JEDNA SUDBINA NA BALKANU 1.0

matityahu RSS / 16.07.2009. u 12:34

DANICA MARKOVIĆ

U beogradskom naselju Konjarnik jedna mala ulica nosi njeno ime, ali život ove književnice, iako nesrećan, ne zaslužuje da bude zaboravljen.

Rođena je u Čačku 30. septembra 1879. godine, a Višu žensku školu završila u Beogradu. U svojoj knjizi „Ljubavi srpskih pisaca" Đorđe Popović piše: „Vanredno upisuje filozofiju na Velikoj školi i uporedo započinje učiteljevanje. Službuje u Resniku, selu nadomak Beograda, a nedelje i praznike provodi u prestonici. Ovde piše i prve pesme koje, pod pseudonimom „Zvezdanka", sa zadovoljstvom objavljuje Janko Veselinović u časopisu „Zvezda".

U svojim mladalačkim stihovima piše o prvoj ljubavi. Ipak, ona ubrzo nestaje, a na mesto snova dolaze razočarenja. Mlada učiteljica je usamljena, a momak koji joj je osvojio srce odlazi na drugu stranu. Danica piše pesme o životu pune bola. Sve ih sakuplja i 1904. objavljuje u zbirci „Trenuci", čime privlači pažnju Jovana Skerlića, koji piše: „Iskrenost, retka i smela iskrenost, iskrenost koju ni ljudi uvek nemaju, glavna je odlika pesama...", a kritiku završava rečima: „Kod nas je bilo i ima književnijih i savršenijih i lepših stihova, ali od ovih nervoznih, uznemirenih i čudnih pesama teško da ima iskrenijih."

Posle velike tuge, za Danicu nailaze dani sreće. U nju se zaljubio sin predsednika beogradske opštine, Momčilo Tatić. Ubrzo simpatije prerastaju u ljubav, pa Momčilo i Danica se venčavaju. Ipak, „nejednaki u mnogo čemu, oni su bili dva sveta pod istim krovom. Rađala su se deca, šestoro ih je došlo na svet, ali prava sreća izgleda nikad se nije uselila u njihov dom".

Godine 1914. Momčilo oddazi u rat, a Danica sa decom u izbeglištvo. Potucajući se od mesta do mesta, stižu do Prokuplja. Počinje Toplički ustanak. Kada je ustanak ugušen, i nju su, kao i sve preživele, vezanu žicom, proveli kroz varoš i sproveli u Niš gde ostaje sve dok Ivan Vazov, sofijski književnik, nije intervenisao kod komande grada da je oslobode. Ubrzo po izlasku iz zatvora vraća se u Beograd. U Prokuplju ostavlja grobove svoje troje dece.

Godine 1926. dolazi do razvoda Momčila i Danice se. Ona ponovo piše tužne pesme, pune bola. Jedina svetla tačka je i dalje sećanje na neostvarenu ljubav iz mladosti. Stihove posvećuje lepom oficiru koji ju je nekada voleo. Nakon razvoda Danica ostaje sama, bez novca, sa troje nejake dece. Bori se da ih ishrani. Srpska književna zadruga objavljuje 1928. knjigu „Trenuci i raspoloženja". Ljudi opet govore o njenoj poeziji.

Kada je umro Momčilo, Danica oblači decu u crninu i šalje na sahranu. Ona ostaje u društvu Poleksije Dimitrijević-Stošić, kojoj kroz suze kaže: „Plačem, plačem nad njegovom i mojom zlehudom sudbinom". Ubrzo zatim u 53. godini umire i Danica. Đorđe Popović dalje piše: „Tako se ugasio život Danice Marković, pesnikinje koja nije bila srećna i čiji porod nije bio dugovečan. Posle nje preminuo je sin Petar u 18. godini, za njim i kćer Anđelija u 22. godini. Ostala je samo kći Marica, udata Ćoćić." Ona je čuvala uspomenu na majku i viđala se sa njenim prijateljima. Sretala je i jednog starijeg gospodina, zapravo prvu ljubav svoje majke. Bio je to Jovan Janković, pravnik i filozof, zbog koga je Danica davno napisala pesmu „O, gde ste vedri februarski dani".

Marica je bila nemalo začuđena kada je čula da je Jovanova poslednja želja da ga sahrane pored Danice, uz objašnjenje: „Kad u životu nismo mogli, neka bar budemo zajedno u grobu!"

Ipak, Danica je, kao i u životu, i u smrti ostala sama...

„Pesme Danice Marković su trezne, tvrde, izglačano suve, reskom opsečene, kao kovana para. Imaju od kovane pare i sledeće: zvonkost i smesta jasnu vrednost; i još i ovo: s jedne strane pečat identiteta da je to moneta - stih, slik, kadenca, s druge strane nečiji dosta istrt lik, tako da se istorija sa te medalje ne bi mogla čitati. . . Nešto šturo i kroz stegnute zube kazivano. . . Čudna žena, ne mari za tečno i melodično, nego za tvrdo i britko. Kao da je na karstu rođena."

Isidora Sekulić 

Na netu:

http://www.filozof.org/pdf%20format/zbornik%202007/1/zorica%20hadzic.pdf

Nekoliko pesama na: http://www.poesibad.net/ (pod СРПСКА ПОЕЗИЈА)

Osim toga:

Bibliografiju Danice Marković (1900-1993) uradila je Milica Baković 1993. godine povodom šezdesetogodišnjice smrti ove poznate srpske pesnikinje rođene u Čačku. Pored zbirki pesama bibliografija obuhvata i poeziju objavljenu u periodici od 1900-1903. godine, antologije u kojima je ona zastupljena, kao i radove o književnom delu D. Marković nastale u periodu od 1904. do 1993. godine.

Danica Marković (1879-1932) : bibliografija (1900-1993) / Milica Baković ; saradnici Jelena Jelušić i Marija Orbović. - Čačak : Gradska biblioteka, 1993. - 35 str. ; 20 cm (241 bibliografska jedinica)



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jela78 jela78 15:45 18.07.2009

sudbina

Jako lep tekst i podsecanje. Nazalost ni danas sudbina zena sanjara na Balaknu nije mnogo bolja.
matityahu matityahu 17:40 18.07.2009

Re: sudbina

ni danas sudbina zena sanjara na Balaknu nije mnogo bolja.

ne samo sanjara, na zalost

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana