Dvorište

jassystar RSS / 28.06.2009. u 22:31

Mene ne zanimaju muškarci, koje ja ne zanimam.

Mene ne zanimaju prostaci prepuni gneva i agresije sposobni samo za blaćenje onoga što žena jeste, kao i veliki prezir. Mene ne zanimaju oni koji su u stanju da se zanimaju ženskim telom, a da preziru istovremeno njeno ponašanje, njene osobine, sposobnosti da bude dobra i loša. Ovakva i onakva, bahata i bezobrazna. Da im ne valja kakva jeste. Ma da šta ja to čujem! Šta me briga koliko si puta patio! Nisi očigledno dovoljno. Eeee, a život će ti proći, ubogi.

 Šta me briga što me ne zoveš, kad ni ja ne zovem tebe. Šta, lupaš mi čežnju? Eeee, mukice.

Takođe, šta da ti radim kad nećeš da me slušaš. Eeeee moj pobro. Ne može da voli mene neko ko ne prihvata suštinu žene.Suštinu njenog bića. Ne moju suštinu - to je već, nekako druga stvar. Ja sam pre svega čovek, pa onda žena. Mada ja najviše volim da se setim ponekad da sam žena, da uvek ispred svega budem čovek, ali da ne zaboravim da stvari uglavnom rešavam muški, mada muški često ne završavaju stvari muški, pa tu onda nekako u osnovi dolazi i do pometnje. Toga ko sam, žena, čovek, ili muškarac. Ma ko da je to i bitno uostalom.

 Šta je suština žene. Da voli, da se ne oseća prevarenom i izneverenom, i što je najvažnije, da je muškarci oko nje čine srećnom. Jer, ako to nije tako, nema od te žene ni ž. Prave žene mislim. Ja govorim o sreći. Ne onoj što je garantuje životni put, ili iskustva koja se roje. Nego onoj, što je ženom čini.

 Mene ne zanimaju nesvršeni i nedorasli ljudi, uskogrudi i nesposobni da reaguju na promene okolnosti. Pritom, ne mislim samo na osobe muškog pola. Ja, kažem, kao jedan moj kolega što reče skorije - meni, ja, mene.

 Mogu samo da kažem tako, jer to je mišljenje kreirano iz mog bića. Ne mogu da polazim i tvrdim od nečeg drugog, kad imam samo svoj mozak i svoju percepciju. Mogu samo to i takvo da imam, i da menjam, na bolje, gore, ili ne.

 Nepotrebni su mi takvi ljudi koji ružno govore, ili još gore, ružno govore o ženama. Ja volim muškarce, u svakom obliku i njihovim različitostima. Možda nisam pronašla onog koji će voleti mene dovoljno koliko i kako meni treba, ali to ne znači da sam sposobna za prezir što to nije tako. Ljubav će me naći, kako kaže moj poznanik Džejs, nema potrebe da je tražim jer se može dogoditi u tom slučaju, da nađem ono čega nema. U te njegove, reči, sam nekako ubeđena. A, uopšte ne znači da je to aksiom. To je, samo za mene, tako. Smatram da je to ono što ja uzimam kao istinito. Ne treba silom priličiti nešto. Ako toga nečeg, naročito i nema. Nemam ni volje, ni želje za tim. Moguće je da to većina srljanika u društvu prihvata bez i trunke želje za samoispitivanjem, ali ja nisam ta žena. Sociološki problem postoji, samo još nisam sigurna koliko je ta, na žalost, dubioza, i prepreka između čoveka i žene 21og, veka, duboka, i koliko je premostiva ili nepremostiva.

 Ja sve imam, ja samo hoću da pevam još malo jer je život samo jedan.

 Teško je i misliti da je drugačije kada je u pitanju moj slučaj. Volim lepe misli, lepe reči, i smatram da je to ono što mene makar, i održava živom i srećnom. I da onog momenta kada i pomislim nešto ružno, događa se da i ja poružnim. Govorim naravno, o mentalnom stanju. Ne o fizičkom. Ali, itekako je moguće i sigurno da je i to, povezano. Splet okolnosti je takav, da ne možemo uticati na stvari i na mnogo stvari koje se dešavaju u sistemu. Državi, na poslu, a sve je danas sistem u kome se odvijaju nebrojani procesi. Ipak, izgradnja i održavanje sistema je nešto što se uzima kao norma i cilj svega.

 Moj sistem je kuća koju ću sagraditi, hipotetički a moguće i fizički, sa nekim. Ja želim da, osim kuće, imam i dvorište. Ono, u kome ću posaditi ljude koji su mi dragi, bitni i do kojih je meni stalo. Gde ću moći da ih negujem, i zalivam. Da rastu kao cveće. Ma, koje volim bre!

 Pokušaću da tu ogradu koja predstavlja granicu dvorišta i ulice, shvatim kao distancu od stvari koje za mene nemaju suštinu. Ljudi, koje smatram praznima i nevernicima. Nevernima u  ljubav, bez nade i želje. Bez žara i osećaja za stil. Bez norme. Moje norme. Ja ne tražim da me se razume. Ja podrazumevam da se to možda i neće dogoditi. Meni nikad niko još nije rekao da me razume. Ja znam da li je to tako, po svojoj intuiciji. Sigurna sam da mogu da prepoznam ko je gost u mom dvorištu, ko je član porodice, ko je iza kuće i ko je ispred na vratima, pozvonio i čeka da ih otvorim. Za koga su vrata zauvek zatvorena, a promaja ne vuče. Ko neće ni pokucati. Na taj način mogu pokušati da nastojim u želji da se zaštitim od zla. Zlo je i naopako da se ljudi toliko malo vole, ili uopšte pitanje ako se i vole. Mene ljubav pokreće, kao i sposobnost da se osećaj i iskustvo koje dolazi sa doživljenim, podeli sa nekim. Da se ostvari bliskost. Želim i ja mnogo toga za sebe, ali to su stvari koje mogu sama da produciram. Većinom želim i trudim se da sam okružena energijom. Dobijam od ljudi energiju, trošim je na ljude. Energija kruži kao i sistem. Energija se menja, oblikuje, ali nikad ne potroši u potpunosti. Kažu neki da imam energije za 5 života. E pa da budem iskrena, nemam. Imam samo za četiri. A znam da neću živeti toliko, te mi stoga nije ni žao da trošim, samojoš kad bih se u pojedinim situacijama zapitala, ima li nekog to efekta.

 Ja sam materijalista. Duhovni. Kako to volim da kažem.

 Nema niko lak život, da se razumemo. Postojati, pa i to je već dovoljno težak posao. Ipak, ne volim ogorčene ljude, ljute na sve i svja. Ne pitam, ne pričam. Ne mučim se. Pričam, pitam, olakšavam svoju muku. Jednostavno. Jednačina je dvosmerna i uključuje i minus i plus. Kao kriva. Kao prava. Sa okosnicom oko nule. Svako bira kako. Kome je dato.

 Za ostale karte mora sam da se trudi ili će mu neko dodati, a i to je negde, moguće, opet stvar izbora. E, pa dok imam izbor u životu, neće svako da mi uđe u dvorište moje, a ne dam vala!

 Može da se i desi da zaluta, ali ja odlučujem na koliko ću da ga ugostim. Pljuvači ispljunite dajte to malo, pa da gradimo bolju kuću i sadimo lepšu baštu. Nema se ljudi moji, vremena!

Kada shvatimo da mi nismo ništa posebno, da niko nije Bogom dan, pa i onaj koji je Bogom dan, je samo živ čovek, postajemo sposobni da činimo druge kao da su Bogom dani, a sebe izbacujemo iz ego koloseka. A to se može u potpunosti i samo na jedan način. Kada stvorimo biće čije nam bivstvovanje prestavlja veće blago od nas samih. Kada zasnujemo porodicu.

 Ma ne zanima me silovanje psihe, niti milovanje žice, ja hoću neko živo živcato i po mogućstvu živahno biće sa kojim ću da podelim celu sebe. Ko će biti gospodar mog dvorišta, bez preterivanja. Moje dvorište, a ima svog gospodara. Kontradiktorno sasvim deluje, ali štima samo kad je to tako. Nije ni čudo što još nemam dvorište. Logično, nisam još upoznala gospodara. Do tada, lutamo ja, i misli mi, slobodne. Mada nešto teško i gotovo neverovatno bi bilo da su zarobljene. Sloboda je moć. Nema to svako.

 A ovo, o gospodi koja ne prihvataju postojanje žene, to ja onako, srela sam nekoliko takvih. (Viču na sav glas kako su žene kurve. Sve.) Srećom, samo srela. I produžila dalje.



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nimulid nimulid 00:59 29.06.2009

eh

Sloboda je moć. Nema to svako.

Unfuckable Unfuckable 19:50 29.06.2009

poprilično zanimljiv tekst

prvo pitanje koje mi se javilo bilo je :
"Au, ko ju je toliko iznervirao?"
jassystar jassystar 00:21 30.06.2009

Dobrodošli.........!!!!!!!!

... U moje dvorište!

Hvala što ste svrnuli, i to mi je naročito drago jer se nisam nikom još oglasila povodom toga "gde sam".

Ovo mi je treći put da pokušavam da ostavim komentar pošto kad pritisnem neku izmenu, striktno me prebaci na prethodnu stranu, što me doduše, pomalčice izludi, ali uporna sam da vas pozdravim!

Nimulid, nadam se da te čitam ubuduće, a Unfuckable-tebe već i srećem dok čitam komentare, i koji put, se slatko zasmejem, mada moram da priznam da sam i tekstove krstarila. :)

U svakom slučaju, niko me nešto posebno nije iznervirao, ali sam srela poznanika od druga koji redom ide i pljuje žene, a ja realno retko srećem takve, i bi mi nekako nelagodno, jer je to automatski kod mene pokrenulo i neku drugu i širu lavinu razmišljanja...

Elem, razmišljala sam da li bi možda lepše bilo da sam postavila neki la,la, la tekst, pa ipak....je suis comme je suis.

Ajde pa svrnite, nadam se i o5! Diskusija, šala, sve dobrodošlo, ima ovde ljudi sijaset koliko vidim da mudro i zbore...
Unfuckable Unfuckable 05:36 30.06.2009

Re: Dobrodošli.........!!!!!!!!

pa to redno pljuvanje po ženama je poruka o "piscu" sama po sebi, zar ne ?
Ja je nekako čitam kao "Obratite pažnju na mene - Savršenog", tako nekako, a jadno i nesigurno u suštini.
Ono sa kurvama mi je najzabavnije, uvek mi padne na pamet da priupitam je l' mu keva možda - muško.

jassystar jassystar 08:17 30.06.2009

Re: Dobrodošli.........!!!!!!!!

Unfuckable
pa to redno pljuvanje po ženama je poruka o "piscu" sama po sebi, zar ne ?Ja je nekako čitam kao "Obratite pažnju na mene - Savršenog", tako nekako, a jadno i nesigurno u suštini.Ono sa kurvama mi je najzabavnije, uvek mi padne na pamet da priupitam je l' mu keva možda - muško.


Još se ja (zamalo) uplela u diskutovanje na tu temu, sa malne istim pitanjem! Odgovor koji sam dobila: osim moje mame, sestre, i ujne. Dakle, ipak nisu sve?!
Maaaa...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana