Neka ispitivanja javnog mnjenja vezana za oblast kulture, tačnije književnosti pokazala su da naš narod ne voli da čita.
Samim tim što ne čitaju, ljudima su nepoznata imena izdavačkih kuća.
Da bih se lično uverila u to, danas sam rasterećena nekih obaveza, krenula u avanturu.
Od Kliničkog Centra uputila sam se ka Resavskoj br.33 gde se nalaze prostorije izdavačke kuće " Laguna ".
Želela sam da konačno dobijem pravu člansku kartu, i da kupim " Kolibu ".
Dakle, priča ide ovako:
Tek što sam izašla iz kruga Kliničkog Centra, ugledala sam policajca.
- Izvinite, gde je br.33, idem u " Lagunu ?
- Ovo je broj 68, a šta je Laguna, turistička agencija?
- Hvala, doviđenja!
Šetam laganim koracima. Nedaleko od broja 52, sretnem devojku, ultramodernu, koja mi ide u susret:
- Izvini, gde je broj 33, treba mi " Laguna " ?
- " Laguna "?.....nisam odavde, nemam pojma!
Postajem zabrinuta kada sličan odgovor daje fini gospodin, stariji.
Dođoh do ugla Resavske i Kralja Milana.
Mesto - " Beograđanka ".
Neki ciga, iliti Rom po novom, prodaje kuvani i pečeni kukuruz.
Pitam ga gde je Resavska br.33.
Šokirano me gleda, ponavlja da ne zna i nudi mi kukuruz, i još ljubazno upućuje na " komšinicu " - prodavačicu sladoleda.
Ne zna ni ona.
Prelazim ulicu, preskačem tramvajske šine. Posmatram kako se radi Resavska ulica.
Jedan radi, petoro okolo stoji i gleda. Veselo ćaskaju.
Na korak od Resavske 33 i " Lagune " spazim gospođu, tip-top doteranu, srednjih godina.
Isto pitanje, isti odgovor.
Poželela sam da se smejem na sav glas, ali sam se trgla znajući kako narod gleda na ljude koji se smeju sami sa sobom, nasred ulice.
Ulazim u " Lagunu ". Uranjam u carstvo knjiga.
Dobijam člansku kartu, biram knjige. Naravno - " Koliba " je moj cilj.
Razmenim par rečenica sa devojkama koje tamo rade, kupim knjigu i izađem.
Đavo mi ne da mira, pa na stanici gradskog prevoza pitam koja trola ide ka Crvenom Krstu i Kalenić pijaci.
Od čitave " armije ljudi " samo jedan mladić i jedna devojka znaju odgovor.
Dolazim kući.
Smešno mi je i tužno u isto vreme.
Mama sva happy grabi knjigu, a ja u trenutku pomislim - nije loša priča za večerašnji blog. :)