O ekološkoj (ne)svesti

framboaz RSS / 10.07.2009. u 10:04

Sećam se, kada sam bila dete, volela sam da idem da ispraznim kantu sa smećem, želeći tako da pomognem majci u kućnim poslovima. Imali smo veliku kantu limunžute boje sa poklopcem, koja je bila veoma teška kada se napuni otpacima. Mi, klinci iz kraja imali smo razrađen sistem kako da sipamo đubre u kontejner. Ukoliko bi kontejner već bio otvoren, popeli bismo se na onaj mali prostor iznad točkića, dovoljan taman da stanu vrhovi prstiju naših malih stopala. Ako bi kontejner stajao uz neki ivičnjak ili žardinjeru, posao bi nam bio olakšan. Dešavalo se ponekad, da nekome čak upadne kanta u kontejner, što je izazivalo niz smešnih situacija.

Danas je sve drugačije. Domaćice više ne bacaju đubre direktno u kantu, već je oblože plastičnom kesom ili crnim džakom za đubre, a kada se kanta napuni, izvade kesu/džak, pa-kroz prozor. Ako ubace u kontejner-dobro je; ako ne ubace-nema veze, pokupiće đubretari. Kesa je u potpunosti potisnula kantu. U proseku svaku kesu koju dobijemo u marketima koristimo samo 12 minuta, dok je na drugoj strani toj istoj kesi potrebno nekoliko stotina godina da bi se razgradila u prirodi. Toksini koji se nalaze u plastici trajno ostaju u zemljištu koje je već puno pesticida, đubriva i drugih opasnih hemikalija. A kesa ima na sve strane. Bilo napunjene đubretom ili prazne, naćićemo ih u haustorima, na stepeništima, pod mostovima, čak i na ulicama.

Mleko, sokovi, voda, jestivo ulje, pivo, čak i vino pakuju se danas u tetrapakove i plastične flaše. Iako su prehrambe

ni proizvodi kvalitetniji kada se pakuju u staklenu ambalažu, to danas nije slučaj. Čak je i Coca-Cola bila lepša nekada, u staklenoj flaši; bila je toliko jaka, da su mi mehurići izbijali na nos i nije bila ovako otužno slatka kao sada. Plastična  ambalaža nam je  umnogome olakšala kupovinu u odnosu na staklene flaše, ali je na drugoj strani nastao novi problem-njihovo odlaganje posle upotrebe proizvoda. Plastične flaše plutaju po rekama; obale su prekrivene flašama; posle nekog koncerta ili slične manifestacije, posetioci za sobom ostave na tone plastičnih flaša, konzervi i sličnog otpada. Videvši da moj komšija iz kraja baca u kontejner nekoliko kesa sa đubretom u kojima se nalaze i plastične flaše, rekla sam mu da njih treba da baci u za to predviđen kontejner zbog dalje reciklaže. Samo me popreko pogledao i rekao: "Nemam preča posla nego da razvrstavam đubre po kontejnerima!" Ili mu to ne dozvoljava njegov balkanski mentalitet, pitam se.

Naš čovek nastoji da poboljša kvalitet svog sadašnjeg života, ne razmišljajući da li će ostati nešto budućim generacijama. Važno mu je da ima dovoljno struje za osvetljenje, dovoljno vode za pranje automobila i

da napuni bazen, dovoljno benzina da bi svakoga dana automobilom išao na posao. Pored ekološki neodgovornih pojedinaca, još veći problem predstavljaju ekološki neodgovorne kompanije. Zakonska regulativa naše države je takva da se kompanijama-zagađivačima više isplati da plate novčane kazne nego da ugrade filtere za prečišćavanje ili da instaliraju pogone po ekološkim standardima. Akcija koju sprovodi Ministarstvo Životne sredine i prostornog planiranja "Očistimo Srbiju" jeste dobra, ali mora biti još agresivnija. Moraju je pratiti i enormno visoke novčane kazne za zagađivače, jer izgleda samo na taj način mogu se postići neki rezultati.

Čovek mora već jednom da shvati da ova planeta nije samo njegova, već da je deli sa drugim živim bićima. Ljudi moraju da promene svoj pogled na svet koji je usmeren na čoveka u pogled na svet koji će biti usmeren na Zemlju i trajno održivi život na njoj.    

Atačmenti



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mitrovix mitrovix 08:56 11.07.2009

Moj pogled...

Pored ekološki neodgovornih pojedinaca, još veći problem predstavljaju ekološki neodgovorne kompanije. Zakonska regulativa naše države je takva da se kompanijama-zagađivačima više isplati da plate novčane kazne nego da ugrade filtere za prečišćavanje ili da instaliraju pogone po ekološkim standardima.


Nažalost, mislim da tu leži ključ problema! Pre mnogo godina gledao sam jednu epizodu "Beyond 2000." i tamo Japanac napravio mašinu koja pere veš pomoću ultrazvuka, i to mnogo efikasnije od klasičnog načina koji podrazumeva upotrebu deterdženta. Čudo! Ali, on sam odmah kaže da čemo se načekati da tao čudo stigne u naše domove. Zašto? Pa šta će da radi ogromna industrija deterdženata u kojoj se obrću ogromne pare. Na žalost, ista stvar je i sa najlon kesama, plastičnim flašama i svim prljavim tehnologijama. Odavno napravljen i motor koji koristi vodu umesto benzina, ali ista stvar, ne daju oni u čijim rukama je ogroman novac od naftne industrije, itd. itd... što bi rekao Bora Čorba "mračne sile sudbinu nam kroje". I take sile naravno i kroje svest grupa i pojedinaca, ne samo nas balkanaca, i ne teraju nas da razmišljamo, nego samo da trošimo, kupujemo, bacamo, i sve tako u krug... mrzim reklame!
Ali, evo da te utešim, tvoj drug nosi uredno papiriće po džepovima, voleo bi da razvrstava djubre, kod mene nažalost samo može papir, tu sam striktan... i, eto, pazi na male stvari, i tome je naučio svoju decu. Deluj lokalno, misli globalno! Ipak nas ima sve više...
Eto ti jedan moj pogled na ovu tvoju tešku temu. Puno pozdrava od mene ili meee

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana