'' Koliko dugo traje zauvek? ''

margos

Stigoh do pola i već sam besna ... preterano besna i tužna ujedno. Dopada mi se ta tradicija da zemlja pripada ženama, tj da su one te koje su vlasnice zemlje - al šta sva mudrost vredi kad silnici ne znaju za mudrost već za golu silu, pohlepu. laž i zadovoljstva na račun drugoga.PS.Pročitaću ceo tekst, naravno, al ne mogah izdržati.:(Edit: Pročitala, odslušala.... odgledala.... Ona crbema stena me odmah podsetila na onu čuvenu Australijsku. Tako se nekad postidim svoje rase i naše ideje o napretku... *eb'le ih rupe za golf!!!!

slažem se sa ovom poslednjom rečenicom u komentaru :(
da, kod Irokeza je bio zastupljen matrijarhat oduvek :))) žene su birale čak i sakema :)
pogledaj razliku između izjava dvojice američkih predsednika : '' Drhtim za svoju zemlju kad pomislim da je Bog pravedan .'' - Tomas Džefersnon, 1784. i '' Nikad se ne izvinjavam za ono što su učinile Sjedinjene Američke Države. Nije me briga šta kažu činjenice. '' - Džordž Buš, 1988. velika promena u načinu razmišljanja ...pa...neka im bude

Blade Runner

desile su se u okolini Toronta pre tri godine.Evo detalja i ovde sa izvora

e, hvala ti na ovim dodatnim vestima, nisam znala da se to dogodilo i pre tri godine, ti si tu, na licu mesta ili u blizini i bolje znaš, hvala još jednom

Blade Runner

na licu mesta ili u blizininekada sam isao tamo zbog jeftinih cigareta Inace bilo je u to vreme dosta o tome u vestima, a onda je odjednom nestalo tako da i nisam siguran kako se sve zavrsilo. Znam da im je vlada ponudila neke milione za tu zemlju, ali ne znam sta je bilo posle.

nudili im milione za zemlju. hmmm, zašto me to ne čudi? ahh, pa da, klasika i već viđeno

madam_mym

indijancima se divim, to mi je preneo otac, ne znam o njima mnogo, ali osećam strahopoštovanje prema njima, oduvek, i jako sam besna zbog svake nepravde koja im se učini

jeste, Severnoamerički Indijanci su oduvek budili maštu, interesovanje i poštovanje upravo zbog svoje živopisnosti i specifičnosti od kojih je jedna da od Aljaske do krajnjeg rta Južne Amerike nisu ostavili ni malo otpada dok današnji svet prosto ne zna šta će sa plastičnim kesama, limenkama i drugim manje ili više opasnim otpadom. Indijanci nisu proizvodili otpad.

madam_mym

Indijanci nisu proizvodili otpad.a tek njihova mudrost, razboritost, izdržljivost....ma sve, samo je trebalo da ima ko da uči, a belci....strašno!

Ima različitih tumačenja sposobnosti Indijanaca.
Prvo: 20-ih godina 19. veka došao je priličan broj misionarameđu naciju čerokija; obrazovanje koje su nudili bilo je na ceni i poneko indijansko dete bi poslali na školovanje na Istok. Među njima bili su Džon Ros, Džon Ridž i njegov rođak Kulegana Vajti, koji je postao čuven pod imenom Ilajas Budino. Svi su bili neobično sposobni. Sem Hjuston je za Ridže i njegovog sina rekao: '' Ovi Indijanci nisu manje vredni od belih ljudi. Džon Ridž po svome blistavom umom nije bio manje vredan od Džona Rendolfa ( beli Amerikanac, senator iz Virdžinije, 19. vek ). ''
Drugo: Endru Džekson, ratni heroj, senator i budući predsednik SAD , nije delio ovo mišljenje: '' Nemaju pameti, nisu vredni, nemaju morala, niti želju za napretkom '', isticao je. '' Kako su postavljeni usred druge superiorne rase...neophodno je da se povuku ...i najzad nestanu. ''
Naravno, ja se slažem sa prvim mišljenjem. Severnoamerički Indijanci su razvijali duhovne, mentalne veštine a ne materijalne i zbog toga kako bi reko Endru Džekson nisu '' napredovali '' jer kad razvijaš spiritualnost ti gubiš materijalno, i obratno kad juriš i stvaraš materijalno gubiš duhovnost; izgleda da te dve odrednice isključuju jedna drugu i nikako ne mogu ići zajedno, teško je bilo kojem narodu da postigne pravi balans između duhovnog i materijalnog ali to je već druga tema o kojoj ću pisati...možda

madam_mym

Naravno, ja se slažem sa prvim mišljenjem. Severnoamerički Indijanci su razvijali duhovne, mentalne veštine a ne materijalnezato sam i rekla ono, gore

shvatila sam

miloradkakmar

Stvari su se uskomešale 1989.godine kad su gradski oci Oke objavili planove da prošire igralište za golf za još devet rupa. Da bi to učinili opet su morali da uzmu indijansku zemlju, ovaj put je u pitanju bilo indijansko groblje.Nije biran način, ni sredstva da se porobi, zauzme, uništi....

A zašto bi birali način? Predsednik Buš se izjasnio da ga nije briga šta SAD čine i zaboravio je ono što je njegov predak na mestu predsednika SAD Tomas Džeferson govorio u smislu toga da strahuje za svoju zemlju kada se seti da je Bog pravedan. Džeferson je to znao, Buš nije znao ili se samo dobro napravio da ne zna.
Citirala bih i Bendžamina Frenklina, jednog od Otaca Osnivača američke nacije. Govoreći o Indijancima Frenklin je 1784. godine rekao: '' Divljacima ih zovemo, jer se njihovi Maniri razlikuju od naših za koje mislimo da su Savršenstvo Uljudnosti; oni isto misle o svojima. ''

miloradkakmar

A zašto bi birali način?Ali, uništavanje groblja radi proširenje golf igrališta ?!

ma, šta je to za njih '' Ko je napisao ovaj komad koji smo primorani da igramo? Neki ljudi ili euforični dželat? Da li je istorija lagala kada je obećavala mir i napredak? '' - Eduardo Galeano, 1982. Beli Amerikanci, usudila bih se reći postali su u mnogim momentima upravo ti euforični dželati i zato sam rekla ' ma , šta je to za njih ' u smislu da su oni sve to uradili zbog '' napretka '' i nepredovali su do kontejnera sa otpadom, eto, napredak je napredak ma kakav da je.
uteha: osvajanje još nije završeno kao ni otpor osvajanju jer vera Indijanaca nije vera boje i perja kako su ih beli Amerikanci ismevali. To je stvar srca!

sinergija92

"Stari poglavica Apača sedi u rezervatu, puši lulu, i razgovara sa dva mlada novinara koji su došli da ga intervjuišu. - Poglavice, vi ste dugo živeli, videli mnogo generacija belih ljudi, učestvovali u ratovima, videli napredak ove velike zemlje, ali i njene probleme... Poglavica klima glavom, a novinar nastavlja: - ... da li je, po vašem mišljenju, beli čovek negde grešio? Poglavica povuče još par dimova, pa počne: - Kada su bledoliki došli u ovu veliku zemlju, njom su vladali crveni ratnici. I kako je tada bilo? Nije bilo poreza. Nije bilo banki i dugova. Bilo je mnogo bizona, mnogo dabrova. Vrači su lečili ljude besplatno. Žene su obrađivale zemlju i radile sve kućne poslove. Ratnici su se odmarali, lovili i pecali. Beli čovek je bio toliko glup da je hteo da promeni takav svet." .....................................................................................................

savršena priča, baš mi se dopada, hvala mnogo

shumska

pročitah danas na jednom portalu vest o protestima amazonskih Indijanaca, koji mučenici protestuju od aaaprila. "Zabrinuti da će izgubiti kontrolu nad prirodnim resursima pripadnici amazonskih plemena protestvuju od aprila kako bi primorali Kongres da odbaci nove zakone koji ohrabruju strane kompanije da otvaraju naftne bušotine i rudnike u prašumi."toliko vekova ih ne ostavljaju na miru, strašno...(tvoji postovi o Indijancima me uvek podsete na slatke muke najtežih ispita - etnologije starog sveta u prvoj, i etnologije novog sveta na drugoj godini...i sive eminencije naše katedre, Senke Kovač:):):):)

ah da , čula sam za čuvenu Senku Kovač
da, Amazonija - pluća sveta - da li će tako i ostati?

drug.clan

shumskapročitah danas na jednom portalu vest o protestima amazonskih Indijanaca, koji mučenici protestuju od aaaprila. "Zabrinuti da će izgubiti kontrolu nad prirodnim resursima pripadnici amazonskih plemena protestvuju od aprila kako bi primorali Kongres da odbaci nove zakone koji ohrabruju strane kompanije da otvaraju naftne bušotine i rudnike u prašumi."toliko vekova ih ne ostavljaju na miru, strašno...(tvoji postovi o Indijancima me uvek podsete na slatke muke najtežih ispita - etnologije starog sveta u prvoj, i etnologije novog sveta na drugoj godini...i sive eminencije naše katedre, Senke Kovač:):):):)Tamo je rat po sredi. Po nekim izvorima vec nekoliko stotina mrtvih a po zvanicnim nekoliko desetina u Brazilu i nekoliko destina u Peruu.Otese im i ono malo zemlje sto im je ostalo i niko (narocito ne multinacionalne kompanije koje "kupuju" zemljiste) ni reci da kaze, nema price o ljudskim pravima, o genocidu, o zlocinu.....

oteše dakle sve, ili skoro sve

topcat

pisamo Indijanskog poglaviceKako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod.Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda.Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas.Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca.Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas.Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se.On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit.Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem.Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način.Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj.Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga.Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao?Otišao je.To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

topcat, hvala najlepše

margos

Žubor vode glas je oca moga oca. A kako zabosti meku reč u otvrdlo uho?A tek žubor vode....

joj, verovatno nikako ili teškim trudom , naporom i blagim razgovorima koji omekšavaju i najtvrđa srca