Život

Memento

Ivana Knežević RSS / 19.07.2009. u 14:18

Imala sam pre nekoliko godina jednu radnjicu u Torontu, na glavnoj ulici. Dovoljno je vremena proslo da mogu da posetim te uspomene kao sto bih putovala na bilo koje lepo mesto - u Italiju, recimo. Bila je to jedna vrlo lepa radnjica, i posebna, po svedocenju ljudi koji su u nju svracali. Desila se uprkos mnogim razlozima, a narocito uprkos razumu, i danas mi izgleda neverovatno da sam tako sta stvarno i pomislila a kamoli izvela, ali ona je bila prosto odraz zarke zelje da se izdignem iznad pro & con lista i uradim nemoguce. Cini mi se da je to pravi pridev za nju: ona je po svim merilima prosto bila neizvodiva - nemoguca - a desila se.

Cinjenica je da je to bio jedan poveci promasaj, ali sjajna je osobina uspomena da sacuvaju lepe slike kao razglednice, i ovu vredi posetiti.

Inspirisane Mediteranom, boje zidova su bile duboko narandzasta i neodoljivo topla zuta, na stucco teksturi. Verujem da je bilo nemoguce uci unutra i ne osetiti toplinu tog prostora. Police od drveta i gvozdja, izlozbeni orman koji nije bio pravi tajlandski antikvitet ali je to vesto imitirao, izlog je bio veliki i lepo uredjen, i... - u toj radnji nije bilo puno namestaja, ni puno robe. Slusao se dzez, i kad nije bilo posla - a vecinom nije - ja sam pisala poeziju. Da podignem sebi duh, i zato sto mi je u sustini tamo bilo lepo. Postojali su oni redovni bolovi oko placanja racuna, i zasto ljudi ne ulaze, ali ako bi se to zanemarilo, meni je u toj radnji bilo sasvim dobro. Bio je to jedan starinski osecaj pripadanja gradu, glavnoj ulici, esnafu, cemu god, i ja sam sa time bila zadovoljna.

Ljudi koji su ulazili u radnjicu su bili raznorodni (jednom me je pokrala jedna zena, a jedna me je ozbiljno prepala svojim urokljivim ocima), i svima se dopala, ali neki su u nju ulazili kao da izlaze iz gradske vreve i stupaju u svetiliste. Topli zidovi, meka muzika i fine arome su bile za to zaduzene. Ja sam, pretpostavljam, bila neophodni dodatak, i nisam smetala. Malo price o svemu, ponekad i malo posla, pa skoro nakon otvaranja Steve koji mi je prao izlog svake nedelje i njegovi topli pogledi i jos topliji pozdravi ‘hey, my love', Bruce, UPS delivery man i njegov neodoljiv sarm... dan po dan, nedelja za nedeljom, i sve je u vezi te radnjice poprimilo osobine rituala. Put kojim sam dolazila ujutro kroz sporedne ulice u kraju, okruzena bastama i drvecem sa njhovim razlicitim sezonama, otkljucavanje staromodne kvake koju je John ulastio do finog sjaja, svetla, muzika, obaveze ili samo gledanje kroz izlog, ciscenje snega lopatom zimi i svet koji prolazi uz i niz ulicu. Iskreno receno, meni nije mnogo smetalo sto ljudi ne ulaze.

Od samog njenog zaceca, radnjica nije bila samo moj projekat. Niti sam ja mogla da platim sve te ljude da urade sve sto je trebalo uraditi, niti bih se usudila da trazim usluge oko onoga sto su sami ponudili, i ucinili - ne verujem da cu ikada zahvaliti kako treba i jednom od njih, ali Rick, John, Brian, Renée, i jos neki kojima sada i ne pamtim imena a dosli su sa njima, su kacili slike (Brianove fotografije), kupovali pa namestali platna, africki cup i stolice, stampali plakat, pozivnice, i sve doveli u red pred otvaranje radeci do kasno u noc, i... - mislim da su oni prosto znali da je sve bila jedna ludost, i hteli su da budu jedan mali, neobavezujuci deo nje. I tako ostaje za sva vremena da sam im beskrajno duzna, a njima je pricinilo zadovoljstvo.

Reza je dolazio redovno, prakticno svake subote. Sedeo bi satima i gledao me dok radim. Pricali smo ili nismo, nekad bi sedeli kraj izloga, ja sam gledala napolje, on je gledao u mene, i prolazilo bi popodne. Neobicna je ta potreba usamljenih muskaraca da posmatraju zenu kako sedi, radi svakodnevne poslove, prica, pije caj, i pronadju u njenim pokretima i glasu i erotiku i mir istovremeno. On bi po navici predlozio da spavamo zajedno, ja bih samo odmahnula glavom, i nastavili bi dalje sa pricom tamo gde se zavrsila prethodna misao. Reza mi je rekao verovatno najlepse reci koje sam ikada cula od jednog muskarca. Mora da je to bilo zato sto mu je bilo dobro u tom zuto-narandzastom prostoru. Kad god je usao, sirok osmeh bi mu se razlio po licu, i disao bi bolje. Imao je sigurnost, i dovoljnu dozu senzualnosti da opravda sebi svoj dolazak svake nedelje, dok sam ja pazljivo slusala njegove price, o detinjstvu, poslu, majci, sestri, casovima gitare. I ja sam njemu pricala, ali ne previse. Nisam volela svoje price o svakodnevici.

Jednom je Tijana dosla u posetu. Bila je subota i moje dete je otac doveo u radnju, Tijana se vratila iz obilaska jednog finog kraja, i ostalo nam je jos par sati do zatvaranja i planova za vece. Bilo je tako lepo sa njihovim veselim licima u blizini. Pustila sam muziku za ples - funk selection, disc 1. Njih dve su odmah skocile, i nastavile da skacu i vrte se, ciche, dugacke kose su se vijorile, ruke podizale gore, spustale dole, hvatale jedna drugu ili se pruzale ka meni, tik uz izlog, u subotu popodne, i ja bih im se rado pridruzila ali nisam mogla da se pomerim od miline, opijena tom radoscu uramljenom narandzasto-zutim, i secam se jasno, shvatila sam tada - zbog ovoga je sve vredelo.



Komentari (56)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cult cult 14:42 19.07.2009

A da niste

u toj radnjici u glavnoj ulici pravili
i prodavali cokolade.
Procenili bi ste osobu koja bi usla
i prema njemu/njoj pravili jedinstven recept
koji bi smanjivao sve te njihove life pains...?
a posle godinu dve nestajali iz tog
i pojavljivali se u nekom drugo gradu?
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:02 19.07.2009

Re: A da niste

Volela bih da jesam, cult!
Mislim cak da bi mi tako nesto leglo, bas bas...
I priznajem da mi svi elementi odgovaraju, ukljucujuci veliki respekt i ljubav za theobroma cacao koji polako razvijam godinama.

Hvala na ovako lepom scenariju.
cult cult 15:06 19.07.2009

Re: A da niste

scenario nije moj
vec me atmosfera teksta
podsetila na taj film.

ukljucujuci veliki respekt i ljubav za theobroma cacao koji polako razvijam godinama.


a evo i koincidencije

Ako niste, pogledajte taj film obavezno.
Nesto mi se cini da ce vam se bas svideti.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:13 19.07.2009

Re: A da niste

Oh, znam dobro taj scenario, ali ste me zatekli! Nikada nisam povezala, ni nasla i malo slicnosti izmedju tog perioda mog zivota i tog filma. Nisam trazila. A u pravu ste, ima necega, malo.
Volim taj film jako. I razmisljam vec neko vreme kako bih volela da udjem u misterije cokolade. Ili bar pocnem malim koracima.
Ovom svojom malom obradom ste mi poklonili nesto vrlo lepo. Hvala.
ivana23 ivana23 16:17 19.07.2009

Re: A da niste

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:26 19.07.2009

Re: A da niste

Hvala, ivana!
Ja bih se ovog trenutka preselila u taj poster, toliko zamamno izgleda
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:29 20.07.2009

Re: Prodavnica "Kod srećne ruke" Toronto

Divna priča, Ivana.
Verujem da ti od ruke više ide pisanje, nego trgovački poslovi.



Ivana Knežević Ivana Knežević 16:02 20.07.2009

Re: Prodavnica "Kod srećne ruke" Toronto

Vojislave, to je vrlo verovatno tacno. Problem je, mislim, u tome da se ja prihvatam stvari i projekata kao da svakog puta zapocnem novi zivot. Zasto da ne, govorim sebi. I, do sada, sam uvek nalazila manje negativnih od pozitivnih odgovora. Sada sam se konacno opametila

Hvala.
mariopan mariopan 18:35 20.07.2009

Re: A da niste

Dopala mi se tvoja lepa prica.

Mogu da zamislim kako je bilo prijatno u tom ambijentu. Covek treba da uradi bar nekoliko sasvim luckastih stvari u zivotu da bi znao da je ziv i da bi imao cega da se seca.Jos bolje ako je imao pomoc prijatelja i ako se svega toga seca sa ljubavlju, to greje srca zauvek.

A cokolada? Pa samo da ti kazem da sam probala neke cokolade cuvenuh firmi , neke i rucno prave u luksuznim radnjama ( Max Pery ) i nisu mi se dopale koliko neke druge cokolade, Industrijske, nase i iz sveta. Neke su mi se i dopale ali neke ne, nije sve i svasta bas ukusno da se trpa u cokoladu, ili meni bas nije leglo?

Zato mozda treba da probas sa cokoladom, mozda nadjes tu pravu aromu? Pravu kombinaciju? Jer sve sto se radi je zapravo trazenje prave, one najbolje arome. Ko je nadje, nasao je parvo zlato. Zamisli koliko zadovoljstva bi pruzila celom svetu?
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:32 21.07.2009

Re: A da niste

mariopan
Covek treba da uradi bar nekoliko sasvim luckastih stvari u zivotu da bi znao da je ziv i da bi imao cega da se seca.


Ovo je tako slatko, lepo, ohrabrujuce... Zvuci jednostavno. Verovatno i jeste tako.

mariopan
Zato mozda treba da probas sa cokoladom, mozda nadjes tu pravu aromu? Pravu kombinaciju? Jer sve sto se radi je zapravo trazenje prave, one najbolje arome. Ko je nadje, nasao je parvo zlato. Zamisli koliko zadovoljstva bi pruzila celom svetu?


Ovo cu zapamtiti. I zaista je veliko ohrabrenje. Cokolada nije daleko od onoga cime se bavim. Ima neceg magicnog u izazovu da se trazi nesto novo u tako svakidasnjim pojavama, kao sto je aroma, na primer. I bas tako, pravo je zlato u pitanju. I cini ljude srecnim.
Vrlo poeticno. Hvala.
drug.clan drug.clan 14:45 19.07.2009

prprk

Ivana Knežević Ivana Knežević 15:03 19.07.2009

Re: prprk

Hvala
loader loader 15:09 19.07.2009

Selection ?!

" ... funk selection, disc 1 ... "
Hops!
Može li spisak naslova?
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:24 19.07.2009

Re: Selection ?!

Disc 1:

Cameo: "Word Up" 1986
Funkadelic: "One Nation Under a Groove" 1978
Curtis Mayfield: "Move on Up" 1971
Isaac Hayes: "Theme from Shaft" 1971
Sly and the Family Stone: "Dance to the Music" 1979
Labelle: "Lady Marmelade" 1974
Rufus and Chaka Khan: "Ain't Nobody" 1983
Crusaders: "Street Life" 1979
M People: "Don't Look Any Further" 1993
The Fatback Band: "Wicky Wacky" 1974
Funky Nassau: "The Beginning of the End" 1971
Commodores: "Brick House" 1977
Tom Browne: "Funkin' for Jamaica" 1980
Brothers Johnson: "Stomp" 1980
Teena Marie: "behind the Groove" 1980
The Gap Band: "Burn Rubebr on Me" 1980
Earth, Wind & Fire: "Let's Groove" 1981
Brass Construction: "Movin' " 1975
Lonnie Liston Smith: "Expansions" 1975

Diskove 1 i 2 mi je snimio prijatelj, i uredno sve zabelezio.
miloradkakmar miloradkakmar 15:49 19.07.2009

Šta više poželeti ?

Slusao se dzez, i kad nije bilo posla - a vecinom nije - ja sam pisala poeziju.

A , da pročitamo nešto od napisanog, stih - dva ... zamolio bih.
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:19 19.07.2009

Re: Šta više poželeti ?

Naravno, sto da ne. Nije lako probrati. To je sve daleka proslost.

Serenissima

Da sam rodjena u Veneciji
hranila bih golubove
suvim ricotta sirom na rubu prozora
i bacala mrve turistima
Pacovi bi mi donosili iskrzane manuskripte
o ezotericnom
i samo u svojoj kratkoj ulici
nasla bih deset lepih Italijana za koje bih se udala
Sezonske turiste bih zavodila pricama
o Karnevalu i pokazala svakome most ispod koga
sam prvi put ispustala krike i saputala besmislice
Kad bi me ugusile guzve
u tesnim prolazima
popela bih se na krov
Sedela bih tamo sa pticama i mackama
pricala im o istoriji kojima su nasi preci
bili zrtve i svedoci zajedno
Trebili bi jedni druge od napasti, dosade i
provincijskog sarma
i slali brodovima i barkama signale
srebrnim ogledalom iz 17-og veka
U Veneciji bih rodila puno dece
svakom muzu po jedno
Jurila bi se po trgovima
ja bih pila limunadu za stolom u senci
i redjala pasijans i tarot
Uvece bih otisla u deset kuca
da ih sve poljubim za laku noc
Svako moje dete imalo bi svoju omiljenu pricu
ili pesmu
i tek negde oko ponoci bi se sve utisalo
Ja bih tada zastala na ivici malog ostrva koje tone
pod velikom tezinom vec vekovima
i sapnula zahvalno u noc
da je sve bas kako treba

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:20 19.07.2009

Re: Šta više poželeti ?

Prateci puteve koje ostavlja ljubav

Svaki put kad moje dete
ode daleko od mene
ponese sa sobom komad mog mesa
Zavije ga u cebence i sa njim
spava
Kad se vrati
stavi ga nazad
i pritisne rucicom
Misli, zacelice

Kod kuce
krajem dana se
nevoljno uvlaci u krevet
Pevamo pesme s juga
i dok ona pita ozbiljna pitanja
o egzistencijalizmu i zasto se
odrasli ljute na decu
ja samo kazem
'shhhhh,
laku noc ljubavi, lepi snovi'
I zatim cujem kako
svi koje sam ostavila i volela
ulaze u njenu sobu sa sumrakom
i mislima koje su
pomalo tuzne i sasvim gole
Razmeste se okolo
po stolici od bambusa
polici sa knjigama i mekanim zivotinjama
stanu uz prozor i gledaju napolje
sednu na pod
i cute
Ona se bori protiv sna
Drzi me za ruku i voli da smo blizu
Dete gladno ljubavi i majka koja jos ne zna
kako da zasiti sopstvenu glad

Kad porastes, mala ljubavi,
i ja cu dolaziti u jednu sobu u sumrak
gde ces ti sedeti na krevetu i
navlaciti prekrivac preko drugog para
nemirnih nogu
Sve svoje avanture okacices o grane
javora, hrasta i lipe
Umesto njih oblacices
majicu naopacke i smejati se
jer, nikada nisi cula da se iko smeje
lepse od tog deteta pod tvojom rukom
Ja cu vas pronaci
prateci puteve koje ostavlja ljubav
svuda gde jednom prodje

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:23 19.07.2009

Re: Šta više poželeti ?

Porodicni zivot

Probudila sam se jutros sa jednom istinom
Gledala me je iz bliza, pomalo mutno
Okrenula sam glavu na drugu stranu
Muskarci u mom zivotu su moji muzevi
Nikada nisam htela da se udam
ali nije ni bilo neophodno
Oni svi zive u jednom hotelu sa puno soba
a kad udjem u ulicu onda vidim
da je to u stvari ceo jedan kvart pun malih kuca
I u njima zive moji muzevi
Neki medju njima imaju i druge zene
Zivot je miran u tom kraju
Iza svakih vrata doceka me toplina
Grimase koje sam im ukrala i one se same
vratile kuci kad sam na njih zaboravila
Poznate ruke
I vazduh okolo mirise na losion za brijanje
Bas kao sto se zamislja
na jednom tako savrsenom mestu
Uvek me lepo docekaju
U uredjenim bastama ne rastu gorke trave
i ja ih obavezno pitam da li je ovo u stvari Utopija
iz mog nesvesnog u kojoj mi svi zivimo
bolje nego u svetu koji ne voli ljude
Oni uvek imaju isti odgovor
'You talk too much'
I ja uvidim da svi lice jedni na druge
Uvece, sedimo kraj reke
posmatramo ribare u tihim camcima
i ja im postavim isto pitanje
kao i svaki put do sada
Zasto ih ima toliko


Ivana Knežević Ivana Knežević 16:24 19.07.2009

Re: Šta više poželeti ?

Nije samo stih, ili dva, milorade. ali sve se to slagalo tih godina.
miloradkakmar miloradkakmar 17:02 19.07.2009

Re: Šta više poželeti ?

Ivana Knežević
Nije samo stih, ili dva, milorade. ali sve se to slagalo tih godina.

Nakon čitanja poezije , oćutim jedno vreme.
Zahvaljujem.
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:12 19.07.2009

Re: Šta više poželeti ?

Hvala Vama, milorade.
Ali uvidjam sada da se samo u tri primera neke teme ponavljaju, ili im se prilazi sa razlicitih strana, ili...
cult cult 17:20 19.07.2009

Re: Šta više poželeti ?

da, vrlo uocljivo.
ali jako lepo slozene slike.
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:54 19.07.2009

Re: Šta više poželeti ?

Ima i drugih tema - mislim da ima.
Hvala na citanju.
dunja73 dunja73 16:00 19.07.2009

--

Predivno Ivana .Uspela sam
zamisliti kroz opis ..
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:28 19.07.2009

Re: --

Hvala, dunja. Ja sam od jutros pustila disc 1, pa cu zatim i disc 2. Ni Tijana ni moja klinka nisu ovde trenutno, i radnjice vise nema, ali posluzice i moja dnevna soba
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:56 19.07.2009

необично уме да буде обично

Neobicna je ta potreba usamljenih muskaraca da posmatraju zenu kako sedi, radi svakodnevne poslove, prica, pije caj, i pronadju u njenim pokretima i glasu i erotiku i mir istovremeno.

Да, ово је интересантна појава. Баш си лепо срочила. Само мислим да није необична, већ баш честа.
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:21 19.07.2009

Re: необично уме да буде обично

Mozda je to jedna od onih stvari koje muskarci dobro poznaju i postanu je svesni rano a zene nauce polako. Ili ne, zavisno od susreta i iskustava.
Lepa pojava, ako i nije neobicna i retka.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 18:20 19.07.2009

Za Ivanu





Pa, sta se desilo sa radnjom? Zasto je svaki ovakav pokusaj osudjen na propast? Da sam bila u Torontu, da sam videla takvu radnju, ne da bih postala stalni fiction, nego bi jos morala i da radim u toj radnji: i izlog bih prala, i prodavala i kacila slike (provukla bih i neku svoju)
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:37 19.07.2009

Re: Za Ivanu

Uh, Jelena, dobro je da se Marvin Gaye prodavao samo na plocama, jer da je ovo moglo da se sipa i u bocice, opste pijanstvo bi bilo redovno stanje

Bilo je lepog, ali bilo je i onog ne tako lepog. Ne znam za druge pokusaje, ali moj je bio osujecen uobicajenim stvarima - lose planiranje i nedovoljno finansija. Marketing.. Nije to tolika misterija, ali nije nista lakse kad se sve jasno vidi.
Bilo je i drugih slika, naslo bi se mesta i za Vase
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 18:43 19.07.2009

Re: Za Ivanu

A da li ste ikada probali da jedan takav biznis otvorite u Americi? Ovde u mom gradu ima takvih radnji. Ima jedna i u Beogradu u kojoj se prodaju neobicni sapuni i te "takve bocice;" za mene white masque (moshus).
Ivana Knežević Ivana Knežević 18:50 19.07.2009

Re: Za Ivanu

Pokusaji takve vrste kostaju puno, i to ne samo finansijski. To i najmanje. Mislim da ce dosta vremena proteci do sledeceg puta kad me uhvati zelja da otvaram radnju. Mozda kad ovladam cokoladom
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 19:10 19.07.2009

Re: Za Ivanu

Ivana Knežević
Pokusaji takve vrste kostaju puno, i to ne samo finansijski. To i najmanje. Mislim da ce dosta vremena proteci do sledeceg puta kad me uhvati zelja da otvaram radnju. Mozda kad ovladam cokoladom


Ivana Knežević Ivana Knežević 19:24 19.07.2009

Re: Za Ivanu

Primereno, cini mi se. Hvala :))
Черевићан Черевићан 19:21 19.07.2009

гђо Кнежевић

незнам, ја иако пратим Ваш литерарни рад већ годинама сваким новимВам постом бивам , грубо речено, затечен и вазда Вас наново откривам . . . уживајући притом баш.

овога пута посебно. хвалаВам зато..
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:33 19.07.2009

Re: гђо Кнежевић

Dragi Cher, ne mogu recenicu da sastavim. Bas ste me danas malo snasli, dragi citaoci.
Magicna rec je otkrivanje, zar ne? Blago svima nama koji mozemo, i nalazimo jedni u dragima nesto vredno otkrivanja.
apach92 apach92 21:00 19.07.2009

HVALA

na ovom blogu. Predivno stivo!

Ivana Knežević Ivana Knežević 21:30 19.07.2009

Re: HVALA

Hvala, apach
zeks92 zeks92 21:51 19.07.2009

hipi ...

Od samog njenog zaceca, radnjica nije bila samo moj projekat. Niti sam ja mogla da platim sve te ljude da urade sve sto je trebalo uraditi, niti bih se usudila da trazim usluge oko onoga sto su sami ponudili, i ucinili - ne verujem da cu ikada zahvaliti kako treba i jednom od njih, ali Rick, John, Brian, Renée, i jos neki kojima sada i ne pamtim imena a dosli su sa njima, su kacili slike (Brianove fotografije), kupovali pa namestali platna, africki cup i stolice, stampali plakat, pozivnice, i sve doveli u red pred otvaranje radeci do kasno u noc, i... - mislim da su oni prosto znali da je sve bila jedna ludost, i hteli su da budu jedan mali, neobavezujuci deo nje. I tako ostaje za sva vremena da sam im beskrajno duzna, a njima je pricinilo zadovoljstvo.




Ta radnja je bila kao neki NVO kibuc!
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:06 19.07.2009

Re: hipi ...

zeks92
Ta radnja je bila kao neki NVO kibuc!



Toga se ne bih nikad setila. Mislim da je ponekad pravo cudo sta ljudi mogu da urade ako ih neko samo pozove.
Ali ne treba preterivati. Slican projekat svakih pola veka, mozda?
zeks92 zeks92 22:12 19.07.2009

Re: hipi ...

Ivana Knežević

Toga se ne bih nikad setila. Mislim da je ponekad pravo cudo sta ljudi mogu da urade ako ih neko samo pozove.Ali ne treba preterivati. Slican projekat svakih pola veka, mozda?




Svaki dan! Nek' se ljudi lepo slazu! ... PEACE ...
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:49 19.07.2009

Re: hipi ...

Moze i svaki dan ako se potrude
PEACE
outcast outcast 05:40 20.07.2009

Moram da kazem...

Da sam ja licno bila u toj radnjici nekoliko puta i da je sve tacno tako bilo kako je Ivana opisala. Ono sto je zanimljivo je da sam se pre neki dan ( i pre nego sto sam ovo procitala) setala po Yonge Street, i prosla pored "radnjice" ( koja to vise nije..). I rekoh mom setackom partneru: Pogledaj, ovo je kao neki ukleti prostor, vec druga radnja od kada je ONA radnjica zatvorena nije opstala ovde. Stakla izloga su oblepljena belim papirom... Odmah pored je Timothy's. Setih se, onako na brzinu, jednom smo pile kafu iz Timothy's-a. Malo dalje, ali blizu je St. Louis Grill: i tu smo jednom sedele, malo posle posto je radnjica zatvorena. Meni je onako bilo pomalo tuzno. Pamtim kremicu za podocnjake u indigo plavoj staklenoj posudici ( kutijici, jel se tako kaze?). Secam se i tog zuto narandzastog zida sa neravninama. Posle Ivane niko ne moze da opstane u tom prostoru. Neka mesta jednostavno zauvek ostanu nasa...
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:07 20.07.2009

Re: Moram da kazem...

Ovo je stvarno simpaticno!
Hvala puno na potvrdi autenticnosti, i jos vise na uspomenama.
I moj klinka misli da je u pitanju ista stvar - niko tamo vise ne moze da opstane nakon nas.
Ima tu i drugih razloga, ali zasto kvariti tako jednu lepu misao?
Bas ste me obradovali ovim, outcast

Lep pozdrav,
jasnaz jasnaz 10:26 20.07.2009

Weight of smoke

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:09 20.07.2009

Re: Weight of smoke

Kako lep izbor, jasna - hvala!
Pogledacu video od kuce veceras, ali lepo je setiti se svih tih nespojivih karaktera koje ocito spaja neka crta. Ovde, tamo, svuda...
Blade Runner Blade Runner 18:37 20.07.2009

...

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:39 21.07.2009

Re: ...

Ovo je izmamilo sirok osmeh, Blade Runner. Jedna od najlepsih stvari u velikim gradovima su male radnje svojevrsnih karaktera. Sto vise ih ima, to je grad zanimljiviji.
muaddib92 muaddib92 22:25 20.07.2009

Keep on trying..

Cinjenica je da je to bio jedan poveci promasaj, ali sjajna je osobina uspomena da sacuvaju lepe slike kao razglednice, i ovu vredi posetiti.



i secam se jasno, shvatila sam tada - zbog ovoga je sve vredelo.


.. а вреди и наставити са покушајима
Прелеп и дирљив текст, Ивана
myredneckself myredneckself 00:54 21.07.2009

Re: Keep on trying..

Ivana, pročitala sam tvoj post sa oduševljenjem, ali, iako verovatno jedan od najvećih fanova tvojih postova ovde na blogu, teško mi je da ostavim komentar.
To nikako ne znači da na post nemam šta da kažem, nego su moji utisci o njemu vrlo jaki da kod mene zahtevaju malo tišine.
Razlog za moju "onemelost" je tvoj način opisivanja onoga što nije lako opisati rečima.
Mene je sve što si napisala ( pesme su lepe!) dotaklo, da mi trenutno jednostavno ponestaju prave reči da ta svoja osećanja opisujem
shumska shumska 01:26 21.07.2009

strefilo me

kako vi Ivana dobro pišete...
Porodični život - pesma i po
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:40 21.07.2009

Re: Keep on trying..

muaddib92
а вреди и наставити са покушајима


Vazi

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:46 21.07.2009

Re: Keep on trying..

myredneckself
...teško mi je da ostavim komentar. To nikako ne znači da na post nemam šta da kažem...


Ovo je bilo vrlo lepo slozeno, myredneck, i hvala sto si pribelezila i to 'nemusto' stanje.
Ovim cveticima sam potpuno ocarana (znam da je pomalo smesno, ali je stvarno tako
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:51 21.07.2009

Re: strefilo me

Hvala na cveticu, i lepim recima, shumska
danube danube 10:18 21.07.2009

Kako je lepo



citati tvoje tekstove.Uzivam i mastam.Hvala
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:16 21.07.2009

Re: Kako je lepo

Naklon. I hvala
ivana23 ivana23 15:49 25.07.2009

***

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana