Ja i Engleska III – Ljudi, ja sam prso !!!

dirtyharry RSS / 22.07.2009. u 21:50

Počinjemo polako da se uhodavamo. Svaki drugi dan otprilike beremo jagode a ostatak vremena radimo sve i svašta. Za berbu jagoda je potrebna posebna oprema. Sve nas je malo na početku zbunila komanda Marjoša :"Go there and pick up your sledge!" Pomislio sam kakav bre sledge pa neću ja da se sankam po jagodama. Ispostavilo se da je Marjoševo iskustvo na farmi pobedilo. Svaki gologuzan mora da uzme plastične sanke napravljene od jake plastike. Sanke izgledaju kao igračka za decu od nekoliko godina, kao mali sportski automobil bez točkova. Taj "automobilčić" od dodatne opreme ima zašrafljene dve daske na koje se slažu gajbe u koje se beru jagode. Naravno ne bereš jagode direktno u gajbe nego u plastične posude, pa njih stavljaš u gajbe.
Između redova jagoda ima dobar sloj slame. Nije mi baš jasno zašto, ali pretpostavljam da je zbog blata koje može da bude poprilično. Ako zapadneš sa svojim "sportskim automobilom" u takav red onda si se sjebo. Marjoš na to samo kaže :"Life is brutal". Mislim se ja Bogi čekaj samo da se do'vatim rodne grude videćeš i ti da je life brutal.
Sve prethodne ekipe koje su u Engleskoj pre od nas imaju pozitivna iskustva jer su im zapale male farme. Tamo se takoreći i zbližiš sa ljudima za koje radiš, nema mnogo radnika. Ti ljudi imaju normalan smeštaj a ne kamp kućice. Prednosti ima mnogo. E samo smo mi bili takce sreće da upadnemo na farmu od preko 500 ljudi. Kao i u svim velikim firmama, niko te ne zarezuje 2%. Ti jesi tu da radiš ali i ako te pojede mrak nikog nije briga, jer je razlog prost. Ti si potrošna roba. Nije Solunski front pa da budeš topovsko meso, ali je daleko od normalnog. Ono što iritira je to što te podcenjuju i omalovažavaju ljudi koji nisu iz Engleske. Engleza nemaš nigde da vidiš, sve neka gologuzija gora od nas. Da mi je neko pričao da ću 50km od Londona da usavršavam svoje znanje ruskog jezika, ne da bih mu reko' ala lažeš, nego da je lud. Međutim moje znanje ruskog jezika se popravljalo sve više iz dana u dan. Ne samo da sam se podsećao odavno zaboravljenog gradiva, nego sam još učio i nove reči.
Radi se od 6:30 pa do podne a onda ide ručak. Panta ne mora da se brine sad više za hranu jer mu digestivni trakt radi kako treba. Sad i on može normalno da krka piletinu. Imamo pauzu od sat vremena, to je često malo jer dok dođemo do našeg karavana prođe po 15 minuta. Ja sam već uveliko načeo džak sa pilećim batacima. Prže se na plinu a vremena nema da ih ja sad tu garniram po specijalnim receptima. Za sada je recept samo jedan smrznute batake kokneš u vreo tiganj sa zejtinom, pršti na sve strane, ali ili ćeš da jedeš ili nećeš. Posle prvog džaka su ostali Srbi počeli da kritikuju moju kuhinju. Kažu da ne ispržim batake kako treba nego da ostanu malo krvavi. Razlog i za to je prost, ako smanjim vatru na plinu neće stići da se isprže na vreme i kasnimo na posao, znači mora na jaku vatru a jaka vatra brzo isprži spolja ali ne i u unutra. Za sada se uspešno branim činjenicom da vuk jede živo meso i da mu ništa ne fali. Ko hoće da jede može ko neće neka pase napolju, nema demokratije, tiganj je moj,
U branju jagoda Pavlović i ja prednjačimo. Malo iza nas je Panta a dosta iza svih je Cenić. Ne znamo šta je u pitanju ali mu mnogo sporo ide. Kao da mu je neko za one tregere na pantalonama zakačio i kamp kućicu da vuče, nikako da se mrdne. Počinju da padaju prve opomene na njegov račun. On se trudi ali mu prosto ne ide ovo branje. Jeste da je malo niži nego ja ali opet ne može da se kaže da mu visina toliko smeta, ja berem dobro. Čovek nije naviko da radi ovakvu vrstu posla i to je to. Izgleda da su ga opet kontrolori uzeli na zub i opet počinju da ga ionako sporog vraćaju da proverava svoj red. Mene snajka zaobilazi jer sam i svađanje na ruskom usavršio, jer mi to prvo treba, čak sam naučio i da psujem i još štošta. Cenić pizdi ali nema gde moraš da radiš onako kako ti se kaže.
Narednih dana dolaze nove pridošlice. Mi gledamo "guštere" sad već kao "džombe" iako smo tu svega nešto više od nedelje dana. Izgleda da ni oni ne znaju 'de su došli kao ni mi ali to im je sada. Naš karavan je duže vremena bio izbgavan od svih ali na kraju neki nesrećnici nisu imali 'de. Samo je kod nas bilo dva slobodna mesta. Ja sam Pavlovića i Cenića terao da pređu u veću sobu još kad smo stigli, ali oni pametniji su uzeli manju iz sam Bog zna kog razloga. Mogli su da imaju skoro duplo veću sobu ali bi morali da spavaju u jednom veliko krevetu (kao Panta i ja). Pa izgleda da se Pavloviću Cenić nije svideo kao "mlada" pa je stoga odlučio da ide svako na svoju stranu. U toj maloj sobici su kreveti bili razdvojeni. Mada sam zbog toga svako jutro u hodniku morao da preskačem Cenićeve noge koje strče iz sobe jer mu je krevet kratak pa ne može da se spakuje u isti. Pola Cenića je u sobi a pola u hodniku. Još kad ga ovidim onakvog ujutro kako ne može da se razboravi da ustane a glava mu je na ramenu, samo sto je još nije stavio pod mišku. Mislim se ako vam je kad ste pametni.
Kod nas se useljavaju dva Poljaka. Jedan kosijaner i jedan tamnoputi za koga nikad ne bih reko da je Poljak. No nema veze, ima nas raznih. Ko zna šta li oni misle za nas. Već neko vreme se nisam brijao, i sada mi je brada dužine kao i kosa, sve u svemu što bi se kod nas reklo, uras'o sam skroz. Ne propagiram predratne ideologije, jednostavno nemam potrebu i naviku da se često brijam. Izgledam prilično zapošteno i starije nego inače ali baš me briga, nisam ovde došao na modnu pistu. Poljaci se useljavaju kod nas i zauzimaju drugu najveću sobu u karavanu. Sad ne znam šta im je bilo da li su se uplašili iz nekog razloga ili ne u svakom slučaju po default-u su izgledali pogubljeno skroz. Mislim se ja još jedno Bogijevo predstavništvo uspešno radi, oni su izgleda "prevareni" skroz, ne samo da su došli negde Bogu iza leđa nego su još u sred Engleske upali među "krvoločne" Srbe. Mi smo ionako tada svi bili besni i mogli da ujedamo bez razloga tako su verovatno i oni mislili da im se ništa gore i nije moglo desiti.
Sutra dan su i oni imali slobodan dan pred njihovo vatreno krštenje. Panta je već uspostavio neku korespodenciju a ja samo na nivou pristojnosti, nije mi bilo do druženja sa Poljacima i van posla, tamo ih imam i više nego što mi treba. Sve u svemu ja dolazim na ručak i vidim da su oni zaplenili moj tiganj da prže neka jaja. Mislim se ja nije problem, nece da mi pojedu tiganj, ali kad sam video da jedan pokušava da viljuškom iseče jaja u tiganju i da je krenuo onako da grebe počeo je poklopac sa glave da mi odleće. Mislim se ja koji si ti pileći mozak da sečeš nešto u teflonskom tiganju. Zašto li samo nosiš tu glavu na ramenima, osim da ti kiša ne pada direktno u stomak. Panta je to video i nešto reko dotičnom kosijaneru, tada nisam znao šta ali posle toga više ništa nisu pržili u mom tiganju. Kasnije mi je Panta reko da je samo pomuo da je taj tiganj moj. Ne znam na šta sam tada ličio u svakom slučaju mora da je bilo gadno čim me nisu ni pitali da li mogu da ga koriste ponovo.
Stiže i dugo čekani sledeći neradni dan. Pao je dogovor da se ide do obližnjeg sela u internet kafe. Ja kao već iskusni "čitalac" dajem uputstva ostalima šta im sve treba i objašnjavam da moramo da požurimo jer je ovo mala bara za ovoliko gamadi. Svi će sutra hteti da stignu tamo i da zaposednu jedan od 3-4 kompjutera. Ima da se pešači par kilometara. Na jednoj najprometnijoj raskrsnici se nalazi most kojim se prelazi put čija je veličina malo manja nego naš autoput. Obična metalna konstrukcija obložena daskama. Tada sam prvi put video da se stavlja sloj asfalta preko daski. Prelazimo polako put, silazimo s druge strane a Pavlovića nema. Gde li se samo sad zagubio. Vraćam se ja nazad, Panta i Cenić čekaju.
Ja: "Ajde bre Pavloviću de si se izgubio? Nije ti se valjda sad priišlo u WC?"
Pavlović: "Evo me bre."
Ja: "Šta radiš tu dole (kleči na mostu)? "
Pavlović: "Ma evo, 'oću da odvijem ovaj jedan šraf, evo, krenuo je ali neće dalje."
Ja: "Ti si bre poludeo, šta će ti sad šrafovi i osim toga treba neko sutra da propadne tu 'de si ti skinuo šraf. Ti znaš da je Engleska poznada kao zemlja sa najviše kamera. Treba sutra da izađeš u novinama, nešto tipa "Uhapšen vandal iz Srbije", još to ti samo fali."
Pavlović: "Ma trebaju mi jedno 2 baš ovakva šrafa za kofer, ona ručka što se vuče se izvadila, sad mi treba da zaglavim, ne mogu da vučem kofer bez ručke".
Mislim se ja ko je ovde lud. Došli smo u Englesku da bi demolirao viseći most preko autoputa. Sutra dan ako neko propadne tu ima da te spakuju u taj isti kineski kofer što ćeš da opravljaš pa pravac neka udaljena Engleska kolonija u kamenolom.
Ja: "Znaš šta, idemo mi polako, ti znaš 'de treba da dođeš. Kad izdemoliraš taj most ti dođi, samo molim te, vodi računa da ne skineš previše delova, treba tuda i da se vratimo."
Ne znam šta je radio Pavlović za te šrafove ali nam se brzo pridružio, pomislio sam da je možda zaustavio nekog na autoputu da mu traži alat, ipak sa alatom ide brže.
Bibliotekarka ne daje nikakav popust što sam doveo nove članove, mada je internet besplatan tako da nema na šta ni da da popust. Tamo smo se izređali svi pre nego što je počela da pristiže najezda skakavaca iz kampa. Ispisali smo naših milion mailova svima koji nas znaju a i ne znaju i na kraju krenuli kući. Znajući kakav je Cenić očekivao sam da me pita da li sam dobio njegov mail, ali izgleda da je ovog puta zakazao. To ne valja kod šest radnih dana, čim dođe odmah znaš da se sutra radi. Obično nedelju mrzim zbog ponedeljka a ovde mrzim subotu zbog nedelje. Kad svi praznuju mi moramo da radimo, nego za to smo i došli.
Mislim se možda ćemo sada imati više sreće sa redovima, na kraju jednog velikog polja smo upali u blato i stajsko đubre a jagode mora da se beru. Niej to problem na sve se čovek navikne nego je problem što ti za takav sport trebaju i gumene čizme a njih naravno ne nosiš pored sve ostale opreme za preživljavanje. Ne možeš ceo dan na 35 stepeni da bereš jagode u gumenim čizmama. Panta i dalje insistira na tome da ne bere on sporije nego da Pavlovića i mene "seru" redovi, da mi uvek imamo više jagoda u našim redovima nego on. Šta da mu radiš tako je kako je. Za tri meseca koliko ćemo zajedno da budemo kad god budemo brali uvek će da me "seru" redovi, nego nekog i to mora.
Sutra dan još od ranog jutra 'vatamo naše sledge-eve i skačemo u jagode, mora da se zarađuju paundi (£). Ovaj dan nam svima ne ide loše, tačnije skoro svima Cenić je uvek na pola reda kad mi završavamo, a i pored sve te muke Lina ga vraća na svaki korak. Cenić se nešto raspravlja nego to nema nikakvog efekta. Bliži se podne, vreme za ručak, Cenić ne može da dođe jer mora da završi red, posle se selimo na drugo bojno polje. Ne možemo da ga čekamo i da mu pomažemo, moramo da idemo da spremam "krvavu" piletinu, posle nećemo imati vremena da ručamo, on kad stigne ručak će već da bude gotov. Svaki ručaj je standardan, supa iz kesice, salata od krastavaca i paradajza i pržena piletina. dscf0126u.jpg
Na pola ručka dolazi Cenić i uz uzdah zvaničo objavljuje :"Ljudi, ja sam prso!!! Ne mogu više dosta mi je večeras zovem Bogija da vidim šta može da se radi i idem odavde." Znali smo da mu se sve skupilo, nije navikao na taj posao, uslovi za rad su ubi Bože, što je najgore i to malo što može da radi ga zajebavaju kontrolori. Sve u svemu mu je dosta i rešio je odma' da zove technical support tj. Bogija. Što se toga tiče on može da ti pomogne isto koliko i svi mi. Cenić je pregurao nekako to popodne a uveče smo se svi izređali na telefonu pa smo između psovanja i pljuvanja ponešto i pitali naš support.
Bogi:"Znate kako, najbolje je da se vi obratite nadleđnima i da sve što se radi tu kažete njima."
Ja: "Jeste to Bogi, ali mi bre čoveče nikoga i ne viđamo osim ovih uđavih Poljaka i Litvanki, to je sve. Da imam nekom da se želim žalio bi se, osim toga Cenić je ovde sad najviše najebo tako da ne mogu ja da se bunim za njega, ali na kraju krajeva tako će i da bude."
Bogi: "Znate kako, ajde izdržite još neko vreme pa ću ja da vidim šta može da se uradi."
Ja: "Dobro."
Ovaj kratak razgovor sa Bogijem me je podsetio na kultni film Lepa sela lepo gore. Kada su se svi našli u onom čuvenom tunelu 'de živi drekavac. Onda Bata Živojinović zove svoj support Šumadinca na šta on odgovara :"Momci, šta da vam kažem teško je. Moraćete neko vreme sami", a Bata mu odgovara "Šumadinac j..... ti mater kad izađem odavde."
Saborci me pitaju šta je Bogi reko i tu ja samo u pravoj prilici izjavljujem istu rečenicu: "Reko je da je teško i da ćemo morati neko vreme sami, sve u svemu parola je Držite se ili narodski Drš'te se. Ne greje me sunce od svega ovoga, ajde da sačekamo sutrašnji dan pa ćemo da vidimo šta ćemo dalje." Nisam svom supportu odgovorio kao Bata ali sam to pomislio.
Smejemo se svi tu zajedno iako ti je teško, ali nemaš šta drugo da radiš, to je najgore kad si nemoćan a ne možeš ni pošteno nekome da se iznakršiš ljubičica, jer nema glavnih i odgovornih na vidiku. To veče mi je što bi Baldrick u Black Adder (Crna Guja) rekao :"I have a cunning plan." Moj cunning plan je bio idealan, ali o tome više reči u sledećem nastavku "Engleska i Ja IV - Dža ili bu".



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 22:35 22.07.2009

Svaki je početak težak...

al ajd da čujemo taj plan sledeći put.
dirtyharry dirtyharry 23:04 22.07.2009

Re: Svaki je početak težak...

hahaha, naravno nisam hteo da sve obelodanjujem sada zato sto bi ispao previše dugačak blog, ne mogu posle da razdvojim stvari jedne od drugih, mada i sam sebe iznenađujem kako se sećam nekih detalja..
libkonz libkonz 23:19 22.07.2009

Re: Svaki je početak težak...

jedan savet: ako hoćeš da te čitaju, skrati tekstove. Tako bar ja radim. Šta da kažem, 71 VIP izbor
shumska shumska 06:25 23.07.2009

Re: Svaki je početak težak...

meni je tvoja priča baš legla, bez obzira na dužinu!i da je bilo još, uživala bih!
kako ste se uopšte našli u engleskoj medju jagodama, ili sam tu pustolovinu preskočila u nekom od nastavaka? žao mi vašeg Cenića, samo hrabro! pozdrav onom caru što je skidao šrafove sa visećeg mosta za ručku na koferu
čekam nastavak-
shumska shumska 06:39 23.07.2009

pročitah

malopre i o vašem iskrcavanju i o onom mučeniku kog je pasoška kontrola pustila u bermudama i mont jakni i o tebi koji se ne odvajaš od tiganja.
šta bi sa onom snajkom koju je Litvanac odvukao kao u Prehistoriku?
priče su sjajne. jeste li se svi vi vratili odande? tako sam razumela, jer si u prošlom nastavku pisao u prošlom vremenu, a i reče ti negde da si vratio samo taj tiganj iz engleske
shumska shumska 06:52 23.07.2009

Re: pročitah

Ljubiš, Ljubiš snajka se pojavljuje u svakom nastavku! upravo videh i koju je finansijsku dobit Panta ostvario prodajom duvana, pravi hit, paklica klasika dve i po funte, šou.
i muke kenijskog čaja videh a bogami i tvoj privredni uspeh sa kupovinom dzaka pilećih bataka. sjajno, samo da još brže puštaš nastavke, koliko shvatih svake nedelje jedan.
od danas sam tvoj fan i čitalac, verni
shumska shumska 06:57 23.07.2009

ovde sam komentarisala i prošle nastavke

jer te sad tek spazih. čisto da se opravdam i ostalim čitaocima, verujem da će biti još ljudi koji će se vratiti prethodnim nastavcima.
čudno je to. nekad čoveku legne kraća forma, nekad voli nešto dokumentarno, nekada ovakva proza oduševljava, a nekad je čovek u stanju jedino smajlijima da komunicira. ali za svaku priču postoji pravi trenutak, u to sam sigurna.
što kažu na blogu, legle su mi priče tvoje iz engleske uz kafu u šest ujutru, kao budali šamar. (kakvo poredjenje, mila majko)
dirtyharry dirtyharry 08:27 23.07.2009

Re: Svaki je početak težak...

hvala na savetu, mada će i ovako da bude ko španska serija a ako skratim tekstove onda će biti ko španska serija sa reprizom, pokušaću u svakom slučaju....
Mada mi je teško da ponekad zaokružim kakvu takvu celinu u manje teksta.
dirtyharry dirtyharry 08:32 23.07.2009

Re: ovde sam komentarisala i prošle nastavke

shumska

što kažu na blogu, legle su mi priče tvoje iz engleske uz kafu u šest ujutru, kao budali šamar. (kakvo poredjenje, mila majko)


hahaha, stvarno imaš poređenja za primer, nisam znao za ovo
dirtyharry dirtyharry 08:37 23.07.2009

Re: pročitah

šta da kažem prošlo je 5 godina od tada i dalje neke detalje preksčem jer nisu toliko interesantni a ovo što sam napisao su samo prvih par nedelja a tamo sam bio nepuna tri meseca. vratili smo se odande u totalnom rasulu, maltene se svako vraćao sam u različito vreme, ali o tome kasnije
nisam gledao, za tiganj sam napisao da samo njega nisam vratio i da mi je to krivo, makar kao suvenir .
dirtyharry dirtyharry 08:40 23.07.2009

Re: pročitah

shumska
Ljubiš, Ljubiš snajka se pojavljuje u svakom nastavku! upravo videh i koju je finansijsku dobit Panta ostvario prodajom duvana, pravi hit, paklica klasika dve i po funte, šou.
i muke kenijskog čaja videh a bogami i tvoj privredni uspeh sa kupovinom dzaka pilećih bataka. sjajno, samo da još brže puštaš nastavke, koliko shvatih svake nedelje jedan.
od danas sam tvoj fan i čitalac, verni


)))) hvala, hvala.... pokušaću malo da ubrzam ionako ima dosta toga, mada radim 2 posla pa ne stižem mnogo da blogujem, ovo sam čuvao dovoljno dugo i sada je vreme da se obelodani....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana