AleXandar Lambros
Stajem ispred bine, ljudi dotrčavaju. Nekoliko trenutaka neverice i zurenja. A onda cika i vriska, deremo se ko magarci. Što jače drekneš to veće šanse da će da skrene pogled u tvom pravcu. A eye contact s njom je neprocenjiv. Za sve ostalo tu je master card.
Deluje stidljivo. Ne zezam se.
U trenerci je i kačketu i bez trunke šminke. Atmosfera je intimna. Kao da nas je pozvala na privatnu žurku i rekla - "ej, ajd da vidite šta sam spremila za turneju, pa mi recite kako vam se sviđa".
Kako nam se sviđa?! Ma je l' nas to zajebavaš?! Što se nas tiče možeš i da prdiš na sceni, siguran sam da bi provalili značenje i da bih posle i blog o tome napisao.
Šta ti je harizma.
Ta dva sata performansa, zapravo su samo vrhunac zabave koja, u najmanju ruku traje danima pre, a bogami i posle, koncerta. S ozbiljnošću i sa posvećenošću na kojima bi naša nesretna Vlada morala da se ugleda prilikom sledećeg sastanka s ljudima iz MMF-a, pravi fanovi pristupaju pripremama za veliki dan slavlja, koji se u internoj komunikaciji označava sa
Holiday iliti praznik ...
Everybody spread the word
We're gonna have a celebration
All across the world
In every nation
Just one day out of life
It would be, it would be so nice
Got it?
Ovo "spread the word" treba shvatiti doslovno. Kao i "in every nation". Često ćete čuti da Madonnini fanovi funkcionišu po principu dobro organizovanog verskog kulta, ili sekte, kako vam se više sviđa, i možda ova ocena zaista nije preterana. Mogu da zamislim koliko neopisivo žestoko to može da ide na nerve ljudima odraslim na monoteističkim fantazmima o "pravom putu", "istinitoj duhovnosti" i ostalim frazama za koje se neupitno veruje da sadrže neku dubiozu koju, u trenutku istinskog nadahnuća, da ne kažem intervencijom Svetog Duha, shvati samo šačica odabranih. Mogu da zamislim i to koliko "veće staraca" nervira što milioni ogluvelih za njihove trule žvake planu žarom tek kad im njihova Velika Sveštenica zapeva svojim glasom Palog Anđela. I, gle, .... to je glas Žene.
Oh, well, whatever ... nek bude da je sekta. Ruku na srce, mnogo je onih koji stvarno veruju da Madonna hoda po vodi. A poznajem i one koji poljube njen poster pre nego pođu na polaganje ispita.
Istina je da je ta malena Kirka nekom magijom demontirala sve moguće rasne, etničke, verske, političke barijere ... Spojeni tom nevidljivom niti izvesnog senzibiliteta, toliko fluidnog da mu uvek nešto fali pa da bude konačno definisan, neukorenjenog u stroge i nenarušive tradicijske okvire, odlično će se međusobno kapirati i beli Amerikanac protestant i tamnoputa Indijka iz londonskog predgrađa i Kinez taoista iz neke provincije čije ime nema svrhe pamtiti. Ispred mene je, čvrsto se držeći za ogradu tik uz binu kao da će ga neko odatle odvući, stajao Australijanac koji je ponosno u svom pasošu pokazivao 8 pečata (
Do not seal up the words of the prophecy?) sa aerodroma 8 evropskih zemalja u kojima je nastupala. Malo iza mene čuo se razgovor na grčkom.
Dakle, spread the word ... ujutru ustajete i kafu pijete uz najnoviji izveštaj s prethodno održanog nastupa gde god na kugli zemaljskoj. Na posebnoj ceni su fan made klipovi ... izlazak iz aviona, aerodroma, hotela, ulazak u backstage, tonska proba i slično, dobro je sve što izmakne strogom produkcijskom nadzoru. Posebna poslastica su takozvani flip momenti ... pogrešno otpevane reči, greška u koreografiji, saplitanje ... S vremena na vreme potrebno nam je da se uverimo da je ljudsko biće. Novi singl u najavi, spot, oficijelni dvd, kakav redak, neobjavljeni snimak ili remix, to je već pitanje časti ... Ko će pre da "iskopa" i podeli s ostatkom sveta ... Ako u inboxu zateknete odgovor "video/čuo sam ovo još pre dva dana", to može da baci ozbiljnu senku na vašu reputaciju fana ... You got the reputation and you have to prove it ... lepo kaže u pesmi.
Naravno, vreme turneje je vanredna situacija. Pošto se utvrdi lista zemalja koje će biti počastvovane njenom posetom, nema mnogo vremena za gunđanje što vam otadžbina nije na spisku. Pametnije je da obnovite kontakt sa tetkom gastajbajterkom i počnete da se interesujete za njeno zdravlje.
Sledi set list ... Muka živa. Kako izdvojiti 16, 17 pesama od brat bratu 100 koliko biste želeli da čujete uživo?!
Ko radi backdropove? Steven, ali koji? Miesel ili Klein? Ko su denseri? Ko radi kostime? Zna li neko kako izgleda opening act? Koreografije? Jamie? I tako ...
On and on the beat goes ... and man, it's such a fun.
Tri dana pred Ušće dobijem sms - "Ko sve dolazi? Kad stižete? Je l' smo svi u fan pitu?"
Vidim nepoznat broj, nemam identifikaciju.
"Ko pita?" - odgovaram.
"Izvini! Pogrešan broj"
"Dolazimo sutra, i da, svi smo u fan pitu!" - odgovaram ponovo.
"
Come join the party, it's a celebration" - i smajli na kraju poruke.
Eto, to je taj duh. Praznična atmosfera i just one day out of life.
Stižemo, naravski, dan ranije. Za svaki slučaj. Od uzbuđenja zaboravljam da ponesem kartu. Da zaustavljam autobus, šta da radim? Uspevamo ipak da se organizujemo ko će da ode po nju i ponese je ujutru rano.
Sledi dogovaranje termina odlaska ... kapije se otvaraju u pola šest i konačno se usaglašavamo da tamo budemo u pet. I to samo da ne bi delovali ko poslednji ludaci, inače smo potajno zabrinuti da to nije kasno.
Na putu do kapije za golden circle, pored mene prolazi konvoj od tri crna mercedesa i po dva policijska automobila s preda i pozadi, plus još i jedan policijski kombi. Stajem i blenem ko da nikad u životu nisam video automobil. Iza stakla na zadnjem sedištu srednjeg mercedesa vidim plavu žensku glavu s velikim crnim naočarima kako gleda kroz prozor. Mora da me je videla, jedino sam ja stao kao ukopan.
"Ljudi", vičem društvu koje krupnim koracima grabi ka kapiji, "upravo je prošla pored nas".
"Ne lupetaj" .... odgovaraju mi .... "
You only see what your eyes want to see" ... ok, ajd nek bude ... Mislim, pa mora i ona negde da prođe, nije baš toliko eterična!
Sutra u novinama vidim fotku istog tog konvoja uslikanog na aerodromu. Ipak smo se pogledali, iza zatamnjenih stakala mercedesa i njenih naočara.
Kažu nam da će se kasniti s otvaranjem kapija, barem sat vremena. Startne pozicije već se zauzimaju, oni što sede okolo po travi, pijuckajući i grickajući, polako se pridižu i zauzimaju mesta. U međuvremenu iznutra se čuje da je počela tonska proba. Uh, znači stvarno nema šanse da nas puste pre nego proba bude gotova. Kad odjednom ... U doslovnoj ilustraciji "if you want it you already got it", nebeske kapije se otvaraju ... Tačno sam znao da će svo ono džogiranje jednom zaista nečemu da posluži. Vatam sprint koji bi i Usainu Boltu podigao obrvu. Može biti da sam oborio neki regionalni rekord.
Stajem ispred bine, ljudi dotrčavaju. Nekoliko trenutaka neverice i zurenja. A onda cika i vriska, deremo se ko magarci. Što jače drekneš to veće šanse da će da skrene pogled u tvom pravcu. A eye contact s njom je neprocenjiv. Za sve ostalo tu je master card.
Deluje stidljivo. Ne zezam se.
U trenerci je i kačketu i bez trunke šminke. Atmosfera je intimna. Kao da nas je pozvala na privatnu žurku i rekla - "ej, ajd da vidite šta sam spremila za turneju, pa mi recite kako vam se sviđa".
Kako nam se sviđa?! Ma je l' nas to zajebavaš?! Što se nas tiče možeš i da prdiš na sceni, siguran sam da bi provalili značenje i da bih posle i blog o tome napisao.
Šta ti je harizma.
Malena je. I lepa. Jeste, uradila je jagodice. Podseća na neku porculansku figuricu. I ten joj je takav, beo ko porculan.
Čašćeni smo s tri pesme na probi zvuka. Ona odlazi a ostaju neki od igrača koji se slikaju i zezaju s fanovima. Munjevito se deluje ... nije mala stvar, bili smo na njenoj probi, hej! Kače se snimci na fejsbuk, šalju fotke i prvi izveštaji mms-om po belom svetu. Uključuju bluetooths i ostala čudesa.
Počinje čekanje, da. Gunđamo, naravno, ali i svi osećamo da je sreća lepa samo dok se čeka, tako da ... da nam je da počne već jednom ali i da nas ovo uzbuđenje što duže voza.
I, konačno .... All right Srbija .... That's what I am talking about Srbija!
Kad Madonna kaže Srbija ... to ima lekovito dejstvo. Dva puta Srbija iz njenih usta ima dejstvo antiotrova za svako ono Serbia uz krezube snimke sa CNN-a i BBC-a za poslednjih 20 godina koji su me za srce ujedali.
Na video bimovima ozarena lica, podignute ruke. Za promenu od onih očajničkih izraza na ovdašnjim istorijskim skupovima.
Neću potrošiti ni jednu jedinu reč na opisivanje tog muzičkog pozorišta što ostavlja bez daha. Ili ukačiš ili ne, nema tu šta da se priča. Kad staneš pred Nike sa Samotrake, nema tu šta da ti bilo ko objašnjava.
Ali, samo da se usput osvrnem na jednu od najapsurdnijih tvrdnji koje se po štampi mogu da pročitaju. Ne zna da peva? Ma ajde?! Za oktave, krešenca, adađa, jebem li ga šta, tu vam je Smariah Scarey ... Kirka mađija i baca čini i budi dete u vama.
For the record mora se pomenuti ... četiri puta su nam se sreli pogledi ... za vreme Beat Goes On, Miles Away, You Must Love Me i Ray of Light ... Na You Must Love Me mi je namignula.
Na fejsbuku sutradan stiže par friends requestova ... fan pit brotherhood is thicker than blood. Jedan mi osporava exluzivitet nad onim migom, tvrdi njemu je namignula, ne meni. Ok, spreman sam na veštačenje.
U međuvremenu, fotografije gladne Madonne koje su svojevremeno dizale tiraže žute štampe, sada uramljene, kače se pažljivo, u belim rukavicama, na zidove prestižnih galerija. I njene su dlake postale umetnost.
Fragile. Handle (comment) with care.