Jedna od onih monstruoznih Slobinih institucija, rezimski novinari, bice procesuirani zbog huskanja na ratne zlocine tokom ratova na prostoru bivse Jugoslavije, devedesetih godina. I dobro je da je tako! Cak i da se nijedan ne kazni pravosnazno, verovatno usled nedostatka dokaza, dobro je sto ce se procesi odvijati. Mozda utehu necemo imati mi, kolateralne zrtve Miloseviceve strasne propagande, niti njegove direktne zrtve s ove ili one strane Drine i Dunava, ali ce mozda buduci novinari dobro morati da se zamisle pre nego sto hipnotizerski krenu u poslusno klimanje glavom i sejanje najgoreg oblika etnicke mrznje. Mozda ce ovaj sud, ako ga bude, uraditi ono sto lustracija (iako je donet zako) nije.
Jednom prilikom, u prvim post-petoktobarskim danima, bili smo, mi novinari Danasa i mnogih drugih medija, na jednom prijemu. I tako, dok smo cavrljali o kojecemu, prilazi nam jedno zlokobno, odvratno lice s RTS. Covek zbog kojeg sam mogao da polomim ekran svog TV aparata, bestidni lazov kome nije trebalo mnogo da se "odblamira" i da se usunja medju novinare, kao da se nista svih ovih godina nije dogodilo, i kao da smo svi mi zaboravili da je bas on sejao nezapamcenu mrznju, lagao nas, i bio jedna od nosilaca ratnohuskace histerije. Prisao nam je, valjda je zakasnio na prijem, i obratio nam se sledecim recima:"Zdravo, kolege, jesam li nesto bitno propustio?". Pogledali smo ga, i maltene svi odjedno u istom glasu rekli, "A ko su ovde tacno vase kolege, mi smo novinari, a vi?". Oh, nje on pocrveneo, takvi ne crvene tek tako, samo se okrenuo i poceo da trazi nove kolege.
9. marta 1991. demonstrarali smo protiv nekolicine urednika RTS - Dusana Mitevica, Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova. Kasnije, spisak je postao bolno dugacak: Milorad Komrakov, Stefan Grubac, Milorad Vucelic, Spomenka Jovic, Dragan Hadzi Antic, Nino Brajovic, Milijana Baletic, Mila Stula... sve do 5. oktobra 2000. postojali su novinari koji su sistematski sirili versku, nacionalnu mrznju, kojinisu prezali da optuze i gradjane kojima sami pripadaju. Oni su bili psi rata.Da sam u to vreme pisao svako pojedinacno ime ljudi koji su radili ove gnusne stvari sada bi ovaj spisak imao svoju metodolosk glavu i rep, ovako, ova imena su napisana tek iz glave kako je koje to zlokobno ime padalo na pamet, bez ikakog logickog reda.
Inace, od kraja Drugog svetskog rata do danas za krivično delo podstrekivanja na ratne zločine osuđena su petorica novinara i urednika. Julijus Štrajher, izdavač i urednik nemačkog nedeljnika Šturner, osuđen je u Nirnbergu na smrt jer je Sudsko veće utvrdilo da je, objavljivanjem tekstova u ovom tada uticajnom i visokotiražnom listu, odgovoran za izazivanje mržnje prema Jevrejima i za postavljanje osnova holokausta. Međunarodni sud za zločine u Ruandi osudio je trojicu novinara ruandskog radija RTLM i glavnog urednika dvonedeljnika Kambura na kazne od 12 do 35 godina zatvora, pisu mediji.