Koja je vrednost jednog govora, koliko toga on realno može da promeni? Predsednik SAD (koji je dobro upoznao i iskoristio snagu izgovorene reči i elokventno definisanih konstruktivnih ideja, a na čiju je političku karijeru presudno uticao govor koji je, kao senator, održao na Demokratskoj konvenciji 2004.) jutros je održao govor velike težine i značaja - obraćanje muslimanima širom sveta, čiji broj, prema procenama iznosi više od milijarde i dve stotine hiljada.
Niko (što je Obama i sam rekao) nema iluzija da će jedan govor magično izbrisati predubok jaz koji godinama postoji u odnosima Amerike i islamskog sveta, izazvan nizom složenih uzročnika. Ali ako se ovo obraćanje posmatra kao početak, kao simbol pružene ruke, i ujedno kao konkretna i direktna manifestacija promenjenog političkog kursa koji je Obama najavio u svom inauguracionom govoru, danas je lepo pridružiti se umerenim optimistima i predati viziji mirnijeg, stabilnijeg sveta... U njemu ima dovoljno problema - siromaštva, gladi, ekonomske krize, globalnog zagrevanja - i zato ideja makar i malog rasterećenja, popuštanja mučne političke, verske i društvene napetosti u odnosima Istoka i Zapada deluje tako zanosno, zar ne?
Akcenat Obaminog govora bio je na prevazilaženju duboko uvreženog nepoverenja, toleranciji, negovanju pravih vrednosti islama, uz poziv Izraelcima i Palestincima da prihvate realnost i jedni druge kao susede koji bi živeli u dve države, i apel muslimanima da poštuju jednakost svojih žena. No, obraćanje je sadržalo i detalje konkretnih spoljnopolitičkih incijativa i programa namenjene islamskom svetu. U samoj sali kairskog univerziteta, govor je primljen ovacijama. Reakcije šriom sveta su bile neposredne, masovne i, naravno, sasvim različite. Hamas: Isto su govorili Klinton i Buš, zašto bismo verovali Obami? Neki egipatski novinari - govor ne donosi ništa novo. Mahmud Abas - obraćanje je odraz nove američke politike. U SAD mnogi su ocenili da je u pitanju „korisno pružanje ruke" islamskom svetu, dok drugi govor vide kao izraz slabosti, kažu da je Obama „zaboravio 11. Septembar i izneverio američke interese."
Muslimani u SAD sa kojima su razgovarali novinari Glasa Amerike ovih dana su izražavali nadu da će Obamine reči slediti dela. Neki su posebno želeli da se Obama konkretno odredi prema bliskoistočnom pitanju i da Amerika zauzme izbalansiranijih odnos prema komplikovanom sukobu, umesto da, kako navode, nedvosmisleno podržava Izrael. (Izrael gadja naše kuće bombama proizvedenim u SAD - kaže jedna američka Libanka.) „Jedini način za novi početka sa muslimanskim svetom je ako prestanemo da slepo podržavamo Izrael i njihovu ilegalnu ekspanziju" - glasi prvi komentar koji je stigao na Internet stranicu Vašington Posta.
Za to vreme, sekundarna publika kojoj je govor bio namenjen, po svemu sudeći, bio je deo stanovništva Zapada, koji je stekao veliko nepoverenje i odbojnost prema muslimanima, strah od njihove izražene religioznosti, prezir prema nekim njihovim običajima, osećanje superiornosti nastalo iz percepcije zaostalosti nekih muslimanskih društava zbog odnosa prema ženama i obrazovanju. Obamina poruka njima glasila je da treba zaboraviti na stereotipe, upoznati, poštovati i učiti od kultura vekovima starijih od američke...