Snažan i upečatljiv pentatonski rif numere „Kiša U Lice", mehanička uvježbanost njenih izvođača, energičan, kompaktan i svirački disciplinovan nastup grupe Hipnagoga slike u Domu Omladine u Kragujevcu, koji sam imao prilike da pogledam zahvaljujući Draganu M. Radojičiću, snimatelju i uređivaču „gileinikola" YouTube kanala, zaintrigirao me da se pobliže upoznam sa radom ovog beogradskog sastava. U tu svrhu, odlučio sam da napravim jedan mali on-line razgovor sa muzičarima Vojislavom, Nemanjom i Igorom, članovima ovog alternativnog rok benda. Opušteno, uz kafu i sok ćaskamo putem naših myspace stranica na relaciji Banja Luka-Beograd:
- Osim Igora čiji su roditelji muzički obrazovani i koji je od ranog detinjstva imao priliku da se upoznaje sa muzikom, mi smo za nju intezivnije počeli da se zanimamo u osnovnoj školi. Navešćemo neke grupe koje su izvesno uticale na nas, između ostalog i na to da pokušamo da stvorimo neku svoju muziku: Smak, EKV, The Beatles, Jethro Tull, Free, Grand Funk Railroad, Pink Floyd, Led Zeppelin, Jimi Hedrix, The Doors, Primus, kasnije Nirvana, Soundgarden, Pearl Jam, Rage Against The Machine, Tool, APC... Možda bi trebalo govoriti o pesmama koje su uticale na nas, pošto ima mnogo bendova koji su napravili po nekoliko zaista lepih stvari, a neki od njih nikada nisu izdali album niti je njihov rad bio dostupan široj publici.
- U početku smo mislili da ćemo biti vokalno-instrumentalna grupa, pošto u našim pesmama postoji prostor za vokalne deonice. Vremenom, svirajući ih, sve manje nas je privlačila ta ideja i nismo osećali da nam nešto u tom smislu nedostaje. Nastupili smo na par svirki i osetili da publika ima sličan odnos prema tome kao i mi. Mislimo da ćemo nastaviti da negujemo pristup sviranja instrumentalnih kompozicija.
S obzirom na vrstu muzike koju stvarate, „Hipnagoga slike" doživljavam kao jako upečatljiv i interesantan naziv za grupu. Termini „hipnagogija" i „hipnagogne slike", ukoliko se ne varam, potiču iz psihologije, šta ustvari znači ime benda?
- Termin "hipnagoga slike" koliko sam ja uspeo da saznam u psihologiju je uveo Karl Gustav Jung. On predstavlja sadržaj naše predsvesti. Kao refleksija svetlosti iza zatvorenog oka ponekad se javljaju razni oblici, tačkice. Takve slike onda mogu biti i zvučne, i ime našeg benda predstavlja težnju da te zvučne slike odsviramo.
- Sve numere snimili smo u studiju „Rok Studio" čiji nam je vlasnik ponudio da potpuno besplatno usnimimo ceo materijal. To je studio u kome može da se napravi dobar demo snimak, a uz malo umeća i volje i nešto više od toga. Pozvali smo tonca koji nam je ozvučio instrumente i namestio zvuk, naše je bilo samo da uživo kao na probi odsviramo deset stvari. To je zabeleženo na hard disk, nasnimili smo gitaru u nekim delovima i uradili miks. Sve je to urađeno za dva dana i mislimo da smo dobili dobar demo snimak koji kada se sluša dovoljno glasno predstavlja našu muziku onako kako ona zvuči na našim svirkama, što nam je i bio cilj.
- Ideje, skice, uglavnom donosi Vojislav, gitarista benda, često je to više nekih delova kojima nedostaje veza da bi nastala nekakva celina. Tu celinu dobijamo improvizujući na određene rifove. Često tu nastaje nešto sasvim novo što se kasnije tokom vežbanja izbrusi u pesmu.
- Dosta dugo nismo davali nazive pesmama, jednostavno nismo imali potrebu za tim. Tek kada smo ih snimili došao je red da ih nekako nazovemo i ti nazivi su uglavnom asocijacije koje nam se javljaju dok ih sviramo, osim pesme „Kiša U Lice" koja je dobila naziv po indijanskom poglavici iz plemena Siju. Niko nam za sada nije dao ni jednu sugestiju, ali ako bi to bio neki predlog u kome bi pronašli vezu sa muzikom verovatno bi ga prihvatili.
HIPNAGOGA SLIKE - "Kocka"
Bend tokom svirke deluje kompaktno, uvježbano i rutinski precizno. Koliko često uvježbavate? Da li na vašim nastupima njegujete i improvizaciju? Postoje li neke zanimljive solo tačke i interakcija sa publikom? Uopšte, kako publika reaguje na vašu autorsku, čisto instrumentalnu muziku?
- Na žalost nemamo vremena koliko bi zaista želeli da imamo za vežbanje i održavanje proba. Pošto ne zarađujemo od muzike, što ima svoje dobre strane, sastajemo se jednom nedeljno, osim pred neku svirku kada inteziviramo probe.
- Na svirkama vrlo retko improvizujemo, u nekim momentima se to dešava ali ne često. Razlog tome je i nedostatak vremena za više zajedničkog sviranja, tako da kada se sastanemo gledamo da što bolje uvežbamo ono što imamo pripremljeno.
- Na našim svirkama publika uglavnom pažljivo sluša i čini nam se da im čisto instrumentalna koncepcija muzike deluje vrlo zanimljivo.
Hajde malo da pričamo o instrumentima. Na čemu trenutno svirate i da li ste zadovoljni sa opremom kojom raspolažete? Koje su vaše želje i stremljenja u tom pogledu?
- Nismo od onih koji misle da bez dobre opreme nije moguće uživati u sviranju i pravljenju muzike. Daleko od toga da oprema nije bitna, ali i sa skromnijom opremom može se muzicki izraziti suština ako je grupa iskrena i stoji iza svoje muzike.
- Nemanja svira bubnjeve marke Sqiuer, Igor ima bas gitaru ručne izrade i Markbass pojačalo, ja imam gitaru nazvanu Gurabija zbog neobičnog izgleda [ inače zahvaljujući internetu uspeo sam da saznam da ju je proizvela firma Framus 1965. godine, model se zove Strato 5/155] i ručno pravljeno tranzistorsko pojačalo.
Vojislave, ti imaš karakterističnu tehniku sviranja električne gitare desnom rukom, koristiš prste umesto trzalice, negde na internetu sam našao podatak da si sviranje gitare učio kod Radomira Mihailovića Točka, da li možeš malo da nam približiš Točkovu gitarističku školu, način rada, šta te njoj privuklo, koja si konkretno znanja usvojio i koliko je prisutan uticaj ovog velikog umetnika u tvom muziciranju?
- Imao sam to dragoceno iskustvo da budem na samom izvoru muzike koju volim od rane mladosti, pohađajući školu gitare kod Radomira Mihailovića Točka. Na časovima se vrlo ozbiljno i sistematski uče lekcije iz ukupno pet gradiva: Muzičke numere, Melodija, Harmonija, Ritam i Tehnika. Stilski njegovo učenje sviranja gitare ide ka muzici pre svega. Možda više ka nekoj modernoj muzici koja van pozornice nije dobila šansu za ozbiljnije izučavanje, konkretno mislim na Blues, Rock i Jazz. Osnovni cilj je improvizacija pre svega, komponovanje sopstvene muzike, aranžiranje muzike i možda najbitnije od svega, sviranje u grupi, orkestru. Uz gitaru kao osnovno sredstvo, na časovima se uči uz kompjuter i sve potrebne muzičke programe.
Vojislav Dragojlović - "1.1.2006" [Radomir Mihailović Točak]
Pored gradiva koje sam učio imao sam priliku da čujem i novu muziku koju pravi Radomir Mihailović Točak, što je ostavilo snažan utisak na mene i u velikoj meri inspirisalo da i sam pokušam nešto da iskomponujem. Družiti se sa čovekom koji još uvek ima želju da uči i napreduje, koji na tome svakodnevno radi i trenutno svira i stvara muziku bolje nego ikad je velika privilegija. U mom muziciranju u nekom delu je prisutan uticaj ovog velikog umetnika.
Imate li u planu možda sviranje nekih Smakovih instrumentala ili kompozicija R.M.Točka ili ih već imate u svom repertoaru?
- Za sada na nastupima sviramo deset svojih pesama, to nije dovoljno za samostalnu svirku i zbog toga uglavnom sviramo sa još nekim bendovima. Trenutno pravimo nove stvari, trudićemo se da što više sviramo gde god budemo mogli.
- Na probama ponekad odsviramo kompoziciju Delfin od R.M.Točka, inače nemamo u planu sviranje Smakovih instrumentala na našim svirkama, nije to tako lako dobro odsvirati. [smeh]
- Za sada nemamo zakazanu svirku, čim budemo imali obavestićemo gde i kada preko naše stranice na myspace-u.
Drugari, želim vam zaista puno uspjeha u daljem radu i hvala vam na ovom razgovoru.
- Hvala Bojane, bilo nam je zadovoljstvo.