Moderna nauka, 1938. godine doduse...

fender_bender RSS / 25.06.2009. u 01:12

 Clanak Clifforda Circkpatricka, Reader's Digest, 1938. godina

 (Naravno, clanak je bez ilustracija)

Moderna nemacka zena 

   Prosečni američki čitalac novina ima rđavu pretstavu o nemačkim ženama. On na nemačke žene gleda neodređeno kroz maglu santimetarskih novinskih slova, lozinki, groznih bajki i najraznovrsnijih anegdota.
   U Nemačkoj se ne govori o problemu samog čoveka, ali zato postoji bibliografija koja ima osam debelih svezaka posvećenih skoro isključivo samo ženskom problemu. Teorije o ženinom mestu, koje u njima nalazimo, najčešće su, kratko izraženo, sledeće: žene treba da budu čuvarke plazme začetka čovečijeg bića, da čuvaju nemačku tradiciju, da budu pre drugarice nego suparnice, da rađaju zdravu decu, da vezuju porodicu s nar-dom, da stvaraju prijatnu do-maću atmosferu, da taktično po-stupaju s muževima, da čuvaju moral, da vode domaćinstvo, da vaspitavaju mlado pokolenje, da neguju slabe i bolesne, da održavaju umetničku tradiciju, da budu čuvarke životnog procesa i zaštitnice duhovnih vrednosti, da se vežbanjem jačaju za materinstvo, da podržavaju ljubav prema otadžbini i da večno ostaju ženstvene. 

   Prvi korak ka rešenju ženskog problema bilo je, naravno, pomaganje braka. Ni u jednoj diskusiji o problemu nemačkih žena ne smemo da pređemo ćutke preko velike neznane vojske žena, čiji je gubitak bračne sreće jedna od manje upadljivih žrtava svetskog rata. Godine 1933, kada su nacionalsocialisti došli na vlast, u Nemačkoj je bilo još 1,834,397 žena za koje nije bilo muževa. Godine krize donele su nove smetnje bračnoj vezi, ne samo za prekobrojne žene, već i za mlađe. Dečaka i devojaka koji su rasli u doba krize bilo je otprilike podjednako. A mlada ljubav nije mogla da nadoknadi mršave plate i nesigurnost koju je sa sobom donela lavina nezaposlenosti, koja je 1932 godine dostigla 6 miliona lica. Nacionalsocijalizam je obećavao neudatim nemačkim ženama dom i muža. Pogledajmo kako je on ispunio svoj program kada je 1933 godine došao na vlast.
   Kampanja za sklapanje brakova
   Najefikasnije oružje te kampanje bili su bračni zajmovi, uvedeni zakonom od 1. juna 1933. U prvoj verziji zakona, trebalo je da se mladim i sposobnim parovima daju zajmovi do 1,000 maraka. Uslov je bio samo to da je verenica prethodnih dveju godina radila bar pola godine. Sem toga se morala obavezati da neće ponovo stupiti na posao pre nego što bude zajam otplaćen, ali samo u slučajevima kada muž zarađuje manje od 125 maraka mesečno. Zajam bi bio beskamatni, ali se bar jedan procenat zajma morao otplaćivati svakog meseca. Za svako rođeno dete snižavao se dužni iznos za 25%, a bio je dozvoljen prekid otplaćivanja u toku jedne godine.
   Računa se da je od avgusta 1933 do januara 1937 na taj način dato 700.000 zajmova, prosečno 600 maraka na jedan par. Revnosne nemačke mlade mogle su dakle za to vreme da izdadu ogromnu sumu od 420 miliona maraka za kupovinu opreme za bebe, stolova, štednjaka i sudova.
   Ima još mnogo drugih mera koje omogućavaju sklapanje brakova. Tu su, na primer, pogodnosti u pogledu stanova, skraćen rok obaveznog pohađanja škole, a zatim svakako i propaganda koja prikazuje radosti i preimućstva bračnog stanja.
   Ti široko zasnovani napori naišli su na vidan uspeh. O tome najbolje svedoče cifre: 1932. godine sklopljeno je 7.9 brakova na hiljadu stanovnika, 1933. go dine 9.7, 1934. godine 11.9, 1935. godine, 9.7 i 1936. godine oko 9.1.
   Drugi značajan rezultat tih nastojanja jeste naglo opadanje broja vanbračne novorođenčadi, sa 11.6% 1932. godine na 10.7% 1933 g., pa onda na 8.6% 1934. godine i konačno na 8% 1935 godine.
   Više dece
   Apeli nemačkim ženama da izvrše svoju dužnost prema rasi nisu u nacionalsocijalizmu ništa novo. Pa ipak, u istoriji nećemo možda naći primera tako energične odluke da se biološka tendencija zameni smišljenim narodnim planom.
Kao što smo već rekli, na svako rođeno dete dužni iznos snižavao se za 25%. Pošto je najveći mogući zajam bio 1.000 maraka, žena nije mogla da očekuje da će dobiti više od 250 maraka na dete. Ali se ipak do januara 1937. godine rodilo mladim supruzima, kojih je bilo 700.000 i koji su dobili zajmove, oko 500,000 dece.
   Druga ekonomska mera za podupiranje braka bila je poreska reforma u korist majki i otaca sa mnogobrojnim porodicama. Pomoć su dobijali i roditelji koji su imali četvoro ili više dece ispod 16 godina. Takvu pomoć dobilo je oko 2 miliona dece, svako dete prosečno 62 marke. Pažnju zaslužuje i jedna od neposrednih mera. U junu 1936 g. rešila su, naime, osiguravajuća društva da se neplodnost kod žena mora smatrati za bolest, i a bolesničke blagajne bile su dužne da leče takve žene, ukoliko ukoliko je bilo izgleda da će im se povratiti plodnost. Druga takva mera jeste energična kampanja protiv polnih bolesti.
Oštro se kažnjavaju pobačaji, a blaže mere preduzimaju se protiv ograničavanja porođaja. Mnogo godina vršeni su u Nemačkoj pobačaji u strahovitom opsegu, mada ih je zakon strogo progonio. Jedna poznata lekarka ceni da je poslednjih godina u Nemačkoj umrlo zbog pobačaja oko 10,000 majki. Drugi jedan autoritet ceni celokupni broj po-bačaja na milion godišnje. Nije čudo što je nacionalsocijalizam svom svojom odlučnošću preduzeo borbu protiv tog zla.
   Do sada nema zakona koji bi zabranjivao širenje saveta o sprečavanju trudnoće i o upotrebi metoda i sredstava za zaštitu od trudnoće. Ipak vlada opšte mišljenje da bi za lekara bilo vrlo opasno kada bi dao takvu informaciju, izuzevši slučajeve kada to iziskuje ženino zdravlje, što se može lekarski dokazati.
Rezultati tih težnji stvarno su dosada izvanredni, i oni su veliki trijumf nemačke populacione politike. Od niskog broja 91,174 žive novorođenčadi u Nemačkoj (zajedno sa Sarskom Oblasti) godine 1933, porastao je broj na 1,261,273 godine 1935. Ma u kakvoj se formi navodile činjenice, ostaje van svake sumnje jasna stvarnost da je plod¬nost nemačkog naroda pod vladom nacionalsocijalista strahovito porasla.
   Kvalitet u prvom redu
   Ali suprotno američkom mišljenju, nemačke žene ne treba da budu možda samo mašine za proizvodnju dece. Žena ne treba samo da rađa decu, već da rađa dobro pokolenje. Nemački pokušaj da se prilikom oplođavanja vrši izbor pomoću prisilne sterilizacije izazvao je veliko interesovanje. Program sterilizacije, onakav kako su ga izradili nacionalsocijalisti, zasnovan je na zdravom naučnom temelju i u bitnosti se ne razlikuje od programa u Sjedinjenim Državama, gde 31 država ima zakone o sterilizaciji i gde je do 1935. godine izvršena 21,539 operacija.
Sterilizacija treba da se izvrši u ovih devet slučajeva: kod ljudi koji pate od nasledne maloumnosti, shizofrenije, depresivne manije, padavice, živčanog trzanja, nasledne slepoće, nasledne gluvoće, teškog naslednog telesnog nedostatka i teškog alkoholizma. Kriterij toga plana jeste da bi deca takvih lica vrlo verovatno bila opterećena umnim i telesnim nedostacima.
Sterilizaciju može da zatraži sam opterećeni, ili njegov tutor, zdravstvena vlast ili šef instituta. O molbama donosi odluku sanitetski sud, koji se sastoji od trojice sudija, od kojih su dvojica lekari. Protiv odluka tih sudova niže instancije može se podneti priziv višim eugeničkim sudovima. Nižih sudova ima 205, eugeničkih 26. Posle donošenja definitivne odluke pacijent mora da se prijavi za operaciju, inače bi bio na nju prisilno doveden.
   Cifre od 1934. godine dosta su dobro poznate. Podneto je 84,525 molbi za sterilizaciju, to jest oko 1.3% od celokupnog broja stanovništva. Od 64,499 slučajeva koje su sudovi razmotrili sterilizovano je 87.2%.
   Nacionalsocialisti se služe eugeničkim oružjem s energijom koja graniči sa fanatizmom. Oduševljenje, jak centralni autoritet, nacionalni organizacioni talent i bogato naučno nasleđe — sve to stoji na raspoloženju modernoj Nemačkoj.
   Eugenički kliničari su pioniri tih napora za oplemenjavanjem. U praksi je glavni zadatak eugeničkih klinika da ispitaju kvalitete ljudi. Licima za koja se ispostavi da imaju nedostatke savetuje se ili se čak nalaže da ne sklapaju brakove. U nemačkim eugeničkim arhivama čuva se ogroman materijal, koji biolozima daje jedinstvenu priliku za izučavanje problema nasleđa na osnovu bogatog izvora naučnih podataka. Nemački eugenički program značajan je po tome što stvarno može da postigne rađanje bolje dece. On se sprovodi isto tako otvoreno i strogo na¬učno kao i slični programi u Sjedinjenim Državama
   »Zenski« poslovi

Nemačka je zemlja radinih žena. Po popisu stanovništva od 1933. godine u Nemačkoj je bilo 11,479,041 zaposlenih žena. To je veća vojska zaposlenih žena nego u samim Sjedinjenim Državama. Od udatih zaposlenih žena bile su 1933. godine dve trećine upisane kao takve koje »pomažu muževima u trgovini«.

Kuća više nije bila dovoljna za izdržavanje, i ekonomska beda da isterala je žene napolje.
Nacionalsocialisti su bili ube-đeni da u tradicionalnom odnosu između oba pola u porodičnoj
ustanovi nešto mora da je potpuno rđavo. Kampanja protiv zaposlenja žena, koja je povedena 1933. i 1934. godine, nije imala naročite smernice, naročite forme ni naročit akcioni plan. Ne može se navesti tačan broj žena koje su u tim godinama preporoda zamenili muškarci. Ceni se da ih je bilo oko 50,000 mesečno. Žene radnice nisu mogle biti tako lako zamenjene muškarcima, naročito u industrijama gde su fini ženski prsti bili nezamenjivi. Mnogi preduzimač uvideo je da se njegova arhiva pretvorila u lavirint kada je otpustio svoju sekretaricu. Ispostavilo se da žene ipak imaju svoje polje delatnosti i van kuće.

 

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana