Pre nešto više od mesec dana pisala sam na blogu o tome kako su crnogorske Vijesti „prenele" moj tekst iz Borbe, odnosno sa sajta Peščanika.
U međuvremenu se događalo sledeće: Željko Ivanović, direktor Vijesti, odgovorio je na moje pismo manirom starog lisca, a to znači da je ignorisao činjenice pokušavši istovremeno da mi podiđe hvaljenjem teksta i upućivanjem u običaje prenošenja tekstova sa drugih medija, žalopojkama o problemima prelamanja tekstova na internetu, naglašavanjem da su Vijesti koncepcijski nekako najbliže baš Peščaniku, ponudom da ipak Vijesti meni uplate honorar, pa da ja onda pokažem svoj humanizam i sama uplatim donaciju za film o Zoranu Đinđiću - ne može on to tako, kao po kazni, ipak je sa Đinđićem bio prijatelj, a Vijesti će svakako naći način da svojevoljno podrže taj projekat... Odgovorila sam najavom da ću poslati preporučeno pismo glavnom i odgovornom uredniku Vijesti Ljubiši Mitroviću, rekavši da očekujem da to pismo bude u Vijestima objavljeno kao moja reakcija. To sam potom i učinila, poslavši isto pismo Ljubiši Mitroviću i u vidu attachmenta uz mail.
Lično mi se od tada nisu obratili ni jedan ni drugi. Stigla je samo potvrda od pošte da je preporučeno pismo uručeno 15. maja 2009.
Juče u internet-pretraživač ubacim „Jelena Gall" i „Vijesti" i izađe mi ovo:
"U štampanoj verziji 'Vijesti' su tekst Jelene Gall objavile bez intervencija, sa jasnim potpisom autora, kao i sa informacijom odakle je tekst preuzet. Autorica vjerovatno nije ni vidjela primjerak novina sa tekstom o kome je riječ. Tako da je sasvim jasno da gospođa nije saradnik Vijesti, a to, svakako neće ni biti. Tako frapantna razlika između duha jednog teksta i stava njegovog autora nikoga ne bi preporučila za valjanu saradnju."
Ostanimo samo pri ovome što sam boldovala, to je dovoljno za čuđenje. Kao kad dete kaže „e, nije istina da ti ne voliš mene, nego ja ne volim tebe". Odnosno, bilo bi tako simpatično i naivno da nisu u pitanju odrasli ljudi koji na ovaj način rešavaju profesionalni problem.
Oni koji su videli prethodni blog na ovu temu videli su, naime, i dve fotografije - na prvoj je uvećan potpis teksta, a kad se klikne na drugu vidi se ceo tekst iz štampanog izdanja.
Evo tog scana cele štampane strane još jednom, a ja vodim na piće
onoga - ma gde na zemaljskoj kugli bio - koji, dakle, u štampanom izdanju otkrije informaciju o mediju iz kojeg je preuzet tekst. Ja vidim samo informaciju o tome gde radim.Nije reč o tome da je ovo velika stvar. Nije, ni u finansijskom, niti uopšte u profesionalnom pogledu. Naravno da je ljudski grešiti. No, način na koji Vijesti tretiraju ovo „nerazumijevanje" (Ivanović), govori upravo o načinu poslovanja, načinu komuniciranja, načinu tretiranja problema - to više nema veze sa slučajnim greškama. To je simptomatično, to je čak i tipično i nemojte mi reći da se ovakvih priča niste siti naslušali. To je ono „što se zna", što se „svuda događa", a protiv čega „se ne može" - šićarenje nasitno, pri čemu se takođe zna da nasitno + nasitno ume da se umnoži, pa da se skup sitnica pretvori u krupnicu. Neću insinuirati o konkretnijem obliku krupnice.
No, u redakciji Vijesti su povodom mog negodovanja dobro procenili dve stvari: da neću isterivati honorar od njih (ne bih inače predložila da isti bude uplaćen kao donacija, a vidite gore kakvo rešenje mi je ponuđeno) i da neću isterivati činjenicu da sam u pismu zahtevala da se ono objavi u celosti a ne samo njegov delić - nesrazmera između energije koja bi u to bila uložena i nekakvog dobitka je očigledna. Loše je, međutim, procenjeno da ću možda, baš zbog tog prevelikog uloga energije i redakcijske spremnosti da u igru čak uvede beskrupulozno laganje, u potpunosti dići ruke i prosto oćutati.
Savetujem redakciji Vijesti da ubuduće radi na sledeći način ukoliko joj je zaista stalo do renomea: čim im se javi neki nezahvalnik, koji nije u stanju da spozna razmere svoje srećne sudbine jer su mu Vijesti uopšte objavile tekst, i požali se na neku očiglednu neprofesionalnost, da objave izvinjenje zbog nehotične greške. To je pametnije nego obnarodovati sopstvenu naduvanost, sujetu i moć tako što će se objaviti - laž. Moguće je da je to posledica naviknutog načina komuniciranja krupnih sa sitnim ribama, ali, kao prvo, ja sam odvikla, kao drugo, nisam odavno finansijski zavisna od honorara pa ne moram da strepim od posledica sopstvenog otvorenog govora o ovako nečemu i, kao treće (i ono jedino zbog čega ovo pišem):
Ako je do blata, onda se u ovom slučaju tačno zna gde mu je mesto.