Inspirisana tekstom leopold lady "Moj Marko", resih da napisem tekst "Moja Mira."
Predavala sam joj i bila razredna u srednjoj skoli 4 godine. Nije imala roditelje (umrli), nije imala ni brata, ni sestru, ni dedu. Zivela je sa bakom u jednom daljem beogradskom naselju. Veoma lepa, veoma cudno povucena. U cetvrtoj godini srednje skole poginuo joj je decko Nikola.
Jedino ona nije htela da ide na matursko vece. Nije htela da joj odeljenje skupi novac za to vece. Znala sam da to nije samo ponos. Nije samo u pitanju matursko vece. Gde je haljina (nije izlazila iz patika i farmerica). A gde su sandale, pa sminka, pa frizura, pa dzeparac... Uvek bi izasla sa casa kada bismo u razredu zapoceli razgovor o maturskoj zabavi.
Bila sam opterecena njenom sudbinom. Kako da joj pomognem? Mislila, mislila i smislila. Otvorila sam stednu knjizicu na njeno ime (uzela sam njenu licnu kartu pod nekim izgovorom), i uplatila neki ne tako veliki novcani iznos. Animirala sam svoje prijatelje, drugarice iz hora (pevamo u ruskom horu od studentskih dana), svoje rodjake... Procenila sam koliko novca bi bilo dovoljno za to svecano vece i shodno tome, ipak odredila skromniji novcani udeo svog drustva. A onda sa njom dosla da obavimo formalnosti oko stedne knjizice koju sam joj urucila. "Za maturu. Bice dovoljno" - rekla sam.
Preskacem reakciju. Preskacem opis maturske veceri.
Mira je bila odlican ucenik. Nije mogla na studije iz finansijskih razloga. Nastavili smo svi sa uplatama. Mira se upisala na Visu turisticku na Novom Beogradu. Bila je na budzetu, sto je veoma olaksalo moj udeo u njenom skolovanju. Upoznala sam Miru sa svojim drustvom (svim tetkama i ujkama kako su oni sami sebe nazivali). Mira je mene zvala - majka. Tako je ona odlucila. Rekla mi je da ima svoju mamu koja nije vise ziva, i mene majku.
Mira je cistila godinu sa visokim prosekom. Pa drugu. Mislim da je i ona precutno znala da bi i sebe i sve nas stavila u neprijatnu situaciju sto se tice finansija.
Prosle godine sam (smo) Miri uplatila letovanje. Prvi put. Da vidi more.
Mira se zaljubila. Smrtno. Stariji muskarac. Mira stoji na diplomskom vec druga godina. On smatra da joj fakultet nije potreban. Moja Mira mi se sve redje javlja. Ja je sve redje zovem, jer ne znam sta da joj kazem, a da je ne povredim. Sve sam joj vec rekla. Vazno je da ima nekog ko je voli. Svu srecu ovog sveta joj od srca zelim.
Miko, svi te mnogo volimo!