Nedelja, 30.08.19h
Vraćam se posle svoje uobičajene nedeljne večernje vožnje mont bajkom i pošto sam obišla predeo u kojem se nalazi kuća Ere Ojdanića koja pleni svojim izgedom shvatim da sam zbog sparine neobično umorna i rešim da se pre povratka kući negde odmorim.
Gde ću, gde ću razmišljah i na kraju se odlučim : Idem do zgrade Mesne zajednice u kojoj je nekad bila školska biblioteka u vreme kad sam ja pohađala Osnovnu školu. Znam da tu više odavno nema biblioteke ali nisam baš tačno znala da se tu nalaze sada ' stvari ' koje zatekoh ni kriva ni dužna.
Jedva dočekam da sednem na klupu u hodniku kad me štrecnu dubok glas, kao iz bunara da dolazi '' Jelej, mala, jesi li ti radikal br.1 ili br.2 ? ''. Ja se uplaših i pomislih bolje je da odgovorim da sam br.2 mada ne znam ni ko je on a ni šta je bolje ili gore. '' A, što ti sediš tu, dođi malo kod nas, mi tu držimo redovni sastanak, nećeš smetati. '' Taman da zaustim da je meni dobro i u hodniku on me nepopustljivo i sa velikom dozom nedokazanosti nekako '' utera '' u tu prostoriju gde je nekad bila biblioteka. A, tamo...
Njih četvoro sede i puše, jedva ih vidim od dima. Mislim se da mi je posle zdrave vožnje samo dim nedostajao ali reših da pokažem dobru volju i čujem šta će da pričaju. Nisam znala ni kod kojih sam radikala upala dok nisam videla na reveru starije gospođe tužnog lica - ogroman Šešeljev bedž. Ijao, ja sam završila kod radikala br.1. sad, šta mi Bog da.
'' Samo interes vlada pa onda ćemo dobiti podršku '', '' Vreme je da sakupljamo sigurne glasove za izbore '', '' Svi rade sa svima '', '' Ljudi ja više ne mogu da vas slušam, pa jel znate vi koliko još ima stranaka u kojima ja još nisam bio. '' , Bilo je i filozofskih misli: '' Istina je jedna, ako je uopšte i ima ''
Opet se okrenuo ka meni, mislim na čoveka koji me je uveo i tiho mi saopštio: '' Vidiš, imamo i '' manjinku '' da ne pričaju kako kršimo ljudska prava pa da nas za Hag teraju '' . Ja na momenat bejah zbunjena ali se dosetih jer mi se pogled zaustavio na jednoj Romkinji. Ah, da, to mora da nju zovu '' manjinka ''. Ćutim ja sve vreme, ne želim da im kažem baš ništa, smišljam kako da izađem '' napolje ''. Baš su dobri, i mogu ništa da im zamerim sve do trena kad onaj čovek ponosno ne predloži svima : '' Mi smo svi istrošeni, mene ako vide na kapiji da skupljam sigurne potpise pustiće kerove na mene, nama su potrebni ovakvi mladi '' - i pokaza im rukom na mene. A mene, a mene pogodi hatatitla ( na apačkom - munja )i shvatih da moram brzo da delujem jer je ovo prevršilo svaku meru.
'' Izvinite gospodo, moram hitno da izađem , već je mrak a ja nemam svetla na biciklu '' . Nisam ni čula šta su imali da kažu koliko sam potrčala da izađem odatle. Brzo niz stepenice jurim i čujem kako iz druge prostorije razgovaraju neki ljudi - to mora da su bili radikali br.2. Malo su bili tiši a i vedriji nego ovi, bolje je da sam bila kod njih. Neka, drugi put ću ići kod njih dok se odmaram od vožnje. Možda mi se više svide.
Nedelja, 30.08. 20h
Već je polumrak. Skačem u sedlo i vozim. Što dalje; dalje od radikala part one i part tvo!
Ponedeljak, 31.08. 1:04h
Noć je. Čitam aforizam iz već jučašnjih Večernjih Novosti koji kaže: '' Takvi smo zato što nas je ovo snašlo. A ovo nas je snašlo zato što smo takvi. ''