Danas je sve drugačije. Domaćice više ne bacaju đubre direktno u kantu, već je oblože plastičnom kesom ili crnim džakom za đubre, a kada se kanta napuni, izvade kesu/džak, pa-kroz prozor. Ako ubace u kontejner-dobro je; ako ne ubace-nema veze, pokupiće đubretari. Kesa je u potpunosti potisnula kantu. U proseku svaku kesu koju dobijemo u marketima koristimo samo 12 minuta, dok je na drugoj strani toj istoj kesi potrebno nekoliko stotina godina da bi se razgradila u prirodi. Toksini koji se nalaze u plastici trajno ostaju u zemljištu koje je već puno pesticida, đubriva i drugih opasnih hemikalija. A kesa ima na sve strane. Bilo napunjene đubretom ili prazne, naćićemo ih u haustorima, na stepeništima, pod mostovima, čak i na ulicama.
Mleko, sokovi, voda, jestivo ulje, pivo, čak i vino pakuju se danas u tetrapakove i plastične flaše. Iako su prehrambe
ni proizvodi kvalitetniji kada se pakuju u staklenu ambalažu, to danas nije slučaj. Čak je i Coca-Cola bila lepša nekada, u staklenoj flaši; bila je toliko jaka, da su mi mehurići izbijali na nos i nije bila ovako otužno slatka kao sada. Plastična ambalaža nam je umnogome olakšala kupovinu u odnosu na staklene flaše, ali je na drugoj strani nastao novi problem-njihovo odlaganje posle upotrebe proizvoda. Plastične flaše plutaju po rekama; obale su prekrivene flašama; posle nekog koncerta ili slične manifestacije, posetioci za sobom ostave na tone plastičnih flaša, konzervi i sličnog otpada. Videvši da moj komšija iz kraja baca u kontejner nekoliko kesa sa đubretom u kojima se nalaze i plastične flaše, rekla sam mu da njih treba da baci u za to predviđen kontejner zbog dalje reciklaže. Samo me popreko pogledao i rekao: "Nemam preča posla nego da razvrstavam đubre po kontejnerima!" Ili mu to ne dozvoljava njegov balkanski mentalitet, pitam se.Naš čovek nastoji da poboljša kvalitet svog sadašnjeg života, ne razmišljajući da li će ostati nešto budućim generacijama. Važno mu je da ima dovoljno struje za osvetljenje, dovoljno vode za pranje automobila i
da napuni bazen, dovoljno benzina da bi svakoga dana automobilom išao na posao. Pored ekološki neodgovornih pojedinaca, još veći problem predstavljaju ekološki neodgovorne kompanije. Zakonska regulativa naše države je takva da se kompanijama-zagađivačima više isplati da plate novčane kazne nego da ugrade filtere za prečišćavanje ili da instaliraju pogone po ekološkim standardima. Akcija koju sprovodi Ministarstvo Životne sredine i prostornog planiranja "Očistimo Srbiju" jeste dobra, ali mora biti još agresivnija. Moraju je pratiti i enormno visoke novčane kazne za zagađivače, jer izgleda samo na taj način mogu se postići neki rezultati.Čovek mora već jednom da shvati da ova planeta nije samo njegova, već da je deli sa drugim živim bićima. Ljudi moraju da promene svoj pogled na svet koji je usmeren na čoveka u pogled na svet koji će biti usmeren na Zemlju i trajno održivi život na njoj.