Kod grofa na večeri

sreca_srneca RSS / 10.08.2009. u 02:29

Ja dižem zidove i vraćam sećanje. Odavno sam ostavljena na čekanje.

Bojim se da vidim, bojim se da ne čujem, zaboravljam na stara pitanja,

oči se sklapaju i opet prate me sva tvoja ćutanja.

Ne slušam reči i brojim ih zbog slogova,

zidovi imaju poruke za predgrađa, sve ponekad zvuči poznato,

ponekad sve dok me stiže ludilo.

Jer, neko zna i neko vidi sve, neko pamti dobro, neko čuje sve,

neko nikad ne zaboravlja te.

 

Sasvim se dobro pretvaram, da je kao pogrešno sve što se nije desilo.

Pravi grad se gasio, nije bilo obično, ne znam šta si mislio, ne znam šta si rekao.

Staklene zablude, one se provide, moj svet dok umire, ćutiš, i kad ćutiš, da li znaš…

I dobro znam, prećutaćeš, otićićeš, i nemaš šta da izgubiš, jer znaš…

Da više nema vremena, da je osmeh nekad bio poljubac.

Često moje noći traju predugo, naglo samo zaronim u ludilo, i ne moram da gledam okolo.

I onda odlepim sve tvoje note sa svojih zidova, i setim se scena iz svih naših filmova.

I ponavljam se poput odjeka, prepustila sam ti, sam si stvarao pravila.

Puštala sam zmajeve, a zmajevi su misli sve. Dolaze i odlaze, tvoje o meni su već nestale.

Ostajem i sećam se, jer nisam verovala da ljudi ruše zmajeve.

Sva tvoja ćutanja, dal’ opet počinje…

Osluškujem grad iz stana, iznad neonskih reklama, naučna fantastika i kamerna drama.

Grad se otvara i nekako sam ubeđena da znaš sve one velike reči koje sam htela za nas.

Tražim odgovor u ritmu tvojih koraka, igram igru koju više niko ne igra.

Vraćam svaki pokret, svaki osmeh, svaki dodir, sve se zna…

Sedim samo, samo snimam tvoj glas, premotavam, hiljade pokreta u čudnoj igri glasova.

Vidim tvoje lice i ništa ne čujem, ti si jedina osoba koju oduvek znam.

Strah i visina, ona me drži, odbrojavam, pretpostavljam – laž  i tišina, događaj veka.

 

Reci, da li znaš, da li razmišljaš, sada kada sve zaboravljaš…“

 

http://www.oaza.rs/muzika/evabraun/lyrics.htm

 

 

Atačmenti



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

trener92 trener92 10:19 12.08.2009

I.A.

Odavno sam ostavljena na čekanje.


"Zaraziti nekog čekanjem
to je najsigurniji način vladanja nad njim,
to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim zauvek,
i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora
i jača od najjačih bukagija,
jer se, sa mnogo sreće i veštine ,
iz zatvora može pobeći i okova se čovek može osloboditi ,
ali te obmane - nikad ni doveka.





Sve što jeste i što znate, umete i možete
stavljeno je u službu toga čekanja
bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje.
Jednima vek prođe
u mučnom i uzaludnom čekanju,
a drugi dobijaju i bez najmanjeg čekanja
sve što žele i čemu se nadaju. "

sreca_srneca sreca_srneca 18:14 12.08.2009

Sva tvoja ćutanja...

...dal’ opet počinje… ?!
trener92 trener92 18:59 12.08.2009

Re: Sva tvoja ćutanja...

sreca_srneca
...dal’ opet počinje… ?!


zavisi ....
heldin heldin 17:37 12.08.2009

...

Ja dižem zidove i vraćam sećanje.


Nekako dođe na to, da je među zidovima dobre fortice najsigurnije?!

Pozdrav
sreca_srneca sreca_srneca 18:16 12.08.2009

Re: ...

heldin
Ja dižem zidove i vraćam sećanje.


Nekako dođe na to, da je među zidovima dobre fortice najsigurnije?!

Pozdrav



IS THIS LOVE?!

Obožavam tu stvar.
heldin heldin 19:24 12.08.2009

Re: ...

IS THIS LOVE?!


Mislim da nije, ali opet... Strah je čudo.
Je l' ovu ili onu gore?
sreca_srneca sreca_srneca 21:12 12.08.2009

Re: ...

heldin
IS THIS LOVE?!


Mislim da nije, ali opet... Strah je čudo.
Je l' ovu ili onu gore?



Obe tri. ; )
Baš - upravo TU! : )

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana