Život| Životni stil

More, moreeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

selica_nena RSS / 30.06.2009. u 20:23

Ma ne mogu više da se lažem, ide mi se na more i tačka. Evo ima skoro deset godina kako ponavljam da više volim planinu i seoski turizam, posebno ako je i jedno i drugo vezano za posetu rodbini. Ama nije to tako ni loše, jer jednim udarcem ubiješ dve muve – em se zove da si bio na odmoru, em održao dobre odnose sa familijom. E sad, što to i nije odmor nego zavaravanje i što između mora i planine ja biram more, je druga priča.

Počela sam tako da se lažem još onih kriznih godina, kad su samo snalažljivi mogli sebi da priušte odmor. Doduše i deca mi bila mala, pa sam posle jednog morskog iskustva sa pelenama, nošama i podgrevanjem mleka u sitne sate definitivno zaključila da samo teški mazohisti mogu sebi tako nešto da dozvole. Čuj molim te, odmor sa malom decom i to na moru! Uh, i sad se naježim kad se toga setim.

Dve nedelje pre puta smo sistematski trpali u juga sve na šta nam je pao pogled: noše, pelene, flašice, peškire, ćebenca, jastučiće, suncobran, mišiće i gume, igračke, letnju garderobu, ali i onu malo topliju, ako slučajno padne sneg negde usput. Dva dana pred polazak sam napekla suve pite i kolače, napravila mesečnu zalihu dugotrajnog mleka, flaširane vode i pašteta, ali i spisak hrane za poneti, kao da tamo gde idemo nisu čuli za prodavnicu. Za svaki slučaj ubacila jednu šerpu i tiganj, litar ulja i pakovanje jaja, ako nam se ne svidi tamošnja hrana. Džezva, šoljice i kafa se podrazumevaju, to sam prvo spakovala, jer volim prvu jutarnju da popijem u miru i tišini. Ma naravno da tamo imaju i prodavnice i kafane, ali znaš kako te oderu i za vazduh koji udišeš tih deset dana. Malo smo se namučili da uđemo u kola, ali kad sam ja jednu torbu stavila u krilo, sasvim lepo smo se svi smestili. Deca zaspala čim smo krenuli, ljubi ih majka, ali kad su se probudile… Aaaa, posle deset sati putovanja, nadomak cilja, a vrućina, one nervozne, kenjkaju, hoće napolje, muka im, gladne, žedne i piški im se, a zastoj na putu. Da crkneš od muke! Došlo mi da kažem ovom mom – okreći kući.

Nije bolje bilo ni onih deset dana. Kad mi neko kaže da mu je baš bilo lepo na moru sa malom decom, ja počnem da se osvrćem za nekim dobrim psihijatrom. Kako, bre, može da ti bude lepo? Ustaješ pre svih da spremiš kašicu i torbu za plažu, trčiš da zauzmeš mesto u pristojnom hladu, vučeš mučenu decu po onoj vrelini na i sa doručka, ručka, večere, tegliš suncobran, naduvane gume, ležaljke, peškire… Deca ko za inat idu nogu pred nogu, a ti bi da požuriš, pa nastaje natezanje – ščepaš ga za ruku i tegliš, a ono blene i pušta sladoled da mu se cedi niz bradu. Na pola puta se rasplaču: ili od iščašenja ramena ili što su videli da se prodaje neka džidža mamipara. Hotelska hrana im se il’ ne sviđa il’ im ne prija, bar jedan dan im je muka i bar jednom te uplaše simptomima trovanja ili sunčanice. Prva tri dana ne možeš da ih namoliš da uđu u vodu, valjda se plaše, a posle muke žive da ih isteraš na suvo. Odmor ti prođe u stanju visoke borbene gotovosti - ne smeš pogled da skreneš u stranu, a o nekom opuštanju nema ni govora. I noću strepiš, a sve ti žao da se vratiš kući, kad si već tresnuo tol’ke pare ima da uživaš! Jeste mi bilo uživanje, kad sam otišla kod majke i predala joj unučiće na čuvanje. Da se odmorim od odmora.

Tad’ sam se zarekla da neću otići na more dok ne porastu dovoljno da same pređu ulicu, nauče sve da jedu i shvate da i mama ima dušu. One prve dve stavke su brzo savladale, ali kod ove treće nam nešto zapelo. A meni prešlo u naviku da mislim o moru kao noćnoj mori, mada su mi deca odavno porasla i ne bi me uzele za ruku ni da ih molim. Neće kod babe na letovanje, a ni ja ne mogu više da se lažem. More, kako to lepo zvuči! Miris borova i soli, pomešan s mlekom za sunčanje… Šum talasa i udaljena muzika s neke terase, u kasnim noćnim satima… Šetnja u zoru, beskrajno plavetnilo i milovanje kojim ti dočeka kožu… Aaaaaaa, šta mi je ovo trebalo?



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 22:32 30.06.2009

...

A, pa javlja mi se da će neko da padne u dužničko ropstvo :)
'oće padne neki keš kreditčić,a? :)
selica_nena selica_nena 23:02 30.06.2009

Re: ...

reanimator
A, pa javlja mi se da će neko da padne u dužničko ropstvo :)
'oće padne neki keš kreditčić,a? :)


Uh, ko izmisli Diners Club Imternational priselo mu dabogda. Pala sam u dužničko ropstvo onomad, sad se nepovratno ukopavam. Al idem na odmor, pa nek me oderu!
P.S. Posle ću da bijem glavom u zid, al sad
miloradkakmar miloradkakmar 00:30 01.07.2009

Da te utešim

iako smo ovo ranije spominjao u više navrata na drugim blogovima
More nisam video 19 godina, iako sam rođen par kilometara od obale Jadrana.
Kad bih mogao samo jednom da se bućnem, pojedem par srdella , napijem se bevande, osetim miris čempresa i vratim se kući.
selica_nena selica_nena 00:38 01.07.2009

Re: Da te utešim

Kad bih mogao samo jednom da se bućnem, pojedem par srdella , napijem se bevande, osetim miris čempresa i vratim se kući.


Eh jednom? A kad bi mogao svaki put kad osetiš nemir i padne ti na pamet bežanija?

P.S. Čitala tvoj blog, pa još pod utiskom
miloradkakmar miloradkakmar 00:48 01.07.2009

Re: Da te utešim

selica_nena
Kad bih mogao samo jednom da se bućnem, pojedem par srdella , napijem se bevande, osetim miris čempresa i vratim se kući.


Eh jednom? A kad bi mogao svaki put kad osetiš nemir i padne ti na pamet bežanija?

P.S. Čitala tvoj blog, pa još pod utiskom

Nemir stalno osećam i pada mi na pamet.
Možda ove godine.
margos margos 01:23 01.07.2009

;)

Aaaaaaa, šta mi je ovo trebalo?

I ja se pitam... :)))

reanimator reanimator 09:08 01.07.2009

Re: ;)

margos
Aaaaaaa, šta mi je ovo trebalo?I ja se pitam... :)))

Ajd' što se ne zna šta je njoj trebalo, nego..što bre nama ovo radi?? :)
E, Margita, gde si
selica_nena selica_nena 09:21 01.07.2009

Re: ;)

I ja se pitam... :)))


Hoćemo li vozom?
margos margos 10:37 01.07.2009

Re: ;)

E, Margita, gde si

E, lepi moj, tu sam:)
Aj iskoristimo kod Selice da se ispričamo - da trolujemo, kad nas već maltretira teškom temom. Ja taman htela da se ubedim da je seoski turizam prava stvar i da odem na plac da mami malo smetam.

Inače, juče me nešto stiglo, ono ''Bogu dušu Bog je neće'' i dođe mi jedan lud poznanik i ubedi me da na brzinu popijem 'ruski lek za takve situacije'. U čašicuu sipao kašičicu bibera i nalio rakijom, promešao i dao mi da popijem na eks. Postala sam i Feniks i Žar ptica i Flamingo i šta god treba... Jedno pola sata nije smelo da mi se priđe otvorenim plamenom, a očima sam ukrstila k'o Klarens. Al evo me danas čile i vesele.
Ipak, ne preporučujem :))

Selica_domaćica
Hoćemo li vozom?

Možda Kolega Re može da nam obezbedi da idemo Plavim vozom, za neku pristojnu kintu?:) Ko Joža..

A ako ne, onda :
rapunzel rapunzel 11:03 01.07.2009

Re: ;)

za zainteresovane od 3.07. kreće voz Beograd-Split.
ja se lažem ove godine, mnogo mi je bebana mala za dug put.

ide mi se na moreeeeeee!
margos margos 11:15 01.07.2009

Re: ;)

ide mi se na moreeeeeee!

I meni, al nemoj nikom da kažeš.... :)
Ne znam da li će me tetka primiti u goste s psom... u voz valjda hoće? :)
reanimator reanimator 11:21 01.07.2009

Re: ;)

rapunzel
za zainteresovane od 3.07. kreće voz Beograd-Split.ja se lažem ove godine, mnogo mi je bebana mala za dug put.ide mi se na moreeeeeee!

Taj koji je uložio nadčovečanske napore da se taj voz uvede u sezoni..mislim..stvarno ga treba odlikovati!
margos margos 11:33 01.07.2009

Re: ;)

Taj koji je uložio nadčovečanske napore da se taj voz uvede u sezoni..mislim..stvarno ga treba odlikovati!

Hvala ti na pohvalama - preneću mu - znam čoveka.
I značićemu da makar neko ceni njegov napor.
rapunzel rapunzel 12:00 01.07.2009

Re: ;)

a meni se pola rodbine iz bivše sfrj
skupilo na čiovu.
uživaju, a nas nema...

margos, a da ne znaš nekog
ko ima veze sa avio saobraćajem.
kamo gi avion Bgd-St?
margos margos 12:06 01.07.2009

Re: ;)

skupilo na čiovu.
uživaju, a nas nema...

Uh... meni je nesuđena ujna u Okrugu Donjem uzmore...
Prošle godine sam na Google Earth-u išla od kuće do kuće po Čiovu, nahvatalo me.... :)))

Za avio saobraćaj - hm, pa nemaju tako dobre i požrtvovane pregovarače.
Vidiš da se izlomiše oko čartera za Tursku, briga ih za ove kratke destinacije...
rapunzel rapunzel 12:09 01.07.2009

Re: ;)

a baš bi mi pasalo,
aerodrom bliži Trogiru.
mi smo na drugoj strani ostrva,
Arbanija, prema Svetom Križu (ako si bila),
uz more naravno:)))
shumska shumska 13:15 01.07.2009

Re: ;)

uf, preporuka, i meni fali more...
da me malo inhalira onaj vazduh i slana voda....e, bilo nekad....
selica_nena selica_nena 13:01 02.07.2009

Re: ;)

Možda Kolega Re može da nam obezbedi da idemo Plavim vozom, za neku pristojnu kintu?:) Ko Joža..


A je l' se nešto računa što mi je tata bio železničar?
Eeeeeeej, srećno vreme režijskih karata, putovanja bezveze samo da se ispucaju sve besplatne, spavanja na policama za prtljag, kloparanje voza u zoru... Stanujem blizu železničke stanice, kad čujem voz sve mi nešto zadrhti u grudima! Sećanja, valjda

selica_nena selica_nena 14:55 01.07.2009

Vozom!

Stigli mi gosti. Nije baš seoski turizam, više vuče na palanački, al moji su, pa im svejedno. Samo da smislimo kako da se svi spakujemo u 2 i po kreveta (nas 7 komada).

Eto mene noćas, ako uspem da se probijem do kompa
shumska shumska 21:56 01.07.2009

gle

miloradkakmar miloradkakmar 23:07 01.07.2009

Re: Vozom!

Eto mene noćas, ako uspem da se probijem do kompa
]
Nena nije uspela da se probije do kompa. Kako će tek do mora?


selica_nena selica_nena 10:28 02.07.2009

Re: Vozom!

Nena nije uspela da se probije do kompa. Kako će tek do mora?

Kad ste (i da li ste) poslednji put spavali na jorganu? Ono - puna kuća gostiju, svima nađeš mesto za spavanje, a onda vidiš da ti ne gine il' komšiluk il' patos.
Dobro, nije bio baš jorgan, setila sam se dušeka za plažu

P.S. Što li sam noćas sanjala more?!
rapunzel rapunzel 10:33 02.07.2009

Re: Vozom!

Kad ste (i da li ste) poslednji put spavali na jorganu? Ono - puna kuća gostiju, svima nađeš mesto za spavanje, a onda vidiš da ti ne gine il' komšiluk il' patos.


e selice, kako meni to nedostaje.
pa se mi deca naguramo u jednu sobu i celu noć vrištimo
od smeha.
selica_nena selica_nena 13:07 02.07.2009

Re: Vozom!

pa se mi deca naguramo u jednu sobu i celu noć vrištimo
od smeha.


Došle mi sestričine. Noćas je bilo dečjeg kikota i mojih "grdnji" da puste ovaj svet da se naspava., a milo mi što su tako bezbrižne. Jutros sam poranila da spremim doručak dok se ne propude, ništa mi, bre, nije teško.
ines08 ines08 11:43 02.07.2009

Super priča!

More, kako to lepo zvuči! Miris borova i soli, pomešan s mlekom za sunčanje… Šum talasa i udaljena muzika s neke terase, u kasnim noćnim satima… Šetnja u zoru, beskrajno plavetnilo i milovanje kojim ti dočeka kožu… Aaaaaaa, šta mi je ovo trebalo?


Ne znam šta ti je to trebalo, hehe, ali i mene već danima proganjaju slične misli...

A priča je tako prepoznatljiva, baš si me nasmejala i podsetila kako izgleda letovanje sa malom decom na srpski način.
bocvena bocvena 17:04 03.07.2009

Sestro selice,

što sam se prepoznala u ovom blogu!
Uopšte ne znam kako se odlazak na more pretvorio od iščekivanja zadovoljstva u vojnu vežbu, ali ja već godinama stavljam šlem na glavu i pušku o rame i idem u boj sa decom, mužem i morem. Uspešnim odlaskom se smatra da smo svi koji smo krenuli na broju i pri povratku. Da smo samo jednom bili kod lekara i da nije baš salmonela nego običan virus. Da su sva izguljena kolena već u procesu zarastanja, a modrice po glavi u povlačenju.
Putujemo u Grčku za sedam dana. Zastavnik bocvena se javlja na dužnost!

Uzo i retzina su zakon!
selica_nena selica_nena 23:27 04.07.2009

Re: Sestro selice,

bocvena
što sam se prepoznala u ovom blogu!
Uopšte ne znam kako se odlazak na more pretvorio od iščekivanja zadovoljstva u vojnu vežbu, ali ja već godinama stavljam šlem na glavu i pušku o rame i idem u boj sa decom, mužem i morem. Uspešnim odlaskom se smatra da smo svi koji smo krenuli na broju i pri povratku. Da smo samo jednom bili kod lekara i da nije baš salmonela nego običan virus. Da su sva izguljena kolena već u procesu zarastanja, a modrice po glavi u povlačenju.
Putujemo u Grčku za sedam dana. Zastavnik bocvena se javlja na dužnost!

Uzo i retzina su zakon!

Srećno ti bilo, Bo! Ove godine deca na more, mi na planinu (kod rodbine, normalno). Nešto mi se ište zeleno. Znaš ono - bude me ptice, idem na izvor da se umijem, sedim na nekoj livadi i gledam u šumu (može i obrnuto), ležem pre ponoći jer nema više gasa u lampi (iskreno se nadam da će bar jednom nestati struja),... Znaš šta me samo muči? Volela bih da tamo gde idem nema nikog. Pa ne moram da pričam, ni da slušam, ni da budem ljubazna, ni da... Uh, ne moram ništa što inače moram i podrazumeva se.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana