno bilo cool, al ne umem da ih objasnim, što ne znači da ne grešim, silovito, možda je ljudima sad dobro bar onoliko kao što je i nama onomad bilo.
• Pa toga da je Zapad doneo odluku o Jugoslaviji, ne jugoslovensko stanovništvo - mehanizmi hibridnog ratovanja su već uveliko bili dokumentovani i Jugoslavija je bila prvi poligon gde su ti mehanizmi isprobani u praksi, na putu cepkanja sveta u krajevima koji bi, na neke druge načine, bili teži za pljačkanje i kontrolu
kopitari, pitanja i odgovori (zapravo bez odgovora)
Moja kobila i moj magarac su lipsali da bi me doneli do ovde. Zato sam prestao da jedem sisare. Ruke su mi krvave bez razloga, ali da li bi trebalo da budu?
... u doba Covida
Igrom slučaja ja nešto pažljivije pratim samo Covid19 u UK sada. Za vreme prvog talasa sam čitao skoro sve na šta sam nailazio.
U UK nema drugog talasa - npr u Londonu ga baš nema, dok u ostacima zemlje imamo "tail-ends". Virus je, po svemu sudeći, ulgavnom jedno-sezonski.
На (најмање) једном од претходних блогова било је након смрти Патријарха и током његове сахране баш онако, разуздано – од веселости, преко неукусних алузија, мешања личних политичких озлојеђености, до „разматрања“ питања новог Патријарха у светлу сигурног бизниса цркве, па и до свођења религије на ниво уличарског слободарства
When the Saints Go Marchin` in!
Jedan od najpoznatijih lekara Bugarske i protivnik medijske korona pandemije dr. Emil Iliev je 23 godine trošio svoju energiju i zarađen novac u svojoj privatnoj klinici na organizaciju sjajnog Internacionalnog Bansko džez festivala.