Prijateljstvo, ili...

sborijan RSS / 26.08.2009. u 14:53

Interes je svakako ključna reč 21. veka. Ceo svet funkcioniše po principu: ti meni - ja tebi, navedenim redosledom. Pojam dobrog dela se potpuno izgubio, a sve se pretvorilo u posao. Na žalost, to je sa sobom odnelo ona velika, bezuslovna prijateljstva koja su nekada postojala. Tesko je naći nekog koga ćete moći da saslušate i ko će vas saslušati bez ikakvog opterećenja i napora. Teško je naći ljude koji će uvek biti tu, i neće, čim im se ukaže prilika, iskoristiti neke stvari koje znaju o vama, kako bi sebi izvukli neku korist. Na žalost, upoznao sam mnogo takvih, kvazi prijatelja. Ali jedna od tih osoba me izuzetno motivisala da napišem ovaj blog. U mojoj glavi je zavrtela pitanje: da li vredi davati šanse ljudima da vam dokažu da su vam prijatelji, ili stvari treba seći u korenu, čim se javi prvi problem? Ja se, ko zna zašto, zalažem za prvu opciju skoro uvek. Ali, to vodi do sledeće dileme: kada podvući crtu?

Priča je sledeća, u kratkim crtama: ti si nekom uvek pri ruci, za svaki problem koji ta osoba ima probaš da nađeš pravo rešenje, i da olakšaš situaciju. Trpiš tu osobu i kada je nervozna, ljuta, besna, kada viče na tebe bez razloga. Nebrojeno puta čuješ laž kako izlazi iz njenih usta, i pređeš preko toga, a u glavu puštaš samo istinite podatke. Onda se javi sumnja i u njihovu tačnost, i javljaju se prvi problemi. U jednom trenutku pukne ti film, pa izgovoriš i neke stvari koje ne misliš, i onda pomisliš kako je, verovatno, suprotna strana povređena, i pružiš ruku izvinjenja i pomirenja. I tako u krug, godinama. A onda stupiš u kontakt sa ljudima koji ti kažu stvari u koje si sumnjao, ali nisi želeo da veruješ u njih. I kockice počnu da se slažu, ali ti tu ne možeš ništa. Upleten u mrežu lažnih osmeha, stavova, pogleda, suza, ne umeš da nadješ izlaz. Onda pomisliš da je prošlo previše vremena da bi vadio prljav veš, preko koga si odavno prešao, iz naftalina. A sa druge strane te obuzima ogromna želja da udariš šamar svim satima provedenim nervirajući se zbog par, kasnije će se ispostaviti neosnovanih, rečenica osmišljenim i izgovorenim samo kako bi te dalje uplele u mrežu, i kako bi i dalje mislio da je ta osoba pravi prijatelj što te upozorava na nadolazeće probleme. I onda jedino preostaje da sedneš i razmisliš o svemu. Da li želiš da se spuštaš na taj nivo da histerijom i povišenim tonom nekom staviš do znanja da si ga prozreo, ili jednostavno da se napraviš lud i da se distanciraš? Na to nemam odgovor jer, kada se sve sabere i oduzme, bio bih najgore blato koje Zemlja drži ako bih zanemario i one lepe trenutke. A lepih trenutaka je bilo, ne malo, ali oni ne mogu da odnesu gorak ukus kada kroz glavu prodju sve ružne stvari.

Vreme sa sobom donosi zaborav, ali: vredi li zaboraviti, ako nismo oprostili; i vredi li oprostiti i zaboraviti ako znamo da ćemo nakon nekog vremena morati da uradimo isto to? I tako u krug koji se nikada ne prekida.

I onda počnete da razmišljate logikom da će vam nekad ponestati živaca za sve to i da će vam pući film. A onda će vas mnogi ljudi posmatrati kao idiota jer ste ćutali toliko vremena, i onda krenuli da isterujete pravdu zbog sitnice. Da li se ponašati kao što većina radi i staviti sebe i lični interes u prvi plan, ili raditi onako kako ste kroz život naučili - ćutati i dokazivati svima da ste im pravi prijatelj bez obzira na sve, i na taj način povremeno padati u sopstvenim očima na niske grane?



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana