i prvo poglavlje Sage o Peri, Miki i Lazi
Videli smo da je u poslednjih pola veka svaki naftni šok bio je praćen recesijom. U pitanju nije koincidencija, povećane cene nafte utiču negativno utiču na ekonomski rast. Međutim, ovo još uvek ne mora da znači da ključni uzrok ekonomske krize (kojoj tepamo SEKA) leži u skupoj nafti. Zato ćemo da pokušamo da utvrdimo da li postoji veza između potrošnje energije i ekonomskog rasta, preciznije, videćemo da li je rekordni ekonomski rast koji je čovečanstvo ostvarilo u poslednjih stotinjak godina pre svega rezultat eksploatacije fosilnih goriva, među kojima značajno mesto ima nafta. Ako je to zaista tako, onda ne treba da nas čudi što je naš ekonomski sistem toliko osetljiv na naftne šokove.
Šta je ekonomski rast? Ukratko to je rast ukupne količine roba i usluga koju jedna ekonomija proizvede tokom vremena. Ekonomski rast je delimično posledica rasta stanovništva - kako raste broj stanovnika, povećava se i proizvodni kapacitet, jer veći broj ljudi može da proizvodi različitu robu i usluge. Ali mnogo interesantniji je rast per capita - porast proizvedenih roba i usluga po glavi. Dakle, ne samo da više ljudi proizvodi više toga, nego i svako ponaosob proizvodi više.
Klasični ekonomisti XIX veka su uočili da slobodna trgovina ima pozitivan uticaj na ekonomski rast. David Rikardo je zagovarao specijalizaciju - umesto da jedna zemlja proizvodi sve što joj treba, ona treba da se specijalizuje u proizvodnji onih proizvoda gde ima komparativnu prednost, a ostale da uvozi, te da će tako ostvariti ekonomski rast, odnosno biti bogatija.
U ovom nastavku ćemo utvrditi kako specijalizacija utiče na ekonomski rast. Takođe ćemo da utvrdimo kako specijalizacija utiče na eksploataciju prirodnih resursa, uključujući i izvore energije.
Pošto nas trenutno ne zanima rast stanovništva, možemo još jednom da iskoristimo alegoriju iz prethodnog nastavka i da vidimo kako izgleda ekonomski rast na ostrvu na kome žive Pera, Mika i Laza. Jedna napomena pre nego što počnem - zanemarite priču iz prethodnog posta, da sam znao da ću nastaviti da koristim ovu alegoriju, pazio bih da se brojke uklapaju, a i neke detalje priče bih promenio. Zato sad počinjem priču iz početka, odnosno od trenutka kada je more izbacilo Peru, Miku i Lazu na pusto ostrvo nakon brodoloma.
Dan nulti - Brodolom
Pera, Mika i Laza nisu imali ništa sa sobom kada su dospeli na ostrvo, a ni na ostrvu nije bilo mnogo toga - samo šuma i plaža na kojoj je pesak i nešto kamenja. Na ostrvu nije raslo ni živelo ništa jestivo, ali bar u moru je bilo ribe. Povrh svega, ni tri brodolomnika nisu jednakih sposobnosti, Pera je najsnažniji od sve trojice, Mika najspretniji, a Laza najrečitiji.
Dan prvi - Autarhija
Prvog dana na ostrvu Pera je jutro proveo u ribolovu i ulovio jednu ribu. Zatim je popodne otišao u šumu i sakupio dva naramka drva. Mika je ujutru ulovio tri ribe i popodne u šumi sakupio dva naramka drva. Laza je celo jutro proveo na obali mora i ulovio jednu ribu, a onda je tokom popodneva uspeo da sakupi samo jedan naramak drva.
Uveče svako naloži vatru, Pera i Mika pristojnu, a Laza vatricu, Mika pojede tri ribe, a Pera i Laza po jednu. POsle večere odoše da spavaju. Svako je potrošio ono što je sam proizveo, na ostrvu je vladala autarhija. Ukupna proizvodnja na ostrvu iznosila je pet riba i pet naramaka drva.
Dan drugi - Slobodno tržište
Drugog dana na ostrvu Pera i Mika provedoše jutro u ribolovu i popodne u šumi sakupljajući suvarke. Laza odluči da ceo dan provede u ribolovu i umesto jedne, ulovi dve ribe. Te večeri Laza predloži Peri da izvrše menjažu.
Laza: Pero, ti si veliki čovek, mora da si mnogo gladan, hajde da se ti i ja menjamo, ja ću tebi da dam ribu, a ti meni naramak drva. Jeste da ćeš imati manje drva nego juče, ali ćeš imati više ribe.
Pera: Daću ti jedan naramak drva za dve ribe.
Laza: Ja sam mogu da ulovim jednu ribu i sakupim naramak drva. Po toj ceni ne isplati mi se da se menjamo.
Pera: Ajde onda po tvojoj ceni, mnogo sam gladan, a večeras nije tako hladno.
MIka: Šta to vas dvojica radite?
Laza: Trgujemo.
Mika: Pa zar to može?
Laza: A što ne bi moglo?
Mika: Pa ako je tako, onda ja ću sutra ceo dan da provedem u šumi, sakupiću duplo više suvaraka nego danas, pa ću i ja da trgujem.
Pera: Miko, ti si u sakupljanju drva dobar koliko i ja, ali si u ribolovu tri put bolji od mene. Možda je bolje da ti sutra ceo dan loviš ribu, a ja da sakupljam drva. Jeste da neću sakupiti više nego što bi ti, ali tvoja kompartivna prednost je u ribolovu, a moja u sakupljanju drva.
Mika: Možda ti to i nije tako loša ideja. Hajde neka bude.
Laza (sebi u bradu): Meni je svejedno, isto sam dobar u ribolovu i u sakupljanju drva. Ali ako će Mika da lovi ribu, možda je bolje da se ja preorijentišem na sakupljanje drva. On je triput bolji ribolovac od mene i Pere.
Potom naložiše vatru, Mika pristojnu, Pera i Laza vatricu, Mika pojede tri ribe, a Pera dve, a Laza jednu. Posle večere odoše da spavaju. Te večeri ustanovljena je sledeća cena: jedna riba za jedan naramak drva. Ukupna proizvodnja na ostrvu iznosila je šest riba i četiri naramka drva.
Dan treći - Specijalizacija
Pera ode u šumu i umesto dva, ovaj put sakupi četiri naramka drva. Mika ode na obalu i umesto tri, ulovi čak šest riba. Laza ode za Perom u šumu i umesto jednog, sakupi dva naramka drva. Uveče poče menjaža.
Pera: Miko, ako hoćeš drva, evo ja dajem jedan naramak za dve ribe.
Laza: Ja se slažem. To je dobra cena.
Mika: Ne dolazi u obzir, Pero. Ja sam ulovio šest riba i da bih imao dva naramka drva kao juče, moram da ti dam četiri ribe. Sa takvim cenama, više mi se isplati da sam lovim svoju ribu i sakupljam drva. Ja predlažem dva naramka drva za jednu ribu.
Pera: Tako se ne možemo menjati! Ako tebi dam drva po toj ceni, ostaću sa dva naramka i jednom ribom, isto koliko sam imao juče, pre nego što smo izmislili ovo slobodno tržište.
Mika: Ajde da se nadjemo na pola puta - jedna riba za jedan naramak drva.
Pera pruži Miki ruku i postojeća cena ostade nepromenjena. Mika dade Peri dve ribe i od njega uze dva naramka drva. Zatim dade Lazi jednu ribu i od njega uze još jedan naramak. Zatim naložiše vatru, Pera pristojnu, Mika veliku, a Laza vatricu. Pera pojede dve ribe, Mika tri, a Laza jednu. Pera i Mika odoše da spavaju i sanjaju Davida Rikarda, jer im je bilo toplije nego prethodnog dana.
Laza je prošao isto kao i prethodnog dana - jedna riba i jedan naramak drva. Ali ni on nije bio nezadovoljan (ipak mu standard nije opao). Ukupna proizvodnja na ostrvu je sa početnih pet riba i pet naramaka drva skočila na šest riba i šest naramaka drva, dakle ekonomski rast od 20% kao posledica specijalizacije. Laza je dugo ostao budan i nešto smišljao, dok je ostrvo tonulo u pareto optimalnu noć. Kad je konačno zaspao, nije sanjao Davida Rikarda, nego Jozefa Šumpetera.
Proizvodnja na ostrvu u prva tri dana: | |||||||
dan: | 1 | 2 | 3 | rast | |||
roba: | riba | drva | riba | drva | riba | drva | |
Pera: | 1 | 2 | 1 | 2 | 0 | 4 | 33% |
Mika: | 3 | 2 | 3 | 2 | 6 | 0 | 20% |
Laza: | 1 | 1 | 2 | 0 | 0 | 2 | 0% |
Total: | 5 | 5 | 6 | 4 | 6 | 6 | 20% |
10 | 10 | 12 |
(Pera, Mika i Laza će se vratiti u sledećem nastavku)
Vidimo kako specijalizacija omogućava ekonomski rast. Ali ona isto tako dovodi i do pojačane eksploatacije prirodnih resursa. Kada prepustimo ribarima da love ribu, a drvosečama da seku drva, više će drva biti posečeno i više ribe biti upecano, nego da svako sam nabavlja svoju ribu i drva.
Ista logika važi i za energente, u našem slučaju naftu. Kao zemlja, mi imamo komparativnu prednost u odnosu na Saudijsku Arabiju u proizvodnji žitarica. Trenutno, nama se više isplati da prodajemo žito i za te pare kupujemo od Saudijaca naftu, nego da od žita pravimo biogorivo. Kao rezultat Saudijci eksploatišu više nafte, da zadovolje kako svoje tako i naše potrebe, umesto da gube vreme u pokušaju da od pustinje naprave žitnicu. Mi s druge strane proizvodimo više žita da bismo zadovoljili i svoje i Saudijske potrebe, umseto da gubimo vremeu pkušaju da napravimo isplativ biodizel.
Međutim, u poslednje vreme sve je prisutnija specijalizacija u privrednim delatnostima, koje nemaju mnogo veze sa eksploatacijom prirodnih resursa. Danas postoje zanimanja kao što su novinari, dizajneri, menadžeri ili naučnici. Niko od njih direktno ne eksploatiše prirodne resurse, a doprinose ekonomskom rastu. Često se priča da živimo u postindustrijskom dobu u kome se ekonomski rast ostvaruje pre svega tehnološkim razvojem. O tome (i o Jozefu Šumpeteru, koga je sanjao Laza) ćemo u sledećem nastavku serijala.