Palmin frižider po glavi novinara

izglave RSS / 31.08.2009. u 15:36
palmin frizider
palmin frizider

Priča oko usvajanja predlog zakona o informisanju stvarno je puna veselja. Koje se, sada, posle usvajanja izmena zakona, polako širi (na sve strane).

Mada, počelo je još odavno. Ali sad više nema veze.

Džaba svi protest, uzalud je Mujo internacionale, poznatiji kao Mujo lopov najavio da će da dodje u Beograd da štrajkuje gladju. Sad je kasno. Završena igranka.


Sve je naravno, kao i uvek u Srbiji, moglo da bude drugačije. Jer odgovor na pitanje da li će ili neće biti usvojen predlog zakona nije bio ni kod Čede, ni kod Dinkića, Muje Lopova, OEBS-a, UNS-, NUNS-a, nije bio ni kod poslanika, niti će o svemu na kraju odlučivati Boris Tadić. On će tog dana, kako kažu iz njegove PR službe, davati krv, posle ide na vaterpolo, pa na basket. I na kraju na Marakanu, da gleda Francuze.

Kao i uvek, istina je negde drugde, tamo daleko, duboko u Srbiji, tačnije u Jagodini, pod jednim Palmom.


Ovaj mali gradić u srcu Šumadije, na pitomim obroncima suhomesnatih proizvoda Juhor, odlukom gradonačelnika Dragana Markovića Palme, obezbedio je prostor za rad Kluba novinara Pomoravskog okruga, sa sve nameštajem i kompjuterskom opremom. I igricama. Palma, kao pravi srpski domaćin koji zna kako treba sa novinarima, naložio je nadležnim službama grada (nešto kao aneks napred navedene odluke) da u sastavu nameštaja Kluba novinara pod obavezno bude i frižider za piće, „ali pun“. Ko na onoj reklami za Hajneken. Al će novinari da vrište!

I, eno je, mirna Jagodina. Pitam se, pitam se, da li neko uopšte od drugova novinara više pita Druga Gospodina Domaćina Markovića Palmu za onu žirafu, jel pominje neko ugalj, Kolubaru, mašine, Betovena, Šopena, Cecu. Ma jok, brate. Frižider je pun. Novinari znaju zašto. Vrište!

Recimo, da kragujevački gradonačelnik nema tako kratak fitilj, kao što ima, ne bi bio u vekovnom sukobu sa novinarima, doduše ne sa svima, i to  u svom rodjenom gradu. Ne bi bilo naslova tipa, Verko nas je prodao, Verkova ujdurma, Verkovi hohštapleri, Verkova pravosudna mafija, da ne citiram dalje. Da je kragujevački gradonačelnik na vreme kupio fržider, pa ga još napunio i pićem, gde bi mu bio kraj. I gradu Kragujevcu sa njim. Novinari bi, već, znali zašto. A onda bi znali i čitaoci, gledaoci, slušaoci, svi, svi, svi. Svi bi vrištali od sreće.

I dalje, odnosno, više, da je bilo pameti u vlasti, da je Mladja malo manje nervozan, ne bi se toliko drvio na jedne novine i zbog njih menjao zakon. Jok. Mladja je morao da pokrene inicijativu na sednici Vlade da se Srbija zaduži kod MMF-a (namenska sredstva) i udje u projekat "Frižider po glavi novinara".

Svako udruženje, bez obzira na njegovu zavisnu ili nezavisnu ostrašćenost, svaki novinar bez obzira na njegovu tabloidno-istraživačko-analitičku ostrašćenost, svaki foto-reporter, svaka sekretarica u svakoj redakciji, pa čak i šoferi, čuvari i ostalo pomoćno osoblje, svi oni na gomilu, morali su da budu obuhvaćeni ovim projektom.

Opšta frižiderizacija medija pravo je rešenje za trenutnu situaciju u kojoj su se našli vlast i mediji.

Gosn. Šaperu bi za kampanju "Samo ladno, drugovi novinari, stižu frižideri", trebalo par minuta. I dobro, par hiljada sekundi ravnomerno rasporedjenih na tri elektronska, šest štampanih medija, plus bilbordi, plakati, flajeri, ribe na rolerima, hepeninzi, brate, u Areni i po svim većim srpskim gradskim trgovima.

Umesto toga, vlast je ugradila klime poslanicima. U lokativu, u Skupštinu.
Samo ladno drugovi poslanici. Vi ionako ne znate zašto!

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana