Ženska solidarnost sa sestrama po miru

Jasmina Tesanovic RSS / 06.10.2007. u 01:19

Anom Politikovskajom i Aung San Su Ći

Podsećamo, pre godinu dana, ispred ulaza zgrade u kojoj je živela, u centru Moskve ubijena je jedna od vodećih ruskih novinarki Ana Politikovskaja. Velika i oštra kritičarka represivnog državnog aparata predsednika Vladimira Putina i njegovog rata u Čečeniji koji je predstavljen kao uspostavljanje ustavnog poretka u Čečeniji. Bio je to rat protiv civila, tvrdila je Ana. Do dan danas, ubice nisu pronađene, iako je svima sasvim jasno da je ona pala kao žrtva državnog terora Putinove državne mašinerije smrti. Snage bezbednosti, isti oni eskadroni smrti koji su ubijali čečenski civile, ubili su i Anu.
Ubistvo novinarke predstavlja ključni trenutak kojim je Putinova Rusija nastavila sa represivnim i totalitarnim režimom.
Komitet za zaštitu novinara sa središtem u Njujorku, ističe da je Politikovskaja 42. novinar/ka ubijen u Rusiji od pada Sovjetskog saveza i da je ovo 12. u nizu ubistava koja su se dogodila od 2000. kada je Vladimir Putin došao na vlast.
Ovom prilikom, solidarišemo se sa našin internacionalnim drugaricama, ruskim pacifistkinjama i antimilitaristkinjama, antiputinovim, antinacionalističkim aktivistkinjama, kao i sa čečenskim mirovnim pokretom.
Odbijamo sličnost Srbije i Rusije, odbijamo i jedan i drugi nacionalizam, jer i jedna i druga zemlja progone drugačije i različite, a posebno novinare/ke. Odbijamo da budemo ruska gubernija.
Ovom prilikom od ruskih vlasti zahtevamo da se organizatori, naredbodavci i izvršioci ubistva novinarke Ane Politikovskaje najstrožije kazne.
Na drugoj strani sveta, vojna hunta u Burmi, koja je na vlasti od 1966. brutalnom vojnom i policijskom silom razbila je mirne demonstracije koje su predvodili budistički monasi. Vojne jedinice su hapsile demonstrante i mučile ih po zatvorima, dok su monasi bili zatvoreni po pagodama. Zbog velikog pritiska međunarodne javnosti, vojne vlasti Burme su posle dvanaestogodišnjeg kućnog pritvora, oslobodile opozicionu liderku, dobitnicu Nobelove nagrade za mir, Aung San Su Ći.
Podsećamo, nekadašnja državna zajednica Srbije i Crne Gore je uprkos sankcijama EU i SAD izvozila oružje Mjanmaru. Tokom 2004. godine prodato je 36 haubica domaće proizvodnje, a 2001. 54 haubice. Jugoslavija je počela da izvozi oružje, industriju smrti u Mjanmar još 1953. godine i to radi permanentno, pomažući time represivni režim hunte u gušenju demokratskih promena.
Zahtevamo da država Srbija preuzme odgovornost za kršenje sankcija UE i da se odgovorni iz ministarstva odbrane kazne.
Od vojnih vlasti u Burmi, zahtevamo da se povuče sa vlasti i da poštuje izbornu volju građanki/na iskazanu na izborima 1992. kada je pobedila Aung San Su Ći.
Pozivamo vas da nam se, u ponedeljak, 8. oktobra 2007. od 14h do 15h, na Trgu Republike, pridružite u akciji međunarodne solidarnosti sa ova dva nenasilna pokreta otpora.
                                                                                                                    
                                                                                                                         Žene u crnom
U Beogradu,
06. oktobar 2007.

 



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dragan Vujanović Dragan Vujanović 01:59 06.10.2007

Ruka solidarnosti ..!


Teško je šta dodati. Želim da izrazim svoju podršku iznetim zahtevima.


I, tek da ne bude baš suvoparno:




sjola sjola 09:03 06.10.2007

dve izuzetne žene

Jasmina, hvala "Ženama u crnom", podržavam vašu misiju budilnika savesti. Ako neće žene ko će?
Ovo je prvi deo teksta o Ani Politkovskoj kojim redakcija "Nove gazete" otvara poglavlje o dogadjajima nakon njenog ubistva. Čini mi se da se iste reči mogu upotrebiti i u opisu Aung San su Či.

"Bila je lepa. Sve lepša kako su godine prolazile. A znate zašto? Smatra se da svoje lice prvo dobijamo od Boga kao polufabrikat i da zatim nastavljamo sami da radimo na njemu. Time kako živimo.
Smatra se još da s godinama na licu počinje da se ogleda duša. Njena duša je bila lepa.
Bila je ženstvena, umela je divno da se smeje dobrom humoru i plače zbog nepravde. Svaku nepravdu je shvatala kao kao ličnog neprijatelja i borila se svom snagom.
Bila je neverovatno hrabra. Hrabrija od mnogih mačo tipova u oklopljenim džipovima u okruženju telohranitelja.
Pretili su joj, nastojali da je uplaše, dodeljivali policijsku pratnju, organizovali pretrese . U Čečeniji su je hapsile ruske desantne grupe i pretili streljanjem. Kad je putovala u Beslan, otrovali su je. Izvukla se nekako mada nikad više nije bila sasvim zdrava.
Mnogi "dobronamerni" čitaoci "Nove gazete" su govorili:" Ma, ta vaša Politkovska malo prejako..." Nije pisala prejako, uvek je pisala samo istinu. Druga stvar je što je ta istina ponekad bila tako strašna da su mnogi odbijali da je prihvate."

P.S. Znate li zašto je Dragana Milićević podnela neopozivu ostavku?
Хаџија Хаџија 11:10 06.10.2007

Let’s not forget David Kelly

ДА НИСУ САМО ЖЕНЕ ЖРТВЕ СВЕТСКИХ СИЛА ПОКАЗУЈЕ И СЛУЧАЈ ДЕЈВИД КЕЛИЈА.

Радихедов пјевач Том Јорк је објавио соло албум Д Иресеј на којој је пјесма Хароудоун хил која се тако зове по месту ђе је нађено тијело Дејвида Келија.

Не питај мене, не питај министарство
Да ли сам пао или сам гурнут?
А где је крв?


Шкотски пјевач Колин Мекинтејр који је познат по имену Мул Хисторикал Сосајети такође је снимио песму о привидном самоубиству која се зове „Смрт научника“ на свом албуму Дис ис хоуп (2004).

Пјесник Симон Армитеџ својоју колекцију поезије (2006) започиње пјесмом „Технике прања руку – упутство владе“.

Филмови који су снимљени о овом случају:
• Nick Drake - Day is Done (2004) [13] The music video for this song draws inspiration from the events surrounding the days leading up to Kelly's death and can be viewed here - [14]
• The Government Inspector (2005) Television film, Directed by Peter Kosminsky, coproduction : ARTE France, Channel 4, Mentorn.[15]
• Dead In The Woods (2006) [16] Investigative documentary that explores the links between Kelly's death and a global bio-weapons conspiracy. Scheduled for international theatrical release and broadcast in 2007. Produced by Transformer Films [17]
• David Kelly: The Conspiracy Files (2007) [18] BBC Documentary exploring the death of Dr. Kelly and the conspiracy surrounding it.

Зашто се „убио“ Дејвид Кели? Он је био британски научник који је тврдио пред ирачки рат, да Ирак нема оружја масовне деструкције како га терете УН, САД и УК (Уједињено краљевство). Британски скандал о Ираку је достигао врхунац у јулу 2003 када је британски научник Дејвид Келу разоткрио Блер-Ћејнијеву кампању дезинформација. Био је принуђен да сведочи пред парламентарном комисојом о томе 15 јула 2003. Два дана касније нађен је обешен у парку близу своје куће.


Хаџија Хаџија 11:33 06.10.2007

Re: Let’s not forget David Kelly

David Christopher Kelly
Born May 17, 1944(1944-05-17) in Wales Rhondda, Wales
Died July 17, 2003 (aged 59) in Oxfordshire, England
Known for : UN Weapons inspector in Iraq
Religion: Bahá'í Faith

source: wiki



Kazezoze Kazezoze 19:36 06.10.2007

Re: Let’s not forget David Kelly

evo ja na youtube nashao Conspiracy Files, 58min dokumentarac.
dunjica dunjica 11:15 06.10.2007

Drugi o Ženama u crnom

U septembru sam u Tbilisiju prisustvovala regionalnom sastanku za južni Kavkaz predstavnika grupa, organizacija i predstavnika državnih institucija koji rade na uspostavljanju mreže koja će se baviti promocijom UN rezolucije 1325.

Jedno veče su nam gošće bile 2 ŽuC iz Beograda, kada su okupljenima govorile o svome radu, motivaciji, te odgovarale na pitanja prisutnih. Odmah je bilo jasno da je njihovo izlaganje ostavilo jak utisak na prisutne. Sutradan ujutro smo, naši kavkaski domaćini i naša grupa iz Njemačke, poveli diskusiju na temu: što ŽuC čini tako snažnima i utjecajnima? Prenosim odgovore koje sam zapisala:

osjećaj odgovornosti, autentičnost, solidarnost, uzajamna potpora, humor, ustrajnost, beskompromisnost, raskidanje sa stereotipima, izraz i simbolika akcija, osjećaj pojedinačne građanske odgovornosti, razum, (uzajamno) povjerenje, uvjerenja, nelagoda zbog društvene situacije i odgovornost da se pridonese promjenama, bol, jake personalities, ubjeđenje da treba (prvo) čistiti u vlastitom dvorištu


Z i L, ŽuC koje sam upoznala u Tbilisiju, sam bila obećala prenijeti ove utiske, ali do danas nisam to učinila, na žalost. Jasmina, ti ćeš znati čitaju li ovo ili im "dojavi", molim te.
blejach blejach 11:21 06.10.2007

Potrebno je podsetiti i na to da...

Potrebno je podsetiti i na to da se haubice ipak obicno ne koriste za odrzavanje rezima. Ne secam se da je neko haubicama gadjao po sopstvenom narodu. Mozda bi ipak prvo trebalo pogledati cije automatske i poluautomatske puske koriste pripadnici vojske i policije Mijanmara, pa usmeriti protest protiv tih zemalja tj. proizvodjaca...

Kad se pomene pitanje oruzja trebalo bi uvek podsetiti na dve cinjenice:
1. Pet najvecih proizvodjaca i izvoznika oruzja su pet stalnih clanica Saveta Bezbednosti UN.
2. Na svetu postoji mnogo vise represivnih rezima od onih kojima su zbog toga uvedene sankcije UNa na uvoz oruzja.

Sto se svega ostalog tice... podrzavam...
dunjica dunjica 11:37 06.10.2007

Braća po oružju

Snage bezbednosti, isti oni eskadroni smrti koji su ubijali čečenski civile, ubili su i Anu.

Ovdašnji analitičari su jedinstvenog mišljenja da je ubistvo Ane Politkowskaye, ali i njenih kolega/ica u post-sovjetskim republikama, rezultat suradnje i uigranosti organa sigurnosti i mafijaškog podzemlja. Vrlo uznemirujuće!
alselone alselone 13:10 06.10.2007

Pitanje

"Do dan danas, ubice nisu pronađene, iako je svima sasvim jasno da je ona pala kao žrtva državnog terora Putinove državne mašinerije smrti. Snage bezbednosti, isti oni eskadroni smrti koji su ubijali čečenski civile, ubili su i Anu."


Da ne mislite da mozda malo preterujete?
Unfuckable Unfuckable 13:20 06.10.2007

Re: Pitanje

Da ne mislite da mozda malo preterujete?





...a u čemu se , po tebi ogleda to "preterivanje" ?
Pitam zato što ga ja ne primećujem.....a dok čitam padaju mi na pamet : Dada Vujasinović, Slavko Ćuruvija...liči
alselone alselone 13:25 06.10.2007

Re: Pitanje

Ogleda se u terminima koji se koriste.

Svidja mi se razlaganje na drzavna masinerija smrti i eskadroni smrti u radu u Ceceniji i humanitarno bombardovanje Srbije i humanitarni rat u Iraku.
Unfuckable Unfuckable 13:30 06.10.2007

Re: Pitanje

humanitarno bombardovanje Srbije i humanitarni rat u Iraku.





nisam primetio da je autorka upotrebila bilo koji od navedenih termina....ili sam nešto propustio ?
adam weisphaut adam weisphaut 13:33 06.10.2007

Re: Pitanje

Unfuckable
humanitarno bombardovanje Srbije i humanitarni rat u Iraku.





nisam primetio da je autorka upotrebila bilo koji od navedenih termina....ili sam nešto propustio ?

Cepidlacis, vazno je brani bratsku Rusiju a ne zamarati se "argumentima"
alselone alselone 13:48 06.10.2007

Re: Pitanje

Unfuckable
humanitarno bombardovanje Srbije i humanitarni rat u Iraku.
nisam primetio da je autorka upotrebila bilo koji od navedenih termina....ili sam nešto propustio ?


U ovom postu nije. Propustio si prethodne postove.


adam weisphaut

Cepidlacis, vazno je brani bratsku Rusiju a ne zamarati se "argumentima"


Hajde da pricamo o argumentima u ovom blogu.
"Do dan danas, ubice nisu pronađene, iako je svima sasvim jasno da je ona pala kao žrtva državnog terora Putinove državne mašinerije smrti. Snage bezbednosti, isti oni eskadroni smrti koji su ubijali čečenski civile, ubili su i Anu."

Vazno je napadati Rusiju, daj da se ne zamaramo "argumentima"


adam weisphaut adam weisphaut 13:56 06.10.2007

Re: Pitanje

alselone

Vazno je napadati Rusiju, daj da se ne zamaramo "argumentima"

Perhaps most disturbing for both Russians and foreigners is the fact that the suspects include one police major, one Lieutenant Colonel from Russia's Federal Security Service (FSB), and three ex-cops. The other five men detained in connection with the plot are ethnic Chechens, one of them a lawyer in Moscow, who were allegedly part of a gang engaged in contract killings. Russian Prosecutors believe that the Chechen group could have been involved in the murders of Russian Central Bank Deputy Chairman Andrei Kozlov and Forbes magazine Russia editor Paul Klebnikov in 2004.
[url=http://www.russiablog.org/2007/08/russian_police_arrest_10_in_po.php][/url]
Unfuckable Unfuckable 17:04 06.10.2007

Re: Pitanje

Neću da se upuštam u tu diskusiju "kome više smrdi iz usta - Istoku ili Zapadu" -
moj stav je da sve tajne službe rade jako prljave stvari i tu nema mnogo razlike. Leš je leš.
alselone alselone 19:01 06.10.2007

Re: Pitanje

Oko ovoga se slazemo.

Ono sto je pocelo jako da smara je konstantno zgrazavanje nad smradom jednih (uz povremeno preuvelicavanje) i dobacivanje peperminta drugima.

Voleo bih da procitam neki post od "nasih blogovskih" borkinja na temu smarada druge ekipe, cisto kao osvezenje i promenu.

Zarko.Petrovic Zarko.Petrovic 21:58 06.10.2007

По делу об убийстве Политковской задержаны

Vladimir Putin, nema nikakvu drzavnu masineriju smrti

Drzavni tuzilac Ruske Federacije - Chaika je skoro izasao u javnost sa rezultatima istrage 27 avgusta 2007. Evo nekih detalja:

"Мы серьезно продвинулись в расследовании уголовного дела по факту убийства журналистки Политковской. На сегодняшний день арестованы десять человек, буквально в ближайшее время им будет предъявлено обвинение в совершении этого тяжкого преступления", - сказал Чайка на встрече с президентом Путиным.

Ozbiljno smo se pozabavili istragom krivicnog dela ubistva novinarke Politkovskaje. Na danasnji dan je uhapseno deset ljudi, i u skoro vreme ce im biti uruceno resenje o sprovodjenju istrage kojim se okrivljuju za izvrsenje tog teskog krivicnog dela, rekao je Chaika na sastanku sa Predsednikom Putinom.

После убийства Политковской были изучены снимки со спутника. "Мы обратили внимание на несколько подозрительных машин и людей, - сказал источник. - Наши специалисты сопоставили полученные данные и в итоге вышли на след предполагаемых убийц".

Posle ubistva Politkovskaje prouceni su bili snimci sa satelita. "Obratili smo paznju na nekoliko sumnjivih automobila i ljudi" - kaze izvor. - Nasi strucnjaci su uporedili podatke i kao rezultat su dosli na trag onima za koje se pretpostavlja da su ubice.

Cini mi se da je postalo opste mesto iznositi ovakve tvrdnje u liberalnim krugovima u Evropi i US. Imao sam prilike da pricam sa mnogim ljudima koji se bave ljudskim pravima u Rusiji, i ni jedan od njih mi nije moga sa sigurnoscu da tvrdi da je ubistvo Ane delo Putinovo. A svi su veliki kriticari trenutnog stanja ljudskih prava i demokratije u Rusiji. Ne znam koji su Jasminini izvori za takve tvrdnje, ali se bojim da takve tvrdnje sve vise udaljavaju Rusiju od Zapada i civilizovanog sveta, jer pospesuju rusku paranoju o tome da Zapad samo hoce da se dokopa njihovih resursa. Mnog ljudi danas u Rusiji smatraju da su ovakve tvrdnje deo "psiholoskog rata" koji se vodi protiv Rusije, sa ciljem da se u Rusiji sprovede "narandzasta revolucija". Ova paranoja ima jako malo potke u realnosti, ali stvara konkretan strah u ljudima koji potom odbacuju i dobre stvari samo zato sto dolaze sa zapada. Time se stvara nepremostiv jaz u komunikaciji i razumevanju, sto moze da dovede do teskih i nesagledivih posledica.
nsarski nsarski 21:54 07.10.2007

Burma

Zbog velikog pritiska međunarodne javnosti, vojne vlasti Burme su posle dvanaestogodišnjeg kućnog pritvora, oslobodile opozicionu liderku, dobitnicu Nobelove nagrade za mir, Aung San Su Ći.

Onima koji zele da znaju nesto vise, ovo ce biti zanimljivo, nadam se.


My Last Conversation With Aung San Suu Kyi


As the people of Burma rise up again, we have had a rare sighting of Aung San Suu Kyi. There she stood, at the back gate of her lakeside home in Rangoon, where she is under house arrest. She looked very thin. For years, people would brave the roadblocks just to pass by her house and be reassured by the sound of her playing the piano. She told me she would lie awake listening for voices outside and to the thumping of her heart. "I found it difficult to breathe lying on my back after I became ill, she said."

That was a decade ago. Stealing into her house, as I did then, required all the ingenuity of the Burmese underground. My film-making partner David Munro and I were greeted by her assistant, Win Htein, who had spent six years in prison, five of them in solitary confinement. Yet his face was open and his handshake warm. He led us into the house, a stately pile fallen on hard times. The garden with its ragged palms falls down to Inya Lake and to a trip wire, a reminder that this was the prison of a woman elected by a landslide in 1990, a democratic act extinguished by generals in ludicrous uniforms.

Aung San Suu Kyi wore silk and had orchids in her hair. She is a striking, glamorous figure whose face in repose shows the resolve that has seen her along her heroic journey.

We sat in a room dominated by a wall-length portrait of Aung San, independent Burma's assassinated liberation fighter, the father she never knew.

"What do I call you?" I asked. "Well, if you can't manage the whole thing, friends call me Suu."

"The regime is always saying you are finished, but here you are, hardly finished. How is that?"

"It's because democracy is not finished in Burma . . . Look at the courage of the people [on the streets], of those who go on working for democracy, those who have already been to prison. They know that any day they are likely to be put back there and yet they do not give up."

"But how do you reclaim the power you won at the ballot box with brute power confronting you?" I asked.

"In Buddhism we are taught there are four basic ingredients for success. The first is the will to want it, then you must have the right kind of attitude, then perseverance, then wisdom . . ." "But the other side has all the guns?"

"Yes, but it's becoming more and more difficult to resolve problems by military means. It's no longer acceptable."

We talked about the willingness of foreign business to come to Burma, especially tour companies, and of the hypocrisy of "friends" in the West. I read her a British Foreign Office press release: "Through commercial contacts with democratic nations such as Britain, the Burmese people will gain experience of democratic principles."

"Not in the least bit," she responded, "because new investments only help a small elite to get richer and richer. Forced labour goes on all over the country, and a lot of the projects are aimed at the tourist trade and are worked by children."

"People I've spoken to regard you as something of a saint, a miracle worker."

"I'm not a saint and you'd better tell the world that!"

"Where are your sinful qualities, then?"

"Er, I've got a short temper."

"What happened to your piano?"

"You mean when the string broke? In this climate pianos do deteriorate and some of the keys were getting stuck, so I broke a string because I was pumping the pedal too hard."

"You lost it ... you exploded?"

"I did."

"It's a very moving scene. Here you are, all alone, and you get so angry you break the piano."

"I told you, I have a hot temper."

"Weren't there times when, surrounded by a hostile force, cut off from your family and friends you were actually terrified?"

"No, because I didn't feel hostile towards the guards surrounding me. Fear comes out of hostility and I felt none towards them."

"But didn't that produce a terrible aloneness ...?"

"Oh, I have my meditation, and I did have a radio . . . And loneliness comes from inside, you know. People who are free and who live in big cities suffer from it, because it comes from inside."

"What were the small pleasures you'd look forward to?"

"I'd look forward to a good book being read on 'Off the Shelf' on the BBC and of course to my meditation .... I didn't enjoy my exercises so much; I'd never been a very athletic type."

"Was there a point when you had to conquer fear?"

"Yes. When I was small in this house. I wandered around in the darkness until I knew where all the demons might be . . . and they weren't there."

For several years after that encounter with Aung San Suu Kyi I tried to phone the number she gave me. The phone would ring, then go dead. One day I got through.

"Thank you so much for the books," she said. "It has been a joy to read widely again." (I had sent her a collection of T S Eliot, her favourite, and Jonathan Coe's political romp What a Carve Up!.) I asked her what was happening outside her house. "Oh, the road is blocked and they [the military] are all over the street . . ."

"Do you worry that you might be trapped in a terrible stalemate?"

"I am really not fond of that expression," she replied rather sternly. "People have been on the streets. That's not a stalemate. Ethnic people, like the Karen, are fighting back. That's not a stalemate. The defiance is there in people's lives, day after day. You know, even when things seem still on the surface, there's always movement underneath. It's like a frozen lake; and beneath our lake, we are progressing, bit by bit."

"What do you mean exactly?"

"What I am saying is that, no matter the regime's physical power, in the end they can't stop the people; they can't stop freedom. We shall have our time."

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana