Toplo popodne, skoro vece, ventilator se monotono okrece,
Toplo popodne, skoro vece, ventilator se monotono okrece, a ja, umesto da zavrsim to sto sam zapocela, vrpoljim se, gledam kroz prozor, setkam po sobi, cas popijem malo vode, cas uzmem bonbonu, pa se dvoumim hocu li kuvati kafu sada ili malo kasnije, pa opet tako, otvorim prozor u kojem je fajl za posao, pogledam, ponesto promenim, pa onda bacim pogled na vesti, na otvorenu knjigu ostavljenu na stolici, prodjem ovde i tamo, mozda bih ipak jedan sendvic, ili onaj ostatak salate od rucka, a mozda sam samo zedna i bolje da popijem malo vode, ipak mi ne treba kafa, nisam ni zalila cvece, sigurno i ono pati, zapraseno crvenim peskom od radova na ulici, mozda da sacekam da sunce jos malo padne, zaboravicu, mozda bolje da to uradim odmah sada, iako mi se ne ustaje, pomalo sam umorna, oduzio se ovaj dan, uradila sam par stvari, procitala nekoliko clanaka, mozda sada da sednem na terasu i uzivam na povetarcu ili bi bilo bolje da dovrsim posao i ne mislim vise, umesto da se vrpoljim ovde i setkam, gledam kroz prozor na raskopanu ulicu, slusam komsinicu koja vice na decu i ventilator koji se okrece u ovo toplo monotono popodne, skoro vece.