Ovo bas nema smisla: toliko balkanskih (i blogovskih) dobro placenih boraca za ljudska prava, pa ipak moram i ja da se bavim ovom temom!? Mada, kada bolje razmislim, mozda sam ipak prestrog odnosno previse ocekujem od njih? Pa i ja kad platim molera, ne moze on da radi sta hoce/misli - nego ono sto ja od njega zahtevam...
Ovih dana samo imali (vise nego) dosta diskusija o jednoj od dugorocnih spornih tema na nasem podrucju - o tome da li je u pitanju jedan ili cetiri (zasada) jezika. Zato se ovde vise ne bih bavio tim i slicnim lingvistickim pitanjima. Nego, kako se delimicno i iz naslova moze naslutiti, o tome da li i koliko su ljudska prava pojedinih etnickih grupa u danasnjoj Crnoj Gori ugrozena. Pocev od prava na javno izrazavanje etnicke pripadnosti pa do mogucnosti na negovanje svoje nacionalne kulture i tradicije, skolovanje na maternjem jeziku(i pismu), njegovo koriscenje i slicna. Da odmah naglasim da se ovde radi o neotudjivom pravu svakog pojedinca koje nikako ne moze biti preuzeto od (preneto na) bilo koga drugog ukljucujuci tu i demokratski izabrane predstavnike. Drugim recima, kojoj etnickoj grupi pripadam i kojim jezikom govorim je nesto sto mogu da odlucim i saopstim iskljucivo ja ... i niko drugi u moje ime. U savremenim demokratskim drustvima glavni (i prakticno jedini) nacin da se sazna etnicka struktura stanovnistva i jezici kojima se to stanovnistvo sluzi je slobodni i po svim normama savremene demokratije organizovan i sproveden popis stanovnistva.
Evo kako izgledaju rezultati zadnjeg takvog popisa u Crnoj Gori iz 2003. godine, i to za dve najvece etnicke grupacije, koje zajedno cine tri cetvrtine stanovnistva:
Nacionalna struktura: Crnogoraca - 43,16%, Srba - 31,99%
Lingvistička struktura (stanovništvo po maternjem jeziku): srpski - 63,49%, crnogorski 21,96%
E sad dolazimo i do zadatka demokratski izabranih predstavnika vlasti. Orijentisacu se se pre svega na dva: omogucavanje najvecem mogucem delu stanovnistva skolovanje na svom maternjem jeziku i odlucivanje koji jezik/ci ce biti sluzbeni.
Po prvom pitanju valjda ne bi trebalo da ima bilo kakve dileme u jednoj demokratskoj drzavi - ona je duzna da omoguci skolovanje na maternjem jeziku kao i njegovu upotrebu u svim relevantnim situacijama. Jedini izuzetak tu mogu da budu slucajevi u kojima broj ucenika ne omogucava iole ekonomicno formiranje odeljenja... I kao sto rekoh ovo ne bi smelo uopste da dolazi u pitanje a evenutalno neispunjavanje ovakvog zahteva bi moralo da dodje pod udar nekog medjunarodnog/evropskog suda nadleznog za sprovodjenje ljudskih prava...
Kad se radi o sluzbenom jeziku tu vec postoji vise resenja. Ako se razmislja o jednom sluzbenom jeziku onda je jedini moguci demokratski odgovor da to bude onaj kojim govori znacanjna vecina stanovnistva - srpski. Crnogorski to vec ne bi mogao da bude ni u kom slucaju posto je 20-ak posto isuvise mala brojka - bar ne u jednoj drzavi koja za sebe tvrdi da je demokratska. Sto se mene tice cini mi se ja najbolje resenje da Crna Gora ima dva sluzbena jezika - srpski i crnogorski. Ako moze jedna Svajcarska da ih ima vise (da ne pominjem druge zemlje), zasto ne bi mogla i Crna Gora? Cini mi se da ovo cak nije potrebno suvise ni obrazlagati posto su prednosti takvog resenja vise nego ocigledne. Kako mi ni jedan nedostatak ovakvog resenja ne pada na pamet, navescu samo nekoliko glavnih prednosti:
To odgovara strukturi stanovnistva odnosno raspolozenju koje postoji u najsirim slojevima drustva. Odnos onih koji zastupaju jednu ili drugu stranu se moze menjati u buducnosti ali mi izgleda da ce uvek postojati znacajan broj vrlo iskljucivih zastupnika i jedne i druge strane. A u takvim situacijama najbolje resenje je sve uciniti da se zadovolje obe. To je ujedno i najbolje nacin da se u zemlji prevazidju podele i iskljucivosti tako tipicne za nase sredine. I da crna Gora nadje mir sama sa sobom i svojom istorijom, kulturom i tradicijom ... sa cirilicom i sa latinicom ... I okrene se buducnosti...
A da li je Milo Djukanovic i njegov rezim sposoban za neko ovakvo kompromisno resenje? Sudeci po svemu dosadasnjem tesko je biti optimista. Izgleda mi da su oni isuvise zaokupljeni predstavama o stvaranju nacionalne drzave po receptima iz 18. veka ... znaci na sve moguce nacine, osim demokratskog. I pri tom zaboravljaju da u 21. veku ne postoji nacin da vlasti ili bilo ko drugi nametne/odredi coveku kojoj etnickoj grupaciji pripada i kojim jezikom gorvori odnosno koji smatra svojim maternjim. Bar ne u u jednoj demokratskoj drzavi. Izgleda da misle da se nacija, jezik i istorija mogu stovoriti politickom odlukom u "gazdinom" kabinetu ... I sprovesti u delo ignorisanjem gore prezentiranog realnog stanja medju gradjnima sopstvene drzave. Odnosno potiskivanjem jedne etnicke grupe i njenim "prevaspitavanjem" preko rezimskih medija i menjanjem/falsifikovnjem, ili bar precutkivanjem, istorije. Ako je tako onda ce resenje ovog problema morati da ceka neku buducu, bolju i demokratskiju vlast. Mada to ne znaci da bi oni koji se ne slazu sa trenutnim stanjem trebalo da cekaju i sede skrstenih ruku - naprotiv. Jedno od sredstva koja u danasnje vreme mogu biti najdelotvornije i najefikasnija su medjunarodne i, pre svega, evropske institucije koje se bave zastitom ljudskih prava ...
Mada ne bih potpuno iskljucio ni to da Milo ipak uhvati "zadnji voz" - i da jos jednom dokaze svoje politicke sposbnosti ... pre svega onu za prezivljavanje. I da je zbilja u stanju da se otrgne od svoje proslosti clana CK SKJ i najblizeg Milosevicevog saborca. Mozda mu ipak bavljenje lingvistikom nije potpuno iz secanja izbrisalo reci jednog od najvecih i najmudrijih ljudi iz srpske istorije: ... ko bi gori, sad je doli ...
Evo naknadno cu dodati jos jedno objasnjenje koje sam napisao i dole negde u jednom postu - za one koji ne budu citali sve komentare. Cisto da se izbegne bilo kakav nesporazum u vezi mojih motiva da napisem ovaj tekst:
Pa jasno je valjda da ako neko (bilo ko i nezavisno da li je "spolja" ili "iznutra" ) kritikuje Milosevica, ne kritikuje Srbiju ili njene gradjane? I ja ovde kritikujem odredjenu politiku u Crnoj Gori ... ali istovremeno i podrzavam neku drugu (Milove protivnike) i pre svega podrzavam istinu i razum. Pa time racunam i da pomazem njenim gradjanima.
Crna Gora i Srbija su sad dve odvojene drzave i jasno je da ce tako i ostati, bar u doglednoj buducnosti - a najverovatnija i najlogicnija varijanta ponovnog spajanja i brisanja granica je ona evropska (tj. ulazak u EU). To sto su u pitanju dve drzave za mene ne znaci da pravim razliku izmedju ljudi ... i stalo mi je da te dve drzave u buducnosti imaju sto bliskije odnose
A nemam nista protiv ni ako neki pojedinac iz Crne Gore kaze da je on iskljucivo Crnogorac i da nema nikakve veze sa Srbima. To je njegovo (osnovno ljudsko) pravo. Smeta mi samo ako vidim da to neko drugi u njegovo ime prica i/ili da vrsi pritisak (direktni ili indirektni) ili pak manipulise istorijom, jezikom i kulturom da bi ovog pojednica u to ubedio ...