Tuga

ser_goxy RSS / 03.07.2009. u 02:32


U ovom blogu sam odlucio da kukam.
Ispricacu vam svoju tuznu pricu.
Samo ne znam odakle da pocnem…od krajnje nesrecnog detinjstva ili mozda da pricu krenem unazad, od dela kada skacem pod voz, pa se kao film odmotava…taj fazon…

Ubacicu sve one grozne reci kao sto su alkohololizam, droga, nesreca, smrt, otkaz, batine…

Pa cu jos da zakitim sa amputacijom, preljubom i kamenom u bubregu.

Bas ce da bude hit blog. Ono, gomila preporuka i dobrih komentara.

Ljudi vole nesrecu, vole da znaju da se ruzne stvari ne desavaju samo njima, da citaju i na kraju sebi kazu kako oni u stvari imaju srece u zivotu.

To je moja ciljna grupa…ne mogu da omasim…provereno

Jos cu u celu pricu da ubacim Majkl Dzeksona i svinjski grip…

Udaram na emocije


Elem…
Cale me je tukao. A keva je tukla caleta. A onda je cale roknuo kevu, i otisao u Padinjak.

Ja sam odrastao na ulici, i svi su me tukli. Kad sam porasto, onda sam ja sibao sve.

E onda sam smuvo do jaja ribu, i bas se ono lozila na mene, a onda se udala.

Meni doslo da se ubijem, seko vene i tako to. Onda sam otiso u rat.

E tamo sam se navuko na koks. Jebiga, krv, suze i strah…

Kad sam se skino sa vojske, skino sam se i sa droge. Ali sam poceo da cirkam.

Cirko sam bas dosta, ono, uz poker i to. Kad sam ostao bez para, poceo sam da pozajmljujem od ortaka iz kraja. A onda su oni poceli da me ganjaju za lovu, pa sam pobego preko.

Tamo sam se usemio, i radio sam kola i gajbe. Teska sljaka, ali bilo je para.

Kad sam skupio kintu, vratio sam se kuci i isplatio ortake. Ostalo mi nesto malo da pocnem biznis.

Otvorio sam klub, i islo mi ekstra neko vreme, ali onda mi uleteli neki narkomani i razlupali sve. Ja im normala izaso na crtu i to, ali jedan potego prangiju i razneo mi nogu.

Kad sam izaso iz bolnice, svi me gledali sazaljivo. Bas mi bilo tesko do jaja. Nisam imo nogu, nisam imo lovu, nisam imo nista…jebena sudbina, jebeni zivot…

Otiso sam do nadvoznjaka iznad pruge i sacekao voz…kad je naisao, presao sam ogradu i skocio. Dok sam leteo, cuo sam na masinovodjinom radiju da je umro Majkl Dzekson i da se pojavio ovaj H2SO4 grip u Srbiji…


Eto, to vam je moja tuzna prica, moj hit- blog. A vi sad vidite…dajte glas, preporuku, neki ono ultra super komentar

Jbg, zasluzio sam…

 

 

 

Atačmenti



Komentari (10)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Blade Runner Blade Runner 03:59 03.07.2009

.

miloradkakmar miloradkakmar 08:20 03.07.2009

Nepotreban uvod

i objašnjenje o čemu pišeš. Tekst gubi na jačini i na primer sa ovim se ne slažem.


Ljudi vole nesrecu, vole da znaju da se ruzne stvari ne desavaju samo njima, da citaju i na kraju sebi kazu kako oni u stvari imaju srece u zivotu.
shumska shumska 11:50 03.07.2009

ti

si pobrkao nešto.
možda si mogao u onaj kviz, onaj sadizam - istina, trenutak, zlo - ali ova priča ljudi se lože na tudju muku......kanda si malo pobrljaveo....
a i preporuke se baš i ne daju u potpalublju...ovde ljudi pročitaju, ponekad prokomentarišu, ali nemaju naviku svi da lupnu tamo gde se broji....
šta, prvo si krenuo sa poezijom, vidiš ne ide, ne shvataju ljudi,
pa si sad rešio sa ovom stranom svoje sudbine, eh...
molim te objasni mi zašto misliš da ljudi vole da čitaju o tudjoj nesreći pa zato lupe gomilu preporuka?
ser_goxy ser_goxy 12:48 03.07.2009

Re: ti

Ehej,

pa zasto tako ozbiljno? Tekst nema ni mrvicu ozbiljnog, napisan je bez ukljucivanja mozga...
To za preporuke, to sto se broji...nisam bre taj tip, ja pisem za sebe i zbog sebe, odmara mi dusu i telo (evo ovo gore sam napisao po povratku sa terena iz Krusevca, na kom sam bio 14 sati).
Naravno, onda se postavi pitanje zasto objavljujem ako pisem za sebe...prosto: naterali me
Ima tu i licne sujete, zelje da neko pohvali, ali to je vec tema za duzu raspravu...

To da ljudi vole da citaju o tudjoj nesreci...e to je totalno tacno. To je isti onaj osecaj kao kad odes nekome u posetu u bolnicu, pa kad izadjes srecan si sto ti ne lezis tamo. Tako procitas neciju tuznu ispovest, i duboko u sebi osetis olaksanje sto se to tebi nije dogodilo...

Na kraju...ja imam svoj stil pisanja, znam ja sta meni najbolje ide. Namerno se setam po drugim stilovima, ponasam se kao da sam na pismenom iz srpskog sa zadatom temom...samo to i nista vise

Hvala ti sto citas, i hvala na duzem komentaru, drago mi je kad vidim da neko ima vremena za pisanu rec
Pozz :)
ser_goxy ser_goxy 12:50 03.07.2009

Re: Nepotreban uvod

Slazem se, dosta lose sastavljeno u celinu...
A objasnjenje ovog drugog (barem mog pogleda) sam napisao u drugom odgovoru
Totalno tekst bez glave i repa, ali meni je pomogao da lakse zaspim :)
Pozz
shumska shumska 13:24 03.07.2009

ček malo

nije mi bila namera da te kritikujem. ni tebe kao personu, ni tvoj stil, ni sadržaj...
ako si tako doživeo - žao mi je, izvini.
To za preporuke, to sto se broji...nisam bre taj tip, ja pisem za sebe i zbog sebe, odmara mi dusu i telo

ni ja, i nisu mi bitne, ali pošto se računaju (a i znam sebe kad ja nekom lupam preporuku šta je text u meni izazvao, volim i ako ih sama dobijem....
To da ljudi vole da citaju o tudjoj nesreci...e to je totalno tacno. To je isti onaj osecaj kao kad odes nekome u posetu u bolnicu, pa kad izadjes srecan si sto ti ne lezis tamo.

ja se takvih ljudi plašim, da ne kažem grozim. fariseji. kao oni pre dve hiljade godina, što su govorili za druge kad ih vide "hvala ti Bože što nisam kao ovaj". sakloni me bože takvih ljudi, sa njima ne bih da delim ni radost, a kamoli tugu....
Tako procitas neciju tuznu ispovest, i duboko u sebi osetis olaksanje sto se to tebi nije dogodilo...

ja verujem u empatiju. saosećajnost. ne osetim olakšanje kad je neko u mukama, ne sažaljevam ga, ne odem sretna jer nisam taj - već se suosećam....
Namerno se setam po drugim stilovima, ponasam se kao da sam na pismenom iz srpskog sa zadatom temom...samo to i nista vise

nije mi zaista bila namera da te kritikujem, piši, eksperimentiši i uživaj, mislila sam da pričamo o onom na početku, da li ljudi uživaju u ljudskoj nesreći...ima ih, svakako - ali jadni oni. zamisli tu prazninu. bušotina od duše.
Hvala ti sto citas, i hvala na duzem komentaru

nema na čemu, i drugi put. volim da ostavljam komentar kad niko neće i ako me sadržaj povuče. hvala tebi što ti ne smetaju dugi komentari.
ser_goxy ser_goxy 13:38 03.07.2009

Re: ček malo

Ma zasto bi mi smetali, pa to i jeste poenta ove kratke elektronske forme :)
A ono iznad...delimicno se slazem, delimicno ne...no preeeedugacka tema
Jos jedan veliki pozz
margos margos 15:54 03.07.2009

Meni je prijalo...

Da, ljudi vole da čitaju o tuđoj nesreći i onda im se njihova čini manja - što je ok. Samo da su toga svesni - da se ne kurče i da ne sažaljevaju. Ne zna se šta je gore. Sažaljenje je najgori oblik NEpomoći - u tom smislu Fariseji koje Šumska pominje su bebe....

Mene uvek na to podseti nešto što sam davno pročitala ''Plakala sam što nemam nove cipele, sve dok nisam videla čoveka bez nogu.'' Empatičnost je saosećanje i traženje načina kako da pomogneš čoveku da sam sebi pomogne a ne da i mene boli to što njega boli, ili da uradim nešto umesto njega. Čuh od Makse pre neki dan izraz ''nanošenje pomoći'' i potpuno me izraz očarao.


PS U tekstu si najavio kamen u bubregu, al ga posle zaboravio :)
ser_goxy ser_goxy 01:09 04.07.2009

Re: Meni je prijalo...

Eh jbg, kamen imam u RL :)
margos margos 01:18 04.07.2009

Re: Meni je prijalo...

Bolje da je u priči :(

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana