Da se u današnje vreme može sve iznajmiti - verovatno vam je postalo normalno. Venčanice, skije, nakit, automobil. Nosiš kad ti treba pa vratiš. Ne znam da li bih iznajmila venčanicu -doduše ja nisam imala snove o princezama pa sam se udala skoro u farmerkama. Ipak da može da se iznajme baka i deka - nije mi ni u najludjim snovima palo na pamet. Radili ljudi, nisu imali decu ili ih imaju a oni ne žele potpomstvo a ne bi da budu uskraćeni za osećaj topline, dozvoljavanja i povladjivanja koje pružaju baka i deka. Odete na net - pročitate karakteristike, ako su još u blizini -nikad bolje i rentirate. Ne znam da li se uzima revers.
Moja ćerka i ja, željne valjda mora koje je ostalo iza nas ( a možda i Dunava ispred našeg dorćolskog stana) uputile smo se prošle nedelje, spontano i bez jasnog plana, na jezero pored Minhena- Starnberger See.
To jezero je stvarno biser. Uvek mi se svidja da odem do tamo. Htele smo u stvari da pojedemo sladoled i da hranimo ptice. Čim smo se spustile na šetalište pored jezera, zapahnu nas je miris parfema i treptaja u vazduhu. Trag nas je doveo do letnje terase jednog vrlo finog restorana. A tamo - valjda žurka staračkog doma.
Sednemo sa strane, ližemo sladoled i čekamo. Stižu dame i gospoda - stvarno doterani. Kreće muzika na letnjoj terasi a matorci počinju da igraju. Nas dve se nismo mrdale punih dva sata. Igrali su tango, sambu, plesali u ritmu. Naravno da sam se odmah raspitala o kojoj proslavi mature je reč. Nije proslava matura već susret plesnih škola za starije. Oni stavrno znaju da igraju tango. Upoznaju se flertuju, uživaju.
U ponedeljak poslepodne, prijateljica me je zamolila da pokupim njeno dete iz jedne teniske škole. Nina i ja smo stigle oko 17h. Neki vršnjaci moje mame su se glasno smejali u bašti teniskih terena. Ostadoh zbunjena njihovom vedrinom i pozitivnom energijom koja je vladala prostorom. Predložila sam klincima da popijemo sokić u bašti. Bakice u kratkim suknjama, sveže osunčane i potpuno bezbrižne smejale su se i dogovarale za dubl mečeve. Pitam, kako mogu da se učlanim u klub-eto, samo da bih nešto pitala. Ljubazni gospodin u ranim sedamdesetim privuče moju stolicu i sve mi natenane objasni. U jednom trenutku - kaže, ima nas ovde i mladjih - u ranim pedesetim a bakica u roze sunji nasmeja se koketno i ljubazno. Druga - slatka bakica, mi kaže da ako nemam vremena preko nedelje dovdem i decu - koja mogu da se igraju pored terena, neće im ništa smetati.
Bilo da su stariji ljudi plesači tanga, iznajmljene bake i deke ili teniseri u dubl mečevima - nateralo me je da mislim da je pravi reper humanosti drušva briga, odnos i osećaj prema starijim ljudima.
Nekako mi je žao i nije pravedno da se stalno preti smanjivanjem penzije, nemanjem para u budžetu i teretom za državu. Jer svi ćemo jednog dana biti stari. Ja se nadam da ću moći da se priključim teniskom kampu za one preko 60 jednog dana. Ili da naučim tango.