Društvo

Stid me, sram i bedno se osećam...

miloradkakmar RSS / 22.06.2009. u 22:22

 

  Stid me, i sram, i bedno se osećam. Koliko danas vredi čovek, njegova ličnost, dostojanstvo, gde je njegovo pravo na normalan život, pravo da jede tri puta dnevno, tek toliko da održi fizičku i mentalnu kondiciju, da noć prespava u snovima, da se okupa jednom nedeljno, da obuče pristojnu garderobu, da pogleda u oči one koji nemaju potrebu ili neće da razmišljaju o tome.

  Žena subotom pravi veliko spremanje. Mene, poslednje, zapade da  suvišne stvari odnesem u konetjnere. Tamo, u sumrak, kao da je birala doba dana, zatekoh devojčurka kako prebira po njenom rudniku tragajući za nečim samo njoj znanom.Videh na biciklu ponešto je već pronašla, uglavnom novine i ponudih joj kesu sa časopisima - kao da sam je uvredio okrenu glavu ka zidu mrmljajući “ne hvala“. Zašto, hvala !? Pa, ja treba da se bacim u kontejner i da me niko ne potraži, da me sutra kamion - smećar samelje i istrese na deponiju, tebi da ustupim mesto u ovom životu zbrzalici, drobilici, kovitlacu, - životu koji nije zaslužio da se tako zove. Devojčurak živi u pristojnoj kući, sa babom i dedom, porlazim pored nje svakog dana.Vredna je, čujem preko kapije kako čisti dvorište, hrani  živinu .. ispred kuće održava travnjak i cveće.  Još uvek se pitam otkud ona među kontejnerima?Koceljevaposle2004_3.jpg

  Na istom mestu češće srećem, naročito nedeljom popodne, mladu ženu   usresređenu na odabir otpadaka hrane. Mislio sam da za nekog skuplja pomije, jer znam da ona ne drži svinje, ali kada sam jednog dana video njeno, ili iz njene šire porodice, dete kako sedi na kontejneru i jede jabuku - smračilo mi se. Ne da sam poželeo da propadnem, već da isparim na sunčevoj vrelini sa onim groznim, smrdljivim kontejnerskim zadahom. “Zar, dete mora da jede jabuku na ovom mestu ?” “ Šta joj fali baš je zrela, čvrsta i sočna . Ima još !” Tiho sam spustio kese sa smećem  u najudaljeniji kontejner. Nisam odmakao ni deset koraka ona se ustremila na tek odloženo, sveže smeće. Htedoh reći da nema ništa za jelo, ali oćutah.Udaljavao sam se pognute glave.

 Četvrtkom je u mojoj varošici tradicionalna pijaca. Dolazeći na posao u vreme kada se završava, na glavnoj ulici srećem baku koja na trošnom biciklu gura, lepo upakovane jedna u drugu, kartonske kutije od kojih se ne vidi ni bicikl, ni baka. Kutije padaju na svakih desetak metara, ona ih  ponovo namešta, pridržava .. ne vredi.Ne dozvoljava da joj  pomognu - “ mogu ja to“. Onda se seti da “višak“ kutija ostavi pored trotoara, pa kada odnese prvu turu, vraća se po one najudaljenije i tako redom  sve do svoje kuće. Na pitanje: “šta radi sa kutijama“, kaže, da  joj posluže za više stvari. Pokriva kućerak, stvalja ih na žice ispod madraca, loži vatru, a one najbolje koristi za odeću, čuvanje hrane i vrednih predmeta - poneku pokloni komšijama za piliće.Slika-1.gif

 Jedna žena kupila joj, prilkom tog njenog putešestvija, rituala -   “domaćicu“, sok, malo voća... jedva je prihvatila. Šta li baka usitinu radi sa kutijama?

   “Te-eŠ-Ka“! Poslednjih godina, petkom, prepoznatiljv  glas  u centru moje varošice. Mišika sa veknom hleba, vraća se sa ručnog istovara - utovara uglja, drva, građevinskog materijala  na mesnoj  železničkoj stanici. Jedva hoda, tetura od iznemoglosti, izrabljenosti, ali gura i dalje. Ponekad sedne na klupu, odmori, pokazuje da je i danas radio i zaradio, pred njim je vikend i za njega  neizbežna nedeljna fudbalska utakmica njegovog “Te-eŠ-Ka“. Posle ručka, za utakmicu obuče čistu belu košlju i odelo, jeste da je neispeglano, ali je čisto.220px-Bread.jpg

   Još se sećam kada je pre 4o-ak godina "orobio" jednu veliku prodavnicu u malom selu. Šef prodavnice nabedio miliciju da mu je pokrao ceo pazar, a on je samo razbio staklo, uzeo malo hleba, par kobasica, kutiju cigareta i čokoladu.

  Šef prodavnice je, malo posle, zaglavio  destak godina u ćorci, a Mišika i danas gleda svoj “Te-eŠ-Ka“ i zarađuje hleb sa svojih deset prstiju.

 I stid me, i sram, i bedno se osećam.



Komentari (61)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

omega68 omega68 22:33 22.06.2009

I ja...

Nešto zbog sebe , nešto zbog drugih.
Zbog mnogih stvari.
miloradkakmar miloradkakmar 22:58 22.06.2009

Re: I ja...

omega68
Nešto zbog sebe , nešto zbog drugih.
Zbog mnogih stvari.

Ovo su samo neke sličice socijalnih /ne/prilika u varošici sa 2o-ak hiljada stanovnika. U krupnom planu to su "remek-dela" naše zbilje.
libkonz libkonz 23:07 22.06.2009

Re: I ja...

ponekad pomislim da odem iz ove zemlje, nekada je zaista teško gledati nepravdu. kažu ljudi da pametan čovek ume da prihvati ono što ne može promeniti. E, ja nisam pametan čovek.
miloradkakmar miloradkakmar 23:42 22.06.2009

Re: I ja...

kažu ljudi da pametan čovek ume da prihvati ono što ne može promeniti

Kada prihvati tuđu pamet ili se toliko nafatira da mu nije stalo ni do pameti, ni do promena.
E, ja nisam pametan čovek.

Ni ja.
Blade Runner Blade Runner 22:43 22.06.2009

...

margos margos 22:53 22.06.2009

Re: ...

Sramotno je što na svetu ima dovoljno hrane, dovoljno novca, dovoljno vode - svega ima dovoljno na ovoj Planeti - samo što je to postalo 'demokratijom' vlasništvo malog broja pojedinaca - a ostalima se prodaje, daje na kašičicu ili uskraćuje, prema potrebi i hiru 'moćnika'.
miloradkakmar miloradkakmar 23:06 22.06.2009

Re: ...

Blade Runner


stid me


"Po podacima Ankete o životnom standardu, u 2007. godini 6,6% stanovništva Srbije je bilo siromašno, obzirom da je njihova potrošnja po potrošačkoj jedinici u proseku bila niža od linije siromaštva. Linija siromaštva u 2007. godini bila je 8.883 dinara mesečno po potrošačkoj jedinici.
Broj siromašnih u Srbiji je u periodu od 2002. do 2007. godine, smanjen za više od 500,000. U 2002. godini, 14% ili oko milion ljudi je bilo siromašno, a u 2007. godini, 6.6% ili oko 490.000. "
Za sada nisam uspeo da pronađem podatak koliki je broj siromašnih u 2oo8. i za šest meseci ove godine. Verovatno neće niko da se hvali!?
miloradkakmar miloradkakmar 23:18 22.06.2009

Re: ...

margos
Sramotno je što na svetu ima dovoljno hrane, dovoljno novca, dovoljno vode - svega ima dovoljno na ovoj Planeti - samo što je to postalo 'demokratijom' vlasništvo malog broja pojedinaca - a ostalima se prodaje, daje na kašičicu ili uskraćuje, prema potrebi i hiru 'moćnika'.


"Do 2025. godine dve trecine covecanstva osetice ozbiljan nedostatak vode. Procene strucnjaka kazu da oko 1,1 milijardi ljudi nema pristup pijacoj vodi, 2,5 milijardi nema obezbedjene elementarne sanitarne uslove, a vise od pet miliona ljudi godisnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagadjenom vodom." Ovo su podaci od pre pet-šest godina. Ko pre od moćnika ovlada izvorištima vode imaće mogućnosti za proizvodnju hrane koja će im doneti brdo novca. Ne znam šta će da rade sa njim , verovatno će da zarate između sebe.
sladjamk sladjamk 23:27 22.06.2009

Re: ...Voda

i cvece za sve dobre ljude koji hoce da pomognu.

miloradkakmar miloradkakmar 23:45 22.06.2009

Re: ...Voda

sladjamk
i cvece za sve dobre ljude koji hoce da pomognu.


I da ga prodaju i novac daju u humanitarne svrhe.
Biljana 77 Biljana 77 00:45 23.06.2009

Re: ...

Do 2025. godine dve trecine covecanstva osetice ozbiljan nedostatak vode.

Mene je sramota i besnim kad god neko recimo "zaboravi" da vrati pokvarenu ručicu na vodoklotliću pa za pola sata iscuri ono što jedno afričko pleme ne potroši ni za dva meseca.

Besno i bedno se osećam kad kupim pakovanje Pampersa pa na njemu piše da deo novca odlazi za vakcinu protiv tetanusa od koje umiru majke i bebe u nerazvijenim zemljama. Vakcina košta 0.07 $! Pa zar je to toliko mnogo...Nečiji život, život nečijeg deteta vredi 0.07 $..

Najbednije se osećam kad gledajući bedu oko nas, bakicu koja savijene glave prosi, bosu decu na vlažnim ulicama, pomislim kako naspram te bede postoji i mnogo gora...
miloradkakmar miloradkakmar 01:00 23.06.2009

Re: ...


Biljana 77


Najbednije se osećam kad gledajući bedu oko nas, bakicu koja savijene glave prosi, bosu decu na vlažnim ulicama, pomislim kako naspram te bede postoji i mnogo gora...

Dva minuta gledam u tvoje crvene razjarene, ljutite smajlije i vidim sebe.
Kada bi zlobu , pohlepu, sebičnost, nemar.. zaustavili u isto vreme samo skekundu, mislim da bi se rešili mnogi problemi, a mi bi se bolje osećali.
Blade Runner Blade Runner 22:49 24.06.2009

Re: ...

Do 2025. godine dve trecine covecanstva osetice ozbiljan nedostatak vode.

zato treba pozdravljati ovakve stvari
miloradkakmar miloradkakmar 23:50 24.06.2009

Re: ...

Blade Runner
Do 2025. godine dve trecine covecanstva osetice ozbiljan nedostatak vode.

zato treba pozdravljati ovakve stvari


Možda i ovo pomalo opasno ali korisno
sladjamk sladjamk 22:52 22.06.2009

....... Znam taj osecaj

I stid me, i sram, i bedno se osećam.


Znam taj osecaj. Jako cesto ga i ja osetim.... Dam po nesto....i produzim. Nekad okrenem glavu, pa osetim suze u oku i vratim se.
Pa ipak, nismo mi krivi za niciju nesrecu . Znam da mozemo vise, mozemo pomoci, i nisam zadovoljna prilogom, nekom paricom, hlebom...
Zelela bih da napravim mnogo vise i onda pocnem da pravim planove, zamisljam sve moguce i nemoguce nacine, kako stvoriti kriticnu masu, kako objaviti u medije, pokrenuti kampanju.....pomoci.

Poznajem jednog prosjaka. Upoznali smo se kada sam isla na tretmane, kod svog prijatelja bioenergeticara, pre mnogo godina. I on je dolazio.
I dan danas ga srecem, jako cesto. Prosi tu po centru grada, po najfrekventnijim ulicama.
Prosle zime je bilo mnogo hladno. Vidim na vestima apel da se pomogne beskucnicima , da se svi smeste u prihvatne centre, telefon za kontakt.
Dolaze ljudi i pomazu. Dvadeset i cetiri sata su ekipe vozile gradom i sakupljale bezdomnike.

Pomislim na njega. Dali zna? Dali ce ga videti? Obucem se i odem do obliznjeg marketa, gde sam ga cesto vidjala.
Vidim stoji ispred sa ispruzenom rukom i cupka. Pridjem mu i kazem da ostane tu da se ne udaljava , da cu pozvati ekipu da ga pokupi i zbrinu.
Ljudi su dosli stavili ga u terensko vozilo, u kome je bilo jos nekoliko slicnih njemu i odvezli su ih u prihvatiliste.

Te veceri zaspim mirno i zadovoljno, sve mi osmeh na licu.
Zima stegla, ne popusta danima. Sve je cini mi se hladnije.
Proslo nekoliko dana, ja idem do marketa, kad tamo stoji moj prosjak.
Pitam ga sto je tu, na hladnoci, sto nije u centru?
Kaze nije mu se dopalo. Ima puno njih sto puse,hrana nije bas a i smestaj? Ja stojim, gledam na onoj zimi u njega i ne mogu da verujem.

Posle nekog vremena sretnem onog svog prijatelja , kod koga smo se i upoznali. Ispricam mu celu pricu, jos uvek sva u soku. Zna o cemu pricam i on se presao, nekoliko puta. Ima on pare i mali stan. Nikada nije radio , a proputovao je celu Evropu. Zna odlicno 4 svetska jezika.Cak je i njemu dao dosta para, da mu ih cuva, jer ne veruje bankama. Pa ima kao za mali stancic. .....

Ostala sam opet bez reci.
Jos uvek ga vidjam, pozdravim ga, ali mu nikada vise ne dam pare.

Ovo ne znaci da svi ovako zive i zaradjuju, ali samo da znas da ima dosta i takvih.
Svi mi najcesce biramo puteve kojima cemo ici, mada ponekad dobijemo i nesto sto nismo hteli , pa nam je onda zaista potrebna pomoc.

PS. Izvini zbog duzine teksta, povukla me tema...
miloradkakmar miloradkakmar 23:33 22.06.2009

Re: ....... Znam taj osecaj

Proslo nekoliko dana, ja idem do marketa, kad tamo stoji moj prosjak.


Pojedincima jednostavno uđe u krv, to im postane način življenja, ne poznaju drugačiji život ili su u njemu bili mnogo, mnogo davno.
Država donese Zakon prema kome je prosjačenje prekršaj javnog reda i mira, kazne ili ne , ali se ništa ili veoma malo preduzima na obezbeđivanju uslova za normalno življenje. Kora hleba je draža kada je sam zaradiš, nego kada ti je neko udeli.
bandina bandina 00:21 23.06.2009

....


Pokusavam da sastavim komentar. Toliko toga mi se vrzma po glavi, ali... Toliko je uzasa oko nas, pa kako da ne ostanes bez texta....?
miloradkakmar miloradkakmar 00:41 23.06.2009

Re: ....

bandina

Pokusavam da sastavim komentar. Toliko toga mi se vrzma po glavi, ali... Toliko je uzasa oko nas, pa kako da ne ostanes bez texta....?

Meni se ovaj tekst vrzma po glavi već neko vreme.
Kada sam u subotu ugledao među kontejnerima onu devojčicu, fino obučenu, postiđenu... u njoj sam video svoju kćerku, unuku...i ja sam zanemio, te slike i osećaj još me proganjaju.
dali76 dali76 03:17 23.06.2009

e moji ljudi

Neki dan na pumpi sa kumom, toci on gorivo. Zena sa djevojcicom od pet godina dolazi do nas .
Gladni smo imate li dolar.
Prijatelj radi u lokalnom country club
Restoran za bogate,golf tereni, bazeni.
Clanarina je na stotine hiljada dolara. Otac bivseg predsjednika Busha, Bush junior,porodice ostalih slicnih, klinci I klinceze u bjelim haljinacama trckaraju po travi koja lici na tepih.
Strogim propisima firme hrana,koje uvijek ostane bruka jedna baca se strogo u kontenjere za smece. Postoji pollicajac na izlazu cuvar koji pazi da takvu ranu ne odnosi iko dok ne zavrsi negde na smecu.
Prilazi mi zena sa kcerkicom ,
Gladni smo imate li dolar.
miloradkakmar miloradkakmar 08:13 23.06.2009

Re: e moji ljudi

dali76
Neki dan na pumpi sa kumom, toci on gorivo. Zena sa djevojcicom od pet godina dolazi do nas .
Gladni smo imate li dolar.
Prijatelj radi u lokalnom country club
Restoran za bogate,golf tereni, bazeni.
Clanarina je na stotine hiljada dolara. Otac bivseg predsjednika Busha, Bush junior,porodice ostalih slicnih, klinci I klinceze u bjelim haljinacama trckaraju po travi koja lici na tepih.
Strogim propisima firme hrana,koje uvijek ostane bruka jedna baca se strogo u kontenjere za smece. Postoji pollicajac na izlazu cuvar koji pazi da takvu ranu ne odnosi iko dok ne zavrsi negde na smecu.
Prilazi mi zena sa kcerkicom ,
Gladni smo imate li dolar.

Hrana se i ovde nemilice baca. Narodne kuhinje su sve posećenije ali za njihovo opstajanje ponestaje novca. U mojoj opštini pre desetak godina potekla je inicijativa / bila potreba / da se otvori narodna kuhinja, međutim nije, jer nije bilo, po nekim normama , dovoljno " zainteresovanih ". Sada je ta potreba daleko veća, ali nema para.
Upravo sam doručkovao i zadovoljio potrebu / naviku / za hranom, ali uz neko kajanje - iz glave ne izbijaju posetioci kontejnera.
margos margos 08:42 23.06.2009

Re: e moji ljudi

Upravo sam doručkovao i zadovoljio potrebu / naviku / za hranom, ali uz neko kajanje - iz glave ne izbijaju posetioci kontejnera.

Ja se uvek setim priča kako su ljudi bacivši stare stvari, knjige i hranu iz friza - bacili i novac i zlato sakriveno u tome - pa onima koji preturaju po kontejnerima, svaki put kad ih vidim, poželim da nađu dve tri hiljade evra (ranije je moja želja bila izražena u markama).

Pre dve godine, u ulici prekoputa - neko izbacio gomilu knjiga pored kontejnera... naišla ženam zainteresovala se za knjige, stala da pogleda, odabrala sa gomile jednu koja joj se dopala, stara, njoj zanimljiva temazika, ostale uredno vratila na gomilu, i u hodu nastavila da je prelistava, kad naleti na 100 evra:)
miloradkakmar miloradkakmar 09:03 23.06.2009

Re: e moji ljudi

margos
Upravo sam doručkovao i zadovoljio potrebu / naviku / za hranom, ali uz neko kajanje - iz glave ne izbijaju posetioci kontejnera.

Ja se uvek setim priča kako su ljudi bacivši stare stvari, knjige i hranu iz friza - bacili i novac i zlato sakriveno u tome - pa onima koji preturaju po kontejnerima, svaki put kad ih vidim, poželim da nađu dve tri hiljade evra (ranije je moja želja bila izražena u markama).

Pre dve godine, u ulici prekoputa - neko izbacio gomilu knjiga pored kontejnera... naišla ženam zainteresovala se za knjige, stala da pogleda, odabrala sa gomile jednu koja joj se dopala, stara, njoj zanimljiva temazika, ostale uredno vratila na gomilu, i u hodu nastavila da je prelistava, kad naleti na 100 evra:)

Neka im se posreći.
Neka pronađu i " madrac od milion dolara ". Naime, toliko je bilo u starom madracu koji je bacila jedna Izraelka kupivši mami novi madrac.
topcat topcat 06:32 23.06.2009

...

potpuno shvaćam, vrlo često se isto osjećam.
Dodala bih bijes kad vidim kako oni koji imaju šta - to utroše na vlastitu obijest.
miloradkakmar miloradkakmar 08:23 23.06.2009

Re: ...

topcat
potpuno shvaćam, vrlo često se isto osjećam.
Dodala bih bijes kad vidim kako oni koji imaju šta - to utroše na vlastitu obijest.

Da, bes !
Više sam besan na sebe.
I bogatuni su besni zašto nemju još jednu kućerinu, firmu, najnoviji tip nekog auta.
U mojoj varošici , otac poklonio sinu za 18. rođendan luksuzno izgrađen i opremljen poslovni centar. Biće za koji dan svečano otvoren uz nekoliko stotina zvanica. Ne kažem da ne treba , čovek radi, ima svoje preduzeće, ali u ovo vreme bode oči.
bocvena bocvena 10:49 23.06.2009

muka živa

Kada je moja ćerka prvi put videla decu koja kopaju po kontejneru, rasplakala se.
Što je nije sprečilo da pola sata kasnije zatraži neku preskupu igračku. Ili da odbije da jede neku spremljenu hranu.
I onda uhvatim sebe da izgovaram onu čuvenu - Je l' znaš ti koliko dece trenutno gladuje u Africi, a ti mi se tu prenemažeš!
Ne moramo u Afriku, dovoljno je do prvog kontejnera.
Onda smo spakovali sve igračke koje je prerasla i poklonili ih.
Ne gubim više vreme na bes, ne jurišam na barikade, biram bitke. I svaki dan dobijem neku sićušnu.


P.S. Već dva dana se mučim da ostavim komentar kod Ines i NNN-a. Pišem, brišem. Je l' mogu ovu poslednju rečenicu da im odavde uputim?
ines08 ines08 12:06 23.06.2009

Re: muka živa

bocvena
Ne gubim više vreme na bes, ne jurišam na barikade, biram bitke. I svaki dan dobijem neku sićušnu.
P.S. Već dva dana se mučim da ostavim komentar kod Ines i NNN-a. Pišem, brišem. Je l' mogu ovu poslednju rečenicu da im odavde uputim?

Možeš, naravno
Potpisujem ovu tvoju boldiranu rečenicu, s tim što, ponekad, priznajem, desi se da planem. Sreća pa se lako ugasim.

Isti problem sa pisanjem i brisanjem komentara imam ja na ovom blogu. Nakon ovakve priče i komentara, čini mi se suvišnim da kažem bilo šta drugo osim stid me, sram, i bedno se osećam... jer se dešava nama i oko nas.
miloradkakmar miloradkakmar 13:29 23.06.2009

Re: muka živa

Ne gubim više vreme na bes, ne jurišam na barikade, biram bitke. I svaki dan dobijem neku sićušnu.

Svakako.
Vrlo snažna rečenica. Bes zaslepljuje i ne vide se barikade, a ne mogu se razabrati ni prioritetne bitke/ problemi / sa kojima se valja sučeliti i savladati ih.
Onda smo spakovali sve igračke koje je prerasla i poklonili ih

natasavb natasavb 15:20 23.06.2009

Re: muka živa

Isti problem sa pisanjem i brisanjem komentara imam ja na ovom blogu. Nakon ovakve priče i komentara, čini mi se suvišnim da kažem bilo šta drugo osim stid me, sram, i bedno se osećam... jer se dešava nama i oko nas.

nepravde na ovom svetu koliko hoces, ali ima i ono da svako svoj krst nosi i ni na jedna pleca ne mogu svi ovog sveta da stanu.
od nasih reci i osecanja niko nema nista, ali od sitnih stvari koje mozemo da uradimo, sto rece bocvena, bar ce malo koristi biti.
NNN NNN 19:29 23.06.2009

Re: muka živa

Ne gubim više vreme na bes, ne jurišam na barikade, biram bitke. I svaki dan dobijem neku sićušnu.

miloradkakmar miloradkakmar 00:06 24.06.2009

Re: muka živa

NNN
Ne gubim više vreme na bes, ne jurišam na barikade, biram bitke. I svaki dan dobijem neku sićušnu.


U malopređašnjem komentaru zaboravih , da istaknem , da su " sićušne bitke " i najteže.
rapunzel rapunzel 12:25 23.06.2009

milorade

i mene sve tako hvata.
i žalost i nemoć što ne mogu da pomognem.
onih davnih veselih 80-tih tata i ja išli u prodavnicu
da se nakupujemo za Novu godinu I Božić.
ogromna količina svačega, ko da će pola sfrj da nam dođe
u goste.
ispred nas u redu povijen čovek, izuzetno mršav,
skromno obučen, ali čist.
u korpi mu hleb, neki sok i upakovana neka salama ili tome slično.
i umesto novca kasirki daje ličnu kartu,
samo dok ne dobije platu, a mora deci nešto da da jedu.
ja tu doživim šok, jer se do tada u životu nisam susrela sa takvim problemima.
tata se ponudi da plati račun i čovek posle ihaha ubeđivanja jedva pristane, al da vrati novac kad bude imao.
i naravno vratio je.
mi odosmo kući natovareni, prosto nas je bilo sramota dok smo ostalim ukućanima pričali.
a toga je sada 10000 puta više.
žalost i tuga
miloradkakmar miloradkakmar 13:41 23.06.2009

Re: milorade

samo dok ne dobije platu, a mora deci nešto da da jedu.

Ovo je vrlo bolno.
U mojoj varošici prodavnice , obični i super marketi niču kao pečurke posle kiše. Siromasi i ne prolaze pored njih , oni na obodima naselja ili najčešće tokom noći u centru proveravju sadržine korpi i kontejnera za otpatke.
Pre izvesnog vremena , sretnem prijateljicu ispred najpopularnijeg marketa, a ona vuče kese pune pogačica, kifli, starog hleba i otpadaka od suhomesnatih proizvoda. Pitam je : dolaze ti gosti ? , a ona : ne , nosim psu da jede, ostavljaju mi povremeno, a on to obožava. Ostah poražen , bez reči.
rapunzel rapunzel 13:50 23.06.2009

Re: milorade

meni se čini da sam te davne 1980 i neke zaista odrasla posle
ovog događaja.
slušala onoliko o gladnima u Africi, a u komšiluku mi čovek koji
dvoje dece ne može da prehrani i ako radi.
miloradkakmar miloradkakmar 17:12 23.06.2009

Re: milorade

rapunzel
meni se čini da sam te davne 1980 i neke zaista odrasla posle
ovog događaja.
slušala onoliko o gladnima u Africi, a u komšiluku mi čovek koji
dvoje dece ne može da prehrani i ako radi.

Na osnovu tvog preživljenog odraste se mnogo brže nego što čovek može da zamisli.
bandina bandina 13:34 23.06.2009

....


Nekad uhvatim sebe da se osecam lose kad prustim nesto sebi...Pomislim kako sam mogla da se rodim kao neko drugi, medju nekim drugim ljudima. I nekad mi nije jasno, kako ljudi koji prodaju aspirine kao lekove za sizofreniju nikad ne dobiju svoje...Kako spavaju nocu. Nelogicnost do nelogicnosti...
miloradkakmar miloradkakmar 14:17 23.06.2009

Re: ....

bandina

Nekad uhvatim sebe da se osecam lose kad prustim nesto sebi...Pomislim kako sam mogla da se rodim kao neko drugi, medju nekim drugim ljudima. I nekad mi nije jasno, kako ljudi koji prodaju aspirine kao lekove za sizofreniju nikad ne dobiju svoje...Kako spavaju nocu. Nelogicnost do nelogicnosti...

Čovek sebi treba da priušti ponešto, zato radi , uči ... ali mene nervira rasipništvo i bahatost onih koji imaju previše, koji su obezbedili za kratko vreme, na samo njima znan način , više generacija potomaka. Njihov, u većini slučajeva, odnos prema onima koji nemaju- kao da ih se ne dotiču, ne žive jedno pored drugog... kao da se njima nešto slične ne može dogoditi.
bandina bandina 15:29 23.06.2009

Re: ....

koji su obezbedili za kratko vreme, na samo njima znan način ,


najgore je kada ne umeju da se zaustave, oni bi jos i jos i jos. I onda se ne biraju sredstva. uzasno je kada se obogatis na necijim mukama. Opet se pitam, kako spavaju nocu, kad su in ruke uprljane?
miloradkakmar miloradkakmar 16:01 23.06.2009

Re: ....

Opet se pitam, kako spavaju nocu, kad su in ruke uprljane?


Spavaju, ali ništa ne sanjaju, a šta je spavanje bez snova?!
sinergija92 sinergija92 19:02 23.06.2009

Re: Odnos bogatih prema siromasnima...

miloradkakmar
rasipništvo i bahatost onih koji imaju previše...


Ne znam da li cu biti jasan oko toga sta zelim da kazem u samo jednoj recenici, ali, ko je citao roman "Junak naseg doba" od Ljermontova, ce se mozda setiti situacije u kojoj siromah koji je zatrazio pomoc od bogatog....posle njegovog "odgovora" uzvraca sa:
Ja sam trazio samo milost, a Vi mi dajete i prezir...
miloradkakmar miloradkakmar 21:05 23.06.2009

Re: Odnos bogatih prema siromasnima...

Ja sam trazio samo milost, a Vi mi dajete i prezir.

Ubitačno po ljudski rod. Primneljivo za do sada sva vremena.
I danas siromasi traže samo razumevanje za svoj položaj. Dobijaju svoj Dan , Nedelju Siromaha, Borbe protiv gladi, političarima usta puna obećanja kojima zatvaraju gladna usta, udele po koji paket hrane .... i sve se zaboravi do narednog nekog Dana, Nedelje, Meseca. Poniženje , ubijanje ličnosti čovekove.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:57 23.06.2009

Kontejner

"Arhitekta Orelj izašao po kišnoj noći iz stana da iznese smeće u kontejner ispred zgrade.
Otvori kontejner da ubaci kese kad ga umalo ne strefi srčka.
U njemu dva dečaka Roma kriju se od kiše."


B.

miloradkakmar miloradkakmar 17:17 23.06.2009

Re: Kontejner

bojan ljubomir jugovic
"Arhitekta Orelj izašao po kišnoj noći iz stana da iznese smeće u kontejner ispred zgrade.
Otvori kontejner da ubaci kese kad ga umalo ne strefi srčka.
U njemu dva dečaka Roma kriju se od kiše."


B.


Mora da je vratio smeće kući.
I šta da su deca, ne daj bože , zaspala u kontejneru i ujutro ih pokupio kamion .
Da li bi neko odgovarao zbog toga što nemaju gde da se sklone od kiše !?
jednatanja jednatanja 18:45 23.06.2009

Majka

mi kaže da sve češće u našoj varošici viđa ljude kako preturaju po kontejnerima, ne samo Cigane kako je ranije bilo, već i one naizgled čiste i ispeglane, u potrazi za nekim vrednijim otpatkom. Šteta što u Srbiji volonterska mreža nije jača, ili što se crkva bolje ne organizuje da pruži pomoć u hrani, odeći onima kojima treba. Stvar je u raspodeli. Verovatno ima supermarketa koji bacaju hranu kojoj istekne rok trajanja, a od toga bi se, na primer, mogao taj dan napraviti dobar ručak za one najsiromašnije...
shumskaa shumskaa 19:19 23.06.2009

drug iz kante

pre par godina, vidim klinca kako kopa po kontejneru, traži odeću...
krenem da se šalim sa njim, popričamo i iznesem mu neke jakne koje sam prerasla i ostalu toplu odeću.
pričamo tako i ja mu kažem eto, nemoj molim te sve to prodati, ako moraš, ok ali ostavi nešto za sebe da obučeš...on me pita a gde češ ti sada. ja mu kažem, tu, u bioskop (imamo i to u komšiluku). on se nasmeje i kaže kako bi voleo i on jednom da ode.
shvatim da dete nikada nije bilo u bioskopu.
otišli smo zajedno i uživala sam.
Elvis je moj drug postao
p.s. Milorad postaje jedan od mojih najomiljenijih blogera, bez preterivanja!
miloradkakmar miloradkakmar 21:17 23.06.2009

Re: Majka

Šteta što u Srbiji volonterska mreža nije jača, ili što se crkva bolje ne organizuje da pruži pomoć u hrani, odeći onima kojima treba. Stvar je u raspodeli.

Tako je.
Volonteri mogu da učine mnogo, od nabavke nepohodnih artikala do njihove distribucije. U mojoj lokalnoj zajednici volonteri su organizovani u okviru Crvenog krsta , Centra za socijalni rad, humanitarnih udruženja... posebno su se pokazali 90 -ih po dolasku izbeglih i prognanih i sada su prisutni na terenu, ali ta aktivizacija nema potrebnu jačinu, niti oslonac u vlasti. Crkva bi mogla da iskoristi ovaj momenat, ali i ona , bar u mojoj opštini, angažuje se od slučaja do slučaja.
miloradkakmar miloradkakmar 00:32 24.06.2009

Re: drug iz kante

shumskaa
pre par godina, vidim klinca kako kopa po kontejneru, traži odeću...
krenem da se šalim sa njim, popričamo i iznesem mu neke jakne koje sam prerasla i ostalu toplu odeću.
pričamo tako i ja mu kažem eto, nemoj molim te sve to prodati, ako moraš, ok ali ostavi nešto za sebe da obučeš...on me pita a gde češ ti sada. ja mu kažem, tu, u bioskop (imamo i to u komšiluku). on se nasmeje i kaže kako bi voleo i on jednom da ode.
shvatim da dete nikada nije bilo u bioskopu.
otišli smo zajedno i uživala sam.
Elvis je moj drug postao
p.s. Milorad postaje jedan od mojih najomiljenijih blogera, bez preterivanja!

Tvoj dirljivi komentar me podseti na događaj od pre koju godinu u mojoj varošici. Opštinari , pred Božiće i Nove godine , posetili nekoliko najugroženijih porodica i uručili im prigodne pakete. U jednoj mnogo male dece , sve jedno drugom do uva.. Nutkaju ih slatkišima , uzeli po čokoladu i ne otvaraju. Pitaju ih : zašto je ne jedu , a najodvažniji reče da će to uraditi kada uvaženi gosti odu. Kasnije saznadoh da nikada nisu jela čokoladu. Dvadestprvi vek je !!!

PS Hvala .
bandina bandina 20:24 23.06.2009

Setila sam se citajuci komentare


jednog svog vrsnjaka, nisam ga videla 5-6 godina. Jednom smo se igrali na ulici, bili smo mozda cetvrti razred i u jednom trenutku mi je rekao : " Volelo bih da sam kao ti...Ti kad skines patiku, tvoje carape imaju prste..."

To mi je ostalo urezano u glavi. Od tada uvek ucinim sta mogu. Jedan decko stalno cisti stakla na automobilima na raskrsnici...Ako nemam sitno, uvek mu dam barem cigaretu...

Sad sam bas nesto tuzna...
myredneckself myredneckself 00:25 24.06.2009

Re: Setila sam se citajuci komentare

milorade dobar post
“Poverty is the worst form of violence.”-Mahatma Gandi
miloradkakmar miloradkakmar 00:46 24.06.2009

Re: Setila sam se citajuci komentare

bandina

jednog svog vrsnjaka, nisam ga videla 5-6 godina. Jednom smo se igrali na ulici, bili smo mozda cetvrti razred i u jednom trenutku mi je rekao : " Volelo bih da sam kao ti...Ti kad skines patiku, tvoje carape imaju prste..."

To mi je ostalo urezano u glavi. Od tada uvek ucinim sta mogu. Jedan decko stalno cisti stakla na automobilima na raskrsnici...Ako nemam sitno, uvek mu dam barem cigaretu...

Sad sam bas nesto tuzna...

Ne budi tužna.
Učinićeš ti u životu još mnogo dobroga.
Takvi kao ti su nada.
miloradkakmar miloradkakmar 00:57 24.06.2009

Re: Setila sam se citajuci komentare


myredneckself

milorade dobar post

Voleo bih više da nije.
Voleo bih da učinim nešto konkretnije.
Dok razgovaramo o našoj neprijatnoj svakodnevnici , stalno razmišljam : zašto čovek proizvodi toliko smeća? U isto vreme nameće mi se odgovor : ljudi su najnebrižnija i najpriljavija stvorenja.
bandina bandina 08:39 24.06.2009

Re: Setila sam se citajuci komentare

Voleo bih da učinim nešto konkretnije.


Ako nista drugo, mnogima su puna potkrovlja i podrumi stvari koje vise ne nose, a za koje se iz nekog razloga vezuju...Ok, treba sacuvati cipelice u kojima si prohodao ili omiljen dzemper, ali vecina toga moze da se prosledi Crvenom krstu...
myredneckself myredneckself 08:57 24.06.2009

Re: Setila sam se citajuci komentare

Voleo bih više da nije.
Voleo bih da učinim nešto konkretnije.
Dok razgovaramo o našoj neprijatnoj svakodnevnici , stalno razmišljam : zašto čovek proizvodi toliko smeća? U isto vreme nameće mi se odgovor : ljudi su najnebrižnija i najpriljavija stvorenja.

neću da trolujem, ali moram da kažem ovo-malopre sam odgledala uz kafu interesantnu emisiju na NG ili discovery-ju, nije bitno, na temu najgoreg mogućeg scenarija, zbog sve ozbiljnije zabrinutosti usled smanjenja količine nafte u svetu, i sumraka civilizacije, koja će biti suočena s tim.
emisiju su pravili ameri, i oni predviđaju strašan period recesije, ako se to desi, i njihovu spremnost da ulaze u ratove da bi obezbedili sirovinu, uključujući i nuklearni, jer i zemlje koje imaju naftu, su se obezbedile bombicama da istu zaštite. eto, biće to izgled zemlje kao u med meksu, bandama gladnih i podivljalih, bandama pljačkaša preostalog, i najvećom armijom siromašnih, do sada. i ako je u propagandne vojno političke svrhe, mnogo je. naježila sam se gledajući taj filmčić, sa sveopštim siromaštvom u najavi, ko preživi...
ti kažeš, ljudi su najnebrižnija i najprljavija stvorenja, a ja dodajem i najpokvarenija, najpohlepnija, najgora...
na rts-u u jut. programu sam videla momka iz Rep. Srpske, koji je napravio ekspediciju do Nove Gvineje i našao pleme, dosad neistraženo, koje živi kao u kamenom dobu, netaknuto! poneo im je na poklon svinju, kojoj su se obradovali, jer su do sada obično dobijali neadekvatne poklone iz civilizacije. kaže da u životu, dok je boravio kod njih, nije čuo slađi i iskreniji smeh, zapravo da takav smeh nije nikada u životu čuo, smeh iskren i bez podrugljivosti, srećni ljudi. trol of, izvini što sam se raspisala
miloradkakmar miloradkakmar 10:01 24.06.2009

Re: Setila sam se citajuci komentare


myredneckself

a ja dodajem i najpokvarenija, najpohlepnija, najgora...

Nije trol.
Pre svakog velikog rata vladale su ekonomske krize, a posleratni periodi donosili su preporode. Bar , je to moje skromno mišljenje. Danas su ratovi postali biznis, ratuje se zarad ličnog interesa, ovladavanja resursima, tobož oni na čijem se tlu nalaze , to ne znaju ili ne vladaju demokratski!?!. Olako se pritiska " crveno dugme ", unapred se znaju štete, broj poginulih, sopstveni gubici.. ali se zna i ko će uništeno da obnavlja, koliko će se na tome zaraditi. Ljudi su najmanje bitni.
kaže da u životu, dok je boravio kod njih, nije čuo slađi i iskreniji smeh, zapravo da takav smeh nije nikada u životu čuo, smeh iskren i bez podrugljivosti, srećni ljudi

Kćerku sam prestao da opominjem zbog glasnog govora i smeha. Kada ona počne da se smeje čuje " pola sela", a druga polovina se pita šta je to ?

miloradkakmar miloradkakmar 10:06 24.06.2009

Re: Setila sam se citajuci komentare

.Ok, treba sacuvati cipelice u kojima si prohodao ili omiljen dzemper, ali vecina toga moze da se prosledi Crvenom krstu.

Uspomene treba čuvati i one nas održavaju.
U sakupljanju suvišnih odevnih predmeta veliku ulogu morali bi da odigraju volonteri, akitivisti Crvenog krsta - od vrata do vrata. Mnogim ljudima je blam da nose džak stvari do CK.
mashha mashha 02:30 24.06.2009

Bes, očaj, tuga...

tako lako mogu da nas savladaju... i sama sam pisala ranije blog zbog sličnih okolnosti... imam običaj da sva ta osećanja prenesem na papir, možda je trebalo i češće da objavljujem blogove jer bilo je... eh... bilo je mnogo mnogo stvari zbog kojih sam se ovako osećala. Ko ovako nešto nije doživeo, ili nije čovek ili živi u nekom svom "idealnom" svetu... ili što reče NNN, jako uspešno okreće glavu na drugu stranu.
Ključ je donekle dala bocvena- neka svako od nas vodi "sićušne bitke" i jednog dana ćemo se okrenuti oko sebe i videti bolji svet... Ako već ne možemo odjednom da učinimo veliku stvar, hajde da krenemo od malih... za početak... a ako nas savlada očaj, nećemo biti ni od kakve koristi...
E, a kasnije možemo umesto "samo da damo ribu- naučimo ponekog i da peca".
Glave gore, ima dobrih ljudi. Viđam ih svakodnevno oko sebe a i ovde na blogu
miloradkakmar miloradkakmar 08:43 24.06.2009

Re: Bes, očaj, tuga...

Ključ je donekle dala bocvena- neka svako od nas vodi "sićušne bitke" i jednog dana ćemo se okrenuti oko sebe i videti bolji svet.

Bocvenina rečenica , izgleda je postala vodilja u razmišljanju kako da se prebrode siromaštva , nemaštine, poniženja ljudske ličnost i dostojanstva... " Sićušne bitke " lakše je prepoznati, locirati i pronaći odgovarajuća sredstva da se iz njih izađe kao pobednik. To me podseti i na jednu misao : stenu ne možeš da pomeriš, a kamenčić možeš da staviš u džep.
leopold_lady leopold_lady 08:11 24.06.2009

Ja sam davno prestala tako da se osećam ..

Stalno pričam kako je bilo vreme kad nismo imali novca.... Ali smo imali dostojanstva.... Ja sam znala da odem gladna u školu ili na fakultet,bila sam u starim,ali čistim stvarima.... Čak sam imala i drugaricu koja je prolazila isto i kako je koja imala ili dobila šta - delile smo.... Nikad nisam prišla kontejneru.... Da,mora da nisam bila dovoljno gladna..... Postoje stvari koje se ne rade - ma koliko nam je teško.... Dostojanstvo.... Moja majka je radila dva posla..... Znači,ta devojka (iz konkretnog primera) može da se zaposli negde i da ima koliku-toliku platicu .... Da,ja sada prebacujem njoj - koja nemam posao.... Izvinite,ali ja sam se ipak za malo više od čistačice (mada bi i to radila da moram) školovala.... Štampa skoro stalno ima konkurse za posao.... I to u svim mestima.... Jeste da nije lako raditi na trafici - ja radila i znam,ali plata je solidna - iznad minimalca je uvek.... Posao kao posao nije stvarno težak.... A teških ljudi ima svugde - to znaju svi koji su ikada radili sa ljudima.....

Mene bi lično bilo stid i sramota da ukradem nešto,da me neko izdržava,a ja da ne radim ništa (ne računajući roditelje i brata - jer oni su moji i sa njima sam prošla sve - a i delila svaki svoj zarađeni dinar) .... Bilo bi me sramota da nađem vezu za posao - što sada ne znači da ne bi,ali to bi bilo silom prilika.....

BTW.,da se vratim na temu... Kod nas u ulici postoji čikica koji sakuplja stari hleb.... I ja sam imala takvo osećanje - bilo mi je žao....Da bi saznala da je čovek prilično imućan,da su mu sinovi u inostranstvu i da sa tim hlebom hrani stoku u selu oko Beograda - u svojoj vikendici....Nekada stvari nisu onakvima kakvim ih mi vidimo.....

I još jednu stvar - moram to da kažem.... Bila sam na prvoj godini studija...Dobili smo Tehničku mehaniku... profesor je izgledao prilično oronulo i nekako mi bilo žao....Svi su mu se smejali,svi su ga podjebavali - ja sam slušala njegova predavanja.... Bila dobra.... Da bi on mene zajebavao 3 godine sa tim ispitom i pokidao mi toliko živaca koliko niko nikada ni zbog čeg nije.... Da li sam ja znala više nego kad sam izašla prvi put - taj put kad sam položila ispit..... Ne.... Toliko o izgledu....

Milorade,vodi računa o sebi,svojoj porodici,unučetu..... Oni su važni i o njima treba da brineš.... Ostali ??? Možeš da razmišljaš o njima,ali moj iskren savet je - oni neće misliti ni na koga od vas .... Nema potrebe da sebe kidaš sa tim nekim stvarima.... Kažem ti ja - koja sam stvarno sa mnogim ljudima svašta nešto prošla..... I znaš šta je ostalo - bol.... Gde su oni,gde sam ja.... Al,svaka lekcija se plaća....
margos margos 09:07 24.06.2009

Re: Ja sam davno prestala tako da se osećam ..

koja sam stvarno sa mnogim ljudima svašta nešto prošla..... I znaš šta je ostalo - bol....

Priča mi juče drugarica za nekog prosjaka u centru... kad ga je prvi put videla, posegne za novčanikom i istrese svu sitninu iz njega da mu da - a to su bile poslednje pare koje je imala - i on se izdere na nju ''Beeedoo! Poslednje mi daješ! TI ćeš meni da da daš! Neću bre od tebe da uzmem!''
Nekada stvari nisu onakvima kakvim ih mi vidimo.....

Eno ga i dalje radi, to mu je posao, a njoj ostao stid i bes.

A ima nešto što ja zovem sindrom ranjenog goluba - kad nađeš goluba ranjenog krila, poneguješ ga i on kad poleti - prvo što uradi, posere ti se na glavu.
miloradkakmar miloradkakmar 09:30 24.06.2009

Re: Ja sam davno prestala tako da se osećam ..

leopold_lady
Ja sam davno prestala tako da se osećam ..

LL , čovek dođe do trenutka kada ne može da pronađe izlaz, što ga odvodi do ravnodušnosti. U takvom stanju nije mu stalo ni do čega do golog opstanka. Vremenom ogugla, dođe do promene izgleda , načina opštenja i ponašanja - stvara svoj svet i on se gleda kao takav. Malo ko, takve ljude hoće da zaposli u nadnicu, o stalnom poslu i da ne govorim.To retko ko ili niko ozbiljno ne shvata, milsim na državu, institucije, dobrostojeće pojedince..., izuzev u određenim prilika koje sam ranije naveo. Taj odnos prema siromasima je problem. Oni sami sebi nalaze izvor egzistencije u kontejnerima, na deponijama smeća... i to nekom zasmeta samo u određenim , njemu bitnim , prilikama.
Moja porodica nije idealna, ali se zna čime se raspolaže , znaju se obaveze i prioriteti. Obaveza je da svi najmlađem članu, prioritetu, obezbedimo neopohodno.
miloradkakmar miloradkakmar 09:41 24.06.2009

Re: Ja sam davno prestala tako da se osećam ..

A ima nešto što ja zovem sindrom ranjenog goluba - kad nađeš goluba ranjenog krila, poneguješ ga i on kad poleti - prvo što uradi, posere ti se na glavu.

I u mojoj sredini ima sindroma ranjenog goluba.
Pre 2o i koju godinu jedna višečlana porodica od preduzeća u kojem je radila glava porodice dobila u višespratnici trosoban stan. Posle par meseci došla delegacija preduzeća da ih poseti , kada ono nema pola nameštaja koji im je preduzeće kupilo, ugalj i drva cepaju i sitne u kadi.... i oduzeli su im stan . Sada žive u jednoj socijalnoj straćari, bez prozora ... i česti su posetioci kontejnera.
leopold_lady leopold_lady 09:44 24.06.2009

Re: Ja sam davno prestala tako da se osećam ..

To retko ko ili niko ozbiljno ne shvata, milsim na državu, institucije, dobrostojeće pojedince...,


To razumem .... Ali,tu ti i ja ne možemo ništa da uradimo.... Ja mogu da osobi koju znam prosledim link na tvoj blog - ali,da li će to dati toj devojci rešenje??? Nemoj pogrešno da me razumeš.... Ja želim da pomognem,ali stvar je u tome što mnogi od tih ljudi ne žele pomoć.... Video si i sam - kako je reagovala na tebe .... Jako je teška situacija u datom slučaju.... On bi njoj mogao da pomogne,ali ja sam se jednom jako jako opekla i taj čovek je meni oprostio - ali ja sebi nisam.... Ukratko .... Imam druga hirurga.Počeli smo da se družimo kad me operisao - slepo crevo... Ličim na njegovu sestru i baš me je zavoleo i počeli smo da se družimo.... Neko vreme je prošlo od moje operacije...Drugarica je zatrudnela....Međutim,na zlo stane na neko staklo i to staklo se njoj uvuče u stopalo....Zove mene,jer zna da imam druga hirurga i naravno ja se sa njim dogovorim,kažem doći će ona i na tome ostane...Ne javlja se ni ona ni on.... Jednog dana ja siđem dole do bolnice da vidim šta je bilo.... On skočio na mene - Koga si mi poslala.Kakva ti je to drugarica.... Ja gledam onako belo u njega....Kaže na kraju - rešio sam problem,ali molim te,nemoj više nikoga takvog da mi šalješ.... Ja u šoku.... Njega znam par godina,nju znam malo duže.... Dođem kući,okrenem nju telefonom - On nije normalan.... Nije hteo ništa da mi da protiv bolova.... Ja onako u šoku opet govorim - Trudna si sestro.... Drvlje i kamenje na njega.... E,tada sam videla šta može da se desi..... Ja sam najebala i to pamtim.... Zato ti kažem - ne bi da nekoga molim da mi reši nešto - a posle da taj čovek u životu ne želi da me vidi.... BTW.,ja njemu ne dozvoljavam da mi nađe posao.... Nisam ga ni za sebe molila,ali za nekog ko će to umeti da ceni - uradila bi-ne bi mi bio problem....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana