Porodilje na dnevnom redu 1879. godine

matityahu RSS / 16.07.2009. u 02:18

Stenografske beleške o sednicama Narodne skuštine, koja je održana u Nišu 1879. i 1880. godine svedoče o raspravi povodom ustanovljenja „narodnog sanitetskog fonda". Decembra 1879. godine prvi govornik u raspravi bio je „knjažev poverenik" dr Vladan Đorđević (18441930). Njegovo izlaganje trajalo je nešto više od jednog časa. On se pozvao na Franklinovu izreku „Narodno zdravlje je narodno blagostanje", zatim konstatovao „da je Srbija poslednjih decenija znatno koraknula napred u kulturnom pogledu", ali da ona „još stoji na prvim početcima civilizacije":

„To je, takoreći, još patrijarhalna zemljoradnička i stočarska država", gde „svaki građanin ima dovoljno uslova za život i zdravlje", gde „svaki seljak ima više zemlje nego što može, ili što hoće, ili što ume da odradi", tu hrane ima „izobilja za svakoga", pa i „čistog vazduha i svetlosti ima dosta, jer ne samo što svaka seoska kuća ima čitavo slobodno polje oko sebe, nego su nam retke i varoši, u kojoj svaka kuća nema svoju baštu", a „ne možemo se potužiti da nam je i koji delić otadžbine počeo stradati od prenaseljenosti i od posledica gusto zbijenog stanovništva".

Pa ipak, na žalost, kad su upitali jednog seoskog kmeta u srcu Šumadije koliko je ljudi propalo u ratovima, on je odgovorio: „Jedne kraste (boginje) u našem selu više pokose čeljadi no što nam u oba rata propade". Zato dr Đorđević traži da se izglasa zakon o ustanovljenju narodnog sanitetskog fonda. Dokaze da je takav fond potreban nalazi u tome „kako većinom živi naš narod, i to glavna masa naroda, koji živi po selima":

„U jednoj seoskoj kući rodilo se dete. Mislite li da se ono svegda rodi u toploj sobi na mekom dušeku, da ga prihvati žena koja zna kakve su suštastvene usluge nužne novorođenom detetu. O, ne! Mi se rado hvalimo kako naše majke rode u planini ili kod ovaca, i kako dete donesu kući u kecelji. Na to nas ne goni samo sujeta našeg junaštva, nego i naši pojmovi koje imamo o porođaju.

Ja znam primera, ne samo sa sela, nego i iz druge najveće varoši u Srbiji, iz Niša, gde majka, kad joj dođe čas uzvišenih al' i strašnih muka, u kojima se rađa ljudsko stvorenje, mora zimi da izađe iz jedine tople sobe u kući, pa da ide u najudaljeniji budžak bašte, da na snegu i ledu preživi onaj strašni čas kada lebdi između života i smrti.

A zašto mora? Zato što je otac i domaćin u toj jedinoj sobi, pa je grdna sramota da on čuje i jedan vrisak najsvetijega bola. Sramota! Da groznih pojmova o pristojnosti, rad kojih je hiljadama srpske dece propalo prvih dana života.

Porodilja je, čim se oslobodi, teški ranjenik. U majčinoj utrobi ostaje rana, kolik sudlanica. Da rečemo da je ona baka ili komšinica, koja je pri tom oslobađanju zastupala pravu babicu, dugom praktikom naučila najprostije usluge, koje valja učiniti, da rečemo da ona nije bila uzrok nikakvoj povredi majčinog i detinjeg organizma, i ako bih ja, iz mog malenog iskustva, bio u stanju izneti doeta primera, gde su te neuke nazovi-babice bile jedini uzrok smrti i majke i deteta, ali da reknemo da ta bajagi babica nije nikakvu štetu učinila, šta sad biva sa teškim ranjenikom, porodiljom?

Da li joj prema onom davnom običaju daju njenih četrdeset dana da u miru provede dok joj rana 'pod srcem' zaraste? Taj se mudri običaj održava samo u najimućnijim i najobrazovanijim porodicama, a kod većine? Kod većine je žena pre svega težak, radenik, ona nema kad čekati da joj teška rana zaraste; a mnogima se čini da je sramota leškariti kad svi drugi ukućani rade.

Jadnice, za njih je sramota spasti svoj život, one ne znaju da će za to malo kukavnog rada, po kući ili na njivi, što ga urade vukući se presamićene od bola, platiti ili SVOJIM životom, usled porodiljne groznice, koja ubija kao najstrašnija vrućica, ili bolešljivošću, koja će trajati celoga ostaloga života gradeći od zdravih žena bogalje. Domaćin, koji ne da svojoj ženi 'da se mazi', nego je u takvim okolnostima tera na teški rad, ne zna da je time, ako ništa gore, a ono učinio da mu žena postane nerotkinja...

Novorođeno dete valja krstiti. Nema svako selo crkvu u svojoj sredini. Valja ga odneti po nekoliko pešačkih sahata daleko, i to slabo stvorenje, kome toplota treba koliko i vazduh za disanje, valja nositi često po mrazu i vejavici ili po kiši i drugoj nepogodi, i u ledenoj crkvi valja ga držati golo neko izvesno vreme, pa ga onda još polivati vodom, na dvoje na troje ubrisati, pa onda opet po onoj nepogodi nositi kući. Kad bi imali potpuno izrađenu statistiku sanitetsku, možda bi našli da je način kako se dolazi do krštenja, način koji nema nikakve veze sa tom svetom tajnom naše crkve, takođe jedan od uzroka umiranju naše male dece!"

Dr Đorđević, između ostalog, kaže narodnim poslanicima: „Ja ostavljam, gospodo, da pomislite koliko je hiljada kuća samo zbog toga ostalo bez domaćice, koliko je hiljada kuća umesto jedne snažne radenice zadržalo bogalja na hrani, koliko je novorođene dece propalo prve godine života, što ostadoše bez majčine nege, koliko je hiljada žena, koje behu kadre svojim porodicama pokloniti mnogo radosti i mnogo radne snage, postalo nerotkinjama".



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 02:57 16.07.2009

....

Tek da ostavim trag da sam pročitala i da se zahvalim na tekstu. :)
matityahu matityahu 03:06 16.07.2009

Re: ....

hvala M!
citamo se ponovo za koji dan.
poz
debora debora 07:10 16.07.2009

Dobar tekst

I nazalost, aktuelan jos uvek u nekim porodicama.

"Ma, zauzet sam ja covek, nece ona tu da mi lezi kad ima da se radi... "
matityahu matityahu 11:06 16.07.2009

Re: Dobar tekst

"Ma, zauzet sam ja covek, nece ona tu da mi lezi kad ima da se radi... "

Ne mogu da zaboravim porođaj u "Petrijinom vencu", a nešto slično sam čuo pre dve nedelje na jugu Srbije
Krugolina Borup Krugolina Borup 08:50 16.07.2009

Joj,

hvala ti na ovome!
matityahu matityahu 11:04 16.07.2009

Re: Joj,


hvala ti na ovome!


Samo napred!
matityahu matityahu 11:15 16.07.2009

Re: Joj,

hvala ti na ovome!


Mogu ti reći da si me ti inspirisala/podstakla da iznesem ovo jer se divim tvom konstruktivnom radu. Aman, ne mogu više da gledam sve one koji su večito PROTIV nečega, pa sa udobne udaljenosti kritikuju, već skidam kapu onima koji se bore ZA nešto (kao ti).
Biljana 77 Biljana 77 09:30 16.07.2009

I žalosno i lepo

što je pre toliko vremena bilo ljudi kao što je dr Đorđević koji su u svojim razmišljanjima polazili od humanosti, ali i što nismo mnogo odmakli ... ne toliko na planu zdravstvene zaštite i nege (da me ne zaskoče prvoborci-branioci domaćeg zdravstva), već opštih stavova na ovu temu. Dokle god tema porođaja, dojenja, epiziotomije, mastitisa, svega lepo i ružnog što prati porođaj i prve dane budu tabu u ovom društvu, dotle ćemo se boriti za normalan tretman.
matityahu matityahu 11:10 16.07.2009

Re: I žalosno i lepo

što je pre toliko vremena bilo ljudi kao što je dr Đorđević koji su u svojim razmišljanjima polazili od humanosti, ali i što nismo mnogo odmakli ...


a sedamdesetih godina prošlog veka, u Jugoslaviju su dolazile ekipe švedskih zdravstvenih političara koji su studirali šemu našeg zdravstva (raspored ambulanti na odrđenoj teritoriji, npr). Oni pokupili najbolje i primenili delove, a mi ostali po dvoje u jednom krevetu (sa sopstvenim čaršavima i hranom) i kovertama sa evrima i "vezama".
spartanka_afrodita spartanka_afrodita 11:30 16.07.2009

sve pohvale!

Veoma dragocen tekst!

Hvala ti sto si nam ga priustio!
matityahu matityahu 11:49 16.07.2009

Re: sve pohvale!

Veoma dragocen tekst!

Hvala ti sto si nam ga priustio!


Zahvaljujem i idemo dalje!!
kiselkasta kiselkasta 14:19 16.07.2009

preporuka

samo da prijavim da sam procitala
nelinet nelinet 16:04 16.07.2009

HVALA

I ja da se prijavim :procitala i hvala tekstj odlican.
Od Dr. Djordjevica i danasnji doktori da uce o humanosti!
matityahu matityahu 18:12 16.07.2009

Re: HVALA

Od Dr. Djordjevica i danasnji doktori da uce o humanosti!

slazem se
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 16:38 16.07.2009

Pričala mi moja baka...

da je takvih muževa i svekrova oduvek bilo... A mislila sam dugo da su nestali u isto vreme sa variolom verom.....
Već koliko, 130 godina je prošlo, a muke iste... i danas.
Mene muči što nemaju žene maltretman samo od muževa, familije, nego i od samih medicinskih radnika, dva sata posle porođaja mora da vuče svoje stvari niz hodnike, da pređe iz porodiljske sale u sobu.... Ako stručnjak, babica, par sati nakon porođaja kaže diži debelo dupe i marš u sobu, zašto bi neobrazovani i nestručni muž smatrao da je porodilji potreban odmor i oporavak?
Hvala na ovom tekstu...
Djina
totalna-spijunka totalna-spijunka 17:25 16.07.2009

Divna prica..

One bar stigose na dnevni red 1879, uz pomoc lekara.
A 130 godina kasnije, stanje srazmerno jadno , al izgleda, i bez lekara koji bi delovali na svest nacije...
Ako stručnjak, babica, par sati nakon porođaja kaže diži debelo dupe i marš u sobu, zašto bi neobrazovani i nestručni muž smatrao da je porodilji potreban odmor i oporavak?

Bas tako...
hajkula1 hajkula1 22:30 16.07.2009

Procitala

tekst i preporucila ga. Svaka cast Dr Vladanu Djordjevicu, takvi su i danas retkost.
princes.krofna princes.krofna 15:05 17.07.2009

good one!

Odlican tekst. I lepo je videti da je uvek bilo pravih, vrednih muskaraca u Srbiji Za one druge se vise cuje i zna, ali i ovakvi zasluzuju pominjanje.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana