- Ok, znaci, cekam vas na izlazu sa autoputa. Crveni Jugo.
- Ali svaki drugi Jugo u Srbiji je crven.
- Ok, upalicu sva cetiri. A i nema mnogo automobila koji stoje u zaustavnoj traci.
- Aha ok. A smes to? Da stojis tamo?
- Pa ne, ali cekam vas pa ono...
- Ok....vazi...
- E a jel nam treba viza?
- Ne ljudi ne treba vam viza. Samo ponesite pasose.
- Sigurno nam ne treba viza? A sto ti vadis vizu kad dolazis ovamo?
- Pa vi ste iz EU, ne treba vam viza, ej, sigurno. I da ako vas zautavi policija, samo ponavljaj " student "
i " nemam " to se kaze isto.
- Sto policija?? Ja vozim po propisima?
- Pa ako vide strane tablice, pa kontrola i slicno...
- Aha, ok. A jel treba da nosimo hranu?
- Ne bre, dolazite u goste.
Tako nekako je protekao razgovor kada smo planirali njihov dolazak. Na kraju su dosli starim putem do Kragujevca jer su ih odrali sa putarinom do Beograda.
Ostali su dva dana, Srbija je bila poslednja zemlja u okviru njihovog malog road trip-a. Za kraj najbolje, obzirom na to da smo vec dan pre hladili 50 litara piva. I meni je bilo previse, ali kad sam saznala da prosecan Ceh u 12- oj pocinje da pije pivo...
Jedva cu cekali da vide Juga. Vozili smo ih tako po gradu, a oni su se toliko traumirali na zadnjem sedistu, te face je trebalo videti. Prokomentarisali su da svako vozi kako ko hoce, i kako to da se ne daju zmigavci i zasto niko ne staje pesacima. Tog dana je u gradu bilo zapanjujuce mnogo policije, pa su to pohvalili. Hteli su da prodjemo pored Petog tri u Sumaricama, a ono sto je mene posebno iznenadilo je da nisu imali nikakvu preteranu zelju da vide cesko- slovacko groblje. Mi smo molili boga da se tu ne zatekne neka koza, ali na svu srecu nije im se stajalo pa smo samo produzili dalje. Ne znam da li sam ja luda, ali kad sam videla da u Brnu postoji Srbska ulica, sva sam bila hepi.
Onda smo im spremali rostilj, koji ih je odusevio, pili smo po ceo dan, Lukas nam je spremio preliv za salatu ( recept je na kraju teksta ) . Probali su pavlaku koje kod njih nema ( izem ti zemlju bez pavlake, a? ) , svidja im se nas jogut i burek, ma sve im se svidelo. Ali najjaci utisak je to sto nije mogla da se ne primeti njihova zaprepascenost nasom neposrednoscu i bliskoscu, u smislu nacina na koji razgovaramo, kako se druzimo i to kako gledamo na gostoprimstvo. Nismo mogli da im objasnimo da je takav nacin obhodjenja prema gostima nama potpuno normalan. Na kraju su nam kupili tortu u znak zahvalnosti.
Kad su se javili sa granice gde su videli da hapse neke Turke, u frizideru nije bilo vise piva. U sanku nije bilo vise loze, ni dunje, ni Jack-a... Pre dolaska su rekli da znaju Srbiju po Radovanu Karadzicu i Milosevicu i Kosovu, a sada kazu kako bi dosli ponovo i kako ce svima reci kako je kod nas super. Naucili su da kazu piksla, pepeljara i ljuljaska ( to kotrljajuce lj treba cuti ). Za prvi put dosta.
Lukasev preliv za salatu.
Pola litra jabukovog sirceta, moze i vinsko ako vise volite.
Kasika secera, i kasicica mlevenog bibera. Malo soli, poukusu. Time prelijete naseckani paradaiz. Fino ide uz rosltilj.