Dobila sam poruku koja je glasila : "Šta ti u stvari hoćeš ?"
Šta ja hoću?
Da se zaposlim,da olakšam malo ovim mojim roditeljima i bratu teret koji država i njoj slični nameću - formirajući nerealne cene svega i svačega.... Počev od Infostana,do najjosnovnijih namirnica..... O odeći i obući itd da ne pričam.... Da moja Aleksandra nije otkrila prodavnicu u kojoj svako malo možemo sebi da priuštimo da kupimo Ok stvari - ja bi i dalje u Petrovim majcama samo šetala.... I to je istina....
Da se emitivno sredim.... Nađem osobu sa kojom ću biti stvarno srećna...Koju ću voleti koliko i ona mene.... Sa kojom neću imati problema - pitanja da li je oženjen,ima li decu,hoće li se ili neće razvesti,a ne bi volela baš ni da moram sa nekom devojkom da se borim za njegovu pažnju,ljubav,razumevanje.... Malo mi je sve to dosadilo.... Želim nešto za promenu lako i lepo.... Ne,ne mislim da neće biti problema,biće ih - uvek ih bude,ali bar na početku da ih nema....
Želim da putujem.... Da mogu da zaradim toliko novaca da bar jednom u dve nedelje odem u Novi Sad,Suboticu ili Niš sa meni dragim ljudima.... Ne mora to nikad da bude duže od jednog dana - a i navikli smo da se isti dan vratimo kući.... Mislim,ako već ne mogu emotivno da se sredim (recimo ako to ne može da mi se ispuni) bar da makar malo uživam sa drugaricama u putovanjima.... Ima svašta za videti u ovoj našoj Srbiji....
Želim još malo da poživim.... Da sredim toliko-koliko iliti koliko-toliko zdravlje.... Odradim tu operacijicu .... Malo se više aktiviram i smršam ....
Eto,to je ono što ja stvarno hoću i želim ....