AMA dokle više?

Vrelo je ovo ljeto i sušno. Dobro vreme za one koji vjeruju u problem globalnog zagrijavanja te ne mogu vjerovati kako uopšte postoje i takvi koji u pomenuti problem baš i ne vjeruju.
Prilično se zagrijala američka politička scena- Predsednik Obama pokušava nekako izgurati glasačima obećanu reformu zdravstvenog sistema. Neće ići lako. Usudio bih se kazati "Mission impossible". Tako je to kad ispred sebe imate najjaču političku organizaciju koja ulaže na desetine miliona dolara u sve moguće pore američkog zakonodavnog sistema.
Čitao sam nedavno u lokalnim novinama "Houston Chronicle" da deset vodećih senatora (kako Republikanaca tako i Demokrata) "za svojim vratom" imaju najjače lobiste najjače gorepomenute političke organizacije iliti "American Medical Asociation".
Zašto najjače lobiste? Zato što je AMA najmoćnija lobistička grupa u kongresu?
Ne baš. Zato što su lobisti najmoćnije političke organizacije ustvari supružnici pomenutim senatorima.
Zamislite da ste senator i da vam supruga radi kao vaš lični lobista za najmoćniju lobističku grupu. Pun pogodak, zar ne?
Od 2000. godine do sad AMA je potrošila 205 miliona dolara "ubjedjujući" američke kongresmene da je interes ove lobističke grupe ustvari identičan interesu glasača koji glasaju za te iste kongresmene. Ovakva količina novca, utrošena na ubjedjivanje, govori il' da su kongresmeni prlično nerazumni pa ne vide bez zelenoopipljivih dokaza šta je interes njihovih glasača, il' da je ipak interes doktora jedna stvar a interes gradjana neka druga- pa se ovakav jaz može premostiti milionima dolara. Medju onima koji vjeruju u ovu drugu varijantu je David Donnelly, inače predsednik neprofitne organizacije "Public Campaign Action Fund", koja se bavi, danas izgleda prlično nemogućom misijom- da narodni tribuni budu odgovorni onima koji za njih glasaju, a ne onima koji im plaćaju basloslovno skupe kampanje.
Da bi ste postali izabrani predstavnik u kongresu, treba vam podosta novčanica. Bez donatora, vaša karijera je neizvjesna. Donatori kao što je AMA su više nego susretljivi da ulažu novac u vašu kampanju.
Vi ste izabrani predstavnik ali i dužnik onima koji su vam pomogli. Onda vam AMA lijepo zavrbuje vašu ljepšu polovinu, koju lijepo i plati, i vaša draga žena ima em motivaciju em dugogodišnje iskustvo kako da vas ubjedi da je sasvim očigledan znak jednakosti izmedju interesa vaših glasača i njenog poslodavca.
I tako vi zavrbovani u privatnosti kuhinje il' spavaće sobe usljed toplotnih vrućina i dalje tvrdite da globalnog zagrijavanja ustvari nema. Tvrdite da je sasvim u redu da se bolnički tretman za iščašen zglob na ruci košta 12000 dolara. Da je sasvim normalno da jedan učitelj koji eto može da uzme povoljno zdravstveno osiguranje jer sreća njegova ima državni posao, pa ga isto košta samo 580 dolara mjesečno. Ništa loše u tome što vam šofer kamiona ispriča kako je mislio da mu srce čudnije lupa pa tek poslije detaljnog pregleda dobio naknadni infarkt kad mu je za dvosatni sveobuhvatni pregled stigla "čestitka " od 3000 dolara. Može i na rate brate!!! Ne dotakne vas priča jednog oca, bivšeg radnika GM kompanije koji ne može objasniti sebi, a kamoli svojoj ćerki, zašto joj ne može obezbediti operaciju od koje joj ovisi budućnost. I priča medicinske sestre na jedno uvo vam udje- na drugo izadje iako vam priča kako je spasavala preživjele iz ruševina i dima u New York-u tog nesretnog 11. septembra. Te kako je prvo izgubila zdravlje pa onda posao i sad nema da plati za astronomske preglede.

I sad džaba što je medju vašim glasačima i učitelj, i medicinska sestra i šofer kamiona- vi se ponašate i glasate kao da je vaše cjelokupno biračko tijelo doktorsko osoblje nekog medicinskog centra. Nekad se znalo da AMA ogromnim dijelom finansira Republikanske kandidate. Od 2006. (kad su Republikanci počeli gubiti kontrolu u kongresu) sredstva su počela ići i kandidatima Demokratske stranke. Je l' onda treba nekog da čudi da današnja Obamina administracija ima problema sa kongresmenima iz vlastite (čitaj- Demokratske stranke)?
AMA, koliko je politički moćna, ne bi me čudilo da iz mrtvih vaskrsnu Majkla Džeksona lično, samo na onoliko koliko je potrebno da se isti pojavi kod Larija Kinga na CNN-u, te da bezuslovno podrži zahtjev AMA da se limitiraju mogućnosti da ljudi, ne dao bog, tuže doktore zbog njihovih grešaka koje eto mogu biti kobne.
Postala je samo fraza nekadašnja uzrečica "svi putevi vode u Rim". Odavno oni Rim zaobilaze. Pitanje je sad ima li snage američko društvo da spreči da mu država ne nastavi putem tog istog Rimskog carstva.
Kad politika postane business- demokratija postane dekoracija a lobista te čeka u spavaćoj sobi.