Alexandar Lambros
Istorija čovečanstva počinje sa prvim aksesuarom - smokvinim listom. Tragom jednog portreta.
Vrlo karavađovski u atmosferi ... ovako bi izgledao portret direktora Nedelje mode u Firenci početkom 16. veka da su je imali ... verovatno bi slikar dodao neki esnafski atribut poput makaza recimo, čime bi portret dobio na simboličnoj težini (kastracioni kompleks? muška Judita?). Možda Meduzina krvava glava u ruci? (kao aniticipacija Versacea i simbolično izjednačavanje sa Persejem kao herojem nove (sub)kulture?) .. Bela rukavica u jednoj ruci (tek kao nagoveštaj dekadencije) ili jače svetlom naglašene ruke s licem još malo više potonulim u tamu i sfumato bili bi učinkovitiji u dojmovitosti ali bi čitav koncept dovele do granice kempa (tj. manirizma u onovremenim terminima) ... Kako god, bradicu ne bi trebalo menjati kao ni ovaj direrovski pogled u posmatrača koji nije toliko prodoran koliko neprobojan ...Iskusnijem oku, međutim, ne ostaje skriveno da je zapravo ovaj ambivalentni osmeh Leonardovog Jovana Krstitelja ono što potretu daje snagu ... Poznavaocima veštine govora tela skrećem pažnju na položaj leve ruke na bedru ... Ne mogu da se ne pitam kakav bi efekat ova fotografija imala da je portretisani podigao desnu ruku i ka nebu uperio kažiprst umesto što nam ju je kao papa ponudio na celivanje.
... Ili pak smokvin list u ruci, kao podsećanje da istorija čovečanstva zapravo počinje sa prvim aksesuarom a ne grehom ... Ili je to potpuno isto?
Tribute to the founder of the first Fashion Week in East Europe in the form of art critic