Putevi gospodnji (Da mi pričate kako je bilo)

Dejan Stanković RSS / 14.10.2007. u 23:33

DSC_00140014.1221.JPGU Portugal stranci uglavnom dođu slučajno. Posle većina ode, ko namerno, koga život odnese, a poneko sasvim slučajno i ostane.

Priča o jedno slučajnom dolasku veli: Dva slikara iz Beograda, kolege sa klase, Aca i Bane kao studenti slikali su portrete po letovalištima po Sredozemlju. Tako su godinama po celo leto provodili na moru, zarađivali sebi džeparac i odlično se provodili. Njih dvojica kad te naslikaju kao da su te skenirali – ispadneš pljunuti ti. Mene to impresionira, a oni (kao fol skromno) kažu da je to zanat i a to svako može.

Jednog leta, tek su bili završili studije, odu u Grčku, na neko malo ostrvo u još manje selo, postave štafelaje na rivu još pre no što je počela sezone i počnu da portretišu svakog ko sedne na šamlicu.

 

Mnogo su se dopali meštanima. U selu još od Vizantije nisu videli takva dva majstora, a nije samo da su neviđeni umetnici nego su im usput bili i simpatični. Nutkali ih kafom, uzom i ratlukom, kao da su njihovi. Ali grčki zakon je neumoljiv: zabranjuje slikanje na ulici. Čim se pročulo za njih dođe sa susednog većeg ostrva neki organ reda i mira, oduševi se njihovim radom, hoće da mu slikaju ženu i ćerke, ali uz dužno poštovanje zakona - naredi im tutanj. Džaba su se bunili oni. Džaba su se bunili se meštani ko Grci u apsu, pisali peticije. Džaba je pop, kao najugledniji u selu, išao u opštinu da bogorada. Mrka kapa. Propisi su propisi a Grčka je pravna zemlja, mogu da letuju, da kuliraju, ali da slikaju ne mogu.

bane1.1216.JPGLeto tek počelo a njih dvojica lupaju glavu gde će i kako će da nastave letnju rabotu. Prvo su hteli da se vrate u Beograd, posle su hteli ko zna gde – svašta im je padalo na pamet, kad se prisetiše da imaju nekog prijatelja koji je poslom u Lisabonu. Daleko je Portugal, treba investirati u putovanje, rezultat je neizvestan, teritorija neispitana i umalo da  odustanu od ideje kad jedan od njih, mislim Aca, jedno jutro ustane i saopšti da je sanjao neke roze i plave kuće s krovovima od crvenog crepa. Protumače san, pretpostave da im se tako preko neke sedme dimenzije javio Lisabon i pozvao ih u goste, i krenu na put.

 

bane2.1217.JPGStižu oni u Lisabon, avion leti nisko iznad grada, oni vire kroz one okrugle prozore, dole ružičaste i plave kuće i krovovi od ćeramide, a onaj što je sanjao kaže: To je to! (Uzgred, ako ikada budete leteli za Lisabon uzmite mesto pored prozora, aerodrom je u gradu, pogled pred sletanje je vredan pažnje!)

Posle Aca slučajno ode, vrati se u Beograd i postane priznat umetnik. O njemu drugi put, ova priča je o Banetu. On je, sasvim slučajno ostao, tu se skućio, odomaćio, navikao i malo-pomalo stekne i ime. Evo ga ovde već ko zna koliko godina.

Trista izložbi je imao, još više intervjua dao, sad je prava slikarska zvezda. Ne preterujem, čovek živi od slikanja (davno je batalio portrete) a to nije lako, nimalo. Ovde svako ko zna nešto o likovnoj umetnosti čuo je za njega.

 

.

Sutra, u utorak 16. oktobra, u 18 sati, u Galeriji Haos u Cara Lazara 12 u Beogradu otvara se autorska izložba Branislava Mihajlovića.

Nažalost, neću biti tamo a sve njegove izložbe na kojima sam bio menjao bih za ovu. Posebno mi laska što će se čitati i ona moja impresija nastala u njegovom ateljeu. Sećate se?

Kao što rekoh, iz opravdanih razloga neću moći da budem nazočan. Ajd’ nek’ neko ode, pa da mi ispriča kako je bilo.

Atačmenti



Komentari (42)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 23:51 14.10.2007

:)))

Dobro odsanjan san! Baš!
Dejan Stanković Dejan Stanković 23:58 14.10.2007

Re: :)))

Dejan Stanković Dejan Stanković 23:56 14.10.2007

MIća Marković ne može da se

seti svog passworda pa ne može da se uloguje pod svojim imenom. Eno ga, čita ovo u drugoj sobi i odande dovikuje:

Ko dolazi u Lisabon treba da sedne s desne strane!

On je sedeo s leve pa nije baš najbolje video.
Dejan K. Dejan K. 09:29 15.10.2007

Re: MIća Marković ne može da se

Kazi mu da mu komsija porucuje da proba "skalagajz" kao pass word!
jesen jesen 00:31 15.10.2007

Secam se..

...za mene je to jedan od najboljih tvojih postova pored onog o dolasku kuci ....kada ponovo "nekadasnji ti" lezi u svom krevetu...niciji muz i niciji otac, tako nesto....
Ja ne mogu na izlozbu ali preporucicu drugarici koja inace cesto ide u Haos...druzi se sa vlasnicom..:))
nsarski nsarski 00:54 15.10.2007

Putevi Gospodnji

Ovo jeste blog o tvojim prijateljima slikarima, ali je takodje i blog o putevima Gospodnjim koji su nedokucivi. Da je na onom ostrvu u Grckoj onaj pop, na primer, "zavrsio posao", ko zna gde bi tvoji slikari danas bili? A eto, zavrsilo se ovako kako se zavrsilo. I ko zna zasto je i to dobro.
Na otoku Bracu, u Sutivanu, na sred glavne rive ima jedna berbernica u koju sam cesto odlazio kad sam tamo letovao. Majstor, malo stariji, mi je pricao kako je poceo. Kaze da je iz Beograda (i prepoznaje se po govoru), i da je jednom bio tu na letovanju sa zenom. Pa, svidelo mu se i odluci da otvori berbernicu - to je znao da radi. Tada jos nije bilo mnogo turista, ali nije bilo ni jednog "brijaca". I tako, kaze on, odem u Beograd, donesem "opremu", vratim se na Brac i pocnem da brijem ljude - i tako sam ostao ovde, evo vec 25 godina. Sada mi se tresu ruke, moracu da zatvorim radnju. Nego, ja cu da te nasapunjam, i evo ti brijac, pa se obrij sam, necu ti naplatiti.
Nekom ovako, nekom onako. Nedokucivi su putevi Gospodnji. Tako je ovo bilo. Aj' ziveli.

Pozdrav Mici!
Stalker Stalker 02:23 15.10.2007

Bane

je zaista sjajan umetnik.
Želim da podsetim, a mislim da si to već u nekom od tvojih prethodnih tekstova i pomenuo, Bane je sin Dragoslava i brat Milice Mihajlović.
Bojan Zdravic Bojan Zdravic 02:48 15.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

Na otoku Bracu, u Sutivanu,

I ja sam jedne godine letovao tamo, bio sam klinja, secam se da su u Splitu, koji je odmah tu preko puta, bas tada igrali Zvezda - Hajduk, letnja fudbalska liga. Tada se bas pojavila ona Surjakova generacija, a Zvezda na vrhuncu moci, Dzaja, Kule i ostali, razbise nas ko' zvecke, nesto kao 6:0, 6:1 ne secam se.


Aj' ziveli.

:))) ti to nazdravljas su necim izgleda,
nsarski nsarski 02:52 15.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

:))) ti to nazdravljas su necim izgleda,

Ne, samo zivotu ovakvom kakav je.
Bojan Zdravic Bojan Zdravic 02:55 15.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

Ne, samo zivotu ovakvom kakav je.

Ko' velim, da pitam prvo, da ne otvoram dzabe, ali moze i ovako onda - ziveli:)
Dejan Stanković Dejan Stanković 07:35 15.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

Ovo jeste blog o tvojim prijateljima slikarima, ali je takodje i blog o putevima Gospodnjim koji su nedokucivi.
Tacno. Na mene ipak najveci utisak ostavi nedokucivost sudbine.
Tebi i brici u cast, promenio naslov.
Ziveli!
d j o l e d j o l e 08:40 15.10.2007

Nedokucivi putevi i nedokucivi snovi

Covek je lepo postavio pitanje ... i ekspresno dobio odgovor (u vidu sna :)

Izgleda da treba voditi racuna sta stvarno zelis ... zato sto ce ti zelja biti i ispunjena. Kada lepo postavis pitanje, uvek ces dobiti pravi odgovor (mozda ne direktan ... ali ipak pravi odgovor).
ajgor ajgor 16:18 15.10.2007

Re: Bane

Stalker
Bane je sin Dragoslava i brat Milice Mihajlović.


Neki će ga se setiti i kao frontmena grupe "Kandinski", dok je još aktivno muzicirao tokom osamdesetih :)
49 41 49 41 21:47 15.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

Nekom ovako, nekom onako. Nedokucivi su putevi Gospodnji. Tako je ovo bilo. Aj' ziveli.


Ti si NSARSKI; fenomenalac!

PAZI SE.
nsarski nsarski 22:14 15.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

PAZI SE.

Cega da se pazim, pobogu?
Jel sam nekog uvredio? Izazvao Gospoda?
49 41 49 41 00:02 16.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

nsarski
Ovo jeste blog o tvojim prijateljima slikarima, ali je takodje i blog o putevima Gospodnjim koji su nedokucivi. Da je na onom ostrvu u Grckoj onaj pop, na primer, "zavrsio posao", ko zna gde bi tvoji slikari danas bili? A eto, zavrsilo se ovako kako se zavrsilo. I ko zna zasto je i to dobro.Na otoku Bracu, u Sutivanu, na sred glavne rive ima jedna berbernica u koju sam cesto odlazio kad sam tamo letovao. Majstor, malo stariji, mi je pricao kako je poceo. Kaze da je iz Beograda (i prepoznaje se po govoru), i da je jednom bio tu na letovanju sa zenom. Pa, svidelo mu se i odluci da otvori berbernicu - to je znao da radi. Tada jos nije bilo mnogo turista, ali nije bilo ni jednog "brijaca". I tako, kaze on, odem u Beograd, donesem "opremu", vratim se na Brac i pocnem da brijem ljude - i tako sam ostao ovde, evo vec 25 godina. Sada mi se tresu ruke, moracu da zatvorim radnju. Nego, ja cu da te nasapunjam, i evo ti brijac, pa se obrij sam, necu ti naplatiti. Nekom ovako, nekom onako. Nedokucivi su putevi Gospodnji. Tako je ovo bilo. Aj' ziveli.Pozdrav Mici!


Aj' ziveli NSARSKI.
(Muzicka skola sa N. Beograda odeljenje u Minhenu)= da pljunes od mog stana; a i mozes pesice kad nocni tramvaji zarede!
Promenada lica, zvuka, klavariske virtuoznosti i operskog pevanja.
Prilazim; posle svega mladoj g-djici da razbijem licnu dilemu; Ko je ona-kad tako ima VISOKO skolovan OPERSKI Glas; koliko su je godina "CEKICALI"- do tog vrhunca i ko je spustio OVDE sa tako lepim izgledom u OVU "JAZBINU"
sa 50-100 ljudi bez ventilacije; gde se davimo-jer prozori su maleni da ispusu nase izdahe.
Odovara me kratko uz andjeoski osmeh:
Bila sam godina docent Prirodno-Matematickog fakulteta. Shvatila sam da je Kompjuter glupa masina; koja nije VREDNA COVEKA. Napustila sam SVE i EVO me vec DVE godine pevam sa Kaludjerima (grupa...). Sretna sam zbog toga I EVO ME SADA I OVDE"!
P.S.
Ziveli NSARSKI-moj UNKNOWN FRIEWNDS!
49 41 49 41 00:33 16.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

nsarski
PAZI SE.Cega da se pazim, pobogu?Jel sam nekog uvredio? Izazvao Gospoda?

Ne, nsarski:" Nit' si KOGA UVREDIO-NIT' SI BOGA IZAZVAO"!

"UTIRES SE; U SE'!-U, sebe SAMOGA! To je najveca VRLINA; al' i "MANA"; kao sto cinim i JA-sa samim SOBOM!

P.S.
Sta, mislis STO sam ja samo BROJ na ovom blogu- (i ne samo na njemu);- kao "Auschwitz"-ski ili bilo koji belosvetsko-ZATVORSKI;nedostaju jos par znakova SAMO ispred, izmedju i iza njih!
U pravu si: "Putevi Gospodnji"... U Tuskog vakta na Balkanu to se zvalo "Citaba".

nsarski nsarski 02:26 16.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

Oh, OK onda, razumemo se. Ja se vec prepao:)))
Nego, ozbiljno, jedan od najvecih psihologa XX veka, Albert Banudra sa Stanforda, je dosta pisao o zivotnim putevima. (Taj tip je, inace, prvi dosao do koncepta "role model", koji se danas svugde standardno upotrebljava). U svakom slucaju, ima jedan njegov poznat rad pod naslovom: "Uticaj slucajnih dogadjaja na zivotni put" - rad koji je svakako vredno procitati; ima da se nadje na internetu, verujem. One je posle tu temu razradjivao. Evo naslovne stranice jednog od njegovih radova, tek da steknete utisak:



zanimljivo stivo.
margos margos 11:50 16.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

nsarski
:zanimljivo stivo.

Pls, dajte opet.... ovo ne radi... HVALA.
nsarski nsarski 12:25 16.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

Ne razumem kako ne radi. Ja sa ove strane sve vidim. U svakom slucaju, evo link:

na prvu stranu
margos margos 14:34 16.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

nsarski
Ne razumem kako ne radi. Ja sa ove strane sve vidim. U svakom slucaju, evo link:na prvu stranu

Sad je ok....hvala:)))
49 41 49 41 00:03 17.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

U svakom slucaju, ima jedan njegov poznat rad pod naslovom: "Uticaj slucajnih dogadjaja na zivotni put"


Nisam citao; ali otprilike pretpostavljam?!? Ja to zovem od novembra '77 otprilike ovako:
"Protok dogadjaja u vremenu i prostoru"!
Posle tog "SNA" na JAVI i "JAVE" u SNU- svasta mi se izdogadjalo u JAVI.

Ali, ... to nije teme za blog; siroki auditorijum.
Jer, takve teme se; bar gde SAM- IPAK drze pod EMBARGOM i daleko od pristupa IKAKVE JAVNOSTI.

P.S.
Mozes me kontaktirati e -mailom; iako i to "braca"-love/analiziraju.
Tema je istinita; i ne mogu NI posle- 27 god. da se sakupim sve KOCKICE- na jednom mestu ili NECU?!?
Dajem; (Jelica Graganovic ti moze dati moj e-mail-ima ga) ti za pravo da me mozes "privatno"-kontaktirati.
Cisto radi razmene misljenja.

49 41 49 41 02:15 17.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

nsarski
Ne razumem kako ne radi. Ja sa ove strane sve vidim. U svakom slucaju, evo link:na prvu stranu

Ne radi ni meni; ne mogu ni ja da otvorim?
Ili neka "BURA" na linku?
nsarski nsarski 09:18 17.10.2007

Re: Putevi Gospodnji

Jedan od tih radova se zove:
Exploration of Fortuitous Determinants of Life Paths

Journal article by Albert Bandura; Psychological Inquiry, Vol. 9, 1998. 5 pgs.



COMMENTARIES

Exploration of Fortuitous Determinants of Life Paths

Albert Bandura

Department of Psychology

Stanford University

Krantz is to be commended for addressing an issue
that remains ever dormant in psychological theorizing
even though it often plays a critical role in the paths
lives take. Under certain conditions, to be analyzed
later, fortuitous events set in motion constellations of
influences that alter the course of lives. Krantz's com­
mentary centers on two major issues: (a) the disregard
of fortuitous influences in the causal structures of the
social sciences and (b) the asymmetry in the acknow­
ledgment of fortuitous influences in narratives of bene­
ficial happenings and in narratives of misfortune. He
attributes the disregard of fortuitous events in both
scientific inquiry and narrative reconstructions of mis­
fortunes to the aversiveness of unpredictability and
uncontrollability.

According to this motivational interpretation, people
seek order and meaning in their lives. The acknow­
ledgment of inability to predict and control events that
can have deleterious personal consequences is highly
unsettling. To gain some tranquillity in a chaotic world,
people turn a deaf ear to fortuity in misfortune. In the
case of the scientific enterprise, social scientists seeking
universal laws with approaches modeled after physics
are unsettled by events they cannot predict and control.
As a consequence, they dismiss fortuitous influences as
unworthy of study.

The striving for meaning, predictability, and control
over life circumstances permeates most everything peo­
ple do throughout their life course because it provides
innumerable personal and social benefits ( Baltes & Baltes, 1986; Bandura, 1997; Langer, 1983; Rodin, Schooler, & Schaie, 1990). However, before settling on
threat reduction as the sole explanation for the down­
play of fortuitous determinants, I propose several alter­
native interpretations. Moreover, I do not share
Krantz's jaundiced view of our scientific enterprise and
have reservations about the prescribed theoretical rem­
edy for the conspicuous neglect of fortuitous determi­
nants.

Fortuitous events can take impersonal forms, but the
interpersonal varieties are the common ones that carry
the greatest potential impact. Therefore, this commen­
tary focuses mainly on socially mediated happen­
stances. For the purposes of this discussion, a chance
event is defined as an unintended meeting of persons
unfamiliar with each other. Although the separate
chains of events in a chance encounter have their own
causal determinants, their intersection occurs fortui­
tously rather than by design ( Nagel, 1961). It is not that
a fortuitous event is uncaused but, rather, there is a lot
of randomness to its determining conditions. The pro­
fusion of separate chains of events in everyday life
provides myriad opportunities for such fortuitous inter­
sects. People are often inaugurated into marital partner­
ships, occupational careers, and other life paths through
the most trivial of circumstances ( Bandura, 1982). A
happenstance meeting launches a new life trajectory.
Had the chance encounter not occurred, the partici­
pants' lives would have taken quite different courses.

Evidence for the fortuitous shaping of life trajecto­
ries is almost invariably based on recollections of unin­
tended encounters that constitute turning points in lives.
Although there is little doubt about the verdicality of
fortuitous events that redirect lives, as in the formation
of marital partnerships and choice of careers, concerns
do arise about the vagaries of recollections about events
that occasion less weighty decisions. However, the
branching power of fortuity is readily demonstrable
prospectively as well as retrospectively. Some years
ago I delivered a presidential address to the Western
Psychological Association on the psychology of chance
encounters and life paths ( Bandura, 1982). At the con­
vention the following year an editor of one of the
publishing houses explained to me that he had entered
the lecture hall as it was rapidly filling up and seized an
empty chair near the entrance. In the coming week he
will be marrying the woman who happened to be seated
next to him. With only a momentary change in time of
entry, seating constellations would have altered and this
intersect would not have occurred. A marital partner­
ship was thus fortuitously formed at a talk devoted to
fortuitous determinants of life paths!

Maruska Maruska 07:58 15.10.2007

Sudbina

Sudbina je cudna i nedokuciv pojam. Ona nas vodi ,usmerava,tera da zastanemo i preskocimo ali uvek nekako dogura nas tamo gde treba.

O sudbini ( za neke Bozijoj volji) i Lisabonu i ja bih imala nesto da dodam.
Godinama me neobjasnjiva sila vukla da spakujem moje prnje i uputim se put Porugala. Jedina dodirna tacka mene i te divne zemlje, bio je poslovni partner mog supruga sa kojim sam od prvog susreta (pre par godina na nekom kongresu) uspostavila izuzetnu komunikaciju. Od tada svake godine druzimo se 10 dana godisnje po raznim kongresima i jos razlicitijim zemljama. Medjutim ove godine desilo se ono sto godinama sam sanjala. Da, i meni se kao i tvom prijatelju desio san tj. jedan koji se u odredjenom ritmickom ponavljanju vracao i vracao.

Most nedokucivo dug, beo, blago lucan kojim idem... a na kraju beli grad i divna melanholicna muzika. Odjednom sedim u avionu pored prozora i sirom ociju cekam da se spustimo ispod oblaka i da upijem prvu sliku.

DAM,pravo u stomak ostajem bez vazduha dok mi zmarci mile niz kicmu a vrtoglavica zamucuje pogled. Ispod mene tako poznati prizor. Most beo, lucan i dug. Osecam moju cerkicu kako skakuce po mom krilu i iz daljine cujem milion pitanja a ja jednostavno ne mogu da progovorim i dalje zakucanog pogleda na tu liniju ispod mene. Onda krecem munjevito da upijam ostale slike i znam da sam dosla sudbini pravo u narucje. Ostalih deset dana kao u snu. Sve mi tako blisko i intimno. Ljudi,parkovi,trgovi... cak i zooloski vrt kojim je moj Mis bio odusevljen. Nocu prebiram slike po glavi i dalje osecam istovetno uzbudjenje i zbog njega ne mogu da spavam. Vrlo brzo ucim prve reci portugalskog i lako ih izgovaram. Lutam ulicama bez ikavog plana, sedam po ulicnim kafeima i znam da sam kod kuce. Dani prolaze neverovatnom brzinom ali ja sam spokojna jer znam da cu se vratiti ponovo i ponovo. Kad i kako to ne znam ali tu je ona koja radi za mene a zove se SUDBINA.
ivana23 ivana23 08:41 15.10.2007

Za one,

koji su daleko, koji nisu u prilici da odu na izlozbu
http://www.branislavmihajlovic.com/main_en.htm
atmozphere atmozphere 09:23 15.10.2007

nije...

..imao trista vec TRISTO izlozbi.
vucko vucko 09:27 15.10.2007

Re: nije...

atmozphere
..imao trista vec TRISTO izlozbi.

Mislite 300?
atmozphere atmozphere 09:36 15.10.2007

Re: nije ni 300

..vec tristo...bilo bi 300 ako bi pisao naucnu publikaciju...(to je pravilo za engleski nisam siguran za srpski) :)
Dejan Stanković Dejan Stanković 09:39 15.10.2007

Re: nije...

Rečnik Matice Srpske, VI tom, str. 293 kaže:

Trista - figurativno broj kojim se označava da ej nečega mnogo, da mu se broja ne zna.

Dakle, objection overruled
Dejan Stanković Dejan Stanković 09:45 15.10.2007

Re: nije ni 300

Inače tristo sa O je samo prvi deo složenice .... dakle tristogodišnji, tristaljetnica.
Broj 300 nije TRISTO vec je TRISTA. Makar tako recnik kaze.

Pre neki dan me tako Biljana izgrdi za upotrebu reci DECENTNO u smislu PRISTOJNO - kao ne moze, a recnik lepo kaze da moze. Kome verovati? Mada je PRISTOJNA KAFA, priznajem, lepse no DECENTNA KAFA.
vucko vucko 09:50 15.10.2007

Re: nije ni 300

Pre neki dan me tako Biljana izgrdi za upotrebu reci DECENTNO u smislu PRISTOJNO - kao ne moze, a recnik lepo kaze da moze. Kome verovati?

Veruješ li meni, ili svojim lažljivim očima? :)
49 41 49 41 22:14 15.10.2007

Re: nije ni 300

Veruješ li meni, ili svojim lažljivim očima?


Vucko; ta nemoj se SRDIT!
(Evo ti vica-da te oraspolozim);- sve je relativno- Kaze AJNSTAJN.

Zena, posle ranijeg-nepredvidivog dolaska kuci zatice muza u krevetu sa nepoznatom zenom.
Zena razrogacenih ociju-mucajuci pita muza: "Sta je to"?
Muz, ustajuci iz kreveta; kao u doba rodjenja hladno je upita:
"Pa zeno; verujes li ti meni ili tvojim lazljivim ocima"?
"Pa, tebi"! -Odgovori mu zena.
"Onda nista vise ne govori"-uzvrati joj muz.
vucko vucko 22:17 15.10.2007

Re: nije ni 300

Vucko; ta nemoj se SRDIT!

Ništa opasnije od srditog Vučka :)
nsarski nsarski 22:25 15.10.2007

Re: nije ni 300

Koliko sam ja upoznat sa dosetkom, muz joj je rekao: "Draga, sve ti mogu objasniti, ma kako to neverovatno izgledalo!."
pufna pufna 11:08 15.10.2007

cao Dejane,

ej sto su blesavi ovi Grci! Ne moze da se slika po ulici?! ))))))))))))))))))))))))
Nekako sam uvek sumnjala da su sasavi


sto se tice izlozbe, vec ce neko ko ce imati srecu da moze da je poseti,valjda naci vremena da nam da neki ''prikaz'' u stilu- beogradska izlozba vrlo decentno na jednom mestu stavlja na uvid sve umetnikove zanimacije...
pozz
ivana23 ivana23 11:41 15.10.2007

Re: cao Dejane,

pufna
sto se tice izlozbe, vec ce neko ko ce imati srecu da moze da je poseti,valjda naci vremena da nam da neki ''prikaz'' u stilu- beogradska izlozba vrlo decentno na jednom mestu stavlja na uvid sve umetnikove zanimacije... pozz

Najava izlozbe:
''Branislav Mihajlović se ovoga puta predstavlja beogradskoj publici sa najrecentnijim radovima. To su crteži srednjeg formata na teme koje inače zaokupljaju slikarski opus ovog umetnika (enterijerski prizori, ravničarski predeli, ulice, opustele morske obale, portreti kao moderni ikonostasi, delovi nameštaja, mrtve prirode, asamblaži sa cipelama, vrećama itd). Iako rođen i školovan u Beogradu, što čini temelj njegovog izraza, on u svoje delo unosi i iskustva Holandije i Portugala, zemalja u kojima je boravio, i zapravo sublimira evropsko likovno iskustvo, sintetizuje osnovne principe moderne, razvija se u oosobenu likovnu pojavu. Ovaj likovni stvaralac pripada tipu tzv. angažovanih slikara opore vizije naše stvarnosti i egzistencijalne zapitanosti. Takav koncept nužno podrazumeva figuraciju kao formu izraza. Bliskost sa „slikarstvom prizora“ Miće Popovića ovaj mladi umetnik iskazuje kroz posve originalne tretmane „teške“atmosfere, depresivnog štimunga urbanog prostora, praznih ulica i železničkih tračnica, kroz zatamljenja i druge efekte likovnih elemenata (upotrebi crnih konturi i senki, u dramatičnim efektima svetlo-tamnog) podređenih autorovom osećanju, želji, nameri da se izrazi. Pesimističan, poetičan, mističan i sumoran u isto vreme, Mihajlović uspeva da svojom snažnom a tako slobodnom i inventivnom slikarskom rukom postigne mnogo. Ne robuje formi slikanog predmeta, igra se sa citatima i kombinuje veoma smelo različita iskustva i stilove. Savršeno vladanje tehnikama koje sprovodi daje autorovoj stvaralčkoj slobodi izvesnu sigurnost starih majstora ili onih koje citira (Van Gog, Munk) na jedan posve moderan i neočekivani način. Njegova originalnost je vidljiva u ličnom pristupu temama koje tretira a ne u potrazi za inovacijama u stilu. Njegovi crteži su izraz pažljivo sklopljenog mentalnog procesa, konceptualizacija sveta viđenog umetnikovim srcem i senzibilitetom.
„Sve u svemu – kada je o radovima Branislava Mihajlovića reč, Portugalac Antonio Sergio Pessoa kaže – postoji jedna pritajena setna poezija, skoro tuga, jedan „fado“ nekog drugačijeg Portugala, nostalgija koja se želi ubiti lutajućom vizijom u potrazi za sećanjem na prostor koji se zove dom.“
Reč je, dakle, o veoma ozbiljnom, vrednom i uspešnom likovnom stvaraocu koji je napravio zavidnu karijeru daleko od ovih naših prostora.''

Borka Božović,
Beograd, 21.septembar 2007.
oort oort 14:36 15.10.2007

Re: cao Dejane,

kaži tri stotine i mirna bačka.
49 41 49 41 23:33 15.10.2007

Re: cao Dejane,

ivana23

pufnasto se tice izlozbe, vec ce neko ko ce imati srecu da moze da je poseti,valjda naci vremena da nam da neki ''prikaz'' u stilu- beogradska izlozba vrlo decentno na jednom mestu stavlja na uvid sve umetnikove zanimacije... pozzNajava izlozbe:''Branislav Mihajlović se ovoga puta predstavlja beogradskoj publici sa najrecentnijim radovima. To su crteži srednjeg formata na teme koje inače zaokupljaju slikarski opus ovog umetnika (enterijerski prizori, ravničarski predeli, ulice, opustele morske obale, portreti kao moderni ikonostasi, delovi nameštaja, mrtve prirode, asamblaži sa cipelama, vrećama itd). Iako rođen i školovan u Beogradu, što čini temelj njegovog izraza, on u svoje delo unosi i iskustva Holandije i Portugala, zemalja u kojima je boravio, i zapravo sublimira evropsko likovno iskustvo, sintetizuje osnovne principe moderne, razvija se u oosobenu likovnu pojavu. Ovaj likovni stvaralac pripada tipu tzv. angažovanih slikara opore vizije naše stvarnosti i egzistencijalne zapitanosti. Takav koncept nužno podrazumeva figuraciju kao formu izraza. Bliskost sa „slikarstvom prizora“ Miće Popovića ovaj mladi umetnik iskazuje kroz posve originalne tretmane „teške“atmosfere, depresivnog štimunga urbanog prostora, praznih ulica i železničkih tračnica, kroz zatamljenja i druge efekte likovnih elemenata (upotrebi crnih konturi i senki, u dramatičnim efektima svetlo-tamnog) podređenih autorovom osećanju, želji, nameri da se izrazi. Pesimističan, poetičan, mističan i sumoran u isto vreme, Mihajlović uspeva da svojom snažnom a tako slobodnom i inventivnom slikarskom rukom postigne mnogo. Ne robuje formi slikanog predmeta, igra se sa citatima i kombinuje veoma smelo različita iskustva i stilove. Savršeno vladanje tehnikama koje sprovodi daje autorovoj stvaralčkoj slobodi izvesnu sigurnost starih majstora ili onih koje citira (Van Gog, Munk) na jedan posve moderan i neočekivani način. Njegova originalnost je vidljiva u ličnom pristupu temama koje tretira a ne u potrazi za inovacijama u stilu. Njegovi crteži su izraz pažljivo sklopljenog mentalnog procesa, konceptualizacija sveta viđenog umetnikovim srcem i senzibilitetom.„Sve u svemu – kada je o radovima Branislava Mihajlovića reč, Portugalac Antonio Sergio Pessoa kaže – postoji jedna pritajena setna poezija, skoro tuga, jedan „fado“ nekog drugačijeg Portugala, nostalgija koja se želi ubiti lutajućom vizijom u potrazi za sećanjem na prostor koji se zove dom.“Reč je, dakle, o veoma ozbiljnom, vrednom i uspešnom likovnom stvaraocu koji je napravio zavidnu karijeru daleko od ovih naših prostora.''Borka Božović,Beograd, 21.septembar 2007.

Ivana23 i Bozovicka
Hvala obema!
Dejan Stanković Dejan Stanković 00:03 16.10.2007

Re: cao Dejane,

a posle cu ovo ja da prevodim.
Kazezoze Kazezoze 13:44 15.10.2007

poznajem

nekolicinu slikara u amsterdamu koji su u pochetku slikali portrete ili karikature na ulici, da bi prezhivili pochetak zhivljenja u gradu, da bi kasnije imali i samostalne izlozhbe. neki od njih su iz srbije i neki su i vrlo dobri kao i tvoji prijatelji, neki nisu uspeli ili nisu imali dovoljno srece i strpljenja.
nije lako uspeti kao slikar u jednoj slikarskoj zemlji. konkurencija je velika.
Olga Medenica Olga Medenica 00:35 16.10.2007

...........

Lovely!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana