Stepen razvoja jednog društva se ogleda u tome koliko pridaje važnosti pomoći onima koji su zbog nečega fizički uskraćeni. Često osobe sa invaliditetom mogu da obavljaju poslove isto onako dobro kao osobe bez invaliditeta ali jednostavno ne dobijaju šansu od onih koji tu šansu treba da im daju - od poslodavaca.
Kako piše u tekstu koji je objavljen na B92 sajtu 3.9.2007 u Srbiji ima oko 600 000 osoba sa invaliditetom a samo 22 500 je prijavljeno Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Već postoje veoma dobre pogodnosti za poslodavce koji zaposle osobu sa invaliditetom tako što dobijaju 90 000 dinara za osposobljavanje novog radnog mesta, 12 plata i oslobođanje plaćanje poreza u trajanju od tri godine. I pored toga puno osoba sa invaliditetom ne može da nađu zaposlenje. Čeka se i dugo najavljivano usvajanje novog zakona za zapošljavanje osoba sa invaliditetom gde će kompanije biti dužne da im 3% zaposlenih budu osobe sa invaliditetom ili ako to nije slučaj da određenu svotu novca uplaćuju u svrhe pomoći za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.Takođe, meni je neverovatno kako i dalje postoje kompanije, škole i prodavnice koje nisu disability-friendly. To se odnosi na olakšan pristup kako osobama sa invaliditetom tako i za majke koje same guraju kolica sa bebom a treba da ga nose preko stepenica umesto da kolica guraju uz stepenice. Ove stepenice sam slikao dok smo se šetali u Kraljevu, pored Ibra, pre više od pola godine. Gurao sam kolica sa ćerkicom sestre moje verenice. Nakon toga sam kolica morao da nosim do vrha jer na celom potezu nismo videli napravljen put za guranje kolica. Na drugim mestima ima više manjih stepenica umesto ovih velikih ali svejedno to je veliki napor ako žena ide sama u šetnju sa decom. Na Savskom keju je mnogo bolje sređen prilaz šetalištu iako ni tamo nije sve savršeno ali je prihvatljivo. Barem nema stepenica sa slike. (BTW. Pitali me zašto slikaš stepenice, rekao sam da će mi jednom trebati za ilustraciju u tekstu. Slika je mesecima čekala na objavljivanje :-))
Na ovaj tekst na blogu me je podstakla i molba za pomoć koju sam dobio od gospođe Maje Vrebalov, predsednice Resornog saveta za osobe sa invaliditetom u Novom Sadu, pri DS-u. Ona me je zamolila da na Humanost.org sajtu objavim njen u molbu gde traži da joj se jave osobe sa invaliditetom kako bi resorni savet mogao da im nađe zaposlenje u raznim organizacijama. Ona je i sama osoba sa invaliditetom. Objavljujem i ovde njenu molbu kako bi joj se što više ljudi javilo. Ako znate osobe kojima bi koristilo da joj se jave, molim Vas prosledite link na ovaj tekst.
„Od izuzetne vaznosti je da se na sve moguce nacine ososbe sa invaliditetom ukljuce u socioekonomske aktivnosti u Srbiji i da se omoguci njihovo (nase) zaposljavanje. Prvi korak je da utvrdimo koji su to poslovi i na koja radna mesta mogu biti zaposlene osobe sa invaliditetom.
Molim Vas da mi pomognete u prikupljanju sledecih podataka:
Ime i prezime, godina, rodjenja, adresa, kontakt telefon, strucna sprema, kvalifikacija, vrsta posla za koju je lice sa invaliditetom sposobno da obavlja. Na osnovu ovih podataka moguce je raspisati jasno definisane konkurse za podrsku zaposljavanja osoba sa invaliditetom.
Svi zainteresovani neka posalju mejl na marija.vrebalov[at]vdf.org.yu (zamenite [at] u @)
A drugo, trebao bi mi spisak najugrozenijh ( i zdravstveno i materijalno) osoba sa invaliditetom na teritoriji Novog Sada, ali i cele Srbije. U Izvrsnom vecu AP Vojvodine u Rep. zavod za statistiku nemaju ove podatke i ja Vas molim da mi pomognete u prikupljanju istih. Na osnovu ovih podataka mozemo odretiti prioritetne osobe za deljenje pomagala koja budu stizala.
Mnogo Vam hvala!
Srdacan Pozdrav
Maja Vrebalov
Predsednica Resornog saveta za osobe sa invaliditetom
Novi Sad”
Ispod sam postavio neke zanimljive linkove u vezi ove tematike
I osobe sa invaliditetom su ljudi
Invalidima olakšati zapošljavanje