Nije da sam neki ljubitelj ležanja na plaži ali me uvek raduje kada biram knjige za odmor. Odmor znači da ću moći da čitam koliko hoću. Ove godine sam ambiciozno spakovala "Muzej nevinosti" Orhana Pamuka u kofer sa skoro 600 sitno štampanih strana. Ostale knjige, prevedene na srpski, od istog autora, pročitala sam u dahu, čim se pojave.
Imam prijateljicu u jednoj knjižari koja mi šalje knjige. To je njen način da mi kaže da misli na mene i da mi želi dobar provod. Moja draga prijateljica mi šalje knjige umesto pisama i poruka na netu. Ove godine dobila sam novu knjigu Marije Jovanović-mislim, ona je sve bolja,moram da odem na neku njenu promociju, zatim jednu, čiju autorku ne bih da pominjem - eto, poslala mi je da mi kaže kakvo se djubre prodaje bolje od Pamuka, spakovala mi je Haruka Murakmaija, "Leteću planinu" Kristof Ransmajer-a, proletos sam ponovo čitala trilogiju Gordane Kujić, "Miris kiše na Balkanu"...i ostale dve, imam još ne otvorenu knjigu Olafa Olafsona, proćitala sam vrlo prosečan krimić "Dve devojčice u plavom", a spremila sam još za ovo leto Justejn Gorder-a i Ongaro Albert-a "Špansu verziju".
Ipak- Pamuk me je bacio na kolena. Nema strane u kojoj nisam 100% uživala. Ljubav, strast, opsesija. I što je najvažnije roman priča priču ....
Pamuk pored toga ima specifičan dar da vas uspori, da vas odvede u neki drugi, topli i čulni svet.
Kao što volim muziku koju mogu da otpevam kad sam srećna, tako volim i knjige koje mogu da prepričam i da mislim o njima....
Pomozite mi da napravim spisak za jesen. Šta vas je ganulo, nateralo da mislite ili izmamilo po neki uzdah?