Film| Život

[27] SUSRET SA TEODOROM

bojan ljubomir jugovic RSS / 10.08.2009. u 10:41
 
[ Ovaj prostor bloga bio je rezervisan u periodu od 10.08.2009. do 18.02.2010. godine
i nosio je naziv  RESERVED / RESERVADO / RISERVATO / RESERVERADE ]
 




Komentari (39)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vishnja92 vishnja92 10:55 10.08.2009

?

:)))

ala si tajanstven... i tamo i ovde :)
miloradkakmar miloradkakmar 10:59 10.08.2009

Re: ?

vishnja92
:)))

ala si tajanstven... i tamo i ovde :)

Baš !
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:18 10.08.2009

Re: ?

:) Ponekad se desi i da gosti koji rezervisu sto,
iz nekog razloga uopste ne dodju. :)
darkonduty darkonduty 17:21 10.08.2009

Re: ?

bojan ljubomir jugovic
:) Ponekad se desi i da gosti koji rezervisu sto,
iz nekog razloga uopste ne dodju. :)


Malo toga mi je neobjašnjivo, ali ovakvi slučajevi me redovno ostavljaju u nedoumici : http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=125169

Human behaviour, eh što je to zeznuta stvar.....
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:27 10.08.2009

Evo

Početak koncerta britanskoga glazbenika mnogi u pulskoj Areni nisu čuli jer je Elton na pozornicu izašao ranije nego što je pisalo na ulaznicama. Prvi put sam u Hrvatskoj i ovdje je predivno, pozdravio je u srijedu navečer Elton John (62) prepunu pulsku Arenu. Početak koncerta mnogi nisu čuli jer je Elton na pozornicu izašao 20 minuta ranije nego što je pisalo na ulaznicama, koje su stajale od 350 do 2200 kuna. Britanski glazbenik pjevao je oko dva i pol sata, a nekoliko puta je atmosferu u publici doveo do usijanja. Iako je zakupila svečanu ložu, Slavica Ecclestone ipak nije došla.


Koala MračeNaDužnosti!

p.s.
I da, kad ćeš da nam napišeš nešto fino?
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:28 10.08.2009

IZVINJENJE

svim blogerima a pogotovo onim na Igorovoj listi neVIP bloga -
mijenjao sam naslove svih svojih "tekstova" da bih uveo numeraciju, a svaki
put kada iz bilo kog razloga promijenite naslov posta, on se prilikom ažuriranja
pojavljuje kao novi na Igorovoj listi i to bez obzira kada je napisan
[ranije sam Igoru predlagao da me skine sa te liste da ne bih drugima smetao,
baš zbog svoje sklonosti da stalno nešto prepravljam i mijenjam na blogu]

Dakle, izvinjenje. Namjerno je, ali
"...šta mogu kad sam takav"!
B.
dragoljub92 dragoljub92 13:41 10.08.2009

tko je igor

vishnja92 vishnja92 14:14 10.08.2009

Re: tko je igor

cekala sam da neko drugi pita :))))))
shumska shumska 15:27 10.08.2009

Re: tko je igor

dečko koji ima onaj nik u brojevima, kako li ga još zovu...da, Fibonači.
dečko koji je i generisao sve nas u neVip listu i zahvaljujući kome se lakše čitamo.
eto, jes da me niko ništa nije pitao, ali volem da objasnim ako zatreba nešto
dragoljub92 dragoljub92 15:32 10.08.2009

Re: tko je igor

dečko koji ima onaj nik u brojevima, kako li ga još zovu...da, Fibonači.

fala
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:07 10.08.2009

Re: tko je igor

tko je igor


Igor je genijalac!

Shumska, hvala na objasnjenju, nisam bio on line.

Eto, jes da me niko ništa nije pitao

Moja kuća je i tvoja kuća.
miloradkakmar miloradkakmar 17:40 10.08.2009

Re: tko je igor

dragoljub92
dečko koji ima onaj nik u brojevima, kako li ga još zovu...da, Fibonači.

fala

a broj je 11235800 .
Nije on genijalac , za njega još nije izmišljen pojam ni ime.
Pozdrav Igore !
miloradkakmar miloradkakmar 17:41 10.08.2009

Re: tko je igor

dragoljub92
dečko koji ima onaj nik u brojevima, kako li ga još zovu...da, Fibonači.

fala

a broj je 11235800 .
Nije on genijalac , za njega još nije izmišljen pojam ni ime.
Pozdrav Igore !
vishnja92 vishnja92 17:51 10.08.2009

Re: tko je igor

a broj je 11235800 .
Nije on genijalac , za njega još nije izmišljen pojam ni ime.
Pozdrav Igore !

vishnja92 vishnja92 17:54 10.08.2009

Re: tko je igor

a broj je 11235800 .
Nije on genijalac , za njega još nije izmišljen pojam ni ime.

Pozdrav Igore !
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:56 10.08.2009

Re: tko je igor

Svaka čast Wee, i ja ga ovako zamišljam. Prava dobrica. Ovaj Bobby neka se zove Igor.
vishnja92 vishnja92 18:04 10.08.2009

Re: tko je igor

moze, lepo mu stoji :)

edit - dusa me boli sto sam ga jednom prilikom uporedila sa Plankovom konstantom. Fibonacijev niz, naravno, nije ni izbliza tako trivijalan, ali nesto me naljutio pa sam bila nevaljala.

mozda ce me ovo izvuci...
dragoljub92 dragoljub92 18:43 10.08.2009

Re: tko je igor

sa Plankovom konstantom. Fibonacijev niz,

ne pcuj po blogu
shumska shumska 12:54 11.08.2009

Re: tko je igor

Shumska, hvala na objasnjenju, nisam bio on line.

Moja kuća je i tvoja kuća.


p.s. Igor jeste genijalac, to pomislim svaki put kad otvorim google reader gde su nevip blozeri
p.s.s. od pre neki dan sam u tripu da si ti Nikola Svilar a ne Bojan Ljubomir Jufović (verovatno zbog Smaka, samo pomisao, ništa više, nije važno ko je ko, inače ne mislim o tome, samo čitam)

ček da stavim najdražu, kao moj potpis
vishnja92 vishnja92 13:18 11.08.2009

Re: tko je igor

pa pogledaj mu profil bre, nema sta da tripujes :)

bozegospodekakvazena....
shumska shumska 13:37 11.08.2009

Re: tko je igor

pa pogledaj mu profil bre, nema sta da tripujes :)

brate Višnja pogledala sam profil i eto opet ne znam, a rekoh nije ni važno (što kaže jedan ortak, važno je da je on dobar čovek, )
bozegospodekakvazena....

vishnja92 vishnja92 13:41 11.08.2009

Re: tko je igor

abresumskabre :))))

pa-po-gle-daj-o-pet!!! eno ti lepo link na Nikolu Svilara, lepo. i baci taj usisivac, to je skroz glupa naprava :)

...bozegospodekakvazena...
shumska shumska 14:01 11.08.2009

Re: tko je igor

abresumskabre :))))

baci taj usisivac, to je skroz glupa naprava :)

vishnja92 vishnja92 14:19 11.08.2009

Re: tko je igor

tako :)

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:01 11.08.2009

Jufović

shumska
od pre neki dan sam u tripu da si ti Nikola Svilar a ne Bojan Ljubomir Jufović


Pa Shue, ja i nisam Bojan Ljubomir Jufović već Jugović,
kao Zvezdin Vlada Jugović ili onih devet Jugovića

Šalim se, da jeste, ja sam ranije pisao kao Svilar Nikola,
potom su svi preko fm-a dobili autorsku opciju a mene je
iz nekog razloga zaobišla - sad ju imam ali sam odlučio
da pišem pod pravim imenom i prezimenom, jednostavnije je.

ček da stavim najdražu, kao moj potpis

Ova tvoja krezubica mi je baš baš simpatična!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:02 11.08.2009

Re: tko je igor

i baci taj usisivac, to je skroz glupa naprava :)




bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:14 11.08.2009

Plankova konstanta :)

vishnja92
Plankovom konstantom.



ŠALA O FJODORU ALEKSEJEVIČU RAZINU

U Staljinovo vreme u Moskvi je živeo ugledan matematičar. Zvao se Fjodor Aleksejevič Razin, bio je nekada lep čovek i dobar pevač, sada za pesmu izgubljen, nosio je puna usta suvih zuba i osmeh kao zalogaj držao u levoj polovini čeljusti. Kako to biva ponekad, poraze njegovih neprijatelja u struci iskoristili su drugi, a njegove sopstvene poraze okrenuli u svoju korist prijatelji. Odavno na univerzitetu, krepak iako jednom nogom u starosti, voleo je da kaže: sad vam svaki balavac ima pedeset godina! Krajnje nesnalažljiv u svakodnevnim poslovima, živeo je otac našega Atanasija Svilara osim sveta i toliko zaokupljen matematičkim poslovima da su u Moskvi ponavljali njegova poređenja, kao na primer: "Dobro vino mora ostaviti u istima opor ukus matematičke greške." Elem, toga Fjodora Aleksejeviča Razina jednoga jutra poseti u kabinetu potpuno nepoznat čovek. Nosio je u rukama karte od onih načinjenih prema ikonama. On odmah razmetnu karte po Razinovom stolu, pri čemu sveti Nikola izađe prvi; potom baci svetu Paraskevu (Petku), sv. Iliju gromovnika i zastade kod Goluba. Taj posetilac, sasvim mlad čovek, reče nekako uzgred i gledajući u karte, da profesorov veliki međunarodni naučni ugled nameće obaveze svima, pa i samom Fjodoru Aleksejeviču. Odmah zatim neuvijeno predloži Razinu da uđe u komunističku partiju. Pokupio je jednim zamahom ruke sve karte sa stola, sem svetoga Nikole, i zaključio primakavši se Fjodoru Aleksejeviču: — Svaku priču treba ostaviti da malo odleži. Ako preko noći naraste kao testo za hleb, dobra je. Ova tvoja je odležala i sada treba peći. To bi imalo i međunarodnog odjeka... Profesor se branio da se ne razume dovoljno u takve stvari, da je već u godinama, da mu vreme odlazi na projekte instituta, sve je bilo uzalud. Posetilac se izraknuo strahovito, hteo da pljune nasred sobe, predomislio se, progutao, ali nije izdržao, nego je nogom razmazao po podu onaj neizbačeni ispljuvak. — Uzećemo ti to u obzir — dodao je — ne ubijamo mi ničije vreme. Imamo mi šta da ubijamo. Uzeo je svetoga Nikolu i otišao. Fjodora Aleksejeviča su učlanili i dobio je uskoro poziv za prvi sastanak. Po njega je došao vratar sa fakulteta, čovečuljak kojem je uvek plakalo levo oko, profesorov vršnjak i može se reći, prijatelj. Uđoše u dugi hodnik pun stolica i dima gustog da se može češljati. Sedoše i sastanak poče.

Profesor čija je metodičnost i brzina bila poslovična, odmah uze da beleži svaku reč. Nameštao je nogu u cipeli vrteći njenim vrhom i zapisivao. Tako je činio i dva naredna sastanka, a na onom sledećem javi se da govori. U međuvremenu, shvativši šta se od organizacije kojoj odnedavno pripada očekuje u tom trenutku, on je kod kuće razradio sistem neophodnih mera koje se moraju primeniti ako se hoće postići željeni cilj. On je kao matematičar znao da se svaki dan lepote u životu plaća jednim danom ružnoće i sve je svoje zaključke preneo u matematičke formule, koje su neumoljivom logikom brojeva nametale rešenje. Dolazeći, usput je kupio pirog, pošto je na poslu ogladneo, strpao ga u džep i ušao u poznati hodnik. On je, naravno, osećao da je inventar budućnosti u stvari prebačen iz podruma prošlosti: otuda su dopremljeni teški tovari već odavno zaboravljene, istrošene i trule starudije u novo, još neposednuto stanište. I to je na sastanku rekao svojim neiskvarenim jezikom brojki, podvukavši da ono što traže drug A iz komiteta i drugarica B iz pratećih službi, ne može da u rezultatu da (kako oni očekuju) C, nego Y, pa prema tome da bi se dobilo željeno C, neophodno je i logično menjati baš ono što oni...

Uostalom, ko hoće da menja svet, mora da bude gori od tog sveta, inače od posla nema ništa...


Na tom mestu usred rečenice njega prekide jedan bojažljivi glas:

— Izvinite, druže profesore, da li biste mi dali komadić piroga? — Iz profesorovog džepa je neodoljivo mirisao pirog s lukom i sada ga je neko iskao. Razin se malo zbuni, izvadi pirog, pruži ga vrataru (jer to je on tražio), ali utisak je bio narušen. Dok je profesor zbunjeno krpio završetak svojeg izlaganja, jedna ruka ga naglo povuče za kraj kaputa i prisili da sedne. Bio je to opet vratar.

— Imate li para? — prošaputao je čim se profesor našao na sedištu kraj njega.
— Molim?
— Imate li, Fjodore Aleksejeviču, para kod sebe?
— Nešto malo... ali zašto?
— Ništa ne pitajte. Uzmite ovo, ali da niko ne vidi... Ovde imate trideset rubalja. I slušajte me pažljivo. Za vaše dobro govorim. Odavde nemojte uopšte ići kući. Nikako kući. Više nikad. Ni za živu glavu. Idite pravo na rišku železničku stanicu, ili koju drugu, i uhvatite prvi voz koji naiđe. Bilo koji. I nemojte silaziti dok se voz ne zaustavi na poslednjoj stanici. Što dalje, to bolje. Onda siđite. I ne govorite nikom ko ste. Potom kako vam bude... Mrak će vam biti krov, a vetar jutro. Idite sad...

I Fjodor Aleksejevič, koji nije mnogo znao o stvarima od ovoga sveta, ogrnu svoj šinjel od vate i posluša prijatelja. Trećeg dana puta, već sasvim izgladneo, utonuo u jutarnji predeo koji kao da je slikan vinom na staklu voza, on zavuče ruku u džep i napipa pirog. Onaj isti koji mu je zaiskao vratar i neprimetno mu ga opet strpao u džep. Sada mu je došao kao ćelavom kapa, ali čim zagrize, voz pisnu, zvižduk mu probode zalogaj u ustima i svi siđoše.

Bila je to poslednja stanica. Fjodor Aleksejevič pomisli sa strepnjom: Rusu je lepo samo na putu, iziđe i uroni u beskrajnu tišinu koja je od Moskve dovde rasla sa svakom prevaljenom vrstom. Koračao je kroz sneg dubok koliko i tišina i gledao kako kuće vise o nepomičnim dimovima pričvršćenim za nevidljivo nebo kao zvona za zvonaru. Sputan na mrazu promuklo je skičao neki pas. Stajao je na grani drveta kao ptica, jer mu je lanac bio suviše kratak da u snegu načini log. Razin se okrenu oko sebe. Nije imao kud i nije znao šta da radi. Sve je bilo zavejano, a u Rusiji u to vreme gostionica nije bilo ni u Moskvi, a nekmoli ovde, gde od čoveka ostaju samo mrazobolne uši. Opazio je uz jedna vrata prislonjenu lopatu i, ne misleći ništa, prosto da se ugreje, dograbio je i počeo da čisti sneg. Pošto je bivalo sve hladnije, tako da se usne nisu smele olizati jer bi se slepile, a kako je opet, Fjodor Aleksejevič bio još u snazi i sistematičan kao uvek, posao je napredovao da bolje biti ne može. Ne samo da je razgrnuo metar i po visoke smetove otvarajući put kući od koje beše počeo, nego je pod pravim uglom sada počeo račšišćavati glavnu saobraćajnicu. Usput je zaključio da su večnost i beskraj nesimetrični i zabavljao se pokušavajući da proveri ovu misao matematičkim putem. Utom razgrte nanos sa nekog dućana i u izlogu opazi jedva čitljiv oglas. Hukao je u staklo i čitao:

FOTOGRAFISANJE DUŠE U TRI DIMENZIJE RENDGENOSKOPIJA SNA

Unapred se zakazuje na sedam dana. Vrši se generalna proba. Takođe se traže najuspešniji snimci snova svih formata u boji i crno-beloj tehnici. Posebno se honorišu uspešno snimljena sećanja, koja dolaze u obzir za emitovanje u TV mrežama. Magnetoskopski snimci dečijih misli biće otkupljeni po posebno povoljnoj ceni i distribuirani kolekcionarima i zatvorenim video-sistemima. Razin se zbuni, oseti se kao da mu je nešto spralo s lica obrve, brkove i uši, htede da spusti ruku na kvaku, ali tada opazi da je ispod neverovatnog oglasa neko olovkom dopisao: Radnja u najmanju ruku zatvorena. Razin se nasmeja s olakšanjem, ali od toga mu mraz uđe duboko u usta i on brzo nastavi posao. Popodne već je bio stigao do glavnog trga i tu ga otkriše. Meštani su odmah shvatili da pred sobom imaju najboljeg čistača snega od kada sneg pada u ovim krajevima i uputiše ga pravo u mesni odred za održavanje čistoće na ulicama. Iz pustinje se pojavio nepoznati čovek — rekoše — ali taj ume s lopatom. Dali su mu čaja, šećera i kašičicu, doduše bušnu i s uvrnutom drškom, kao da je neko ogromnom snagom hteo da iscedi nešto iz te drščice, suzu, malo čaja ili kap masla. Tek, on se ugrejao kraj peći, srknuo čaj i zabezeknuo se. Bio je to čuveni beli čaj, koji se u carskoj Rusiji prodavao funta za deset srebrnih rubalja, a psi pojeni tim čajem postajali su tako besni da su razdirali sve što dohvate. Ali, nije stigao ni da se upita otkud ovde i ovima takav čaj, a već se ponovo našao na snegu, ovoga puta u crnoj grupi gradskih čistača. Oslušnuo je šta mu poručuje tišina koja se upravo završila i prionuo na sneg još žešće, shvatajući da će uveče dobiti i prenoćište sa ostalima. I tako je počeo njegov novi život. Prao je čarape snegom, pio čaj od snega i čistio sneg tako da je do kraja zime proglašen za najboljeg u smeni. Budio se sa otiscima uha u peškiru mokrom od suza i bale, koji mu je služio umesto uzglavlja i besomučno je čistio sneg.

Sledeće zime o njemu su pisale mesne novine, a kroz dve godine pojavi se u prestoničkoj "Pravdi" beleška o njegovim uspesima. Postao je najbolji čistač snega u o kugu i jedan od najboljih u čitavoj zemlji. Ponekad je uveče sanjao dvanaest brodova pod imenima dvanaest apostola, ili trinaest konjanika što nose raspeće i baldahin, pokušavajući da u trku stignu četrnaestog konjanika. Kada ga uhvatiše u senku baldahina stadoše. — Ko si ti? — upitali su ga Hristovi učenici okupljeni oko raspeća, onako iz sedla. — Ja sam četrnaesti učenik — uzvratio je nepoznati ispod baldahina i Razin se probudio. Lice mu je bilo puno nekakvog peska, protrljao ga je i zaključio da su to osušene suze iz snova. Plakao je u snu za svojim sinom kojeg nikada nije video, iako ga je imao. Očigledno, još uvek snovi i suze dolazili su iz njegovog bivšeg života, kasnili su. A potom je ustao i hteo da se lati lopate.

Ali, tog jutra nisu mu je dali. Zadržali su ga u baraci. Došao je da ga vidi jedan mlad čovek. Krajevi obrva i brkova pažljivo su mu bili zavučeni pod šal kojim je uvijao glavu. Njegov pogled pade po licu Fjodora Aleksejeviča kao prašina, mladić skide jednoprstu rukavicu i u ruci mu se pojavi upaljena cigareta. Stavio je cigaretu u usta, izvadio nož oštren za levaka i komad slanine, odsekao levom rukom parče, pružio ga Fjodoru Aleksejeviču i odmah prešao na stvar. Ugled najboljeg radnika koji uživa Aleksej Fjodorovič (tako se Razin prijavio u svom novom mestu i tako su ga zvali) obavezuje sve, pa i samog Alekseja Fjodoroviča. Treba zato da uđe u komunističku partiju. I to neodložno. To bi imalo veoma dobar odjek i izvan mesta, šire gledano... Razin se sledio kada je čuo ovaj predlog i mozak mu je počeo raditi brzo, ali on ču kako se u prozor zakašlja vetar, pa odustavši od razmišljanja reče:

— Ali, dragi druže, pa ja sam nepismen, kako mogu biti takav u partiji?
— Ništa zato, Alekseju Fjodoroviču, ništa. Imamo mi još takvih kao što si ti. Natalija Filipovna Skargina njima lepo slovca pokazuje, tečaj za nepismene vodi i vas ćemo tamo sa ostalim bezgramotnima, pa kad izučite, počećete i na sastanke dolaziti, a dotle jedno mesec dana nećemo te uznemiravati.

I tako Fjodor Aleksejevič ode Nataliji Filipovnoj.

Našao se u lepoj drvenoj zgradi, u hodniku zatekao gomilu lopata i 24 para čizama. Izuo se i sam i ušao u neverovatno nisku odaju punu skamija. U njima su sedela 24 polaznika kursa Natalije Filipovne, pušili su se onako mokri, grizli krajeve olovaka i pisali po diktatu same Skargine slovo i: kosa tanka, uspravna debela... Peć je pocupkivala u uglu i prosipala vodu pristavljenu za čaj, Natalija Filipovna je sedela iza stola i obratila se radosno novodošavšem, koji je grbinom odirao tavanicu:

— Poginješ, poginješ glavicu! Tako i treba pred nastavnicom. Zato se odvajkada niska, što niža tavanica udara, da se ne kočoperite. I posadila je Fjodora Aleksejeviča, ponudila ga čajem, pri čemu se videlo da je Natalija Filipovna Skargina u stvari stajala iza svog stola i da je takvoga rasta da izgleda kad sedi kao da stoji. Potom se okrenula tabli, iz uha izvukla komadić krede i počela čas matematike.

— Jedan plus jedan — pisala je i naglas sricala Natalija Filipovna — jedan plus jedan jesu dva! I to i u ponedeljak i u utornik, upamtite. I juče su bili i biće vo vjek i vjekov dva i samo dva. U sobi je bilo toplo, peć je počela da šeta ko puštena s lanca, svi su sricali: jedan plus jedan jesu dva, Fjodor Aleksejevič i sam je uzeo plajvaz da pribeleži ono sa table i tada ne izdrža. On tek sada shvati da se, otkad je uzeo lopatu da čisti sneg, ne znoji više i da sve to neisceđeno mora nekud iz njega napolje. I prvi put za sve ove godine ne izdrža. Ustao je odlučno, odmah udario glavom o tavanicu, izišao na tablu, obratio se svojim predašnjim samouverenim glasom Nataliji Filipovnoj koja je nemo gledala u njega i rekao na zaprepašćenje svih prisutnih:

— To je matematika XIX stoleća, draga Natalija Filipovna. Dozvolite da to primetim. Današnja, moderna matematika drugačije gleda na stvari. Ona zna da jedan i jedan ne moraju uvek biti dva. Dajte mi tu kredu za časak, pa ću vam odmah dokazati.

I Fjodor Aleksejevič je počeo urođenom brzinom ispisivati po tabli brojeve. Jednačina za jednačinom se redala, u prostoriji je vladao tajac, profesor je prvi put posle toliko godina ponovo radio svoj posao, doduše, onako pognut nije imao najbolji pregled brojki, kreda je čudno nekako škripala i odjednom rezultat je ispao sasvim protiv očekivanja Fjodora Aleksejeviča opet 1+1=2.

— Trenutak! — uzviknuo je Fjodor Aleksejevič — nešto nije u redu, samo trenutak, odmah ćemo videti gde je greška — a po glavi mu se motala besmislica: Sve izgubljene partije karata čine celinu! i od nje nije mogao da računa. Misli su grmele u njemu i grmljavina misli zaglušivala je sve ostalo.

Ali, njegova besprimerna umešnost išla mu je naruku, on je odmah znao gde će naći omašku i poleteo kredom po redovima ispisanih brojeva, sa kojih se već krunio beli prah. I u tom času ceo razred, njih dvadeset četvorica, svi sem Natalije Filipovne Skargine, počeli su uglas da mu šapuću rešenje:

— Plankova konstanta! Plankova konstanta!




[Milorad Pavić - Roman za ljubitelje ukrštenih reči]
vishnja92 vishnja92 21:29 11.08.2009

Re: Plankova konstanta :)

:)))))))))))))))))))))))))

hvala :)
citala sam to bas davno, davno

danas mi malo drugacije zvuci nego onda...
rapunzel rapunzel 08:37 11.08.2009

rezervisano

ili na stolu u jednoj Niškoj kafani: zadocnija si!
dragoljube, pomagaj, kako se zove kafana?
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 09:32 11.08.2009

:)

zadocnija si!


Da li je napisano rukom ili odštampano?

Elem, ušli smo nedavno u jednu prodavnicu
u nekoj zabiti i pročitali natpis štampanim slovima:

"ARTIKLE IZDAJEMO NA VERESIJU SAMO
STOGODIŠNJACIMA I TO ISKLJUČIVO U PRATNJI
OBA RODITELJA."


Stari fazon ali dobar, dobar.
rapunzel rapunzel 09:34 11.08.2009

Re: :)

Da li je napisano rukom ili odštampano?

odštampano!

bojane

imamo hladni soci!!! vr'
dragoljub92 dragoljub92 20:16 11.08.2009

Re: rezervisano

rapunzel
ili na stolu u jednoj Niškoj kafani: zadocnija si!
dragoljube, pomagaj, kako se zove kafana?

da nije šećermala.il tako nešto
rapunzel rapunzel 08:20 12.08.2009

Re: rezervisano

šećermala


utepaj me, ne se sećam, bio je mrak
a ja na moju bruku i sramotu bila samo jednom u Niš
i ako sam se družila sa dve fenomenalne nišlike dok su studirale u bgd.
mashha mashha 00:05 13.08.2009

Zadocnih na blog


Nišlijska mehana- dobro jedenje i pijenje i to za male pare Plus konobari (od glave do pete) obučeni u tradicionalnu narodnu nošnju
rapunzel rapunzel 07:36 13.08.2009

Re: Zadocnih na blog

to mašo!
imam i sliku, al ne znam di sam je zaturila.
+ daju deci da se švrćkaju okolo a mogu
i da odsviraju jedan ton na sintisajzeru kod muzike
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 07:59 13.08.2009

Čađava mehanika



A pogledaj samo vanzemaljca mališana
sa šajkačom, opancima
Sjajno Mašo!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 08:06 13.08.2009

Šostakovič

da odsviraju jedan ton na sintisajzeru kod muzike


Stvavno? Cccc, bifange, lopofi, zeve da pokvave decu zato fto... uh, puče mi sćap

Jednom prilikom, u sred rok svirke neko iz publike nam viče, dobacuje:

- Šostakovič! Znate li šta od Šostakoviča? Molim vas Šostakoviča!


rapunzel rapunzel 08:59 13.08.2009

Re: Šostakovič

Šostakovič! Znate li šta od Šostakoviča? Molim vas Šostakoviča



da je živ Dovlatov mislila bih da je on vikao



vishnja92 vishnja92 09:02 13.08.2009

Re: Šostakovič

:)))))))))))))))))))))))

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana