Malo toga se promenilo.... Uostalom, kako ono bese: ploviti se mora...
Izmedju nas bile su snazne spone: more i drugarstvo poziva, koje se ne moze steci nikakvim odusevljenjem za jahte, krstarenje i tome slicno, jer jedno je zadovoljstvo u zivotu, a drugo zivot sam.
Joseph Conrad, Mladost (Youth)
Lozaci 'Bonny' Bartell i 'Snowy' Foster, obojica iz East Londona, odakle inace kada se prica o moru i brodovima: pauza za udahnuti malo vazduha.
Kako drugacije poceti o gospodaru svetskih mora nego odlomkom iz Konrada.
Teretni brod, musav i neugledan, istini za volju promenilo se dosta, toliko toga, ali je on, spor, teturav, sav nikakav bio i ostao sredstvo koje je, verovatno vise nego ijedno drugo, doprinelo razvoju civilizacije ovakvu kakvu je danas znamo, na njemu pociva i bez njega se ne moze zamisliti svetska trgovina, razmena dobara, ljudi i ideja sto bi se danas reklo.
Od nestalog naroda koji je rodio, izmislio, moderno pomorstvo, Fenicana, koji su se usudili da izadju iz Mediterana u beskrajni okean, neki kazu i da oplove Afriku, preko vremena kada je u nekoj uvali nekog ostrva na Egeju (tada se plovilo danju, na dohvat obale, a nocu pristajalo na za to pogodno mesto) jedan slepi guslar pesmom placao kartu za putovanje pevajuci narodnu junacku pesmu danas poznatu kao Ilijada ili Odiseja, svejedno, do bogatsva mediteranskih gradova kao sto su Djenova ili Venecija rodjenog i nastalog zahvaljujuci njemu – trgovackom brodu (nisam zaboravio Rim, koji je ipak bio kopnena zivotinja, mada je ocekivanje i pravovremeno pristizanje brodova sa psenicom iz Severne Afrike u Ostiju bilo itekako vazan politicki cinilac koji je znao da i imperatore kosta glave), pa sve do protestantski ozbiljnih hanzeatskih gradova na tmurnom severu Evrope i, konacno, do vladarke, jedine u istoriji, svih mora (ili barem velike vecine) – Britanske imperije – trgovacki brod je tehnolosko i tehnicko dostignuce koje je najvise potcenjivano i zaboravljano.
Cudna je to naprava. Karakteristicnog mirisa, na primer: samo zatvori, kasarne i trgovacki brodovi tako mirisu i, neka mi ne zamere feministkinje svih boja i usmerenja – to su mesta za muskarce, na kojima se oseca nedostatak cuvene zenske ruke. Ne radi se o prljavstini – na nekima od pomenutih mesta vidjao sam toalete temeljno oprane cetkicom za zube - radi se o necem drugom, necemu sto je tesko opisati, a sto zna i prepozna svako ko je, ma i na trenutak, osetio taj miris. Cudna je i kao drustvena grupa: par desetina muskaraca na malom prostoru, danonocno, danima i nocima, mesecima…. Rade, jedu, spavaju. Ako vam iko kaze da je na brodu najvaznija licnost zapovednik nece vas bas slagati, to jeste tako, ali – kuvar je vazniji.
U neka druga vremena, vremena premrezavanja planete, uspostavljanja najvaznijih puteva covecanstva, puteva koji se ne vide osim u obliku traga za brodom koji nestaje, trgovacki brodovi su nosili i oruzje. Za odbranu od morskih razbojnika svih fela – od kriminalaca do onih koje je delegirala neka neprijateljski nastrojena drzava Trgovacki brod je i vise nego i jedna druga tehnicka naprava stvarao civilizaciju. Na tackama kopna koje su bile zgodne da se u njima pristane i utovari ili istovari neka roba nastajali su gradovi, luke, dok su neugledna ribarska sela postajala preko noci metropole. Ipak, setimo se ovde mozda najznamenitije svetske luke, koja se danas retko pominje i u najdetaljnijim turistikim vodicima kroz Spaniju – Sanlucar de Barrameda, danas mali gradic na uscu Gvadalkivira u Atlantik, a nekada luke iz koje su na svoja putovanja, putovanja koja su menjala sliku sveta, isplovljavali mozda najveci moreplovci svih vremena…
Sve ponosne ratne mornarice, svi ratni brodovi mocnog izgleda, svi zlatom optoceni admirali, sve to postoji i nastalo je samo sa jednim osnovnim ciljem: da NJEMU omoguci da stigne na odredjeno mesto i doveze nesto.
Bilo sta. Ukljucijuci, na primer, i gorivo i ostale potrepstine za te iste ponosne ratne brodove, potrepstine bez kojih bi oni bili samo beskorisne gomile celika. Kada je crni i ruzni ugalj proterao prelepa bela jedra sa mora i okeana, Britanska imperija je pocivala na kicmenom stubu luka (pogledajte bilo koju kartu) u kojima se moglo snabdeti gorivom: polazeci iz Engleske na Istok, taj kicmeni stub su cinili Gibraltar, Suec, Aden, Bombaj ili Kolombo, Singapur, da bi se zavrsila u Hong Kongu otetom Kini u jednom ratu kome je, posredno, opet bio uzrok on – trgovacki brod: kada je Kina zabranila uvoz opijuma iz Indije, inace britanske kolonije, Britanija je ovoj objavila pravi pravcati rat. U istoriji poznat pod imenom predmeta legalne trgovine, takozvani Opijumski rat. Kinezi su rat izgubili, nastavili da narednih stotinak godina dremaju legalno drogirani, dok je londonski City sa sve Bank of England pravio ogromna, nezamisliva bogatstva. Kolateralno, i za svaki slucaj, zapadne sile na celu sa Britanijom su trajno zadrzale nekoliko luka, dok su se za ostale pobrinuli da ostanu otvorene. Za uvoz, naravno. Od kineskog izvoza su ostali samo kuli, potrebni sirom sveta – od gradilista zeleznica u Americi, do plantaza na pacifickim ostrvima i koje je trebalo prevesti, kao i svaku drugu robu – ovo je prica o teretnim brodovima, a ne luksuznim transatlanticima ili danas ponovo modernim brodovima za krstarenja.
Oku posmatraca oni, trgovacki brodovi, izgledaju skoro identicno. Vidite nesto veliko, sto se sporo krece. Nije tako: dizajn automobila za kojim se toliko luduje, nije nista prema njihovom dizajnu. Po obliku nadgradja, dizajnerskim finesama i jos kojecemu drugom, mozete tacno da vidite u kom periodu je brod izgradjen, u kojoj zemlji, pa cak i u kom brodogradilistu. Ipak, on nije pravljen da bude lep. Pravljen je da – vrsi posao. Od prevoza gvozdene rude iz Brazila u Japan, nafte sa Bliskog Istoka u ceo svet, banana iz Kostarike do zapadnoevropskih luka. I sve drugo sto vam padne na pamet, ukljucujuci i monitor na kome eventualno ovo citate: i on je da bi stigao do vas najveci deo puta prevalio brodom iz neke od dalekoistocnih luka.
Tri fudbalska igralista... I, od momenta kada neko u frci vrisne 'koci!', otprilike nesto manje od pola sata da se zaustavi...
On je rastao i neprekidno raste: tehnicki, velicina nije bila nikakav problem jos od nastanka takozvanih supertankera. Do danas najveci izgradjeni brod svih vremena – tanker Batillus izgradjen je jos sedamdesetih. Ali – trgovacki brodovi su i sami predmet trgovine, isplativost je na prvom mestu, pa tako ovaj skoro pola kilometra dugacki dzin sada u nekom norveskom fjordu izigrava skladiste nafte, ako nije isecen, mrzi me da proveravam. Maniju velicine su preuzeli danas preovladjujuci kontejnerski brodovi, neverovatno srecna posledica ideje jednog coveka – Malcolm-a McLean-a da teret pre utovara na brod, u fabrici negde daleko na kopnu cak, spakuje u sanduk standardnih dimenzija. Najnoviji kontejnerski brodovi mogu da ponesu i do 14,000 kontejnera, a planiraju se jos veci.
Prosecan kontejnerski brod, onako za pricu, poveze odjednom oko 1,000,000 televizora standardne velicine ili – 50 do 60,000,000 mobilnih telefona.
More najbolje zna koliko velicina nije vazna i koliko malo znaci... Moze on da bude veliki koliko hoce...
Prepreka velicini nije vise tehnologija nego geografija: morate napraviti brod koji nije prevelik da prodje kroz Panamski kanal (Panamax) jer bi u protivnom morao da plovi cak oko cele Juzne Amerike, nije prevelik da prodje kroz Suecki kanal (Suezmax), a zadnji –max izraz je Malaccamax kojim se oznacava velicina brodova koji se smeju zaputiti kroz mozda najvazniji svetski pomorski prolaz – Malacki moreuz – jureci ka ili od Singapura. Planovi su, sto se kaze, na stolu, pominju se duzine od preko 500 metara.
Kontejnerski brodovi su doneli jos nesto: brzinu za koju se kod brodova smatralo da nije preterano vazna. Doduse, u zlatna vremena pre naftne krize pocetkom sedamdesetih, napravljeni su, i to za kompaniju vec pomenutog McLean-a neverovatno brzi kontejnerski brodovi: plovili su brzinom od 33 cvora sto je otprilike kao kada kamion popularno nazivan sleper projuri pored vas sa 150 do 180 km/h. Kako su skocile cene nafte, tako se pomenuta brzina vise nije isplatila i najbrzi komercijalni brodovi ikad sagradjeni zavrsili su u americkim snagama za brze intervencije, dakle u vojsci u kojoj se, kao u svakoj vojsci uostalom, za troskove ne pita. Problemi se sa porastom brzine povecavaju. Naravno, ako morate da vodite racuna o troskovima: ugalj je zadovoljavao, osim sto je bio malo nezgodan za rukovanje, sve dok problem nije resio jedan inzenjerski genije po imenu Rudolph Diesel.
Jedna od revolucija koje traju: Selandia, prvi brod pokretan dizel motorom. 1912. godina.
Selandia je na prvom putovanju svratila u London: osnivac i vlasnik kompanije East Asiatic Co. koja je prva prepoznala vrednost i prednosti koje pruza novi pogon, na palubi Selandie docekuje coveka koji je to prepoznao jos vise: mladi Vinston Cercil, Prvi lord admiraliteta (ministar mornarice, otprilike): pomorsko remek delo veka....
Teretni brodovi su za narednih sto godina dobili takoreci idealan pogon. Motor koji je trosio jeftino i dostupno gorivo, kojim se lako baratalo i pocetkom 20. veka iz jednog cuvenog danskog brodogradilista je ponosno isplovio prvi brod na dizel pogon, Selandia. Motori su se usavrsavali, da ne bude zabune govorimo o motorima visine petospratnice, i danas su jos uvek osnovno i daleko najzastupljenije sredstvo za pogon brodova. Snage preko 100,000 KS. Kao oko 2,000 jugo automobila.
115,000 KS. Cirka.
Kod onih danas najbrzih, kontejnerskih: pojavio se jedan drugi problem. Propulzija, ili prosto receno – propeleri, elise. Narasli su preko 10 metara u precniku i ugojili se na preko 100 tona tezine. Resenje je za sada nadjeno u necemu cemu su se zbog skupoce brodovlasnici opirali jos od kako je pre skoro 200 godina prvi brod pokretan propelerima – Great Britain – preplovio Atlantik: dodavanju jos jednog propelera sa pripadajucom osovinom. I tako, dva propelera, dve osovine (precnika pola metra i vise), dva (manja) motora…. Brodovlasnici se tese da je, ako nista drugo, povecana sigurnost: ako se jedan motor pokvari…. I tako, brojke kao brojke, tehnika kao tehnika…. Ipak, da ne zaboravimo one tone kojima se kod brodova stalno barata. I stalno gresi. Nikoga nije briga koliko je teretni brod tezak, sto ce reci koliko vode istiskuje, provalio je jos Arhimed. Ali je sve zainteresovane strane itekako briga koliko tereta moze da ponese. Kao sto je i sve nadlezne vlasti, drzavu dakle, briga kako ce i koliko dazbina da zaracuna i naplati. One GRT i NRT (bruto i neto registarske tone) – nisu ONE tone. Mislim na tezinske tone od 1,000 kilograma i njihove varijacije. To su tone samo po imenu. U stvarnosti to su jedinice kojima se oznacava – zapremina. Jedna registarska tona (bila bruto ili neto) oznacava zapreminu od 100 kubnih stopa (oko 2,83 kubna metra) i po njoj ce brodu obracunavati sve – od poreza i taksi do dazbina za prolaz kroz Panamski ili Suecki kanal, a ako procitate da je neki brod TEZAK toliko i toliko GRT znajte da to nije tako. Same registarske tone su nastale, odakle bi nego iz prakse: brod nije mogao da zna sta ce sve morati da prevozi, a nije isto voziti perje ili ping-pong loptice ili jedan od, nazalost, vrlo popularnih tereta kao sto je municija, na primer.
Kad pomenusmo municiju, ma koliko bilo nepopularno, red je da pomenemo i NJIH u ratu. Spori, na izvol’te svakom neprijatelju, ipak su putevi kojima su oni plovili i tereti koje su prevozili bili kicme, osnova dobijenih ili, u dva svetska rata, neki tvrde, zamalo izgubljenih ratova. Podmornice su ih naprosto tamanile, a svetske ratne mornarice groznicavo trazile nacine da ih odbrane: mozda najvaznije bitke Drugog svetskog rata nisu vodjene na bojnim poljima nego u sobama u kojima su se pratili putevi konvoja trgovackih brodova i operisalo brojkama potopljenih i novoizgradjenih trgovackih brodova. Pocetkom 1942. godine, samo par meseci posto je Amerika usla u rat pred teretne brodove, tankere ovog puta, postavila se jedna od najuzasnijih manifestacija neuvazavanja uloge koju igraju: sporo se vukuci na sever, uz Golfsku struju, puni nafte koju su prevozili iz Meksika, skoro na domak obale Floride, nasuprot svetlima bezbrojnih hotela bljestavo osvetljenoj obali, njihove siluete su predstavljale idealnu metu nemackim podmornicama, a gosti pomenutih hotela imali privilegiju da svake noci posmatraju velicanstven vatromet nastao pogotkom u nezasticeni tanker….
Jedna stara nemacka mornarska pesma zove se Auf einem Seemannsgrab, Da blühen keine Rosen... (otprilike: na mornarskom grobu ne cvetaju ruze...). Ova verzija sa YouTube je prosla kroz dva svetska rata i o obojila se kako ne treba. Ima jedna prava, izvorna, na vostanom valjku koji je kasnije postao gramofonska ploca. I nije u MP3 formatu... Pravu verziju, onu koju je nastala i pevala se medju ljudima na obalama Severnog mora, nazalost vise niko nikada nece cuti...
Vlasnici hotela su se zahtevima da se uvede zamracenje suprotstavljali argumentom da bi zamracenje - upropastilo sezonu…. Tu negde je nastao i mozda najcuveniji tip teretnog broda svih vremena: Liberty. Teretnjak je konzervativna naprava: nije izmisljeno nista novo, uzeti su i malo izmenjeni planovi jednog broda koji se vec pravio po britanskoj narudzbi u jednom americkom brodogradilistu, a jedan menadzerski genije, industrijalac Henry Kaiser je uspeo da organizuje velikoserijsku proizvodnju kojom ih je, do kraja rata, napravljeno preko 2,500 komada. Brod koji ni za danasnje pojmove nije mali (bio je dug oko 150 metara) je u jednom slucaju napravljen u roku od neverovatnih manje od 4 dana (racunajuci od trenutka takozvanog polaganja kobilice do porinuca). Dobio je rat, posle rata kumovao mnogim bogatstvima koja su usla u legendu od medjunarodnog dzet seta, Aristotela Onazisa na primer, koji je na njima koji su preko noci postali takozvani ratni viskovi postao prototip parajlije – brodovlasnik sta bi drugo, do klice, embriona stvaranja nacionalnih trgovackih mornarica koje su doprinele ekonomskom razvoju razmera kakve nisu vidjene u istoriji covecanstva.
Da stignu odnekud, izdaleka, kao ovde u Hamburg...
Dovezu nesto, rudu na primer...
Kako se ono kaze: i kroz talase koji su izgledali kao zid...
Ali, bilo kako bilo, setite se, i nocas ili u bilo kom trenutku dok ovo citate (ako citate, naravno) oni plove, rade, bio dan ili bila noc, kisa, sneg, sunce…. Sirom Planete Zemlje…. Koja je, BTW, plave boje, kao sto svi znamo.
Svet se menja, brodovi su danas fabrike takoreci, luke kao sto rekoh nesto ogradjeno, sa pasosima, cerinama i kontrolama svih vrsta... Nekada:
... su domacice mogle da suse ves na brodovima koji su im bili skoro u samom dvoristu. A deca su psovala na nekoliko desetina jezika (Uncle Albert)
I eto, za brodom trag...