Pas koji još uvek veruje

Milutin Milošević RSS / 27.05.2009. u 22:49

rep-Pas.jpg

Tik uz autoput, u smeru ka Nišu, nedaleko od novobeogradskog Bloka 28 već godinu dana čeka jedan braon-beli pas. Uvek je sam. Ne dozvoljava nikome da mu se približi. "Druži se" samo sa bukom automobila i zagađenim vazduhom prometne saobraćajnice. Nikada ne maše repom. Uzdignutih ušiju i pogleda uprtog uz autoput on čeka i veruje da će se oni koji su ga baš tu ostavili, vratiti.

Ne odaziva se nikome, uprkos tome što su stanovnici obližnjeg kvarta pokušali da ga dozovu svim "psećim" imenima. Ponekad načulji uši na zvižduk.

Tu je od jutra do mraka. Odlazi da prespava negde, ali stanari, koji ga hrane nisu uspeli da uđu u trag njegovog prenoćišta. Ni kiša, košava i vetar ga ne sprečavaju da čeka.

Prema rečima stanarke iz obližnje zgrade, penzionerke Verice Edbauer, pre godinu dana "neki ljudi" izbacili su ga iz automobila sa registarskim tablama Rume.

- Najžalije mi je što je toliko tužan - kaže ona.

Preuzeto iz današnjih Novosti

***

Keruša Dena, o kojoj se pisalo i pričalo dve godine posle "Oluje", znala je da nađe put do svojih vlasnika. Posle četiri meseca i 15 dana, tokom kojih je prevalila 500 kilometara od Petrinje, u Rumi je našla Milana i Dušanku Radanović i njihovu decu. Podjednaka je bila sreća i Denina i Radanovića. U Rumi je keruša oštenila petoro malenih, za koje su se grabili ljubitelji pasa. Ali, u Rumi nije završena priča o čuvenoj Deni, već - u Kanadi. Tamo je, kako nam je javio nekadašnji dopisnik "Večernjih novosti" Vojo Mačar, Dena preminula pre dve godine. Radanovići njen pepeo čuvaju u vitrini.

Takodje iz današnjih Novosti

***

Krajem devedesetih, radio sam u REC-u. Ekolozi će znati o čemu je reč. Pre mog dolaska, našli su jedno malo promrzlo štene, tu uz Brankov most i doneli ga u kancelariju da se ugreje. Recko, kako su ga nazvali po imenu firme, tipičan primerak rase kalemegdanski gonič tramvaja, veselo je švrljao po kancelariji i uveseljavao sve nas koji smo dolazili u goste. Malo po malo, Recko je porastao i postao problem za funkcionisanje kancelarije. Dragana, tadašnja i moja kasnija šefovica, odlučila je da ga odvede kući. Od tada brine o njemu.

Dragana je otišla u Budimpeštu, u Centralu. Zatim u Hag na magistraturu, Vratila se posle u Beograd i dan danas je tu. Sreli smo se pre par nedelja, u Ženevi gde je poslom bila. Pogađate: Recko je bio svuda i još uvek sa njom. Nisam ni sumnjao. Od tako drage osobe ništa drugo se nije moglo ni očekivati.

***

Pošteno, ja volim pse, ali nikada nisam imao ideju da ih imam. Jednostavno, nisam imao mogućnosti da ih držim u malom stanu u kome smo odrasli.

Negde sam pročitao (po sećanju) da oni koji vole pse ne biraju ih po rasi, nego zavole psa jednostavo zato što im se svidi. Ti koji psa biraju zbog rase, biraju ga zbog svoje sujete i samodokazivanja.

Dragana je jedan od primera LJUDI. ČOVEKA.

A ti, majmune sa rumskom registracijom, ako čitaš ovaj tekst udari se u glavu, sedi u auto i idi pokupi SVOG psa. Budi čovek.



Komentari (67)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 22:56 27.05.2009

au

dirljivo, gazda Milutine.
Negde sam pročitao (po sećanju) da oni koji vole pse ne biraju ih po rasi, nego zavole psa jednostavo zato što im se svidi. Ti koji psa biraju zbog rase, biraju ga zbog svoje sujete i samodokazivanja.

istina
a ovo nam postaje strano:
Budi čovek.
thebee269 thebee269 10:32 28.05.2009

Re: au

Budi čovek.


nemoj da budes covek, i nije to nesto tako dobro.

budi pas ,to je nesto mnogo lepse.
Dejan D Jovanovic Dejan D Jovanovic 10:43 28.05.2009

Re: au

libkonz
dirljivo, gazda Milutine.
Negde sam pročitao (po sećanju) da oni koji vole pse ne biraju ih po rasi, nego zavole psa jednostavo zato što im se svidi. Ti koji psa biraju zbog rase, biraju ga zbog svoje sujete i samodokazivanja.

istina


Ovo su predrasude i daleko je od istine da ljudi bijraju rase isključivo zbog sujete i samodokazivanja.
Ja sam odrastao i kroz život prošao sa četiri kera različitih rasa.
Prvi je bio neki šarplaninac, ali sam ja bio jako mali pa ga se i ne sećam pošteno. Posle njega sam imao dva staforda i jednog boksera. Stafordima nit' samo uši kupirao nit' sam ih hranio mačkama ili "trenirao" da budu opasni. Pazio sam ih i mazio kao da su čivave. Sedam dana u nedelji sam imao raspored kada jedu kuvano, a kada gotovu hranu (ne valja za stolicu ako jedu samo gotovu hranu). Sa stafordima sam izobilazio mnoge izložbe i nagledao se silnih rasa kerova,ali od svih meni su stafordi i bokseri uvek bili najdraži.
Trenutno nemam nijednog kera, svi su uginuli ili su uspavani kada im je došlo vreme. Ako bi tebalo sutra da uzmem nekog ja bih isključivo uzeo boksera ili staforda jer su to najveseliji, najpametniji i najverniji kerovi koje sam ja imao priliku da sretnem. Verovatno ima još ovakvih rasa,ali meni lično su ove najdraže.
Prihvatio bih kera neke druge rase samo ako bi mi ga neko poklonio,ali ako bih ja birao onda bi to bila jedna od dve gore pomenute. Bez sujete i želje za samodokazivanjem.
maricacarica maricacarica 23:00 27.05.2009

Puno ih je

napustenih. Ljudi misle kako je super imati psa, pa kad shvate kolika je to obaveza, ostave ih tako na ulici. Onda mi (ljudi kod mene u kraju, koji vole zivotinje i uglavnom imamo pse), ih hranimo, kupujemo ogrlice protiv krpelja i buva, i pruzamo im malo paznje. Ali oni zive od ljubavi.... Svog vlasnika
margos margos 23:11 27.05.2009

Uh!

A ti, majmune sa rumskom registracijom, ako čitaš ovaj tekst udari se u glavu, sedi u auto i idi pokupi SVOG psa. Budi čovek.

Još jedan od dokaza da psi vole bezuslovno, čak i skotove!
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:41 28.05.2009

Re: Uh!

Margos
Još jedan od dokaza da psi vole bezuslovno, čak i skotove!

Ovo je dobro rečeno.

Medjutim, neki se pitaju da li je ta njegova osobina - dobra ili loša, prednost ili nedostatak (advantage or disadvantage)?

Kod mačaka, recimo, ne srećemo takvu "bezuslovnu" odanost. Ona ume, naravno, da voli svog gospodara, ali kada joj se "neće", ona pobegne i želi da bude ostavljena na miru.

S druge strane, postavlja se pitanje da li je u redu da vlasnik psa biva posebno naklonjen svom ljubimcu baš zato što zna da će ga on (pas) - uvek voleti, (bez obzira kako prema njemu postupa, da li je skot ili nije)?
purenjak purenjak 10:16 28.05.2009

Re: Uh!

margos
A ti, majmune sa rumskom registracijom, ako čitaš ovaj tekst udari se u glavu, sedi u auto i idi pokupi SVOG psa. Budi čovek.Još jedan od dokaza da psi vole bezuslovno, čak i skotove!



TACNO!!!!
teodorakaze teodorakaze 11:57 28.05.2009

Re: Uh!

S druge strane, postavlja se pitanje da li je u redu da vlasnik psa biva posebno naklonjen svom ljubimcu baš zato što zna da će ga on (pas) - uvek voleti, (bez obzira kako prema njemu postupa, da li je skot ili nije)?


Sumnjam da iko voli psa zato sto od njega dobija ljubav. Ne mislim da ljudske emocije tako funkcionisu. I ne razumem kako se bicu koje pruza bezuslovnu ljubav to moze uzeti kao mana (osim ako se misli da je mana jer ugrozava njega samog).

Uostalom, povodom samog bloga, ne morate voleti zivotinje da biste se prema njima ponasali ljudski.
ervetor ervetor 23:45 28.05.2009

Re: Uh!

teodorakaze
S druge strane, postavlja se pitanje da li je u redu da vlasnik psa biva posebno naklonjen svom ljubimcu baš zato što zna da će ga on (pas) - uvek voleti, (bez obzira kako prema njemu postupa, da li je skot ili nije)?


Sumnjam da iko voli psa zato sto od njega dobija ljubav. Ne mislim da ljudske emocije tako funkcionisu. I ne razumem kako se bicu koje pruza bezuslovnu ljubav to moze uzeti kao mana (osim ako se misli da je mana jer ugrozava njega samog).

Uostalom, povodom samog bloga, ne morate voleti zivotinje da biste se prema njima ponasali ljudski.



Ali zasto se onda najcesce stavlja znak jednakosti izmedju ljubavi prema zivotinjama sa ljubavlju prema psima ?
Morate se sloziti da je od svih zivotinja, pas ipak daleko najomiljeniji medju ljudima. Istovremeno, on je i najverniji.
Mora da tu ima necega. Mislim da ljudsko bice voli da bude gazda. I volece covek svako drugo bice koje mu to zadovoljstvo priusti. Bez uvrede prema iskrenim ljubiteljima zivotinja u koje i sebe ubrajam...
mrvicak mrvicak 23:14 27.05.2009

uuhh

preporuka za txt...

Tužne oči zverova me uvek drmnu do srži

A zverska dela ljudova poput tih sa ru registracijama me razbesne uuuuh
leopold_lady leopold_lady 23:36 27.05.2009

Ne znam....

kako je nekim ljudima u njihovim glavama dato za pravo da mogu da gospodare svime što ih okružuje..... Pa tako kupe psa,pas malo poraste,izbace ga na ulicu - i oni su veći ljudi od mene koja pse ne volim.... Oni su ljubitelji životinja.... Ja niti volim pse,niti bi ih mučila,a na kraju i izbacila iz kuće.... I ti isti se sblažnjavaju kako sam ja loš čovek.... Možda i jesam.... Ali,ni jednog psa nisam izbacila na ulicu ,niti oterala u kafileriju,niti šutnula,niti tukla,niti otrovala..... A oni ???
eizo eizo 23:39 27.05.2009

...

Ruma i Sid, glavni proizvodjaci skorpiona i skotova...da nije Sremske Mitrovice bili bi najgori grad na svetu...a kakav grad takvi ljudi...

Preporuka za txt, ne mogu da verujem da se neko setio tog psa, podsetilo me na klinca koji je isto tad dosao vozeci svoju familiju u kamionu sa 9 godina iz Knina.
nsarski nsarski 23:44 27.05.2009

Odanost psa

U Tokiju. Godine 1925. Profesor Ueno Uzaburo je svakoga dana odlazio na posao istim vozom, ulazio na istoj stanici, u isto vreme, i tako se vracao tacno u 3 sata popodne sa posla. Ziveo je sa svojim psom, rotvajlerom po imenu Hachiko. Svakoga dana Hachiko ga je pratio na posao, i svakoga dana je dolazio, tacno u 3 da ga doceka. I to je trajalo godinama.
Jednoga dana, Profesor Ueno ode na posao, kao i mnogo puta pre toga, ali toga dana se nije vratio. Na poslu mu je pozlilo, odveden je u bolnicu, gde je nedugo zatim i umro. Hachiko je, kao i svakog dana, dosao da saceka Profesora, ali ovoga nije bilo. Dosao je i sutradan, i prekosutra, i tako svaki dan (kucici ne razlikuju dane u nedelji).
Ljudi koji su tuda prolazili, zapamtili su jedno kuce koje se uvek u 3 popodne nalazilo na stanici, na istom mestu. Prolazili su meseci, pa godine. Deset godina posle smrti Profesora Uena, i Hachiko je umro, na istom mestu na kome je svaki dan cekao.
Posle par godina, studenti ovoga profesora, na toj stanici, Shibuya se zove, podignu spomenik vernosti i prijateljstvu:



Danas je Shibuya stanica prometno mesto (ja sam cekao u redu na promenu tri semafora samo da predjem ulicu kao pesak). Ljudi se tu sastaju kad treba da se "nadju u gradu". Problem je sto na stanici Shibuya obicno bude nekoliko hiljada ljudi koji pokusavaju da se sretnu kod spomenika vernosti. Ljudi se dosete, pa se dogovore, posto je nemoguce sresti se sa nekim u tolikoj guzvi, da se drze za rep spomenika Hachiko - tako ce se najlakse naci.
Kad sam ja otisao tamo da se sa nekim sretnem dobio sam instrukcije da se drzim za rep. Nazalost, ispred mene je bio red od nekoliko stotina ljudi koji su dosli to isto da urade.

P.S. U avgustu ove godine treba da se pojavi film o ovome - Hachiko: A dog's story. Evo detalja o psu zvanom Hachiko
margos margos 00:18 28.05.2009

Re: Odanost psa

Uh... slična priča se dogodila pre nekoliko godina u Italiji gde je pas koji je putovao sa svojim vlasnikom kamiondžijom, nakom nesreće na autoputu u kojoj je vlasnik poginuo, ostao da čeka. Vučjak je bio u pitanju. Odvodili su ga u neko prihvatilište ali pošto nije jeo, odbijao je i hranu i vodu, vratili su ga na isto mesto, napravili mu šator umesto kućice i svakodnevno ga obilazili... Ne znam šta je dalje bilo... Članak je bio pre nekoliko godina u Ilustrovanoj politici, pisan posle dve godina psećeg čekanja.
NNN NNN 02:30 28.05.2009

Re: Odanost psa

Profesore, o Hachiku si već pisao kod gosn Чера (doduše sad je detaljnije i preciznije), pa ću i ja da iskoristim priliku da ponovim da mi je čast što znam jednog psa Rikija koji je godinama svakodnevno išao na grob svom gazdi.
kamichak92 kamichak92 06:27 28.05.2009

Re: Odanost psa

nsarski
Ziveo je sa svojim psom, rotvajlerom po imenu Hachiko. Svakoga dana Hachiko ga je pratio na posao, i svakoga dana je dolazio, tacno u 3 da ga doceka. I to je trajalo godinama.


izgleda da nije bio rot, nego akita inu

nsarski nsarski 11:27 28.05.2009

Re: Odanost psa

izgleda da nije bio rot, nego akita inu

Ne samo da "izgleda", nego je tacno to bio! Ja sam pogresio - meni je spomenik licio na rotvajlera, pa nisam ni proveravao. Zapravo, postoji cela prica, bas vezana za tu rasu i Uenovog studenta.
Evo je originalna fotografija:


Ta linija metroa se i danas zove Hachiko line.
teodorakaze teodorakaze 12:06 28.05.2009

Re: Odanost psa

Ima ih jos...



Greyfriars Bobby
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:05 28.05.2009

Re: Odanost psa

Ima ih još mnogo čija vernost nije bila ništa manja, ali su široj javnosti nepoznati.

Jedan od njih, pas mojih komšija iz detinjstva, uginuo je na grobu svoga gazde gde je ostao nekoliko meseci.
Svežu humku groba pokušavao je da otkopa.

Neka im je svima večna slava i hvala na vernosti, koju mi ljudi baš i nismo zaslužili.
rastinjak rastinjak 23:54 27.05.2009

Ima majmuna svugde

Sela pored Tamiša prepuna su pasa lutalica. Radi se većinom o rasnim psima koje izletnici i pecaroši ostavljaju pokraj naselja, kada se vraćaju sa izleta ili pecanja na Tamišu. Prošle godine smo imali malo ozbiljniji problem, prekrasan primerak rotvajlera upao je u štalu i napao kozu, zbog gladi. Srećom nije bio agresivan prema ljudima te smo uspeli da ga uhvatimo i bezbedno po sebe i njega prebacimo u azil za životinje. Inače smo protekle godine ''izvezli'' tri odrasla, čistokrvna rotvajlera u azil. Ove godine tu se našla jedna dalmatinka sa štencima. Nije nam jasno kako nemože da se očita čip koji su neki imali.
evo link o psu i kozi

P.S registracije koje ostavljaju pse kod nas nisu RU, uglavnom su BG,KG i NI..
nsarski nsarski 13:40 28.05.2009

Re: Ima majmuna svugde

registracije koje ostavljaju pse kod nas nisu RU, uglavnom su BG,KG i NI

Ovde postoji nalepnica za auto



Mislim da bi bilo dobro nesto tako stampati na srpskom. Verovatno ima mnogo onih koji bi takvu nalepnicu stavili na branik svog automobila.
mirelarado mirelarado 00:32 28.05.2009

Tужна истина

tipičan primerak rase kalemegdanski gonič tramvaja


Одличан пост, Милутине. Нигде се људска непромишљеност и окрутност не огледа тако јасно као у односу према псима. Наши паркови, шуме, села, препуни су напуштених, остављених паса, тих немих сведока и жртава човековог нехата. Пред нама је управо сезона годишњих одмора када власници најчешће остављају псе.
Поновићу овде стару истину: држање пса је велика обавеза и подразумева да се многе животне навике морају мењати. Немојте узимати пса, ни мало, слатко штене, ако нисте спремни на свакодневно вишесатно извођење у шетњу, ако сте по цео дан на послу, ако желите да путујете куда и када вам се прохте... Пси ће вам се за пажњу стоструко одужити својом безусловном љубављу и везаношћу за вас. Не могу да разумем нељуде који су у стању да тако оставе животињу и сматрам да би казне за ухваћене требало да буду драконске, укључујући и затворске.




teodorakaze teodorakaze 12:02 28.05.2009

Re: Tужна истина

Одличан пост, Милутине. Нигде се људска непромишљеност и окрутност не огледа тако јасно као у односу према псима. Наши паркови, шуме, села, препуни су напуштених, остављених паса, тих немих сведока и жртава човековог нехата. Пред нама је управо сезона годишњих одмора када власници најчешће остављају псе.
Поновићу овде стару истину: држање пса је велика обавеза и подразумева да се многе животне навике морају мењати. Немојте узимати пса, ни мало, слатко штене, ако нисте спремни на свакодневно вишесатно извођење у шетњу, ако сте по цео дан на послу, ако желите да путује куда и када вам се прохте... Пси ће вам се пажњу стоструко одужити својом безусловном љубављу и везаношћу за вас. Не могу да разумем нељуде који су у стању да тако оставе животињу и сматрам да би казне за ухваћене требало да буду драконске, укључујући и затворске.


Apsolutno se slazem


Jelena Pavlović Jelena Pavlović 18:06 28.05.2009

Re: Tужна истина

teodorakaze
Одличан пост, Милутине.... Немојте узимати пса, ни мало, слатко штене, ако нисте спремни на свакодневно вишесатно извођење у шетњу, ако сте по цео дан на послу, ако желите да путује куда и када вам се прохте... Пси ће вам се пажњу стоструко одужити својом безусловном љубављу и везаношћу за вас. Не могу да разумем нељуде који су у стању да тако оставе животињу и сматрам да би казне за ухваћене требало да буду драконске, укључујући и затворске.


Apsolutno se slazem




Slazem se.

Ime Prezime - Nadimak Ime Prezime - Nadimak 02:22 28.05.2009

Joj

Jako tužno!
bauer. bauer. 03:55 28.05.2009

...

danas sam poslom bio u jednom ruralnom mestašcetu u nevadi gde jedan bogatun gradi sebi vilu i u sklopu nje azil za pse lutalice. na imanju vec drži lutalice u šatorima od mrežastog materijala. kada sam video projekat mislio sam da se radi o nekom odgajivaču pasa, međutim, kada sam video pse - sve sami dodževi.

ovo što sada pravi ce biti betonski boksovi sa izlazima za pse u njihov ograđeni prostor. prilično skup metod gradnje. video sam mu ime na jednom od dokumenata ali sam ga već zaboravio. nikakvo spektakularno ime, nije poznata ličnost, nego čovek ima novac i odlučio je da ga upotrebi na ovakav način. plemenit.
Blade Runner Blade Runner 05:31 28.05.2009

Prica koju svi znamo

edi-va edi-va 06:58 28.05.2009

Tuzno ...

Moj ujak je imao nemackog ovcara - zenku. Posle dve godine nije mogao vise da brine o njoj i pokloni je jednom prijatelju koji je ziveo u drugom gradu, nekih 15 km udaljeno. Pobegla je i vratila se - jednom. Drugi put kada je pobegla, ishla je prugom i pregazi je voz ...

Ja volim pse, ali nemam prostora ni vremena da brinem ... tako da to zadovoljstvo sebi ne mogu da priushtim. Dok sam zivela u Srbiji, imala sam Astora, koga sam na raspustu izmedju sedmog i osmog razreda, u nekom selu na nemacko-holandskoj granici, izabrala i ponela u Srbiju. Astor von Palminohof mu je pisalo u papirima. U gomili malih nemackih ovcara, koji su se vrzmali oko mojih nogu, jedini se on sakrio pod klupu i nije hteo da izadje. Sav je nekako delovao smotan, uplashen ... valjda sam ga zato i uzela. Mada je keva smatrala da bi trebala da izabarem nekog zivahnijeg.

Izrastao je u prelepog psa ... mnogo sam ga volela. Vise puta su pokusavali da ga otruju ... divne komshije.
I on se vise puta selio iz Nemacke u Srbiju i nazad ... i onda je se u Srbiji ozbiljno razboleo, pojeo nesto pogreshno ... mene nisu pitali kada su reshili da ga za sva vremena "uspavaju" inekcijom .... jer vise nije mogao da jede, ni da hoda ... deset godina je bio star. Tesko mi je i da pisem o tome.

U Nemackoj su domovi za zivotinje prepuni, pogotovu leti se napune kada ih njihovi vlasnici ostave da bi mogli da odu na letovanje, pa se vise po njih ne vrate.

maricacarica maricacarica 08:08 28.05.2009

Da li odskacem od teme

Pre neki dan sam isla sa sinom u Jagodinu. Hteli u akvapark, ali isti js ne radi. Odemo u zoo-vrt. Na povrsini koja mislim da je manja od 1 ha, nagurali kaveze, male. Dole beton. Nismo videli pticu i zivotinju koja je izgledala zdravo. Sa svih otpada krzno i perje u pramenovima (verovatno neki kozni parazit). Srna kojoj se sva rebra vide. Jedino macke (tigrovi, jaguari i sl) lice na nesto, jer se one same lizu, tj. kupaju. Izasla sam tuzna, a moje dete pitalo: Zar tu nema veterinara?

Kakav nam je odnos prema sebi samima - takav nam je i prema zivotinjama.

Kad sam procitala tekst, palo mi na pamet, da bi mozda nekako, kucu trebalo kolima vratiti u Rumu. Mozda nadje svoju kuću. Ali sumanjam da bi se dugo zadrzao u istoj.
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:35 28.05.2009

Braća Italijani

su uveli drastične kazne za ostavljanje životinja, koje se kod njih mahom dešava u avgustu, kada Rim preplave kućni ljubimci koje vlasnici masovno ostavljaju jer ne mogu da ih povedu sa sobom na odmor...
Našu mačku Maricu je našla Princeza, pre pet godina, u dvorištu zgrade, gde se smucala tri-četiri dana i plakala po celu noć. Mala, crna maca. Sa kožnom ogrlicom. Posle sam od domara saznala da su došla "neka deca iz drugog kraja grada i ostavila je".
Ja bih dripce koji ostavljaju životinje kaznila samo tako, ne mogu da shvatim da neko ostavi živo biće tek tako, kao igračku.
maricacarica maricacarica 10:17 28.05.2009

Re: Braća Italijani



Mislila sam da posle mačora, neću više ni ribice da držim. A opet uzesmo psa. Tako je nas kucov prestražario 2 dana i 2 noći uz moj krevet kad sam bila bolesna.

Na mrvu naše ljubavi, oni odgovore lavinom emocija.
feeyook92 feeyook92 22:31 28.05.2009

Re: Braća Italijani


preporuka...
divan txt...
o diiiiiiivnim psima...
i samo ponekim divnim ljudima...
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:35 28.05.2009

...

pa taki su ti oni, gluupi i još
glupši.

kad god smo morali negde da odemo, nadjemo proverenu ličnost da čuva.
jednom se vratimo - iskopao ruže (gazdarici; qq vraćaj, kupuj, travu sadi: nisam znala da patuljaste ruže ostavljaju kratere za sobom)
tako je to sa ružama išlo dok se nije sažalio i prestao.
ali,
kaže proverena ličnost na povratku: otvorim mu vrata, on ništa. samo leži i gleda. izadje kad i ja izadjem, a onda se nacrta pored kapije i čeka.
posle te priče, nekako mi bilo žao što više ne pravi kratere u dvorištu.

životinje su čudo...

a ovo za rase... pa ne znam to za sujetu, al' ja baš, baš volim ovčare. s v e ovčare.
šta to govori o mojoj sujeti?
hm,hm, možda da sam u prošlom životu čuvala ovce i krave i ostalu divljač?

a ovaj što je pustio kera... šta da kažem, ja sam sakupljač (homo ovčarikus).
a o zahvalnosti:
dva dana pred odlazak, više nije mogao da ustane. iznosili smo ga, da bude napolju i sluša ptičice.
vodu je pio iz moje ruke, a šapu bi mi stavio na rame i gledao me onim ćoravim očima... duboko.
neverovatno iskustvo,
&
kol'ko god da je bilo teško, u svemu tome leži ono što pokušavamo rečima da objasnimo, al' ja sad neću, jer se razume i ovako.

a ovaj što je pustio kera...šta da kažem,
on nije glup.
stari92 stari92 07:35 29.05.2009

DODGE

Zima.
Hladna,tmurna,mokra noć,jedino što Decembar ume.
Ne,nema dublje od ovog.Dodajem drva u kamin,u inat il' u ime azbuke gena.
Pećina moja neće,ne da zloći unutra.To piše u iskrama i žaru.
I,kad pomislih da veće tuge nema,ušetaše dva oka duboka k'o pećina moja.
Za njima dva sveže uvežbana lažljiva oka,rečima ,skoro pa verujućim :
,,E,da ne poveruješ ! Ja sa treninga,a ''ono'' nešto plače ?! Šta li je ?
Vidi tata,neka kuca se izgubila i plače !''
-Homo racio :To bre neki džuki ! Baci to !
Klasika,četiri oka puna suza,bez reči bude prirodu što moj je deo.Il' ja njen,ko će znati ?
-Dobro.Nek' ovu noć bude. Kad noć preleži-pričaćemo !
Druga moja oka dva skrivenim,zadovoljno pobedničkim osmehom,spremno završiše dan.
-Šta si bre ti vrećo buva i ko zna čega još ?Vidiš li il' se samo praviš ?
Nevolja jesi,i samo mrza moja u noć kasnu odlaže tvoj put u reku ! Neka te do jutra.
Ukratko,do jutra plač,mleko,ringla,prst jedan pa drugi (ma i treći-da nije vruće?).
Neprospavana noć,šef traži a ne zna šta 'oće - zavera,kosmička,protiv Ja.
U pauzi ne-Ja zove :
-Ima li vatre,održala se do sad ?
,,Da.''
-Doručak,učenje i po rasporedu !
,,Dobro.''
-Šta ima novo ?
,,Ništa,sve smo ja i bata sredili i učimo.''
-Koji bre Bata ??? (jebote sa kim Ja pričam-tiltovao il fleširao,sumnja se rađa)
,,Uki i ja.''
(Miloš i Uroš su,u poslednjih desetak godina,smislili sve što mogu,a i ne,da jedan drugom,
naravno,s osvrtom na moj lik,zagorčaju dane i noći-ono,Bratski,baš.)
-Daj mi Uroša !
,,Ej,ćale,pokazao sam mu ono za domaći.Žurimo za drva.Ćao !''
Misli moje jasno glasne : E,bm te Dragane ! Ništa od čoveka.Ni karakter,stav,razum nula.Ništa.

I tako.Najlepše,najsmešnije,najzahvalniji pas (zvan još i Kuče,Stvor,Životinja,Džuki,..) sa brzo
dodeljenim imenom Đina (Điki)),nakon vakcine,zdr,knjižice (bote-pa Ja je nemam,istekla) jedna
je od retkih kojima verujem.
Radost pri mom povratku sa posla iskazuje sve manje njih,ako ih uopšte i ima,osim kad je plata.
Znam,moja četiri oka sada traže neke svoje druge,lepše,plavlje od neba-crnje od noći,ali ne i ,,ona''
nova dva i lavež što kaže : 'DI SI BRE ČOVEČE-DRUŽE !!-'ajd' iz početka,onu našu,igru .. Mačka !!!

Klasika.
Znam,u redu,pećinska.
Al' moja.
_____________________

*(MMVI anno domini)
maricacarica maricacarica 07:45 29.05.2009

Re: DODGE

predivno. Poznata su mi ta osecanja, jako dobro
4krofnica 4krofnica 09:05 28.05.2009

uf

Nikada ne maše repom

malo tuzno srculence.
moji roditelji imaju plac u staroj lipovici i imali su tri kuceta. Dali su jednog prijateljima koji zive kod ade , odvezli kolima i vratio se. I ostao.
Kad mi neko mogao da mi objasni kako pronadju put, kojim nikada nisu prosli...

Atomski mrav Atomski mrav 09:10 28.05.2009

Re: uf

Instikt. Neki unutrašnji kompas. Mogućnost da predosete zemljotrese. Da predosete napade epilepsije kod ljudi... Izoštrenost čula vida, sluha, mirisa. To što se životinje, za razliku od ljudi, još uvek nisu odvojile od prirode...
Atomski mrav Atomski mrav 09:06 28.05.2009

Ko ne voli životinje, ne voli ni ljude...

Jedini način da dođeš do ljubavi novcem je da kupiš psa.
Imam utisak da su psi u stanju da vole i da razumeju ljude više od samih ljudi.
Zato je ovo velika gre'ota...
niccolo niccolo 09:45 28.05.2009

Potpisujem

A ti, majmune sa rumskom registracijom, ako čitaš ovaj tekst udari se u glavu, sedi u auto i idi pokupi SVOG psa. Budi čovek.
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 10:57 28.05.2009

Majmun ili idiot

... da se pripaze komentatori&autor jer sad ja tj. mi tj .moje brojno pleme trpimo nematerijalnu štetu a pod nematerijalnom štetom u smislu Zakona o obligacionim odnosima podrazumevaju se i pretrpljeni psihički bol i strah. Stoga ja tražim od autora i komentatora koji su uvredili moje tj naše slavno ime, upoređujući nas sa idiotima koji ostavljaju životinje, novčanu naknadu na ime nematerijalne štete jer jačina i trajanje psihičkih bolova i straha i druge okolnosti to opravdavaju a sve u cilju da se kod oštećenog tj. mene tj. nas uspostavi narušena psihička ravnoteža (u smislu člana 203. ZOO). CCA 100.000 dindži. Iznos da se uplati na moj račun kod moje banke u mojoj zemlji.
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:39 01.06.2009

Re: Majmun ili idiot

O moćni Kralju svih nas,

Znao sam da ćeš da me opališ. I zaslužio sam

Prihvatam kaznu. Isplata u pivima na Teniskom
teodorakaze teodorakaze 11:52 28.05.2009

Bas tako

Dragana je jedan od primera LJUDI. ČOVEKA.

A ti, majmune sa rumskom registracijom, ako čitaš ovaj tekst udari se u glavu, sedi u auto i idi pokupi SVOG psa. Budi čovek.

E bas tako.

Ja sam potpuno nekriticna kad su psi u pitanju. Sve koji se prema psima (i drugim zivotinjama, ali sam na pse posebno osetljiva iz nekog razloga) ponasaju kao prema igrackama, ili predmetu svojih bolesnih izivljavanja, kaznjavala bih isto kao i za isto ponasanje prema deci, ili jos gore. Pas nikada nece 'odrasti' i shvatiti da si se prema njemu poneo kao bezdusnik. Ama nemam nikakvog saosecanja, niti razumevanja za takve ljude. Ama bas nikakvog. Bezdusnici, bas tako!

Isto tako ne razumem ljude koji za pse s nipodastavanjem kazu da su glupi, jer pruzaju bezgranicnu ljubav. Pa zar je to mana?!

Preporuka za tekst, k'o vrata.


NNN NNN 12:05 28.05.2009

Jednom

smo mi našeg psa, Pegija, morali da odvedemo u selo. Baba zvala posle tri dana: - Dolazite! Lokica (ona je tako prekrstila) neće ni da jede, ni vodu da pije, samo leži. Kad smo se jedne godine vratli s mora, ušla je u auto i nije htela da izađe, pošto je svaki put kad neko uđe u garažu da iznese nešto od stvari iz auta mislila da ćemo opet otići. I othranila je mače koje je majka napustila. Nema je više. Plakala sam za njom više nego što sam (ću) za mnogim ljudima. Što reče moja drugarica:
Isto tako ne razumem ljude koji za pse s nipodastavanjem kazu da su glupi, jer pruzaju bezgranicnu ljubav. Pa zar je to mana?!
BFN
teodorakaze teodorakaze 12:08 28.05.2009

Re: Jednom

I othranila je mače koje je majka napustila.

Pegi je bila divna.
blue rider blue rider 12:50 28.05.2009

Uelbeck

Cak je i okoreli Misel u svojoj poslednjo knjizi "Mogucnosti ostrva", pored prezira prema ljudskom rodu kako sada izgleda, posebnu paznju posvetio psima (tacnije jednom kloniranom psu), kao bicima dostojniji od nas samih i kao bicima koja su u stanju da pokazu i izazovu neverovatnu emociju.

Ja sam stari "kuckar", imao sam i uvek imam psa, od nulte do 33 godine. Nevazan podatak ali uvek tzv dzukci i uvek sa ulice (do sada).

Post prilicno potresan.
maricacarica maricacarica 13:11 28.05.2009

Re: Uelbeck

Ako hoćeš da uzmeš Mljacu (tako smo je nazvali jer prosto mljacka od sreće kad je pomaziš), ona je kod nas u kraju, sterilisana je, prepametna, umiljata,naravno, grupa autora sorte - ili znaš nekog ko bi, molim - javni se.
blue rider blue rider 13:40 28.05.2009

Re: Uelbeck

Zao mi je marice,

jos uvek je sa nama jedan ulicar koji sada uziva u blagostanju sopstvenog kreveta :) Ako je neko iz ekipe spreman na usvajanje javicu, obecavam.

pozz
maricacarica maricacarica 14:22 28.05.2009

Re: Uelbeck

Atomski mrav Atomski mrav 13:28 28.05.2009

Nešto razmišljam...

... i nisam siguran je li čovek pripitomio psa (tj. vuka, pre mnogo, mnogo hiljada godina) ili je pas, u stvari pripitomio čoveka?
margos margos 15:28 28.05.2009

Re: Nešto razmišljam...

Oni su nas pripitomili i oni su se nama približili prvi. Dali nam svoje poverenje, a eto, neki od nas to poverenje zloupotrebljavamo.
Bili Piton Bili Piton 14:40 28.05.2009

Bas sam se


....raznezio.

Ja isto mnogo volim kucice i iz istih razloga ih nemam (omanji stan, visokogradnja, balkon a ne basta i nepoverenje u bilo koga kome bi ih ostavio da ih paze dok nisam tu - ponekad nedeljama).

maricacarica maricacarica 15:20 28.05.2009

Slabost

Šta ću kad sam slaba na decu i živuljke.

Znam da smo siromašna zemlja, (pre svega finansijski, moralno, duhovno, da ne ulazim sad u to). Neki put sa sinom gledam Animal Planet i onda se oduševimo postojanjem policije i azila za životinje. Onda uhvatim sebe da razmišljam - eh, kad bi to bilo u zemlji Srbiji. Onda bi tu džukelu od čoveka možda i našli, pa bi makar prekršajno i novčano odgovarao. A u zemlji Srbiji ni sirotišta nemaju od čega, a ja bi i azile.... Zato imamo službene automobile...I rendžere na Mokroj Gori.
sladjamk sladjamk 16:58 28.05.2009

Jutros sam procitla tekst,

ali me je toliko pogodio ,da nisam mogla da napisem odmah komentar, a da to ne bude sa suzama. Posebno sto me je podsetio na slicno iskustvo, koje sam imala sa svojim psom , Arisom,ali koje je na moju i njegovu srecu ,trajalo samo nedelju dana.
On je jos ziv, i ima skoro 18 godina. Oboleo je , teze se krece, pa moramo da ga nosimo u ruke uz stepeniste.Ima problema sa srcem i pritiskom ( stalno prima lekove), problema sa vidom, sluhom, i sve se nekako odstrafilo, popustilo, promenilo se,
Sve osim ljubavi koju i on i ja osecamo jedno za drugo. Jos uvek strpljivo ceka,u hodniku kada sam na poslu ili sam izasla i uvek se isto obraduje kada dodjem. Jos uvek mi je najbolji drug i prijatelj. Jos uvek mi najbolje greje noge i krilo kada putujemo kolima aja sam suvozac. Jedino on nikada ne odbije, da podje sa mnom ma gde ga pozvala.
Veterinar kaze da mu je vec dve godine svaki dan nagrada i da treba polako da se pripremim za rastanak ali ja uvek placem kada se ta tema spomene. cak i sada dok ovo pisem.

Hvala ti za divan tekst i za ljubav koju si pokazao u njemu za ova divna stvorenja.
Hava sto si covek!

Velika preporuka !

A ovo je moj ARIS!
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:38 28.05.2009

mi klinci iz kraja smo

ишчували неколико генерација паса. старији су нас грдили што скупљамо псе, а онда су их хранили кад легнемо.

сад псе чувају нови клинци, а моји другари из детињства их ноћу хране.
Milutin Milošević Milutin Milošević 10:45 01.06.2009

Re: mi klinci iz kraja smo

U Bloku gde živim pojavili se šinteri sa namerom da pohvataju lutalice. Deca, a za njima i roditelji, skočili su i sprečili ih. I onda, začudo, organizovali se i pripremili im svratište u kojem ih čuvaju i paze.

Fleš je usvojen kao pas škole. Živi u njoj godinama, tu je na odmorima, obilazi zgradu, umiljava se sa svima, ponekad laje na auta koji prilaze.

Niko već ne može da se seti kada je u blok zalutala Žuta. Mora da ima petnaestak godina. I dan danas se gega po bloku, onako sa mašnicom ili maramom, kako joj promene s vremena na vreme. Vidjao sam je u pratnji desetina ljudi, od dece do penzionera.

U mom bloku IMA ljudi.
builderka builderka 22:02 28.05.2009

labrador

Ja tražim određenu rasu. Nešto ovako.
Ali samo zato što je moj dodž imao takvu glavu.
I najpametnije oči ikada. Uokvirene crnim kao krejonom, koje razumeju ama baš sve.
U stvari tražim te oči, a neki labradori ih imaju.
maricacarica maricacarica 23:51 28.05.2009

Re: labrador

Sažali se na Mljacu, pls. Zavolećeš je kad je vidiš. Umnica, sterilisana, prepametna
builderka builderka 21:08 29.05.2009

Re: labrador

marice carice, ni ne znaš koliko bih volela.
Ali ja sam od sorte podstanara. Dok se ne dokopam svoje kućice mogu samo da šacujem i maštam.
maricacarica maricacarica 16:34 30.05.2009

Re: labrador

Ako hoćeš, dođi šetamo mog Boleta, da te mine malo želja....
builderka builderka 19:24 30.05.2009

Re: labrador

nemoj da te iznenadi zvono na vratima
Imala sam i ja jednog Boleta. Samo se pojavio kao štene u dvoruštu i tu i ostao. Bio je mnogo blentav.
Caka kod njega je bila što svaki put kad se nekom obraduje krene euforično da se vija oko nogu i skače (kao i svaki pas) samo što je Bole imao i jednu manu pa je usput i nekontrolisano piškio.
Nervirao me je i zasmejavao u isto vreme. Trebalo je samo izbeći prvi napad njegove sreće, posle je bilo ok.
maricacarica maricacarica 21:18 30.05.2009

Re: labrador

Dodji slobodno. Ovaj ne piškara, ali skače zato za medelju!
ivka89 ivka89 23:05 28.05.2009

ljubav

Napokon jedan dirljiv tekst u moru onih koji su "protiv", ali ovo nije zasluga novinara već psa, čija ljubav i vernost nikoga ne ostavlja ravnodušnim! Retka prilika da podsetimo ljude da su im njihovi četvoronožni prijatelji - partneri za čitav život, te da oni na ulicama nisu lutalice, već napušteni.
grozdje grozdje 15:00 29.05.2009

Dva ujeda , uvijek isto srce!



Zivjeli smo u zgradi ispred koje je bio park-igraliste. Po cijeli dan (ljeti i nocu) u njemu su se druzila djeca. Uvijek je oko njih bilo jako mnogo pasa lutalica. Iz ove perspektive danas to mi sve izgleda nestvarno. Nerjetko su ih djeca hranila.
Sjecam se da sam dva puta sumanuto vozila u hitnu jer je mog sina ujeo jedan od tih lutalica. Niti jedan put nije htio da mi kaze koji pas. Stitio ga je svojim zivotom. I opet mu se vracao poslije tetanusa.



mariopan mariopan 17:10 30.05.2009

Re: Dva ujeda , uvijek isto srce!

Kada ovako nesto procitam mogla bih da bijem.

Moje Pile malo mi se upravo uvaljuje u krilo, ljubomoran na komp i paznju koju mu ta sprava uskracuje.
Tepam mu kao detetu, ko nas slusa sa strane moze da pomisli da sam prolupala ali nama je tako lepo zajedno da nas bas briga. Mi se siti ispricamo. Volimo se i mazimo, malo se i svadjamo (oko zeke), malo na silu peremo sapice, malo se otimamo za mesto na fotelji....lepo nam je.
Onog necoveka bih za usi dovukla iz Rume. Zelim mu Boziju pravdu da ga neka besna kera ujede za neko nezgodno mesto ne bi li se setio gde je ostavio ovo divno i verno kuce.
louiskrstic louiskrstic 13:16 31.05.2009

Ljubav se uči

Svako od nas misli da baš on na najbolji i pravi način voli kako ljude tako i životinje. Tu smo zajedno u suživotu da zajedno sa životinja učimo veličanstvenost ljubavi. Da otvorimo svoja srca ka nečem veličanstvenijem nego što smo ikada do sada.
Kao što medju ljudima ima onih koji znaju voleti na uzvišeni način tako ima i medju životinjama.
Zašto u osnovi postoji život? Da kroz svakodnevna iskustva učimo voleti sveukupni život.
Milutin Milošević Milutin Milošević 11:07 01.06.2009

Komentar

Hvala vam na komentarima. Kao što sam najavio, bio sam na putu i nisam stigao da posetim blog.

Na putu se setih da sam u žurbi zaboravio da pomenem još jedan primer.

Moj šurak živi sa ženom i sinom na periferiji Beograda. Vremu i buku velegrada zamenili su mirom i uživanjem u porodičnoj kući. Snalaze se, krpe kraj sa krajem. Od kad su se uselili, a ima tome preko 20 godina, imali su pse, a najčešće i mačku. U jednom trenutku čak šestoro kuca i jednu macu! I svi su bili ponosni avlijaneri. Na odmor nikada zajedno nisu išli zbog pasa. Kad god se negde mora, organuzuju se da psi ne ostanu bez pažnje. Čuvaju ih, hrane, vakcinišu.
Leti smo imali običaj da neke od pasa vodimo sa tastom i taštom u vikendicu. Pa onda, kad dodje jesen, nabijem u juga i zimnicu i taštu i šuraka, i dva psa, i metar drva na gepek i polako nazad. Oni povraćaju u kolima, ja poludim, ali kad ih vidim onako tužnih očiju sklupčane ispod nogu okrenem glavu i nastavim da vozim.
Ne vozimo ih godinama, ali kad god udjem u dvorište kolima skaču da preskoče ogradu, nadajući se da će otići ponovo u slobodu Deliblatske peščare.
margos margos 22:04 01.06.2009

Koristim priliku, nadam se da je ok ?

Azil "Riska"u Beogradu.
Uključi se, trebaš nam.
Irena Stanojevic

Poštovani Prijatelji životinja,

pokušavamo da nadjemo pravi način koji bi sa što manje reči objasnio situaciju u kojoj se nalaze štićenici Udruženja Help Animals-a.

Životinje u azilu za pse i u azilu za mačke nisu slobodne. Na nekin način su zatvorene i njihov život u potpunosti zavisi od čoveka.

A ima ih 370. Kako bi, tako zatvorene, pristojno-skromno živele potrebno je obezbediti im hranu, vodu, veterinarsku negu,
prostor za eventualno lečenje, prostor za spavanje, prostor za kretanje,higijenu svih navedenih prostora, transport do veterinara, mačkama i bolesnim psima grejanje u vreme zime i ljude koji će sve navedeno sprovesti.

9 godina maštamo i na sve načine pokušavamo obezbediti finansijsku pomoć od 1000 dinara po životinji mesečno. Taj iznos je potreban za vrlo skroman život naših štićenika.

Na žalost to ne samo da nismo postigli nego smo danas došli u situaciju da naš štićenik i mi sa njim moramo naći način
da mesec preživi sa 430 dinara.Ne možemo smanjiti broj ljudi koji brinu o njima jer ih je samo troje.

Na žalost ono čega se naši štićenici moraju odreći je veterinarska nega i pristojna hrana.I to nije dovoljno.

Help Animals je u permanentnom dužničkom stanju. Napuštaju nas donatori, napuštaju nas članovi. Svetska ekonomska kriza je izgovor da vise ne mogu pomagati.

Vas,ljubitelje životinja, molimo za odgovor šta da radimo sa tim nesrećnicima napuštenim od vlasnika, ostavljenim uz ogradu azila, čiji su vlasnici preminuli, spašenim iz šinteraja, spašenim od zlostavljanja.

Treba dodati vrednost jednog ljudskog obroka po životinji mesečno.Kada se to izgovori deluje tako lako i jednostavno. Ali nije. 9 teških godina nam kaže da u Srbiji to nije moguće. Da u Srbiji nema kulture davanja niti minimalnog odricanja,
kao ni kulture usvajanja pasa i mačaka iz azila.

Azili u kojima se životinje ne ubijaju tkz. no kill azili u svetu opstaju od pomoći gradjana i privrednika. Takve azile ne finansira država. Država finansira one u kojima je boravak životinje vremenski ograničen i taj rok se završava ili udomljavanjem ili smrću.

Pomozite gradjani Srbije. Samo vrednost jednog obroka mesečno ustupite našim štićenicima i malo vremena da, jednom mesečno,odete do banke ili pošte.

Pomozite, zbilja nam je teško i nemamo odgovor na pitanje šta činiti sa našim štićenicima, kako im u oči gledati a ne dati im hranu, ne lečiti ih, jednostavno mučiti ih zatvorene.

Evo i detaljnih instrukcija kako pomoći:

http://www.helpanimals.org.rs/index.php/action/index/srp/24/

Prenesite našu molbu i Vašim prijateljima.
Hvala u ime naših štićenika i Hvala gradjanima i privrednicima koji nas pomažu.

organizacija Help Animals





Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana