Prva dalmatinska

gorran2 RSS / 06.09.2009. u 01:23

20133.jpgNa današnji dan, pre 67 godina, 6. IX 1942. u selu Dobro kod Livna, naredbom Štaba IV operativne zone Hrvatske, prikupljena su 4 bataljona koja su već stekla borbeno iskustvo na području Dalmacije, i formirana je Prva dalmatinska NOU brigada. U stroju je pri formiranju bilo 1.217 boraca, (83 žene).
Brigada je prošla kroz mnoge teške i značajne bitke, među kojima su: - uništenje ustaško-nemačkog garnizona u Jajcu, XI 1942. - uništenje italijanskog garnizona u Prozoru, II 1943. - bitka na Sutjesci, V/VI 1943. - odbrana Splita, 11-27. IX 1943. - odbrana južne Dalmacije, XI/XII 1943. - desant na Korčulu, IV 1944. - oslobođenje Hvara i Brača, IX 1944. - razbijanje nemačke borbene grupe u Vukovom klancu, X 1944. - Kninska operacija, XI/XII 1944. - Mostarska operacija, II 1945. - Ličko-primorska operacija, III/IV 1945. - Tršćanska operacija, IV/V 1945. Spisak poginulih boraca (2165 imena sa generalijama, među kojima i dva njena ratna komandanta) možete pogledati ovde.

Kao jednoj od elitnih jedinica NOVJ, naredbom maršala Tita od IX 1944 dodeljen joj je atribut "proleterska", čime se uvrstila među 14 brigada koje su to zvanje nosile tokom rata.

Brigada je prvoformirana od ukupno 17 dalmatinskih brigada. Od ovih brigada 4. X 1943. formiran je Osmi udarni korpus, koji je dugo vremena predstavljao najjaöu operativnu celinu NOVJ.

14863.jpg

Predaja zastave 1. dalmatinskoj brigadi u Dobrom kod Livna 20. IX 1942.
15176.jpg

Mate Stančić postrojava bataljon 1. dalmatinske brigade za vreme Četvrte ofanzive, u Hercegovini, IV 1943.
20127.jpg

Pesnik Ivan Goran Kovačić sa štabom Prve dalmatinske na Prenju, III/1943.
5064.jpg

Borci Drugog bataljona Prve dalmatinske, Vrboska, XII 1943.
5065.jpg

Borci Drugog bataljona Prve dalmatinske, Vrboska, XII 1943.
5067.jpg

Deljenje kruha borcima Drugog bataljona Prve dalmatinske, Rudina, Stari Grad na Hvaru, XI 1943.
5068.jpg

Deljenje sledovanja cigareta borcima Drugog bataljona Prve dalmatinske, Rudina, Stari Grad na Hvaru, XI 1943.
5069.jpg

Kuhinja Drugog bataljona Prve dalmatinske, Rudina, Stari Grad na Hvaru, XI 1943.
5070.jpg

Kolona Četvrtog bataljona Prve dalmatinske kreće na položaj, Rudina, Stari Grad na Hvaru, XI 1943.
5104.jpg

Nogometna utakmica tima Prve dalmatinske protiv tima slušalaca srednjeg partijskog kursa, Stari Grad na Hvaru, XI 1943.
13732.jpg

Borci 26. divizije sprovode zarobljene Nemce u zarobljenički logor na Biševcu, 1944.
8963.jpg

Zarobljeni Nemci u borbama na Korčuli, IV 1944.g.
14775.jpg

Štab I dalmatinske proleterske brigade na Visu 1944. s leva: Ivan Romac, politički komesar, narodni heroj Mirko Novović, zamenik pol.komesara; nar.heroj Ljubo Truta, načelnik štaba brigade; Mićo Čulić, referent saniteta i Bogdan Stupar, komandant brigade.
14776.jpg

Bogdan Stupar, komandant I dalmatinske brigade i narodni heroj Mirko Novović, zamenik političkog komesara brigade, Vis, 1944.
20128.jpg

Maršal Tito vrši smotru Prve dalmatinske, Vis, 12. IX 1944.
20129.jpg

Smotra Prve dalmatinske, Vis, 12. IX 1944.
20130.jpg

Prva dalmatinska u oslobođenom Šibeniku, 3. XI 1944.
14376.jpg

Zarobljeni nemački vojnici u borbi za Šibenik, XI 1944.
8964.jpg

Zarobljeni Nemci kod Knina XII 1944.
20131.jpg

Prva dalmatinska u borbi za Mostar, II/1945.
13970.jpg

Borba za Bihać, III 1945.



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gorran2 gorran2 01:29 06.09.2009

Predaja zastave brigadi

Sve jedinice 1. dalmatinske brigade, osim 4. bataljona, prikupile su se radi polaganja zakletve i prijema zastave u selu Dobro jugoistočno od Livna, 20. IX 1942. godine, upravo na istom mjestu gdje je brigada bila formirana 6. IX. Četvrti bataljon nije mogao da napusti položaj na Vagnju da bi prisustvovao tom svečanom činu.



Predaja zastave 1. dalmatinskoj brigadi prilikom njenog formiranja u Dobrom kod Livna 6. septembra 1942.

Trubač je najavio svečani trenutak odsviravši komandu "mirno". Potom je komandant brigade Pero Ćetković komandovao jedinicama brigade "mirno", a zatim pozdrav "na desno". Nakon toga postrojeni borci u stavu mirno okrenuli su glave nadesno u znak pozdrava članovima štaba 4. operativne zone koji su dolazili - komandantu Vicku Krstuloviću, političkom komesaru Ivici Kukoču - Jordanu, načelniku štaba Velimiru Terziću i članu Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju Andriji Božaniću - Stevi.



Sa formiranja Prve dalmatinske brigade u Dobrom kod Livna 6.IX 1942. Vicko Krstulović, komandant IV operativne zone, predaje zastavu štabu brigade koju prima Pero Ćetković.

Komandant brigade Pero Ćetković u pratnji političkog komesara Ante Kronje Čenče, predao je raport komandantu 4. operativne zone. Dok je muzika svirala marš štab zone je u pratnji komandanta i političkog komesara brigade izvršio smotru jedinica, potom je komandant zone pozdravio borce i starješine brigade sa "Smrt fašizmu!" na što su mu oni gromko i jednoglasno odgovorili "Sloboda narodu!"
Predan zastava je prethodilo intoniranje "Internacionale", a potom je Vicko Krstulović najprije predao zastavu komandantu brigade Peri Ćetkoviću, zatim komandantu 1. bataljona Branku Dudi, komandantu 2 bataljona Mati Staničiću i 3. bataljona Peru Radeviću.



Štab Prve dalmatinske brigade u vreme njenog formiranja. S lijeva na desno: Vlado Šćekić, Pero Ćetković, Ante Kronja i Božo Bilić - Marjan.

Sa predajom zastava brigadi i bataljonima svi prisutni borci i starješine brigade položili su zakletvu kojom su se obavezali svom narodu da će se sa oružjem u ruci boriti do konačne pobjede nad okupatorom i njegovim slugama.



Rukovodeći kadar prve dalmatinske brigade sa članovima štaba IV operativne zone u Dobrom kod Livna 1942.godine.

Nakon primanja zastava i polaganja zakletve borcima i starješinama čestitao je u ime Komunističke partne Jugoslavije i štaba 4. operativne zone komandant Vicko Krstulović, koji je bio i politički sekretar Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju. U kraćem govoru on je istakao ulogu brigade u borbama koje će voditi i njene zadatke na razvijanju bratstva i jedinstva naroda i narodnosti naše zemlje. U ime boraca brigade komandant Pero Ćetković je dao obavezu da će brigada časno i dostojno izvršavati sve zadatke koji budu stajali pred njenim borcima i starješinama, da će se pod zastavama koje su primili dostojno boriti za ono što na njima piše ("Smrt fašizmu — sloboda narodu!" ) i za bratstvo i jedinstvo.
Svečani program su po dosta hladnom jutru pratili mještani sela Dobro i okolnih zaselaka — većinom starci i djeca. Pored postrojavanja posebnu im je pažnju privukla muzika.

(iz: Mirko Novović, Prva dalmatinska proleterska brigada)
gorran2 gorran2 01:33 06.09.2009

muzika

U muzici su bili — 22 muzičara: Josip Katalinić Bepo, kapelnik iz Omiša, Ivan Uvodić Ciko, politički komesar iz Klisa, Ivo Bogavčić iz Rogoznice, Ivan Bubić Bućo iz Klisa, Mićo Gavrić iz Suvača kraj Sinja, Drago Milanović Cika iz Rupolina kraj Solina, Ante Mileta iz Rogoznice, Boško Mogić iz Splita, Marin Perković iz Klisa, Petar Pavić iz Donjih Kaštela, Gajo Rosandić iz Makarske, Ante Subašić iz Klisa, Ivan Tomić Bakalarić sa Visa, Andrija Uvodić iz Klisa, Ante Uvodić, doktor iz Klisa, Ante Uvalić iz Klisa, Milan Uvodić iz Klisa i Vičenco Uvodić iz Klisa. Najviše ih je bilo iz "limene glazbe" sa Klis-Kose. Brigadna muzika dobrim dijelom je doprinijela kulturno-zabavnom radu u jedinicama brigade, kasnije 3. divizije, kao i na terenu. Ona se je brojno popunjavala borcima muzičarima, pa su u nju došli Vinko Barić iz Majdana kod Solina, Petar Porić iz Donjih Kaštela, Frane Bubić iz Klis-Kose, Ante Kuljiš Žižira sa Visa, Martin Lubin iz Sinja, Bogdan Tomšić iz Selca na Braču i Kaja Uvadić-Kajić iz Klis-Kose.

gorran2 gorran2 01:34 06.09.2009

sutjeska

U bici na Sutjesci, brigada je u svom sastavu imala ukupno 1393 borca (1271 muškarac i 122 žene). U toku bitke poginulo je 658, a do kraja rata još 169.
Socijalni sastav: 445 radnici, 858 zemljoradnici, 36 đaci, 11 studenti, 3 učitelji, 2 pravnici, 1 tehničar, 10 službenici, 2 oficiri, 4 podoficiri i 19 domaćice.
Nacionalni sastav: 8 Crnogorci, 1146 Hrvati, 163 Srbi, 25 Muslimani, 48 Jugosloveni, 1 Jevrejin, 1 Šiptar i 1 Italijan.
Teritorijalna pripadnost: 61 iz Bosne i Hercegovine, 9 iz Crne Gore, 1321 iz Hrvatske, 1 iz Makedonije i 1 iz Italije.
Godina rođenja utvrđena je za ukupno 1305 boraca. Od toga: 909, ili 70%, bili su mlađi od 25 godina, a 16, ili 1%, stariji od 40 godina.
U vreme bitke na Sutjesci 326 su bili članovi KPJ i 343 članovi SKOJ-a, ukupno 669, ili 48%, politički organizovanih. Od toga 43 predratna člana KPJ.
Jedanaest je odlikovano Ordenom narodnog heroja, a jedan je španski borac.

(Viktor Kučan: BORCI SUTJESKE)



Tri generacije poštovalaca iz Makarske polae venac na spomenik na Tjentištu, 14. VI 2008.
gorran2 gorran2 01:41 06.09.2009

saveznički i nemački komandant

Saveznički Komandant Sredozemlja Henry Maitland Wilson povodom ove njihove akcije, IV 1944. poslao je maršalu Titu telegram;

"„Veoma cenim rad vaše vojske u napadu na Mljet i Korčulu. Bio bih Vam zahvalan da isporučite komandirima i borcima moju čestitku za njihovu uspešnu borbu.
M. Vilson“"

Nemački komandant XV brdskog korpusa Rudolf Lüters je o radu 16 brigada (među kojima je bila i Prva dalmatinska) rekao sledeće:

"Tok borbi je pokazao da su komunističke snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom, koji izaziva čuđenje. Neprijateljsko komandiranje bilo je izvanredno pokretno — i u obrani — aktivno.

Karakteristični su bili masovni napadi prikupljeninar snagama na jednom mjestu izvođeni pri atmosferskim prilikama povoljnim za neprijatelja (kad je nemoguć rad avijacije) i to tamo, gdje naša artiljerija nije mogla dobro da djejstvuje. Komunistima je uvijek polazilo za rukom da izjednače svoj nedostatak teškog naoružanja i da koristeći mrak, maglu i kišu dođu na odstojanje bliske borbe, prsi u prsi. Pri ovome su se pokazali kao fanatični, krajnje uporni, dobri borci, koji odlično poznaju teško planinsko zemljiite.

Naoružanje komunista je bilo dobro. Raspolažu začuđujući velikim brojem automatskog oružja (puškomitraljezima, teškim mitraljezima, minobacačima itd.) i uz to obiljem municije. Svi se izvještaji slažu u tome, a i naši gubici dokazuju, da ovim oružjem umiju da rukuju.

Prvorazrednom obavještajnom službom (pomoću stanovništva itd.), rafiniranim korišćenjem zemljišta i kamuflažom (i uniformama svih vrsta), uvijek im je pošlo za rukom da našim trupama postave klopke."
gorran2 gorran2 01:42 06.09.2009

sa Englezima (borba)

U drugoj polovini ožujka 1944. godine na Vis je stigla vijest naših obavještajaca s otoka Hvara da jedna njemačka jedinica vrši pripreme za pokret od Jelse prema istočnom dijelu otoka. Tada su se na Visu nalazile neke engleske jedinice komandosa i nešto lakih plovnih jedinica, kao torpedni čamci, topovnjače i desantni brodovi. Pošto su i Englezi bili obaviješteni o tom pokretu, donesena je odluka da se napadne njemačka kolona zajedno od strane naših i engleskih jedinica noću 22/23. ožujka. Sa dosta sigurnosti računalo se na uspjeh, jer se namjeravalo izvršiti udar po dijelovima 738. puka njemačke 118. lovačke divizije kad izađu iz Jelse i dok se budu kretali u marševskoj koloni. Engleska komanda, u želji da prva izvede napad i tako sama pobere lovorike uspjeha, požurila je da prestigne partizane. Nije to bilo u skladu s načelnim dogovorima o nekim zajedničkim akcijama sa Visa, ali, eto, tako se dogodilo. Engleski komandosi (elitne jedinice specijalno obučene za pomorsko-desantna dejstva) su se svojim brzim brodovima iskrcali u Goromin Dolac, nešto oko sat vremena prije nas.

Kako nisu bili baš vični noćnim akcijama njemačko osiguranje ih je primijetilo, pa su ih Švabe ubrzo skoro sasvim okružili. Mi smo nakon iskrcavanja krenuli ka predjelu zvanom Vrh, gdje smo prema obavještenju očekivali njemačku kolonu. Međutim, s Nijemcima smo se susreli bliže mjestu našeg iskrcavanja nego smo se nadali. Mi nismo ni znali tog momenta da je to dio njemačkih snaga koje su opkoljavale engleske komandose. Naš je napad bio iznenadan i munjevit i ubrzo smo bukvalno prepolovili njemačku kolonu i ne znajući spasili komandose od velike opasnosti. Tom prilikom smo zarobili 131 njemačkog vojnika i zadobili dosta ratnog materijala i oružja. Sjećam se jedne delikatne epizode koja se dogodila u zoru s 5—6 engleskih komandosa koji su prethodne noći zalutali. Naišli su na partizane i tražili da ih se privede našoj komandi. Došli su u štab 1. bataljona Ijutito i uzrujano negodujući protiv svoje komande. Uporno su tražili i molili da ih primimo u svoje redove, jer da mi znamo u ovakvim situacijama ratovati, a da su oni zbog neumjesnosti svojih starješina skoro svi mogli stradati. Umirivali smo ih i uvjeravali da to nije moguće, da bi ih mi rado primili, ali da bi to izazvalo ozbiljne poteškoće. Jedva su se umirili tek kad su došle njihove starješine.

(iz Hrvoje Čulić; ZAROBLJENIK DOKTOR KARLO, zbornik sjećanja "NAŠA PRVA DALMATINSKA" )
gorran2 gorran2 01:43 06.09.2009

sa Englezima (balun)

Za tu utakmicu smo se i mi pripremali, pa su se tražili nogometaši kod naših jedinica na Visu. Tako se u tim brigade nađe nekoliko igrača »Hajduka«, »Splita« i »Nade«. Među njima dođe i moj brat, poznati Hajdukov igrač i reprezentativac, Frane Matošić. Tu su se okupili i drugi poznati igrači iz Splita: Dušan Bizjak, Bonaventura, Ivo Peršić, Ante Parač, Vinko Jelaska, Marko Vušković, Duki Bjelanović, Mladen Berković, Ante Antonini, Veljko Subašić, Zlatko Ferič, Vlado Kaliterna i još neki.

Došao je dan »megdana« između kluba Prve dalmatinske brigade i engleskih komandosa. Bilo je to 9. ožujka 1944. godine, na igralištu viškog sela Podselja. Oko igrališta okupi se brojna publika: naoružani partizani s jedne strane, kao navijači našeg tima i naoružani komandosi s druge strane igrališta, kao navijači britanskog tima. Moralo je to biti tako, s naoružanjem, jer su sve jedinice na Visu bile u pripravnosti za slučaj njemačkog desanta i napada. Na zapadnoj strani igrališta, tamo gdje je bilo nekoliko klupa za starješine jedinica, našla se postrojena glazba naše divizije. U pauzi je neprekidno intonirala naše partizanske marševe. Njoj je bio postavljen zadatak, da za svaki dati gol svira koračnicu one jedinice čiji su igrači postigli gol. Tako je utakmica odigrana u atmosferi: vojne gotovosti, navijačke strasti i glazbe, koja je davala svečani ugođaj.
Na ovoj utakmici najviše su se oznojili naši glazbari. Oni su morali svirati za vrijeme utakmice čak 14 puta koračnice jedinica tj. za svaki gol koračnica. Dvanaest puta svirana je koračnica naše brigade i dva puta koračnica britanskih komandosa. Golove za tim naše brigade dali su: Frane Matošić 6, Jozo Matošić 5 i jedan gol, dvanaesti, za tim naše brigade, dao je Veljko Subašić. Britanski komandosi dali su dva gola. Dakle, rezultat 12:2!

Britanci su od tako visokog poraza bili žalosni, a još više zbunjeni. Nikako nisu mogli shvatiti da su ih partizani tako »nemilosrdno« i olako pobijedili. Poslije te utakmice, sve je kod njih bilo mobilizirano u potjeri za igračima kako bi ojačali svoj tim, za već ugovoreni revanš. Narednih dana upućivane su depeše prema Italiji i Malti u potrazi za predratnim igračima profesionalcima. Mi smo poslije utakmice zadovoljni nastavili veselje i uz tonove glazbe krenuli prema jedinicama. Kao nagradu od kuhara, mi igrači dobili smo duplu porciju za večeru. Da smo kojim slučajem izgubili, za igrače ne bi bilo večere.
...

(iz Jozo Matošić; NOGOMET U BRIGADI, zbornik sjećanja "NAŠA PRVA DALMATINSKA" )
gorran2 gorran2 09:27 06.09.2009

Spisak

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana