Film| Kultura| Umetnost

ODBACEN

Biljana Srbljanović RSS / 19.10.2007. u 21:45

Divni Misa Radivojevic, snimio je novi film. Misa je jedno zlato. Iskren, talentovan, lep i pametan. Takav mu je i film.

Srpski film nisu samo letece kokosi, nisu samo muljatori u upravnim odborima, srpski film prave i skromni umetnici koji nikada nece biti postavljeni na neku funkciju, koji nikada nece sedeti ni na jednom kanabetu, koji umetnost stvaraju iskreno i iz srca, jer u to veruju, a ne samo i jedino u svet u kojem se peva i puca.
Idite i pogledajte, dok ne bude kasno.
 
 
plakat_thumbnail_index.jpg 

PS: Kopiram ovde odlicnu analizu filma Odbacen, autora Ivana Velisavljevica.

Ivan Velisavljević:

ODBAČEN, scenario i režija: Miša Radivojević

„Hvala ti što si me sve ove godine čuvao od falsifikata“, kaže Zakiju, svom dileru skupih cigareta, kvalitetnog pića i filmova, glavni junak poslednjeg ostvarenja Miloša Miše Radivojevića. Zaki, međutim, priznaje da je i sam bio „falsifikat“, da je „glumio Mandova“, i scena dobija svoje katarzično razrešenje u kompoziciji koju Zaki svom prijatelju odsvira na harmonici. U underplayu dvojice vrhunskih glumaca može se pročitati dvostruko pomirenje. Najpre, to je pomirenje dugogodišnjih „prijatelja po usamljenosti“ u vremenu koje ih je odbacilo jer nisu želeli da ga prihvate, a zatim i njihovo pomirenje sa tom odbačenošću. Dva čoveka koja su sav smisao pronalazili u estetskom fenomenu života, u hedonizmu i nepristajanju na laž, podvalu i bofl sveta koji je postao jeftin – priznaju jedan drugom da su izgubili.

(Osim toga, scena pokazuje kako se, kod ozbiljnih filmskih reditelja, usmeravaju glumci, koristi rediteljski ritam i dramski naboj, i naposletku – kako se na pravi način koristi harmonika.)

U tom odnosu dva dugogodišnja poznanika, koji su briljantno odigrali Svetozar Cvetković i Nenad Ćirić, leži ključ poetičkog pomeranja koje se desilo u Radivojevićevom autorskom svetu u periodu od devedesetih do danas. Protagonisti njegovih poznih radova (Ni na nebu ni na zemlji, Buđenje iz mrtvih, Odbačen) doživljavaju veliki poraz, rušenje izolovanog sveta koji su gradili u otporu prema falsifikatima i konvencijama „većine“, a njihov poraz je neizbežan zbog toga što postaju svesni da pokušaj stvaranja eskapističkog raja u kom se od Đubrišta i Raspadanja brani hedonizmom i aristokratijom duha - nije uspeo, već je samo povređivao druge i odlagao suočavanje sa Deponijom od koje su se sklanjali.

U tom smislu treba čitati i promenu glavnog glumca. Cinizam i žestina mladog Aleksandra Berčeka, koji je, uvek sa odmakom i ironijom, oživljavao likove nošene inhibiranom pobunom prema vladajućem poretku i konvencijama (malo)građanske sredine (Kvar, Dečko koji obećava), sada je zamenjena dendijevskom rezigniranošću i aristokratskom pojavom Svetozara Cvetkovića. Bitničke brade i duge kose, obučen kao nekakav moderni outlaw, kontrolisanog izraza, daleko smirenijeg od često prenaglašene glume u Buđenju iz mrtvih, Cvetković je najzad u savremeni srpski film doneo Lik, u ozbiljnom i znakovitom sukobu koji mora razrešiti svojom Odlukom, a ta odluka je zapravo, kako je i sam Radivojević rekao, „odustajanje od života“.

Može se reći da su razočarani intelektualci Radivojevićevih poslednjih filmova zapravo isti oni tipovi s početka, samo stariji, i u drugim okolnostima. Kada su, u rušilačkom oslobađanju sebe, rekli ljudima u svojoj okolini ono što su oduvek želeli da im kažu, i kada su u tom poduhvatu postali emocionalno prazni (čuveni završni kadar Kvara, gde Aleksandar Berček saginje glavu ispred zadnjeg stakla beogradskog tramvaja), ti likovi su otišli u ilegalu i pokušali da izgrade privatni bunker sa vlastitim vrednostima. Međutim, njihovo povlačenje takođe se pokazalo kao destruktivno po njih i po druge (oni su usamljeni, razvedeni, u zavadi sa očevima, opterećeni grižom savesti zbog svog kukavičluka), a njihov sistem vrednosti postao je upadljivo izvan vremena u kom žive i čijoj promeni više ne mogu da se prilagode.

I mada preko neprilagođenosti svojih junaka daje komentar „tranzicije“ srpskog društva, Radivojević ipak mnogo više duguje Pekinpou i njegovim likovima čije vreme je prošlo (naročito onima iz Ride the High Country i, naravno, Divlje horde), nego aktuelnom kinematografskom trendu. Dilema Radivojevićevog junaka u Odbačenom daleko je od prozaičnih muka likova iz recentnih domaćih filmova sa temom tranzicije, ona se tiče dubljih i težih pitanja promašenih života, laži i nesporazuma među ljudima, izgubljene slobode i pogrešnih odluka koje se mogu ispraviti tek smrću (ili nakon smrti)... Sasvim pekinpoovski.

I po mnogo čemu drugom Radivojević je iznad kinematografije kojoj pripada, pokazujući svoje majstorstvo u radu sa glumcima i direktorom fotografije i upotrebivši sve ono čemu drugi reditelji nisu dorasli, ili čega ne mogu/neće da se sete: ozbiljnih ženskih likova, ili dostojanstva glumca, ili fotogeničnosti primorja... Najzad su u filmu na pravi način iskorišćeni zrela lepota i glumačko umeće Aleksandre Janković - ona glumi ženu drugog sistema (i u tome je perfektna), zavodljivu, ali odlučnu i autoritativnu direktoricu i one night ljubavnicu glavnog junaka. Igra zavođenja između nje i Cvetkovića podseća nas na onu zaboravljenu kinestetičnu odliku smislene erotike po kojoj su evropski art filmovi oduvek bili poznati. Kao kontrast scenama sa Jankovićevom, treba pomenuti da je Radivojević prikazao i holivudsku harizmu Mikija Krstovića (u ulozi negativca) - nažalost samo nagovestivši kvalitet ovog glumca koji još čeka da bude u ulozi većoj od života. Sugestivnost i dikcija Nenada Ćirića, ili potpuno izmenjena i ubedljiva Bojana Maljević u ulozi različitoj od svega što je do sada igrala, samo potvrđuju našu tezu.

Odbačen se odlikuje izvanrednom fotografijom Radoslava Vladića, koja prati luk junakove odluke i putanju njegovog „odustajanja“, krećući se od svetlo-plave boje i staklenih površina na početku, preko mračnih ambijenata snoviđenja, simboličnih kaveza i hodnika, sve do toplih tonova Perasta i primorja, koji skoro, a isto se može reći i za Beograd, nisu izgledali tako dobro kao kod Radivojevića i Vladića.

Zbog svega pomenutog, kao i dobro vođene priče (ponegde možda opterećene nedovoljno iskorišćenim, ili čak suvišnim elementima fantastike), Odbačen Miše Radivojevića je pošten i značajan niskobudžetni art-house u opusu velikog reditelja, pravo uživanje za gledaoca koji na filmu ceni intelektualnost, autentičnu viziju, autorsku oštrinu i provokativnost.



Komentari (159)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Mića Marković Mića Marković 01:14 21.10.2007

Re: Zgodni za izbegavanje

99% naših filmova moram da pojačavam ko debil da bi razaznao šta se priča

Tačno.
Pri čemu se to dogadja i kada se emituje na programu televizije, a ne samo u
bioskopskim salama.
plishani plishani 01:36 21.10.2007

Re: Zgodni za izbegavanje

Dobro, aj' sad da vidimo jedan konkretan primer, jedan film kojimse ne razume jer je muzika prejaka.
plishani plishani 01:44 21.10.2007

Re: Zgodni za izbegavanje

Sava Centar inače ima katastrofalnu opremu, neku kopiju Dolby procesora, koju je valjda pravila ISKRA iz Kranja. Bio sam lično prisutan kada su, par sati pre premijere filma RANE, tehničari pokušavali da "ožive" projektore. Ton je išao kroz neko djubre od procesora koji se inače koristi u kućnim sistemima, a majstori su ga onda naštelovali na uvce. Surround nikako nije proradio, ali su svi bili srećni što bar tri prednja zvučnika rade, pa se, eto. film "čuje".
A ko sve i kako presnimava filmove za emitovanje na televizijama, to bolje i da ne spominjemo.
Unfuckable Unfuckable 01:46 21.10.2007

Re: Zgodni za izbegavanje

...ne vidim uopšte mogućnost da ti odgovorim na ovako glupo pitanje -
....pošto nemam audio mape naše kinematografije [i]trenutno pri svesti ..[/i].malo sam out of lobanja (?)...oprostićeš mi, probably nikada ...?
...ali jedan malo veći autoritet & sloohista ti je gore malo pojasnio topic ...ja sam samo posmatrač - amater, debil iz fotelje - kao što spomenuh...
(bez bilježnice za bilježenje momenata lošeg audio zapisa ...samo sa općim fuckin utiskom)
Nezadovoljan ?
plishani plishani 01:56 21.10.2007

Re: Zgodni za izbegavanje

Ako ne mozes da odgovoris na to pitanje, onda nemoj da pricas o stvarima koje ne znas. Inace, Mića je sjajan muzicar, ali ne poznaje dovoljno tehnologiju zvuka na filmu.
Pitanje nisam postavio da bi se ti nervirao, nego da malo konkretizujemo diskusiju.
Unfuckable Unfuckable 02:26 21.10.2007

Re: Zgodni za izbegavanje

nemoj da pricas o stvarima koje ne znas.


.
pazi ...znam stvari...
jer znam da imam problem sa zvookom u domaćim filmovima
nisam lud
na istom uredjaju - tv
na istom tv kanalu
domaći film plače za titlom...
a strana serija starija od pola blogera ovde čuje se do džadža
ponavljam se ...a to ume da me oneraspoloži
dakle : moj sveobuhvatni fuckin utisak je da nešto tu ne valja, a da to nije moj tv ili moje gadjenje prema domaćoj konematografiji
da sam znao da će mi neko tražiti konkretizaciju & dokaze - hvatao bi beleške...
..malo morgen
Mića Marković Mića Marković 02:37 21.10.2007

Re: Zgodni za izbegavanje

Mića je sjajan muzicar, ali ne poznaje dovoljno tehnologiju zvuka na filmu.

Hvala na komplimentima.

O poznavanju tehnologije zvuka na filmu ne mogu da govorim kao tehnički ekspert.
Mogu iz ugla rada na filmskoj muzici, rada sa nosačima zvuka /PGP/ i na televiziji.
Tokom godina upoznao sam se i sa tehničkom stranom problema zvuka, iako naravno
ne u svim detaljima.
Problem tona na našem filmu star je koliko i on sam. Da paradoks bude veći, naši filmovi
starije produkcije imaju ako ne bolji, a onda razumljiviji ton kada je govorni tekst u pitanju.
Navesti ću jedan primer sa nosačima zvuka.
Svojevremeno smo u PGP-u imali i i licencna izdanja. Za ta izdanja smo dobijali traku od stranog izdavača.
Imali smo tada već dobru višekanalnu tehniku /MCI/ na kojoj smo snimali.
Pitali smo se,kako i zašto ta licencna izdanja zvuče bolje od naših, iako smo ih mi rezali.
Onda smo jednog dana odlučili da preslušamo jednu traku stranog izdavača.
Na opšte zaprepaštenje, ta traka je na izuzetno kvalitetnim studijskim zvučnicima zvučala očajno!
Tada je postalo jasno, da postoji nešto što mi još ne znamo i tek treba da naučimo.
Isto i slično je i sa tonom na filmu.





Trinidad Tobagović Trinidad Tobagović 12:32 20.10.2007

ej


Domaći film je bulja. Znaš kad će Miša Radivojević da snimi ovakvu scenu? Baš tako.
Spadalo Spadalo 14:04 20.10.2007

Re: ej

Trinidad Tobagović
Znaš kad će Miša Radivojević da snimi ovakvu scenu?

Kakvu?
quickspace quickspace 17:31 20.10.2007

Re: ej

the story of missa:-]]]

rispekt;-]



quickspace
Srđan Kusovac Srđan Kusovac 21:34 20.10.2007

Re: ej

Domaći film je bulja. Znaš kad će Miša Radivojević da snimi ovakvu scenu? Baš tako.


Scena je debilna. Nije čudo da se TEBI sviđa.
Trinidad Tobagović Trinidad Tobagović 10:27 21.10.2007

Re: ej


Hvala. Prihvatiću to kao kompliment, s obzirom OD KOGA dolazi.
Dimitrije Vojnov Dimitrije Vojnov 14:04 20.10.2007

Bravo!

Baš mi je milo da Vam se dopao film i da ste ga podržali na blogu. Nadam se da će se to pretvoriti u posetu u bioskopima ne bi li konačno pokazali kako kvalitet ima barem konotativne veze sa gledanošću.
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 16:47 20.10.2007

Re: Bravo!

dimitreje, ako ste pisali o filmu, zakacite vode tekst!
Dimitrije Vojnov Dimitrije Vojnov 17:32 20.10.2007

Re: Bravo!

Ja sam se penzionisao kao kritičar tako da sam film samo podržao na svom blogu ali nisam radio neku opsežniju analizu, ali evo, kopiraću ovde jedan odličan tekst koji je pisao jedan naš kolega kome ste takođe predavali, Ivan Velisavljević:

ODBAČEN, scenario i režija: Miša Radivojević

„Hvala ti što si me sve ove godine čuvao od falsifikata“, kaže Zakiju, svom dileru skupih cigareta, kvalitetnog pića i filmova, glavni junak poslednjeg ostvarenja Miloša Miše Radivojevića. Zaki, međutim, priznaje da je i sam bio „falsifikat“, da je „glumio Mandova“, i scena dobija svoje katarzično razrešenje u kompoziciji koju Zaki svom prijatelju odsvira na harmonici. U underplayu dvojice vrhunskih glumaca može se pročitati dvostruko pomirenje. Najpre, to je pomirenje dugogodišnjih „prijatelja po usamljenosti“ u vremenu koje ih je odbacilo jer nisu želeli da ga prihvate, a zatim i njihovo pomirenje sa tom odbačenošću. Dva čoveka koja su sav smisao pronalazili u estetskom fenomenu života, u hedonizmu i nepristajanju na laž, podvalu i bofl sveta koji je postao jeftin – priznaju jedan drugom da su izgubili.

(Osim toga, scena pokazuje kako se, kod ozbiljnih filmskih reditelja, usmeravaju glumci, koristi rediteljski ritam i dramski naboj, i naposletku – kako se na pravi način koristi harmonika.)

U tom odnosu dva dugogodišnja poznanika, koji su briljantno odigrali Svetozar Cvetković i Nenad Ćirić, leži ključ poetičkog pomeranja koje se desilo u Radivojevićevom autorskom svetu u periodu od devedesetih do danas. Protagonisti njegovih poznih radova (Ni na nebu ni na zemlji, Buđenje iz mrtvih, Odbačen) doživljavaju veliki poraz, rušenje izolovanog sveta koji su gradili u otporu prema falsifikatima i konvencijama „većine“, a njihov poraz je neizbežan zbog toga što postaju svesni da pokušaj stvaranja eskapističkog raja u kom se od Đubrišta i Raspadanja brani hedonizmom i aristokratijom duha - nije uspeo, već je samo povređivao druge i odlagao suočavanje sa Deponijom od koje su se sklanjali.

U tom smislu treba čitati i promenu glavnog glumca. Cinizam i žestina mladog Aleksandra Berčeka, koji je, uvek sa odmakom i ironijom, oživljavao likove nošene inhibiranom pobunom prema vladajućem poretku i konvencijama (malo)građanske sredine (Kvar, Dečko koji obećava), sada je zamenjena dendijevskom rezigniranošću i aristokratskom pojavom Svetozara Cvetkovića. Bitničke brade i duge kose, obučen kao nekakav moderni outlaw, kontrolisanog izraza, daleko smirenijeg od često prenaglašene glume u Buđenju iz mrtvih, Cvetković je najzad u savremeni srpski film doneo Lik, u ozbiljnom i znakovitom sukobu koji mora razrešiti svojom Odlukom, a ta odluka je zapravo, kako je i sam Radivojević rekao, „odustajanje od života“.

Može se reći da su razočarani intelektualci Radivojevićevih poslednjih filmova zapravo isti oni tipovi s početka, samo stariji, i u drugim okolnostima. Kada su, u rušilačkom oslobađanju sebe, rekli ljudima u svojoj okolini ono što su oduvek želeli da im kažu, i kada su u tom poduhvatu postali emocionalno prazni (čuveni završni kadar Kvara, gde Aleksandar Berček saginje glavu ispred zadnjeg stakla beogradskog tramvaja), ti likovi su otišli u ilegalu i pokušali da izgrade privatni bunker sa vlastitim vrednostima. Međutim, njihovo povlačenje takođe se pokazalo kao destruktivno po njih i po druge (oni su usamljeni, razvedeni, u zavadi sa očevima, opterećeni grižom savesti zbog svog kukavičluka), a njihov sistem vrednosti postao je upadljivo izvan vremena u kom žive i čijoj promeni više ne mogu da se prilagode.

I mada preko neprilagođenosti svojih junaka daje komentar „tranzicije“ srpskog društva, Radivojević ipak mnogo više duguje Pekinpou i njegovim likovima čije vreme je prošlo (naročito onima iz Ride the High Country i, naravno, Divlje horde), nego aktuelnom kinematografskom trendu. Dilema Radivojevićevog junaka u Odbačenom daleko je od prozaičnih muka likova iz recentnih domaćih filmova sa temom tranzicije, ona se tiče dubljih i težih pitanja promašenih života, laži i nesporazuma među ljudima, izgubljene slobode i pogrešnih odluka koje se mogu ispraviti tek smrću (ili nakon smrti)... Sasvim pekinpoovski.

I po mnogo čemu drugom Radivojević je iznad kinematografije kojoj pripada, pokazujući svoje majstorstvo u radu sa glumcima i direktorom fotografije i upotrebivši sve ono čemu drugi reditelji nisu dorasli, ili čega ne mogu/neće da se sete: ozbiljnih ženskih likova, ili dostojanstva glumca, ili fotogeničnosti primorja... Najzad su u filmu na pravi način iskorišćeni zrela lepota i glumačko umeće Aleksandre Janković - ona glumi ženu drugog sistema (i u tome je perfektna), zavodljivu, ali odlučnu i autoritativnu direktoricu i one night ljubavnicu glavnog junaka. Igra zavođenja između nje i Cvetkovića podseća nas na onu zaboravljenu kinestetičnu odliku smislene erotike po kojoj su evropski art filmovi oduvek bili poznati. Kao kontrast scenama sa Jankovićevom, treba pomenuti da je Radivojević prikazao i holivudsku harizmu Mikija Krstovića (u ulozi negativca) - nažalost samo nagovestivši kvalitet ovog glumca koji još čeka da bude u ulozi većoj od života. Sugestivnost i dikcija Nenada Ćirića, ili potpuno izmenjena i ubedljiva Bojana Maljević u ulozi različitoj od svega što je do sada igrala, samo potvrđuju našu tezu.

Odbačen se odlikuje izvanrednom fotografijom Radoslava Vladića, koja prati luk junakove odluke i putanju njegovog „odustajanja“, krećući se od svetlo-plave boje i staklenih površina na početku, preko mračnih ambijenata snoviđenja, simboličnih kaveza i hodnika, sve do toplih tonova Perasta i primorja, koji skoro, a isto se može reći i za Beograd, nisu izgledali tako dobro kao kod Radivojevića i Vladića.

Zbog svega pomenutog, kao i dobro vođene priče (ponegde možda opterećene nedovoljno iskorišćenim, ili čak suvišnim elementima fantastike), Odbačen Miše Radivojevića je pošten i značajan niskobudžetni art-house u opusu velikog reditelja, pravo uživanje za gledaoca koji na filmu ceni intelektualnost, autentičnu viziju, autorsku oštrinu i provokativnost.
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 17:44 20.10.2007

Re: Bravo!

Hvala Dimitrije! Ivanov tekst je izuzetan!
Srđan Kusovac Srđan Kusovac 21:42 20.10.2007

Re: Bravo!

Odličan tekst. Sad mi je film potpuno jasan..

A posle pogledanog bloga čitao u JAT-ovoj onoj novinici što dele u avionima o tom filmu. Nisam ništa shvatio. Doduše nisam ni očekivao da odatle ma šta shvatim.

Inače Mišini filmovi su i ranije bili za ljude malo tananijeg ukusa, poprilično iznad kokošaka i nagrađivanog kokošara. Otprilike kao jazz vs Ceca. A to što kokošare nagrađuju - pa ni jazz ne slušaju na punim stadionima.
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 21:49 20.10.2007

Re: Bravo!

za novine koje dele u jatu, ponekad pomislim da je crkveni kalendar, sa special bonusom - staracke price legijinog ghost writera, sa prigodnim crtezima iz istog pera.
vucko vucko 22:01 20.10.2007

Re: Bravo!

staracke price legijinog ghost writera, sa prigodnim crtezima iz istog pera.

Kapor pisao "Legijine tekstove"?

Nije baš uvek JAT revija kao Kaporove "niko nema što Srbin imade" splačine - jednom si me ispreskakala u vezi nje, pa sam sledeći broj malo detaljnije gledao - bio je relativno pristojan... mislim - poredi ga sa sličnim "par sati bola u leđima i nogama" magazinima, da se razumemo...
Unfuckable Unfuckable 22:03 20.10.2007

Re: Bravo!

Biljana Srbljanović
za novine koje dele u jatu, ponekad pomislim da je crkveni kalendar, sa special bonusom - staracke price legijinog ghost writera, sa prigodnim crtezima iz istog pera.



mislish na onog sto je hodao po 5. aveniji u svojim "all star" patikama i izbledelom "Levis" - u, pio burbon po kafeima istog, predivnog, grada ...a onda pod stare dane ("..kad se patka više ne diže.." - štono reko Kojo u Lepa sela ...) otkrio da je jagnjetina & šljivovica & goosle najbolja stvar & da deca ne treba da nose starke, livajs & lochu burbon...
folirant .
Domazet Domazet 23:41 20.10.2007

Letece kokoske, vukovi ljisice a evo sada

i petlova kusavih repova. Menazerija kompletna.

A sto se tice Jazza, jeste muzika za probrane. Sviraju je, recimo, u Kanu, u holu ispred dvorane u kojoj se dodeljuju nagrade. Da zabave probranu publiku dok ulazi u dvoranu. Obicni smrtnici mogu Jazz da slusaju sa CDa.
Dimitrije Vojnov Dimitrije Vojnov 03:38 21.10.2007

Re: Bravo!

Nažalost, u Srbiji vlada prejaka negativna selekcija na svim poljima pa tako i u filmskoj kritici.

Mnogi visokotiražni mediji ili oni sa nacionalnom pokrivenošću, ne samo da nemaju redovne filmske kritičare, nego neki nemaju filmsku kritiku kao rubriku. O emisijama o filmu da i ne govorim. Evo, i sam B92 koji bi trebalo da je neki kao kulturan medij nema emisiju o filmu, i šta onda možemo da očekujemo od drugih?

Uostalom i na samom sajtu B92 filmska kritika opstaje kao ad hoc delatnost koju vrlo često pišu ljudi krajnje sumnjivog kredibiliteta i obrazovanja.

No, evo, ljudi očigledno ima, tu je Ivan Velisavljević, odličan kritičar, možda baš on može biti novi kritičar na B92?
Srđan Kusovac Srđan Kusovac 09:11 21.10.2007

Re: Bravo!

bio je relativno pristojan


Sve zavisi šta i ko od toga očekuje. Za šljakere sa baustelle za let do Frankfurta ili Düsseldorfa je super kakav god da je. Ako išta znaš na temu na koju je tekst onda je novina beskorisna.

Još u onoj Jugoslaviji jedna od boljih ne tezgi nego "uvaljivanja" bilo je da pišeš za to. Lagani tekstići, odlična lova i još dobiješ deo u "naturi" odnosno avio-kartama. Barem je tada tako bilo. A onaj JAT je za ovaj JAT pogled u budućnost, uključujući naravno i publikacije.

Još uvek piše pominjana fašistička gnjida koja za JAT piše i crta već jedno 25 godina. Nije problem što je on tu nego što ga još drže tamo bez obzira koliko se vlasti promenilo. To JAT-ovo Izgleda taman k'o da je izdanje ove Politike. Utešno je da bi moglo da izgleda i gore da je npr izdanje NIN-a (dok još postoje razlike, mislim između P. i N.)
vucko vucko 11:45 21.10.2007

JAT revija

Pa čuj - imao sam ja razna iskustva sa preporukama sa bloga. Recimo, pre nego što sam počeo da dolazim ovde, bio sam pretplaćen na NIN i čitao dnevno (osim b92 vesti i još par stvari) i web sajt Glasa javnosti. Sad recimo Glas uopšte ne mogu da čitam - počeo sam da obraćam pažnju na političku obojenost teksta i mučno mi je. A NIN sam, ne znam kojim povodom, otvorio skoro i video onaj tekst što je Jelena Milić ovde pomenula - "garant defetizma" - i samo rekao "u jbt!" i otrčao dalje.

Ovo sa JAT revijom sam očekivao, po istom principu, posle tog Biljaninog komentara - da će biti smrad do neba. Međutim, bilo je možda jedan ili dva članka, osim Kaporovog dreka, koji su bili 'painted black' (pre svega narodnjački). Osim toga je bilo nekolicina putopisa, preporuka restorana, neka pričica o snimanju filma, recimo, par još u vezi kulture...

Vidi - ti si profesionalni novinar, truješ se vestima po ceo dan, računam, teško šta da može da ti bude novo, a posebno u reviji koja izlazi jednom mesečno, ko zna koliki joj je ciklus pripreme, a samo je jedna od 'side dish' usluga JAT i postoji verovatno pre svega zato što to i drugi imaju. Takođe, za razliku od mene verovatno poznaješ većinu tih autora, kome se baba qrvala i sve ostalo, pa na bazi toga verovatno delimično i gradiš sliku.

Ja to posmatram iz malo drugačijeg ugla, čini mi se - putujem uglavnom poslom, letovi sa JAT mi nisu verovatno ni trećina u ukupnom broju, po pravilu mi ono što sam ponesem za čitanje ili dosadi pre kraja ili se pročita, pa onda otvaram te raznorazne časopise i buljim u njih da mi vreme prođe (da ne kažem da, kad ništa ne ostane, gledam i u one fligt shop kataloge :)).

U tom kontekstu - JAT revija je pravljena u sličnom stilu. Nemo'š reći da je 'naša ljubavnica najbolja' - ali ne izgleda ni dramatično loša, bar za putnika koji se dosađuje. Prevodi na engleski, takođe, ne štipaju previše za oči (iako je bilo simpatičnih detalja, recimo kako se prevodi 'damin gambit', iz jednog ranijeg broja).

Mislim - kakva nam je država, kakva nam je nacionalna avio kompanija... JAT revija (bar meni) i nije tako strašna. Isto je čitam i ista mi je reakcija kao i od Lufthanzine, BA-ove, SAS-ove... ne verujem ni da se ono nešto stranaca koji putuju (a koji su verovatno i manje u našim lokalnim pričama nego ja) puno secaju. A što ugošćavaju Kapora... jbmlg možda mu neki rod radi tamo, kad se toliko država promenilo, a njegova butiga na istom mestu.
Spiridon Spiridon 14:53 20.10.2007

pozdrav svim ljubiteljima indiskog filma

vucko vucko 14:57 20.10.2007

... marlboro, suzuki

Ko misli da je turbo-folk dostigao svoj vrh, ovo ga sigurno može razuveriti...
cyN cyN 00:13 21.10.2007

Re: ... marlboro, suzuki

ja nebih ovo poredila sa turbo folk-om, ipak su svi do grla zakopcani. Doduse mozda je u Indiji ovo na nivou golotinje i turbo folka.
vucko vucko 00:24 21.10.2007

Re: ... marlboro, suzuki

cyN
ja nebih ovo poredila sa turbo folk-om, ipak su svi do grla zakopcani. Doduse mozda je u Indiji ovo na nivou golotinje i turbo folka.

Pa čuj, Ričard Gir je dobro izvukao živu glavu kad je poljubio Šilpu...
cyN cyN 04:57 21.10.2007

Re: ... marlboro, suzuki

Covece, javni poljubac kao problem, a kod nas dnevne novine objavljuju pornice.
:-O
Spiridon Spiridon 14:56 20.10.2007

Turkish Star Wars - final scene

sentinel26 sentinel26 16:19 21.10.2007

Filmove MR ne odbacujemo

Nijesam nimalo stručan za komentarisanje filmske industrije.
Ja to ocenjujem na sljedeći način:
- Filmove MR sam gledao.
Zadovoljan sam tako da bih svaki mogao mirno gledati bar još jednom.
- Na osnovu toga svojega iskustva i pročitanog vjerujem da će mi biti zadovoljstvo gledati i "Odbačen".
A ekipa takodje obećava.

**********************************
Izvinjavam se na trolu ali moram da dodam nešto,nevezano za film, mogao bih zaboraviti.

Gledao sam jedno ogledalo

Sa nestrpljenjem sam gledao na jednoj TV, jedno ogledalo i u njemu jednu mladu lijepu, pametnu i obrazovanu damu.
Hrabro (što nije uvijek svojstveno damama) je stala pred njega i bez premišljanja odgovarala na nepripremljena i veoma ozbilja pitanja.
Meni je sve bilo super.
Imam malu primjedbicu. Ono o fotografijama treba da se koriguje. Fotografije na koje se odnosila misao su takodje lijepe, a svaka fotografija može po nešto da ispriča, da izazove emocije.
Pozdrav.


Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 16:30 21.10.2007

sentinel26,

Gledao sam jedno ogledalo

Sa nestrpljenjem sam gledao na jednoj TV, jedno ogledalo i u njemu jednu mladu lijepu, pametnu i obrazovanu damu.
Hrabro (što nije uvijek svojstveno damama) je stala pred njega i bez premišljanja odgovarala na nepripremljena i veoma ozbilja pitanja.
Meni je sve bilo super.
Imam malu primjedbicu. Ono o fotografijama treba da se koriguje. Fotografije na koje se odnosila misao su takodje lijepe, a svaka fotografija može po nešto da ispriča, da izazove emocije.
Pozdrav.



na koga se ovo odnosi? ako je upuceno nekom ko razume "sifru", nema frke i izvini na mesanju - ovo i jeste takvo mesto, da se ljudi medjusobno trolujuci dopisuju. a ako je greska, onda samo da ti obratm paznju.
sentinel26 sentinel26 16:57 21.10.2007

Re: sentinel26,

Biljana Srbljanović
Gledao sam jedno ogledalo

Sa nestrpljenjem sam gledao na jednoj TV, jedno ogledalo i u njemu jednu mladu lijepu, pametnu i obrazovanu damu.
Hrabro (što nije uvijek svojstveno damama) je stala pred njega i bez premišljanja odgovarala na nepripremljena i veoma ozbilja pitanja.
Meni je sve bilo super.
Imam malu primjedbicu. Ono o fotografijama treba da se koriguje. Fotografije na koje se odnosila misao su takodje lijepe, a svaka fotografija može po nešto da ispriča, da izazove emocije.
Pozdrav.


na koga se ovo odnosi? ako je upuceno nekom ko razume "sifru", nema frke i izvini na mesanju - ovo i jeste takvo mesto, da se ljudi medjusobno trolujuci dopisuju. a ako je greska, onda samo da ti obratm paznju.


Pa na onu damu koja je gostovala na TV CG.

doktorka doktorka 00:24 22.10.2007

kanabe

Bash me zanima da li je Svetozar Cvetkovic , inace, primecujem, jedan od glavnih aktera u ovom filmu, sedeo na kanabetu Ljubise Ristica, svojevremeno, predsednika JUL-a. Ono jeste i Zoran Djindjic sedeo na kanabetu Slobodana Milosevica, ali Djindjic je Milosevica poslao u Hag , dok je Svetozar Cvetkovic pozvao Ljubuisu Ristica na proslavu pedesetogodisnjice (ako se ne varam) Ateljea 212 .
bauer bauer 01:27 22.10.2007

kapi,

mislim, stvarno?

ja nikako ne bih stavljao SC i LJR u isti kos. Jel' se nije onomad malo preteralo?
Bojana Maljević Bojana Maljević 02:02 22.10.2007

Re: kanabe

Bash me zanima da li je Svetozar Cvetkovic , inace, primecujem, jedan od glavnih aktera u ovom filmu, sedeo na kanabetu Ljubise Ristica, svojevremeno, predsednika JUL-a. Ono jeste i Zoran Djindjic sedeo na kanabetu Slobodana Milosevica, ali Djindjic je Milosevica poslao u Hag , dok je Svetozar Cvetkovic pozvao Ljubuisu Ristica na proslavu pedesetogodisnjice (ako se ne varam) Ateljea 212 .

A zašto ga pa ne bi pozvao?
Idite na arhivu bloga, ako tamo još uvek stoje Cveletovi tekstovi. Ima jedan tekst o Lj. Ristiću. Kad pročitate, možda će Vam jasnije biti zašto ga je pozvao na proslavu.
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 05:49 22.10.2007

Re: kanabe

cvetkovic nije sedeo ni na kakvom kanabetu, on je igrao u predstavama ljubise ristica, pre vise od dvadeset godina, kada risticeva kompromitacija nije bila ni u najavi. ne vidim nikakav problem u tome, osim mozda estetski, mada ce ti se citavo dedinje zakleti da je to bila velika umetnost.
cvetkovic je moj prijatelj, veliki glumac i odlican upravnik, a diskusija o prisustvu ristica kao i svih ostalih bivsih reditelja na proslavi ateleja - smo tamo mislim vec zavrsili.
pozdrav, doktorka.
bauer bauer 05:53 22.10.2007

Re: kanabe

eto ti doktorka. jesi videla?
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 07:15 22.10.2007

Re: kanabe

"eto ti" je potpuno bezrazlozno likovanje. ja nisam nikakav arbitar, posebno ne doktorki. ja samo kazem ono sto ja mislim.
bauer bauer 07:49 22.10.2007

Re: kanabe

Biljana Srbljanović
"eto ti" je potpuno bezrazlozno likovanje. ja nisam nikakav arbitar, posebno ne doktorki. ja samo kazem ono sto ja mislim.

ni ja nisam zeleo da arbitriram. doktorka je samo odigrala zustro na loptu, a mene ponelo, pa odreagovah.
za doktorku, samo respect.
doktorka doktorka 09:17 22.10.2007

Re: kanabe

Bojana Maljević
Bash me zanima da li je Svetozar Cvetkovic , inace, primecujem, jedan od glavnih aktera u ovom filmu, sedeo na kanabetu Ljubise Ristica, svojevremeno, predsednika JUL-a. Ono jeste i Zoran Djindjic sedeo na kanabetu Slobodana Milosevica, ali Djindjic je Milosevica poslao u Hag , dok je Svetozar Cvetkovic pozvao Ljubuisu Ristica na proslavu pedesetogodisnjice (ako se ne varam) Ateljea 212 .A zašto ga pa ne bi pozvao? Idite na arhivu bloga, ako tamo još uvek stoje Cveletovi tekstovi. Ima jedan tekst o Lj. Ristiću. Kad pročitate, možda će Vam jasnije biti zašto ga je pozvao na proslavu.


Ristic je bio predsednik JUL-a. Ne slazete se da je ta stranka zajedno sa SPS-om bila fasisticka?
Unfuckable Unfuckable 11:36 22.10.2007

Re: kanabe

Ristic je bio predsednik JUL-a. Ne slazete se da je ta stranka zajedno sa SPS-om bila fasisticka?



...pa i Džesi Ovens je trčao pred Hitlerom ...so ?
doktorka doktorka 12:06 22.10.2007

Re: kanabe

Unfuckable
Ristic je bio predsednik JUL-a. Ne slazete se da je ta stranka zajedno sa SPS-om bila fasisticka?
...pa i Džesi Ovens je trčao pred Hitlerom ...so ?

Izvini , nisam razumela poredjenje.

Unfuckable Unfuckable 12:11 22.10.2007

Re: kanabe

Izvini , nisam razumela poredjenje.


..pa ne znam šta je nejasno.
..jedan seo na kanabe pred fašistu...
..drugi trčao pred fašistom....
..balerine za vreme rata igrale pred fašistima ...
- da streljamo ?
Bojana Maljević Bojana Maljević 12:22 22.10.2007

Re: kanabe

Ristic je bio predsednik JUL-a. Ne slazete se da je ta stranka zajedno sa SPS-om bila fasisticka?

Apsolutno se slažem, ko bi to mogao da ospori?
Ali takodje mislim da je sasvim okej što ga je Cvele pozvao na proslavu.
... mnogo je široka tema, pa da ne trolujemo ovde.


doktorka doktorka 12:32 22.10.2007

Re: kanabe

Unfuckable
Izvini , nisam razumela poredjenje.
..pa ne znam šta je nejasno...jedan seo na kanabe pred fašistu.....drugi trčao pred fašistom......balerine za vreme rata igrale pred fašistima ...- da streljamo ?


da ignorisemo, makar to.

Unfuckable Unfuckable 12:42 22.10.2007

Re: kanabe

da ignorisemo, makar to.


.
..pa ne znam sad ...pisano je i na prvoj strani o sličnim situacijama ... - Berček...tako da je moj stav povodom toga jasan...razdvajam političko angažovanje od profesionalnog, i ne bih se odrekao ili ignorisao ni jednog profesionalca zato što je u jednom periodu svog života "zabasao" u blato politike ....podseća me na "crne liste".... etc...a to mi je bljak - kakano & passe...
pidola pidola 15:27 22.10.2007

Re: kanabe

"za doktorku, samo respect."
a za kapi?
posto vidim da si i njoj odgovorio,a ne vidim njen komentar,izgleda obrisali.
bauer bauer 15:50 22.10.2007

Re: kanabe

pidola
"za doktorku, samo respect."a za kapi?posto vidim da si i njoj odgovorio,a ne vidim njen komentar,izgleda obrisali.

ma, i za kapi isto :) mislo sam da se to podrazumeva?
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 17:20 22.10.2007

volela bih da se ova diskusija privede

nekom logicnom kraju.
lJubisa risic ne zasluzuje nikakvu rehabilitaciju, grozim se povratka ovog polu-coveka na velika vrata medija i pozorista. izasao iz svog potemkinovog sela, on se sada pojavljuje na premijerama, cesto pracen svojim prijateljima, inace beskompromisnim borcima za gradjansko drustvo, ali ne i po cenu odkazivanja prijateljstva sefu poslanicke grupe najsramnije politicke grupe u istoriji ove zemlje koja je ne samo pljackala i ubijala vec i ukaljala ime levice na ovim prostorima, a za sva vremena.
nema poredjenja izmedju berceka, glumca i pomasenog sps funkcionera i ljubise ristica, ceremonijal majstora krvavog dvora milosevicevih.
posto vidim da sam pocela da se izrazavam kao propali dramski pisac, zatvaram silom ovu temu za razgovor.
ljubisa ristic ne zasluzuje nista osim zaborava.
u isto vreme, prica o kanabetu je jednostavno lazna. rekla sam vec i necu vise ponavljati, ne radi se ni o kakvom sedenju na kanabetu, vec o prisustvu propale duse ljubise ristica na proslavi pozorista u kojem je i on radio. nije bio jedini ogavni covek u publici - bili su tu i od dobrice cosica i brane crncevica, do sitnih komunistickih dousnika i krupnih secikesa danasnjeg doba.
nije na upravniku jednog pozorista da prepravlja njegovu istoriju. to podseca na partizansko/cetnicko menjanje imena ulica, zapisavanje i rusenje jednih spomenika, da bi se na istom mestu podigao drugi, ideoloski podoban ili jednostavno manje sraman. kao sto smo morali zadrzati ulicu marsala tita, tako je i istorijska cinjenica da je ristic nesto radio u pozoristu, nekad dok nije potonuo u zlo.
ljubisa ristic je deo proslosti ateljea 212 i na upravniku je tog pozorista da o toj istoriji ne laze svoju publiku. nije njegovo da postavlja kriterijume retroaktivno, posbeno ne kada ih niko drugi u drustvu postavio nije.

sto se tice dzesi ovensa i balerina pred nemcima i tu je strasna, strasna zbrka. zabavljacice onih koji su besili gradjane da bi uvece, u senci leseva, odlazili u balet da gledaju zenske noge, jesu za prezir i osudu, sto su i dozivele.
dzesi ovens je trcao i pobedio uprkos hitleru i citavom stadionu i time izveo na cistac njihovu ubilacku teoriju o ariji.
dosta vise na ovu temu, koristim svoje diskreciono pravo da je zavrsim.
respect to all.
ZokiZoki ZokiZoki 01:43 22.10.2007

O D B A C E N ( A )

zdravosrecno zdravosrecno 02:55 22.10.2007

Не стварно људи како опстајете?

Бити погрешно васпитан и не искористити `ситуацију` јесте нешто што је модус вивенди огромне већине `интелектуалаца`. Све почиње са погрешним учењем `деце` да буду поштена, поштују родитеље и светлу историју, да слушају старије и ТРПЕ (од трпљење), па и ДРЖЕ (од држање) своје то јест до својега (не до мојега).
Бити предузимљив у ситуацији, је нешто врхунски било деценијама забрањено (да, причам о књигама Светозара Марковића - покојног).
zdravosrecno zdravosrecno 03:02 22.10.2007

Re: Не стварно људи како опстајете?-2

Пошто ће ово бити обрисано и ова весела дискусија блокирана - као и увек до сада, када се појавим са неким коментаром (без псовки) онда да кренем даље:

Стварање једног друштва на основама племенских заједница (Цетиње - Дедиње - редовни а не дописни члан) ставља `интелектуалце` у парадоксалан положај да се увек питају: `Ко је појео кобасицу из фрижидера?`.
А одговор је увек био и биће: - Дека, дека је појео кобасицу из фрижидера!
zdravosrecno zdravosrecno 03:22 22.10.2007

Re: Не стварно људи како опстајете?-3

Ево пратим скоро годину дана г.Србљановић па донекле, само као споредну улогу, и г.Бившег Новинара Кусовца и одушевљено долазим до следећег сазнања:

Одувек ме у `текстовима` (без обзира колико то парадоксално звучало) г-ђе.Биљчета насупрот очигледној и површној жељи да пљуне нешто и некога (оправдано или не, не бих улазио у то) неодољиво привлачила та њена невероватна жеља да пољуби (ОБРИШИ СЕ ДА ТЕ ПОЉУБИМ-жеља).
Знам да све ово (што сам горње написао ) неће да `се свиди` али долазимо по први пут после скоро годину дана борбе, брисања, блокирања и тт. до................. ПОЉУПЦА (Љубим те у чело- ствар).
zdravosrecno zdravosrecno 03:27 22.10.2007

Re: Не стварно људи како опстајете?-4

Желим да вам свима пожелим а посебно `главним улогама` срећан Божић, Нову Годину, као и Св.Николу-српску славу. Такође вам желим да својој или туђој деци купите лепе поклоне апропо наведених и да их пољубите. Па нека није важно зашто.

Срећно Србија!

Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 05:42 22.10.2007

Re: Не стварно људи како опстајете?-4

e sad, ako si rekao sve sto si pametno imao reci, a vidis niko te nije brisao, hajde sada i da se razidjemo.

zamara me ta kolicina podlih misli.

Dimitrije Vojnov Dimitrije Vojnov 14:39 22.10.2007

Agi i Ema

Biljana, jeste li gledali novi Milutinov film?
Filip2412 Filip2412 17:09 22.10.2007

Re: Agi i Ema

mozda nije direkto vezano za temu, kao uostalom ni 80% komentara ovde :)
ali postavicu jedno pitanje, mozda neko zna kad vec pricamo o filmu. Naime, imam veeeeeeeeeelikih problema da nadjem srpske filmove na DVD sa engleskim subtitleom. Nema bre nista, cak neki koji su nagradjivani po Evropi nemaju DVD izdanja sa elgleskim subtitleovima, zar to niej neverovatno

Da li ja to ne znam gde da potrazim ili je nesto drugo problem?
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 17:22 22.10.2007

Re: Agi i Ema

nisam, dimitrije. pogledacu cim dodjem. povraak u bioskope ljudi, srbija se voli filmom.
hvala svima na ucescu, zatvaram temu za komentare i vidimo se brzo,
povodom JEDNOG DRUGOG FILMA

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana