Bas nekako pred 57 godisnjicu rodjenja, Zorana Djindjica je spomenuo Sinisa Vucinic, samoproklamovani cetnicki vojvoda koji kako sam priznaje obozava Slobodana Milosevica, clan JULa i ko zna kojih jos partija mraka. Prica on tako, ovih dana, kako ce ubiti Zarka Koraca i Milosa Vasica bas kao sto je ubio Zorana. Slucajno ili ne, tek drug vojvoda bas pred pomenutu godisnjicu kao da je hteo da nas podseti od kakvih je ljudi nastradao Djindjic. Sto rece Zoran Zivkovic, ubili su ga pacov, prevara, budala i razna vucinicevska bratstva.
Ne znam na sta bi licila Srbija danas da je Zoran i dalje ziv. Verovatno da ne bismo usli u EU, ali sigurno da zemlja ne bi ovoliko lutala i ne bi bila apsolutno raspolucena kao danas. Njegovim odlaskom izgubilo se ubrzanje kojim je zemlja krenula, samo dve godine koliko je trajao njegov "put" bile su dovoljne da se stvari znacajno promene s mrtve tacke, a sto je najvaznije sistem vrednosti je bio menjan.
Taj sistem vrednosti u kojem se vrednuje ono sto uradite a ne ono sto pricate, u kojem nema pametovanja vec se traze samo rezultati, za Srbiju je bilo previse. Ubila ga je Srbija da bi krenula nazad u restauraciju svih vrednosti u kojima je zivela devedesetih.
Nije zelela da se odrekne Milosevicevih zlocina, nije zelela da prizna krivicu, trazila je i dalje krivca svuda samo da ga ne bi nasla u sebi, uvela je verski fundamentalizan bna mala vrata porukom "vratimo se veri", nije htela da se suoci sa svojim postupcima koji su unistili gradjane ne samo svoje zemlje, vec svih zemalja u okruzenju, svojih dojucerasnjih sunarodnika. Umesto da je drustvu pokazivala pravi put, ona je slusala sta kafana prica i to radila na velikoj politickoj pozornici
Srbija je postala drzava kafanske politike i domacinskog politicara koji zapravo ni ne zna da definise sta to znaci biti domacin. Jer biti domacin ne znaci psovati i prdeti, biti vulgaran u skupstini i televiziji. Biti domacin znaci ugostiti svakog ko u vasoj kuci boravi na najbolji moguci nacin, to znaci biti primer drugima u ponasanju, to znaci ne uvlaciti svoj narod u nove i nove krugove beznadja i pakla.
Kako dani prolaze sve je rizicnije pricati o Zoranu afirmativno. Danas se otvoreno Zoran Djindjic i njegova politika vredja, banalizuje i izvrce, on se smatra izdajnikom i prevarantom, kriminalcem i ubicom. Niko se ne buni da ustane protiv toga. Kad kazete Djindjic, odmah vam kazu Mladic. Kad kazete Evropa, odmah vas hvataju za gusu. Restauracija je vise nego u toku, vracamo se Belorusiji i Kini, kvarimo odnose sa svima u regionu bas kao u vreme Slobodana Milosevica...
Iskreno, ovakva kakva je danas nije ni zasluzila da ima coveka kakav je bio Djindjic. Zasluzila je bas ovo sto i ima sada. Male ljude, bez vizije i ideje kojima je najveci politicki uspeh bela sengenska lista, ili kako posrpski odbrusiti svetskim silama