Ostrvo

Jelena Pavlović RSS / 03.09.2009. u 21:25


Na mestu gde se more spaja sa nebom, u nekom drugom vremenu, ziveo je covek.
On nije bio obican po svom opredeljenju kao ni kuca koju je podigao kada se
njegov brod nasukao na pusto ostrvo. To parce zemlje izniklo iz mora sa koga
je rukom mogao da hvata oblake, postalo je njegov novi dom. Iskoristio je
olupinu broda i od nje izgradio svoje skloniste.
S obzirom da na ostrvu nije raslo nista cime bi se prehranjivao, u
pocetku je ziveo od planktona. Covek nije bio svestan zasto to radi, ali
guran instiktom, svako je jutro zahvatao dovoljnu kolicinu vode u kojoj su
plivali planktoni. Kasnije je naucio da rukama hvata ribu koju bi jeo tek
kada bi se dovoljno osusila na suncu.
Ostrvo su cesto prolazile oluje i covek je bio iznenadjen cinjenicom da ga
ni jedna od njih nije dotacinjala. Kao da je napravio pakt sa prirodom,
njegova kuca-brod je ostala netaknuta. Nije mu smetala samoca. Cak sta vise,
on je u samoci uzivao. Brod je bio prepun knjiga koje su volsebno ostale
citave posle brodoloma i coveku se cinilo da ce moci da ih cita do kraja
zivota. Posle dugog vremena provedenog na ostrvu, covek je izgubio pojam o
godisnjim dobima. Zaboravio je zime, jesen, prolece. Ziveo je u vecitom letu
i nije mu smetalo. Dan i noc pleli su cudnu mrezu od senki i svetla. Mreza
se spustala na vodu preko zlatnog jata riba koje su nocu, uz mesecevo
saveznistvo, svetlucale i priredjivale neverovatne vizuelne predstave. Dani
su prolazili, a da je covek jedino video cudnu igru senki sa kojima bi
ponekad pozeleo da vodi ljubav. Voleo ih je, a one su uzvracale. I covek se
budio srecan.
Jednom dok je sedeo na plazi i citao o Ibn Batutinom otkrivanju Kine,
iznenada i tiho, a da se nije osetio ni dasak vetra, nekakav kisobran je
doplovio do same ivice plaze. Isto tako tiho, kao da je zeleo da ne poremeti
ovaj neobican prizor, covek je posegnuo za drskom koja je virila iz mora. U trenutku dok ga je povlacio prema sebi, kisobran se otvorio povukavsi coveka sa sobom. Nije mogao da veruje svojim ocima; kisobran ga je vukao na gore.Leteo je sve vise i vise dok mu se ostrvo nije skoro izgubilo iz vida. Ispod covekovih nogu samo se nazirala sivkasta tacka koja je plovila morem.. Uplasivsi se da ce za uvek da se izgubi i vise nikada ne pronadje svoje ostrvo, covek je pokusao da zatvori kisobran. I dok je pritiskao metalni jezicak na drsci, a drugom rukom pokretao na dole deo koji je licio na pecurku njegove
novo otkrivene letilice, osetio je kako se polako spusta na zemlju. Nezno najneznije, kisobran mu je pomogao da sleti.

Od tog dana covek i kisobran su postali nerazdvojni i povremeno bi leteli
iznad ostrva i nekakvih drugih koje je covek otkrivao pri svakom novom
"kisoletu," kako je iz miloste nazivao ove dogadjaje. Covek je prestao  da cita
knjige, zanemario je senke, a igra jutra i noci mu se cinila irelevantnom.
Sem kosobrana i letenja nista ga vise nije interesovalo. Sunce se od
ljubomore bacalo u vodu.

Covek je voleo svoj kisobran.

Jednom prilikom kisobran je odveo coveka dalje nego ikada pre toga. Leteo
je, leteo i leteo, dok se more nije izgubilo. Malo se uplasivsi,
covek je polako poceo da povlaci kisobran na dole i da pritiska onaj metalni
jezicak. Nista se nije dogodilo. Kisobran je nastavio da leti. Leteo je
covek iznad krosnji crvenog i oranz drveca, nekakvih sarenih livada koje su
ga potsetile na prostirke iz drugog zivota. Boje, razne boje asocirale su ga na
 proslost. Setio se suma, reka i svega sto je iza sebe ostavio. Kao da je razumeo, kisobran je napravio zaokret od triristasezdeset
stepeni i coveku se zavrtelo u glavi.
Konacno, pod nogama mu se ukazala siva tacka koja je plovila morem. Polako,
najtise sto moze, kisobran je spustio coveka na njegovo ostrvo.
Onda je covek postao nemiran. Dugo nije hteo da otvori kisobran bojeci se da
ne ode jos dalje, tamo odakle ne bi bilo povratka. Opet je pozeleo da vodi
ljubav sa senkama. Dolazile su jedna, po jedna u njegovu kucu brod.Prekrivale su ga nevidljivim poljupcima i svojim tamno plavim, kao more
osvetljeno mesecom, telima. Zamisljao je covek da ih voli, da prodire kroz
tajne njihove tame, ali se ujutru vise nije budio srecan. Jutra su bila
ispunjena neobicnim mirisima koje je poceo da priziva u secanje, bojama
polja i neobicno jarkih krosnji koje je video pod svojim nogama.

‘Necu, ne mogu, nisam u stanju da budem sam. Senke su cutljive. Svetlo je
jarko i ne odgovara. Cak me i oluje zaobilaze. Moram, moram.......”

Jednog jutra covek je ustao, pogledao jos jedanput svoje knjige, doruckovao
susenu ribu, izasao na trem svog nasukanog broda i poslednji put prosetao po
plazi.

“Zbogom Senke, necu da vas budim. Zbogom Sunce, nema razloga za
ljubomoru, jer cu uvek da te vidim gde god da sam. Zbogom brode koji si mi bio kuca.”

Onda je covek uzeo kisobran i crvena kao krv pecurka ga je povela tamo
odakle se vise nije moglo nazad. Prolazio je kroz meke oblake dok njegovo
ostrvo nije postalo tacka, pa tackica koja je nestala u moru. Onda se i more
izgubilo.

Izgubio se i covek.





Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 22:44 03.09.2009

Čovek

Opet je pozeleo da vodi
ljubav sa senkama.

i
Izgubio se i covek.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 23:22 03.09.2009

Re: Čovek

Covek kao da mora da pobegne od sebe i u tom pokusaju dodje medj druge ljude od kojih bi da pobegne. I tako, covek trci u zacaranom krugu bezeci od sebe, drugih ljudi koji ga jure.

The Circle Game
miloradkakmar miloradkakmar 08:52 04.09.2009

Re: Čovek

Jelena Pavlović
Covek kao da mora da pobegne od sebe i u tom pokusaju dodje medj druge ljude od kojih bi da pobegne. I tako, covek trci u zacaranom krugu bezeci od sebe, drugih ljudi koji ga jure.

The Circle Game

Čovekov problem je jedino : gde pobeći ?
U sebe ne može, ne da mu ono ljudsko u njemu, drugi ga neće.
dunjica dunjica 12:57 04.09.2009

Lijepo baš

mir neki
i malo tuge

Jelena Pavlović Jelena Pavlović 13:39 04.09.2009

Re: Lijepo baš

Hvala Dunjice. Evo ga kisobran iz price; nasao je drugaricu.
AlexDunja AlexDunja 14:40 04.09.2009

:)

hej, jp...
prosipaj malo cesce ove tvoje margaritas...
nije da bas nismo zasluzili...

divna ti je prica.
blueish i hippie:)...lici na tebe.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 16:23 04.09.2009

Re: :)

AlexDunja
hej, jp...
prosipaj malo cesce ove tvoje margaritas...
nije da bas nismo zasluzili...

divna ti je prica.
blueish i hippie:)...lici na tebe.


A, da znas da volim margaritas sa lajmom:))
Hvala ti.

Kada je usao u knjizaru i ugledao Lorkinu knjigu peasama, usao je u svet iz koga nije nikada vise izasao:)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana