Silvijan na Radiju B92

Srđan Mitrović RSS / 09.10.2007. u 23:46

Photo by Sasha Paulick
Photo by Sasha Paulick
Dejvid Silvijan veoma retko daje intervjue i skoro nikad ne drži konferencije za štampu. Zato je svako njegovo oglašavanje u medijima posebno zanimljivo.

Od početka ove svetske turneje, "World is everything", dao je samo dva intervjua. Drugi intervju je za Radio B92.

Ja sam posebno ponosan zbog toga, jer sam i ja dao svoj mali doprinos.

Imate čast da prvi čujete ekskluzivni 15-to minutni intervju  Dejvida Silvijana za Radio R92.

Intervju je vodio Pavle Veljković.

 

 

 

Prvi deo:

Drugi deo: 

 
Treći deo: 

B92: Prošlo je mesec dana od početka turneje "The World Is Everyting", kakve su Vam dosadašnje impresije i da li posebno pamtite neki nastup?


Dejvid Silvijan: Sinoć u Ofenbahu (nedelja, 7. oktobar, prim.aut.) je bilo zaista fino, koncert je bio u jednoj maloj, intimnoj sali i zvuk je bio sjajan. Publika, generalno, dobro reaguje na našim koncertima, svuda nailazimo na topao i srdačan prijem, a za svakog muzičara je podsticajno kada dobije pozitivnu reakciju od strane publike. Slično je bilo i u Dablinu, gde smo takođe imali intimnu atmosferu, zapravo prilično sam zadovoljan dosadašnjim tokom turneje, mislim da je, za sada, na vrlo visokom nivou.

B92: Bilo je ranije nekih glasina da ste izgubili interesovanje za žive nastupe, ali, srećom, ipak ste krenuli turneju. Ako je to istina, zbog čega ste promenili stav po tom pitanju?

Dejvid Silvijan: Zapravo, nisam promenio stav prema živim nastupima. Stvar je u tome da sam 2003. izdao album "Blemish", koji je predstavljao novu fazu u evoluciji muzike koju pravim i kao rezultat toga jednostavno sam izgubio interes za javno izvođenje muzike iz prethodnih perioda moje karijere, osetio sam da sam, na neki način, izgubio kontakt sa onim što sam radio ranije. Tada sam doneo tu odluku da prestanem da sviram uživo i mislim da je u tom trenutku to bila prava odluka. Ipak, neki moji prijatelji su mi predložili da održim još jednu turneju, gde bih poslednji put podelio svoju muziku uživo sa publikom. Ako, nakon ove turneje, ipak budem nastavio sa koncertima, na njima sigurno neće biti ništa od muzike iz starijeg perioda moje karijere.

B92: Budući da, ipak, na ovoj turneji svirate starije pesme, ono što interesuje mnoge vaše fanove je da li planirate da izdate DVD sa ove turneje, s'obzirom na to da te pesme na koncertima izvodite na drugačiji način i prilično se razlikuju u odnosu na ono što se može čuti na albumima?

Dejvid Silvijan: Ne, nemam takvu nameru. Neće biti nikakvih živih snimaka sa ove turneje.

B92: Kad već pominjemo ranije periode vaše solo karijere, krajem '80-tih godina prošlog veka počeli ste da pravite instrumentalnu muziku, sarađujući sa ljudima kao što su Riči Sakamoto i Holger Cukaj. Šta vas je inspirisalo da počnete da se bavite time i kakav vam je danas stav prema instrumentalnoj muzici?

Dejvid Silvijan: Imali smo neke, da tako kažem, polu-instrumentalne pesme još u završnom periodu grupe "Japan" početkom '80-tih, još tada je počelo to moje interesovanje. Kasnije, na albumu "Brilliant Trees" (prvi solo album D. Silvijana, 1984, prim. aut.) je bilo pesama sa prilično dugačkim instrumentalnim prelazima između vokalnih deonica, koji se mogu posmatrati kao celina za sebe. Kada pravite vokalne albume, uvek u glavi imate i ideje za instrumentalne teme i mislim da su te ideje vrlo dobre i produktivne za sam kreativni proces pravljenja pesama. Instrumentalna muzika me još uvek interesuje, ali moram da vam kažem da u ovom trenutku toliko uživam u samom pevanju, verovatno više nego ikada ranije i zbog toga mi je vokalna muzika prioritet trenutno, bez obzira na to što sam nedavno kreirao jednu audio art instalaciju. Instrumentalna muzika razvija vas osećaj za komponovanje i samim tim za pisanje pesama.

B92: Recite nam nešto o toj audio instalaciji "When Loud Weather Buffered Naoshima", koju ste malopre spomenuli?

Dejvid Silvijan: To sam uradio na predlog ljudi sa ostrva Naošima u Japanu, gde se nalazi nekoliko muzeja sa impresivnim umetničkim delima. U jednom od njih se održava festival pod imenom "Standard" na koji su me pozvali da učestvujem. Kada ljudi stignu na Naošimu dobiju "iPod" na kome se nalazi to moje audio delo, koje na neki način predstavlja zvučnu vezu između tih različitih umetničkih eksponata koji se mogu videti širom ostrva, predstavlja moju viziju kako muzikom da spojim ta dela. Ta audio art instalacija je postala stalni zvučni eksponat tog festivala, zbog čega mi je vrlo drago i, bez obzira što se pojavio cd-u, u ograničenom izdanju za etiketu "Samadhisound", jedino stvarno, stvarno možete da je slušate i doživite na ostrvu Naošima.

B92: Da li ste, kada su vas pozvali odande, već imali neke muzičke zamisli ili ste ideju dobili kada ste stigli tamo i videli sve to?

Dejvid Silvijan: I jedno i drugo. Imao sam ranije osnovnu ideju za instrumentalnu instalaciju, a kada sam otišao na ostrvo i video sve te eksponate shvatio sam da među njima ipak može da se nađe veza i da taj predlog, iako mi se činio nebulozno u početku, ipak može da se realizuje i da ona osnovna ideja može da se pozitivno razvije, prevashodno zbog toga što je u kontekstu samog festivala.

B92: Pročitao sam negde da neki ljudi misle da vašom muzikom izražavate tamnu stranu ljudskog karaktera. Šta mislite o tim komentarima?

Dejvid Silvijan: Mislim da su čudni ljudi koji tako misle. Ja ne mislim da je tako. Pokušavam da sagledam sve aspekte ljudskog karaktera, jer ljudi su vrlo kompleksna bića i veliki je izazov izraziti tu kompleksnost, to je ono što inspiriše. U mom muzičkom katalogu ima pesama koje zvuče srećno, ima onih koje zvuče poletno. Ima i onih koje izražavaju, kako kažete, tamniju stranu ljudske prirode, ali čak i one su nastale da bi donele neko olakšanje za takvu vrstu emocija, da bi dovele do pročišćenja. Kao što je Andrej Tarkovski jednom rekao morate da prođete kroz tamnu stranu života da biste došli do svetlosti. Proživljavanje teških trenutaka dovodi do bitnih odluka u životu i predstavljaju neku vrstu neophodnog ozdravljenja. Mislim da je isto i sa mojom muzikom, koja je moj put pročišćenja. Sigurno je da ne bih objavljivao takve pesme kada bih mislio da jednostavno izražavaju negativne emocije, mislim da iz loših iskustava trebamo da izvučemo ono što je produktivno, ono što će imati pozitivan uticaj.

B92: Pomenuli ste malopre Tarkovskog... jedan drugi filmski režiser, Džoel Šumaher, je u svom novom filmu, koji će se uskoro pojaviti, upotrebio vašu pesmu "Banality Of Evil" sa ploče "Nine Horses", "Snow Borne Sorrow". Da li planirate da se ubuduće više posvetite pisanju muzike za filmove?

Dejvid Silvijan: Ta pesma se uklapala u film i tako se našla u njemu, nisam je pisao sa tom namerom. Filmska muzika me je interesovala tokom čitave karijere i, u suštini, uvek sam otvoren za tu oblast stvaralaštva. Ipak, da bih radio na nekom filmu mora da postoji nešto što će zaista da me nadahne da se upustim u to, jer bih morao da ostavim po strani ono čime se trenutno bavim. Takav slučaj je, recimo, bio sa audio instalacijom za ostrvo Naošima, sama ideja mi je bila toliko uzbudljiva da sam poželeo da učestvujem u tome. Trenutno sam potpuno zaokupljen svojom muzikom i da bih se bavio nečim drugim to mora da bude ili povezano sa mojim trenutnim muzičkim interesovanjima ili da budem zaista inspirisan za tako nešto. Inače, čini me srećnim da se fokusiram na svoju sopstvenu muziku, ima još toliko toga što bih želeo da uradim, a, inače, radim vrlo sporo. Imam mnogo različitih ideja sa kojima moram da se izborim i projekata koje želim da realizujem.

B92: Jedan od tih vaših projekata je i "Nine Horses", u kome ste sa sjajnim autorima i muzičarima kao što su Burnt Fridman, Arv Henriksen, švedska pevačica Ština Nordenštam, vaš brat Stiv Džensen (bubnjar grupe "Japan", prim. aut.). Kako ste okupili te ljude na jednom mestu?

Dejvid Silvijan: U suštini je stvar u tome da su svi tu u funkciji same kompozicije, u samom procesu komponovanja bih dobijao ideje šta bi moglo da doprinese samim pesmama u određenim momentima, bilo da je u pitanju zvuk trube, ljudski glas ili bilo šta drugo... tada bih kontaktirao nekog od tih ljudi koji su mi se činili prikladnim i za koje sam mislio da mogu određenoj pesmi da daju novu snagu, nadao sam se da prema njoj mogu da osete istu povezanost kakvu imaju prema sopstvenoj muzici. "Nine Horses" je nastao kao jedan intuitivan proces, vrlo specifičan i bilo je vrlo bitno izabrati prave ljude za prave uloge isto koliko je nekom filmskom režiseru bitno da izabere prave glumce. Sreća je da su ti ljudi pristali da učestvuju u tome i daju svoj pojedinačni doprinos zajedničkom, uspešnom muzičkom delu, vrlo sam im zahvalan. Danas postoji dosta takvih oblika saradnje muzičkih umetnika preko globalne mreže, oni zaobilaze muzičku industiju kao posrednika i šalju direktno jedni drugima zvučne uzorke i tako stvaraju zajedničku muziku. Mislim da je takav način razvoja muzike interesantan i vrlo pozitivan.

B92: Koji muzičari su u postavi sa kojom nastupate na ovoj turneji, koga ćemo videti na sceni u Beogradu?

Dejvid Silvijan: Tu je moj brat Stiv, koji uvek svira solidno i na njega uvek mogu da se oslonim, zatim Kit Lou sa kojim sam već svirao na turneji "Everyting And Nothing" i koji je svirao bas gitaru na albumu "Nine Horses", a novo lice je Takuma Vatanabe iz Japana koji svira pijano i klavijature. Pored njih tu je trenutno i Hejden Čizholm, koji je sjajan i koji je, takođe, učestvovao u projektu "Nine Horses".

B92: Za vašu diskografsku kuću "Samadhisound" uskoro izlazi prvi solo album vašeg brata Stiva Džensena "Slope". Koja još izdanja možemo očekivati u skorijoj budućnosti?

Dejvid Silvijan: Pripremamo neka izdanja za januar i februar 2008, a moj novi album ćemo takođe objaviti tokom naredne godine. Ipak je još rano da govorimo o tome.

B92: Hteo bih da vam postavim još jedno pitanje koje je, razvojem interneta, postalo aktuelno među muzičarima poslednjih godina. Šta mislite o slobodnom daunloadovanju muzike sa raznih inernet servera, bez ikakve novčane nadoknade?

Dejvid Silvijan: To mi se, naravno, ne dopada. Istina je da postoje muzički autori koji mogu sebi da priušte luksuz da se njihova muzika slobodno skida sa interneta, ali je stvar u tome da postoji mnogo, mnogo više onih koji to ne mogu. Ako vam se sviđa nečija muzika, bolje je da platite za to, jer u suprotnom se može desiti da taj autor ne bude više u mogućnosti da se bavi time u budućnosti. Jednostavno, morate da podržite ljude u čijoj muzici uživate.

B92: Hvala Vam na ovom razgovoru za B92, gospodine Silvijan, da li imate neku poruku za naše slušaoce pred koncert u Beogradu?

Dejvid Silvijan: Zaista jedva čekam taj koncert, ne samo da nikada nisam svirao tu, već nikada nisam ni bio u Beogradu. Nadam se da će se ljudima koji dođu na koncert svideti ono što budu čuli i da će sa njega otići sa osećajem zadovoljstva, budući da mislim da trenutno svi sviramo jako dobro. Željno iščekujem da vidim kakva će biti reakcija publike u Beogradu

 

 

 

Atačmenti



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

SilverMoon SilverMoon 23:55 09.10.2007

WOW!

svaka cast. Jos pet dana.
angie angie 00:01 10.10.2007

Re: WOW!

Srki brate-svaka chast!
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 00:03 10.10.2007

Re: WOW!

a svaka čast i pavlu i ljudima koji su ušli u čitavu ovu avanturu dovođenja Silvijana: Longplay i Dom omladine .
DejanOz DejanOz 01:16 10.10.2007

Hvala B92!

Sjajan intervju, dobro izabrana pitanja. Najlepse od svega je sto se, iz Silvijanovih reci, moze izvesti zakljucak da postoji neka sansa da i ubuduce ide na turneje (samo sa novom muzikom, sto meni licno sasvim odgovara). Jedva cekam izvestaje sa koncerta... :)
ugly ugly 02:43 11.10.2007

Prednost malih

Sjajan intervju, dobro izabrana pitanja

Nasi mediji su ne retko dobijali ovakve ekskluzivne intervjue velikih zvezda (jedan od retkih stranih medija koji je godinama uspesan na tom planu je UK casopis "Uncut". Verovatno pod manjim teretom oka javnosti i (podmicenih) kriticara, osecaju se slobodnije da govore i to sto kazu je iskrenije. Iz slicnih razloga, umetnici kao DS verovatno vise naginju nastupima pred publikom koja je manje podlozna komercijalnom zagadjenju mozga, pa samim tim vise ceni pravu umetnost. Muzicki (masovni) ukus vaspitan na komercijalnom FM radiju tesko vari bilo sta sto ne moze da se proda za tri minuta.
tnosugar tnosugar 07:40 10.10.2007

bas lepo...


mislim da je i onaj Srdjanov input u Parizu bio dosta bitan za ovaj dolazak. Licno mi je ono pitanje o izrazavanju tamne strane bilo malo plitko, tj jednostrano...malo se tu iznenadio cini mi se. Ostalo je bas fino bilo (eh da mi da vidim te njegove instalacije...). Japanci ga obozavaju :), verovatno i vise nego Bowiea i Bjork zajedno :)

Aj poz i vidimo se tamo.
SilverMoon SilverMoon 09:53 10.10.2007

Re: bas lepo...

nemoj da si tako prestrog. mozda pitanje nije bilo genijalno, ali je odgovor fantasican
vidimo se u domu sindikata
DejanOz DejanOz 10:16 10.10.2007

Re: bas lepo...

SilverMoon
nemoj da si tako prestrog. mozda pitanje nije bilo genijalno, ali je odgovor fantasican vidimo se u domu sindikata

Ne razumem tnosugara kako odgovor u kome je Dejvid onako adekvatno citirao Tarkovskog moze da nazove "plitkim", ali... valjda svako ima svoju definiciju dubine. :)
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 10:19 10.10.2007

Re: bas lepo...

čini mi se da je mislio da je pitanje plitko, a ne odgovor.
DejanOz DejanOz 10:20 10.10.2007

Re: bas lepo...

Srđan Mitrović
čini mi se da je mislio da je pitanje plitko, a ne odgovor.
Jeste, nisam dobro procitao - izvinjenje tnosugaru.
tnosugar tnosugar 13:14 10.10.2007

Re: bas lepo...

a i ja stalno nesto dzangrizam
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 13:16 10.10.2007

Re: bas lepo...

tnosugar
a i ja stalno nesto dzangrizam

malo )
tnosugar tnosugar 13:17 10.10.2007

Re: bas lepo...

sto yes yes. Ko bi znao te novinarske tehnike, mozda je hteo da ga isprovocira, hehe.
uh jedva cekam, sav sam se uzvrpoljio....
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 09:56 10.10.2007

moskva

evo šta javljaju fanovi iz moskve:
cene karata za koncert su neverovatne:
Prvi red (super VIP) košta 700 evra
Drugi red košta 425 evra
VIP1 - VIP4 (šta god to bilo) je od 170 do 255 evra
dok je obična karta 31 evro.

U Parizu su karte bile od 45 - 56 evra.

Mislite o tome

Tim Osman Tim Osman 12:42 10.10.2007

Ja platio po

1600 dinara mesta u trećem redu, sredina.

Mada bi dao koliko treba, jednom DS svira u Beogradu.
tnosugar tnosugar 13:15 10.10.2007

Re: Ja platio po

da je samo u Beogradu, kako prica, ispada da ce medju ljude sici kod sledeceg poravnanja svih planeta :)
inspekcija inspekcija 22:45 10.10.2007

Re: Ja platio po

Tim Osman
1600 dinara mesta u trećem redu, sredina.

Mada bi dao koliko treba, jednom DS svira u Beogradu.

Kako, more? Meni rekli da su prva 4 reda po 1.800. Namagarcise jadnog budzetliju... (A i ja se pirocanisem* za 300 din). Mada kad citam o moskovskih 700E... smejuljim se slatko. Ovo ovde je stvarno cist altruizam...

*Zamalo da napisem rasno nekorektnu rec...
milandez milandez 20:33 10.10.2007

ima li prevoda?

ima li prevoda?
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 21:23 10.10.2007

Re: ima li prevoda?

biće uskoro prevod. obavestiću na vreme
ugly ugly 02:57 11.10.2007

Slivowitz

Srki, mojne se vadis sada. Sto nisi Davidu na vreme rekao - govori srpski da te ceo svet razume...
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 11:35 11.10.2007

PREVOD

evo prevoda...
preuzeto sa: SAJTA KULTURE B92
tnosugar tnosugar 07:15 12.10.2007

Re: PREVOD

pa nisi preuzeo, stavio si link
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 07:45 12.10.2007

Re: PREVOD

stavio sam tekst i u post, pa ko šta voli-
tnosugar tnosugar 12:52 12.10.2007

Re: PREVOD

cutacu najmanje tri naredna posta :|
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 13:27 12.10.2007

Re: PREVOD

samo ti pričaj, tako je zabavnije
znaš kako se kaže- ko radi, taj i greši. ko ništa ne radi, tai ne greši... mislite o tome
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 10:03 15.10.2007

iz današnjeg BLIC-a

Muzika me je svemu naučila
Autor: Milan Vukelić | 15.10.2007
Dejvid Silvijan, prefinjeni pop muzičar



Britanski muzičar Dejvid Silvijan, vođa benda „Japan“ krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, održaće večeras (21) koncert u Domu sindikata, u organizaciji Doma omladine i koncertne agencije „Long Play“. Dugo je ovaj muzičar važio za „najlepšeg čoveka na svetu“ i za autora zanimljivih pop pesama na tragu Brajana Ferija. Ono što je usledilo u njegovoj solo karijeri već je malo drugačija priča: njegova saradnja sa Rijučijem Sakamotom, Holgerom Čukajem i Džonom Haselom na albumu „Brilliant Trees“ (1984) predstavila ga je kao ozbiljnog autora suptilne muzike na granici ambijetalnog zvuka, eksperimentalnog džeza i nenametljivog popa.

Od tada pa do albuma „Blemish“ iz 2003. godine snimio ih je desetak, od kojih je poslednji naišao na hvalospeve kritike, kao delo podjednako uznemirujuće i lepo, a koje je nastalo nakon nekoliko lomova na ličnom planu. I u muzici i u javnim nastupima Silvijan je poznat kao čovek koji ima šta da kaže i o stvarima koje se ne tiču samo muzike nego i duhovnosti i politike. Međutim, za razliku od nekih prepotentnih zvezda čija se duhovnost svodi na ljubav prema pozlaćenim figuricama debeljuškastog Bude, Silvijan uspeva da te teme gotovo neprimetno uključi u svoju muziku, pa mnoge pesme mogu podjednako uspešno da funkcionišu i kao ljubavne i kao duhovne. Njegov svojevrsni povratak pop estetici primetan je na albumima grupe „Nine Horses“ od pre dve godine, a najnoviji projekat „The World is Everything“ predstaviće na večerašnjem koncertu u Domu sindikata, pred obožavaocima koji su njegov dolazak čekali bar dvadeset godina.

Jeste li bili svesni toga da imate dosta fanova u Srbiji?
- Nisam imao pojma.

Oni koji su prisustvovali vašim koncertima porede ih sa porodičnim okupljanjima. Da li ih i vi tako doživljavate?
- Postoje toplina, inteligencija i iskrenost kod publike širom sveta, koju bih uporedio s okupljanjem ljudi sličnih pogleda. U tom smislu sebe smatram veoma srećnim čovekom.

Pretpostavljam da većina pesama koje ćete izvoditi potiče sa novijih albuma, ali najavili ste i neke pesme iz vremena grupe „Japan“. Kakav je osećaj izvoditi muziku iz tako različitih perioda karijere?
- Sve mi je teže da se ponovo povežem sa starijim materijalom. Odlučio sam da mi ovo bude poslednji put da to pokušam.

Postoji li jasna linija kontinuiteta u vašoj karijeri?
- Da, ali postoje i povremeni evolutivni skokovi... Dve takve prekretnice bili su albumi „Brilliant Trees“ i „Blemish“.

Uspeli ste da spojite introspektivne tekstove sa elektronskom muzikom koju ljudi često doživljavaju kao pomalo hladnu i sterilnu. Mislite li da i elektronska muzika može da bude topla?
- Da, naravno. Veći deo muzike koju danas možemo da čujemo sadrži elemente elektronike. Ona se uglavnom snima na hard drajvove, bez obzira na instrumente koji se koriste. Emocionalni sadržaj muzike je taj koji donosi toplinu, ali tu je i veoma važan element inteligentnog dizajna zvuka.

Sarađivali ste sa Džonom Haselom, s kojim delite i političku angažovanost vaše muzike. Koliko vam je ona važna?
- Muzika je daleko moćnija od savremene politike. Kao individua, važno je ostati obavešten o svetskim dešavanjima, i uključiti se na ovom ili onom nivou. To je odgovornost koju svi delimo. Muzika, s druge strane, ima moć da transformiše ili da bude katalizator za transformaciju u srcu ili umu slušaoca; a promeniti srce ili um neke osobe je moćan (politički) čin. Mislim da ona to ne može da postigne kroz promovisanje, suprotstavljanje ili podršku političkim idealima. Mislim da ona funkcioniše na mnogo suptilnijem i dubljem nivou, gde ubeđivanje prosto nije nikakav faktor. Možda bismo mogli reći da muzika u svom najboljem izdanju ima urođenu mudrost.

Video sam da je slogan vašeg rodnog Luišama „Ljudska dobrobit je najviši zakon“. Zar to ne zvuči malo ironično, s obzirom na rat u Iraku? Pitam vas to jer je i u Srbiji u vreme najstrašnijih ratnih zločina tek šačica umetnika ustala protiv rata.
- Ljudima nije uvek lako da zauzmu stav. Ali, postoje trenuci kada čovek oseti da to mora da uradi, jer su stvari otišle dovoljno daleko da bi odgovorio na situaciju. U Americi se u medijima nisu mogli čuti glasovi napristajanja u vreme kada se Bušova administracija spremala za napad na Irak, ali postojali su neki koji su pokušavali da dignu glas bez obzira na sve. I ja sam osetio potrebu da to uradim, jer mi se učinilo da ako što više glasova bude dodato kolektivnom neslaganju, postoji veća šansa da će nas neko čuti. Nažalost, ne mogu da kažem da smo to i postigli. Ne mogu da poredim našu situaciju sa iskustvom koje ste imali vi u Srbiji, jer moja lična dobrobit nikad nije bila doveden u pitanje. Pod takvim uslovima ne mogu da sudim o drugima.
tnosugar tnosugar 09:28 16.10.2007

Re: iz današnjeg BLIC-a

To je odgovornost koju svi delimo. Muzika, s druge strane, ima moć da transformiše ili da bude katalizator za transformaciju u srcu ili umu slušaoca; a promeniti srce ili um neke osobe je moćan (politički) čin. Mislim da ona to ne može da postigne kroz promovisanje, suprotstavljanje ili podršku političkim idealima. Mislim da ona funkcioniše na mnogo suptilnijem i dubljem nivou, gde ubeđivanje prosto nije nikakav faktor. Možda bismo mogli reći da muzika u svom najboljem izdanju ima urođenu mudrost.


ovu misao-ideju u raznim oblicima i primerima treba uvrstiti u skolsku nastavu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana