Literatura

Posle Isidore, Simona i Margerita (II)

vladimir petrovic RSS / 06.09.2009. u 15:47

                                       Prava ljubav se sastoji u tome da nekom biću, ili bićima, želimo dobro. Italijani imaju predivan izraz kad hoće da kažu «Volim te»: Ti voglio bene. To je ono što treba postići kod sebe na svim ljudskim planovima. (Margerita Jursenar)

U naslovu, Margerita je treća po redu, ali je u ovoj prilici veoma tačna ona engleska izreka «The last, but not the least». Svakako da ona nije manje važna od Isidore i Simone, jer sve one su na svoj način značajne. A opet, ja imam svoje razloge zbog kojih sam napravio baš takav redosled, a naročito zašto sam Simonu stavio pre Margerite, premda dobro znam da ima ljudi koji Margeritino sveukupno književno stvaralaštvo stavljaju iznad Simoninog, smatrajući je jednim od najvećih pisaca XX veka.

Margerita Jursenar (Marguerite Yourcenar, 1903-1987), francuska spisateljica belgijskog porekla, napisala je dvadesetak knjiga, ali je najpoznatija po svojim (metafizičko-istorijskim) romanima "Hadrijanovi memoari" i "Crna mena". Kombinujući veliku erudiciju sa osećanjem za klasičnu formu, njene romaneskne rekonstrukcije davnih vremena i ličnosti imaju veoma veliki broj čitalaca, širom sveta. Njen stil pisanja je suptilan, dubok, elegantan i tečan, pa se njena dela vrlo lako i sa zadovoljstvom čitaju.

Mada je najveći deo svog života provela van Francuske, Margeriti je bila pružena velika čast da postane članica Francuske akademije (L'Académie française). Bila je prva žena koja je postala članica te «institucije besmrtnika», osnovane davne 1635. godine, koja ima samo 40 članova, i koja važi za jednu od najprestižnijih nacionalnih akademija u svetu (Simona de Bovuar, recimo, nije imala šanse da postane član Francuske akademije, pored ostalog, i zbog svojeg - političkog angažmana). Sa svoje strane, Isidora je, takodje, bila prva žena redovna članica Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU).

Slično Isidori, Margerita je rano izgubila majku, te je rasla i vaspitavana od/pored oca. Izgleda da je niko nije bio naučio, dok je bila dete, da shvati značaj gubitka majke, te je jednom ovako izjavila: «Moje detinjstvo je bilo bez majke, ali mi to odsustvo nije ni najmanje teško padalo. Niko mi u detinjstvu nikad nije pokazao sliku moje majke. Nikad je nisam videla sve dok nisam imala možda trideset pet godina. Prvi put sam otišla na njen grob kad mi je bilo pedeset pet godina. Moram da kažem da je moj otac bio veoma okružen ženama, tako da je bilo dosta osoba da mi vežu okovratnike od engleske čipke i da mi donesu bombone». A ovako je govorila o ocu: «Moj otac je radio tačno ono što je hteo, što je voleo da radi. Za ostalo je malo mario... Pošto sam ga oplakala kad je umro (imala sam dvadeset pet godina), priznajem da sam ga narednih gotovo trideset godina skoro zaboravila. To ga uostalom ne bi ni začudilo ni povredilo, jer mlado stvorenje mora da zaboravi i mora da živi. Tek sam mnogo kasnije u životu ponovo počela konstantno da mislim na oca».

U životu i delu Margerite imamo slučaj kao kod  skoro svih velikih pisaca i umetnika:  dela im se ne mogu odvojiti od njihovog života. Romani Margeritini, čak i kada se odnose na davno prošla vremena, ne samo mereno vekovima («Crna mena» iz XVI veka) već mereno i milenijumima («Hadrijanovi memoari» iz II veka pre Hrista), sadrže mnogo autobiografskog. Toga je bila svesna sama Margerita, te je pisala: «Neminovno se nestabilna ravnoteža uspostavlja izmedju zanimanja koje osetimo prema čoveku i onog što ga osećamo prema njegovim knjigama. Prošlo je vreme kada se moglo uživati u «Hamletu» ne mareći mnogo o Šekspiru: nepristojna znatiželja za biografskim pikanterijama osobina je našega doba, potpirivana metodama štampe i masmedija u njihovom obraćanju publici koja sve manje i manje ume da čita».

Slično Isidori, volela je mnogo da putuje. Jednom je rekla: «Klonim se Francuza koji kažu da im je Francuska dovoljna, i Amerikanaca koji kažu da se jedino kod kuće dobro osećaju. Srećom, ta vrsta odumire, a zamenjuje je druga koja loše i na brzinu proputuje drugim zemljama sveta. Na putovanju, kao i u svemu, potrebne su protivrečne sposobnosti; zanos, stalna pažnja, izvesna lakoća».

Slično Isidorinoj beskrajnoj intelektualnoj radoznalosti (a prilično suprotno Simoninoj egocentričnosti), Margerita je pokazivala veoma veliko zanimanje za druge narode i njihove jezike. Ne samo da je volela da mnogo putuje, već je prevodila, najpre samo sa engleskog jezika (Virdžinija Vulf, Henri Džejms i druge) ali i sa (modernog) grčkog, pa i japanskog.

Slično Isidori, napisala je više eseja o onima koje je volela, sa nadahnućem i ljubavlju. Tako je veoma volela Kavafija, prevodila ga je i divila mu se, ali je umela da bude i kritična (Kavafijevo delo još uvek liči na one mehane Bliskog istoka u koje odlaze samo muškarci). Pisala je o erotskim i mističnim temama (po šumi tumaraju devojke lude od svog tela), tantrizmu, zimskom solsticiju i prolećnom ekvinociju, vremenu kao velikom vajaru, kobnoj lakoći umiranja i slično, ali jedan od svakako najboljih je onaj o japanskom piscu Jukiju Mišimi, pod nazivom: «Mišima - ili Vizija praznine» (Mišimina toliko smišljeno pripremana smrt jedno je od njegovih dela; medjutim, film kakav je 'Patriotizam' i priča kakva je u opisu Isaovog samoubistva u 'Odbeglim konjima' bacaju zrake svetlosti na piščev kraj i delom ga objašnjavaju, dok ih autorova smrt u najboljem slučaju čini autentičnim ne objašnjavajući ih).

Od velikih pisaca s početka XX veka volela je Tomasa Mana (Kod T. Mana, za Hansa Kastorpa i za Gustava fon Ašenbaha aveti ljubavi su - slovenske aveti), a naročito Marsela Prusta. (Mislim da ću posebno pamtiti Marsela Prusta. Kod njega volim veliku tematsku konstrukciju, izvanredno zapažanje protoka vremena i promena koje on proizvodi kod ljudi, kao i senzibilitet koji ne liči ni na jedan drugi. Pročitala sam Prusta sedam ili osam puta... Za mog oca, Prust je bio pojam nerazumljivosti. Više je voleo Ruse, koje smo mi zajedno mnogo voleli. I Selmu Lagerlof, o kojoj sam kasnije napisala esej, a koju i dalje smatram genijalnim piscem).Više se bavila Tolstojem nego Dostojevskim.  

Pred početak Drugog svetskog rata (1939) Margerita se preselila u SAD, živeći na ostrvcetu «Pusti bregovi» (Monts-Déserts), pored obale države Mejn (Maine), na kome je imala svoju kuću, sa nazivom «Malo zadovoljstvo» (Petite-Plaisance), sa velikim dvorištem i mnogo drveća. Tu je živela sa svojom prijateljicom i prevoditeljicom na engleski jezik, Grejsom Frik (Grace Frick ), preko četrdeset godina, sve do Grejsine smrti. I Margerita je umrla u  kući  na ostrvu, koja je danas muzej. Obe dame su kremirane, a njihovi pepeli sahranjeni na lokalnom groblju ostrva.

«Hadrijanovi memoari» (Mémoires d'Hadrien) govore o životu i smrti rimskog imperatora Hadrijana. Pisani su u prvom licu, u obliku predsmrtnih pisama koja Hadrijan upućuje eventualnom nasledniku i usvojenom sinu, Marku Aureliju. On meditira o vojnim pobedama ali i porazima, o ljubavi za poeziju i muziku, za filozofiju: takodje, govori o svojoj strasti prema svom mladom  grčkom miljeniku, prelepom  Antinoju,

koji je iznenadno stradao, davljenjem u reci Nilu, pod neobjašnjivim okolnostima. Postoje indicije da je istorijski Hadrijan stvarno bio napisao svoju autobiografiju, ali da je ona izgubljena. Margareta je jednom rekla da je izabrala da piše o Hadrijanu, protagonisti njenog romana,  delom zato što je "on živeo u vreme kada se više nije verovalo u Rimske bogove, a hrišćanstvo još nije bilo uspostavljeno". To ju je intrigiralo zato što je videla izvesne paralele sa posleratnim evropskim svetom kako ga je ona doživljavala. Mada je knjigu bila počela da piše još oko 1930. godine, kasnije je preradjivala kompletan materijal, te je knjiga objavljena tek 1951. godine. Odmah je doživela neverovatan uspeh  (qui récolte un succès fulgurant),  kako kod kritičara tako i kod čitalaca. Knjiga je u medjuvremenu postala moderno klasično delo koje predstavlja standard po kome se mere fiktivna osmišljavanja antičkog sveta. (Postoje planovi da do kraja ove, 2009. godine bude snimljen film po Margeritinoj knjizi, u kome će ulogu Hadrijana igrati glumac Danijel Krejg).

«Crna mena» (L'œuvre au noir), govori o Zenonu, renesansnom čoveku, koji je proizvod Margeritine fascinacije sa okultnim. Taj njen protagonista Zenon je kombinacija Da Vinčija, Kopernika, Djordana Bruna i Paracelsusa, čovek koji putuje po mediteranskim zemljama u potrazi za istinom. Kao i u slučaju imperatora Hadrijana, doktor Zenon je, takodje, biseksualac. Po ovom romanu je 1988. godine snimljen film "Zenon iz Briža", u režiji Andrea Delvoa, sa glumcima Djan-Marijom Volonteom, Sami Frejom, Anom Karinom i drugima.

Želim da kratko pomenem još dve Margeritine knjige.

Mada u svetskoj literaturi ima relativno malo knjiga na temu incesta, Margareta je svoju «Anu, Soror» (Anna, Soror), o incestuoznoj ljubavi sestre i brata (Migela, mladog aristokrate i njegove sestre Ane, koji žive povučeno u dvorcu posle smrti njihove majke), napisala u priličnoj meri povodeći se za Tomasom Manom. U predgovoru za tu knjigu Margerita kaže: «‘Ana, Soror' je mladalačko djelo, ali od onih koja svom autoru ostaju bitna i draga do kraja života... Bliže našem vremenu, veoma lijepa novela Tomasa Mana, ‘Grešna krv', ističe dvije postavke česte u svim prikazivanjima incesta izmedju brata i sestre; jedna je savršeni sklad dvaju bića sjedinjenim pravom krvi; druga je skoro opojna primamljivost rušenja uobičajenih oblika ponašanja. Mladi brat i mlada sestra, Jevreji, izvanredne ljepote i prefinjeni, izdanci bogate jevrejske porodice iz Berlina pre 1935. godine, sjedinjuju se omamljeni Vagnerovom operom koja govori o incestuoznoj ljubavi Zigmunda i Ziglinde. Jevrejska Ziglinda je vjerena sa pruskim oficiom, protestantom, i prvo što je cinično izrekao ljubavnik poslije svršenog čina bilo je: ‘Izigrali smo tog goja (nevjernika)'». Naravno, Margerita je imala u vidu i Manovog «Izabranika» (Thomas Mann: Der Erwahlte), o incestu majke i sina.

U «Istočnjačkim pričama» (Nouvelles orientales), lociranim u Japanu, Kini, Indiji, ali i u Grčkoj i Srbiji, Margerita piše o našem Marku Kraljeviću, koga naziva «Srbinom bez straha» ividi ga kao brata japanskog princa Gendžija, iz XI veka, najslavnije ličnosti japanske književne istorije. (Marko Kralievitch, le Serbe sans peur qui sait trompait les Turcs et la mort aussi bien que les femmes, est frère du prince Genghi, sorti d'un roman japonais du XIe siècle, par l'égoïsme du séducteur aveugle à la passion vraie, comme l'amour sublime de sacrifice de la déesse Kâli, "nénphar de la perfection", à qui ses malheurs apprendront enfin l'inanité du désir ").   

U jednom intervjuu, govoreći o pravoslavnoj religiji rekla je: «Moj otac je mnogo voleo slovenske pesme i odlazio je u rusku crkvu u Ulicu Dari u Parizu, jer je imao mnogo prijatelja Rusa. I ja sam vrlo rano osetila lepotu pravoslavne službe, njenih obreda, koje sam ponovo srela u Grčkoj, i mnogo kasnije, ali nezaboravno, na jednoj pravoslavnoj svečanosti u Sovjetskoj Rusiji. Medjutim, svi obredi su lepi. Volim obrede. Osnovi moje kulture su religijski, a moji čitaoci to uopšte ne znaju, ne vide...».

U svojim poznim godinama, a nakon Grejsine smrti, Margerita je imala romantičnu vezu sa jednim mladim muškarcem (njemu je 29. a njoj 75. godina). Bio je to američki fotograf Džeri Vilson (Jerry Wilson). Dogodilo se to po onoj poznatoj formuli - mlad obožavalac sanja da Margeritu lično sretne, a kada dodje do susreta on joj se svidi i ona ga uzima za - sekretara, te počinju da žive zajedno, u kući u kojoj je Margerita prethodno živela sa Grejsom Frik. Zajednički su izdali knjigu «Bluz i gospel» (Blues et Gospels), za koji je tekstove priredila i prevela Margerita a fotografije je uradio Džeri Vilson. Proveli su zajedno šest godina, koristeći to vreme da putuju oko sveta. Zapažene su njihove posete Japanu, Tajlandu, Grčkoj i nekim afričkim zemljama. Na jednom takvom putovanju, u Indiji, mladjani Džeri iznenadno umire od - side. Tako Margerita i njega nadživljavala i povlači se u svoju kuću na američkom ostrvu, gde će, godinu dana kasnije, i sama umreti.

Na kraju, da kažem da mi neko može zameriti da pišem o trima fascinantnim ženama iz prilično daleke književne povesti, umesto da se bavim sadašnjim poznatim ženama-piscima, kao što su: Irkinja Sisilija Ahern (Cecelia Ahern, 1981-), Amerikanka indijskog porekla Džampa Lahiri (Jhumpa Lahiri, 1967-) ili prava Amerikanka-alapača Kendas Bušnel (Candace Bushnell, 1958-), autorica hita «Seks i grad». Ili kod nas Ljiljana Habjanovic-Djurović, Mirjana Bobić-Mojsilović, Anabela Basalo... Moj odgovor: možda, neki drugi put.

P. S. Evo malo trivijalnosti:

Kažu da je Isidora nekom prilikom rekla da bi se žene, generalno gledano, mogle podeliti na - kuvarice i sobarice. Kako ja to razumem, uz shvatanje da svakako postoje izuzeci,  prve uživaju da spremaju i nude svojim najbližima, sebi i drugima najraznovrsnija jela, pretvarajući ih često u delicije.  Rado razmenjuju kuhinjske recepte sa svojim posestrama, te municiozno čitaju i proučavaju «kuvare» iz svih krajeva sveta. S druge strane, njihova dnevna soba u kući uvek je u velikom neredu. Nije ih briga za to. Oblače se prilično staromodno, ne mare previše za lepe stvari (osim onoga što izlazi iz kuhinje), te lepotu smatraju efemernom. Veruju u istinitost izreke da «zdravlje ulazi na usta», odnosno da je zdravlje najvažnije na svetu i prvi preduslov za sreću. Druge, pak, nerado ulaze u kuhinuu, pomalo drsko smatrajući da «čovek jede da bi živeo, a ne živi da bi jeo», te da čovek ne sme unositi više hrane nego što je organizmu potrebno. Ali, one vole lepo uredjenu dnevnu sobu, da deluje u svako vreme kao «izložbeni prostor». Vole da stanuju u lepom stanu, u lepom kraju. Lepo se oblače.

A kako bi se mogle klasifikovati Simona i Margerita?

Simona, uslovno govoreći, nije bila ni kuvarica ni sobarica, već izuzetak. Rodjena Parižanka, iz strogog centra grada, najveći deo svog života provela je stanujući u pariskim hotelskim sobama (doduše, tada je u Parizu bio rasprostranjen običaj da «slobodni umetnici» žive po hotelskim sobicama). Ni na pamet Simoni nije padalo da, recimo, čita poznatu knjigu Sofije Loren «U kuhinju s ljubavlju» (Sophia Loren: In Cucina con Amore), jer nije volela da se bavi spremanjem hrane. Istovremeno, nije čeznula (a mogla je da sebi to priušti, da je htela) da ima svoju kuću i da uživa u njenom uredjenju i posedovanju. Svoje knjige pisala je u kafani, pretežno u kultnoj «Flori» (Café de Flore), u kojima je imala status redovnog posetioca. Bila je, zajedno sa Sartrom, i poklonica žestokih pića. Umnogome je bila, dakle, prava «kafanska žena».

Suprotno od Simone, Margerita je bila, opet uslovno govoreći, i kuvarica i sobarica. Živeći dugo u Americi, u kojoj nikada nisu čestito umeli hleba da naprave (Blogokoleginica Njanja de Manccini je nedavno nadahnuto pisala na tu temu), Margerita je obavezno lično mesila i pekla hleb, «na francuski način», a Francuzi znaju šta je dobar hleb. I bila je ponosna na svoje umeće. Ali, mora se pritom reći, mada je volela da lepo pojede, bila je pretežno vegetarijanka (i veliki borac za prava životinja, pa je poslužila kao uzor glumici Brižiti Bardo u njenim aktivnostima zaštite životinja). Rekla je: «Što se mene tiče, ja sam dvadeset pet posto vegeterijanka. Najglavniji izuzetak bi bila riba, koju jedem možda dva puta nedeljno da bih unela malo promena u svoju ishranu znajući, uostalom, da je riba u moru takvom kakvim smo ga mi učinili, takodje zatrovana. Ali, ni u kom slučaju ne zaboravljam agoniju ribe izvučene udicom ili njeno trzanje na palubi nekog čamca. Kao i Zenon, ne volim da 'varim agonije'. U svakom slučaju, što je manje moguće poletine, i to skoro isključivo u dane kada imamo goste, bez teletine, bez jagnjetine, bez svinjetine, osim u retkom prilikama kad, pored nekog puta, pojedem sendvič sa šunkom, i naravno, bez divljači i govedine, razume se». S druge strane, volela je da živi u lepoj kući, vili na obali mora (zapravo, na ostrvu) i da piše u svom kabinetu, okružena svojim mnogim knjigama i uspomenama sa dalekih putovanja.  Uživala je, dakle, u lepoti svega onoga što su čovek i Bog (ili Priroda) stvorili.

Atačmenti



Komentari (61)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jesen92 jesen92 16:05 06.09.2009

Izvini...

...ali mi poredjenje ove tri zene sa Habjanovickom, Bobickom i Basalo izgleda kao uvreda....
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:17 06.09.2009

Re: Izvini...

Jesen92
...ali mi poredjenje ove tri zene sa Habjanovickom, Bobickom i Basalo izgleda kao uvreda

Oprosti. Ne treba shvatiti da je u pitanju poredjenje.

Hteo sam reći da mi neko može zameriti što se bavim davno umrlim svetom, te ne živim u sadašnjem vremenu. (Sećam se, kada sam pisao o našim pesnicima koje volim, navodeći imena desetorice, prebačeno mi je da su svi oni živeli odavno, da je od smrti poslednjeg kojeg sam naveo bilo prošlo četvrt veka - što sam ja shvatio kao prekor da ne pratim savremena pesnička zbivanja, he, he, he... ).

A pored strankinja (Ahern, Lahiri, Bušnel) setio sam se, na našoj književnoj sceni, Habjanović-Djurovićke, Bobić-Mojsilovićke i Basalo. One su mi prve pale na pamet, a mogućno je da ima i koloritnijih žena-pisaca od njih u ovom našem vremenu.
angie01 angie01 16:56 06.09.2009

Re: Izvini...

Habjanović-Djurovićke, Bobić-Mojsilovićke i Basalo.


meesleem stvarnoo!
antonacci antonacci 18:59 06.09.2009

Re: Izvini...

Koliko god da sam voleo Vatre u srednjoj školi, toliko nisam voleo Hadrijanove memoare. A njenu priču o Marku Kraljeviću nikada nisam mogao da pronađem... To je jedna od onih knjiga koje mi stalno izmiču.

Na kraju, da kažem da mi neko može zameriti da pišem o trima fascinantnim ženama iz prilično daleke književne povesti, umesto da se bavim sadašnjim poznatim ženama-piscima, kao što su: Irkinja Sisilija Ahern (Cecelia Ahern, 1981-), Amerikanka indijskog porekla Džampa Lahiri (Jhumpa Lahiri, 1967-) ili prava Amerikanka-alapača Kendas Bušnel (Candace Bushnell, 1958-), autorica hita «Seks i grad». Ili kod nas Ljiljana Habjanovic-Djurović, Mirjana Bobić-Mojsilović, Anabela Basalo... Moj odgovor: možda, neki drugi put.


O ovoj podebljanoj možeš slobodno da pišeš, rado bih pročitao tekst o njenim knjigama... Fascinantna spisateljica!

A mogao si da se setiš i Erike Jong!
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:30 06.09.2009

Re: Izvini...

Antonacci
...O ovoj podebljanoj možeš slobodno da pišeš, rado bih pročitao tekst o njenim knjigama... Fascinantna spisateljica!

I meni se veoma svidela Džampa Lahiri. Znam dosta o njoj, ali sam (na srpskom) pročitao samo njenog "Imenjaka". Izvanredna knjiga! Čujem da je sniman i film po njoj, i da je gledljiv.

A ove druge dve strankinje koje sam pomenuo... nisu mi slučajno pale na pamet.

Kada sam protekle sedmice boravio u Hrvatskoj, tamo je bila Sisilija Ahern, na promociji svoje poslednje knjige prevedene na hrvatski (već je prevedeno nekoliko njenih knjiga). Tome je dat veliki publicitet.

A nesrećnicu-zezatorku Kendas Bušnel sam "sreo" ponovo, posle gledanja "Seksa i grada" na TV, pročitavši (mada na brzaka) njene famozne "Četiri plavuše" (Four Blondes). Bože dragi, kakvo je to štivo! (Jedna plavuša tokom cele priče ponavlja i ponavlja kako je ona stvar kod Engleza mala, da ne može biti manja: "Bojala sam se, prirodno, seksa u Lonodnu. Neprekidno sam slušala koliko su Englezi loši u krevetu. Bila je opšte poznata stvar da padaju na tri ispita: prvo, stvarno su im mali. Drugo, predigra ne postoji. Treće, svršavaju za oko dva minuta. Drugim rečima, svi su bolovali od prerane ejakulacije... A možda im i nije preterano stalo do seksa".

A njenu priču o Marku Kraljeviću nikada nisam mogao da pronađem... To je jedna od onih knjiga koje mi stalno izmiču.

BIGZ je izdao Margeritinu knjigu "Osmeh Kraljevića Marka", u prevodu Djordja Dimitrijevića, 1980. godine. Može se naći po antikvarnicama, prvenstveno u "Dverima", u ulici Djure Jakšića.

P. S. Preporučio bih ti da pročitaš Margeritin esej "Mišima ili Vizija praznine". Kao što drugi deo naslova govori, to je štivo koje osvetaljava i neke aspekte budističkog poimanja sveta, što u Japanu ima posebnu dimenziju. Takodje, sećam se da sam se divio što je Margerita izabrala dobar moto, na početku eseja - reči Vilijema Blejka iz 'Braka neba i pakla': "Energija je večni užitak"! Meni su te reči stalno bile na pameti kada sam se bavio Mišimom.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:38 06.09.2009

Re: Izvini...

Angie
...meesleem stvarnoo!

Ne čudi se previše! Tri naše navedene dame itekako imaju svoju publiku. Koja nije malobrojna, veruj mi.
Ova prva je nedavno reklamirana kao autor čije se knjige najviše traže po bibliotekama Srbije i po knjižarama. Mira Bobić-Mojsilović, takodje, ima visoko mišljenje o svojim spisateljskim sposobnostima. Ona treća je izdala jednu knjigu sa zanimljivim naslovom (Žena sa greškom).

Sve su one relativno mlade i perspektivne... možda će glasine o njima jednog dana stići i do Nobelovog komiteta... Nikad se ne zna.
niccolo niccolo 20:42 06.09.2009

Re: Izvini...

Mira Bobić-Mojsilović, takodje, ima visoko mišljenje o svojim spisateljskim sposobnostima.

Ovo ko oni muškarci koji imaju visoko mišljenje o svojim krevetskim sposobnostima
crossover crossover 23:37 06.09.2009

Re: Izvini...

niccolo
Mira Bobić-Mojsilović, takodje, ima visoko mišljenje o svojim spisateljskim sposobnostima.

Ovo ko oni muškarci koji imaju visoko mišljenje o svojim krevetskim sposobnostima

:))))))

Ниси ни свестан колико ти је добро поређење, готово перфектно.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:00 07.09.2009

Re: Izvini...

niccolo
Mira Bobić-Mojsilović, takodje, ima visoko mišljenje o svojim spisateljskim sposobnostima.
Ovo ko oni muškarci koji imaju visoko mišljenje o svojim krevetskim sposobnostima :))))))
Crossover
Ниси ни свестан колико ти је добро поређење, готово перфектно.


Niccolo at his best, indeed!

Ovog puta si stvarno ubo' u centar centra.
Otuda ovolike preporuke.

Keep going strong!
antonacci antonacci 13:20 07.09.2009

Re: Izvini...

I meni se veoma svidela Džampa Lahiri. Znam dosta o njoj, ali sam (na srpskom) pročitao samo njenog "Imenjaka". Izvanredna knjiga! Čujem da je sniman i film po njoj, i da je gledljiv.


Narodna knjiga je izdala i njenu zbirku priča Tumač bolesti, za koju je dobila Pulicerovu nagradu. Prevod je... kakav izdavač, takav i prevod. Priče su, svejedno, izvanredne.

Slažem se da je Imenjak fantastična knjiga. Retko mi se dogodi da me neki roman baš toliko uvuče od prve stranice, da ne želim da prekidam čitanje. To je bio moj prvi susret sa ovom spisateljicom, u vreme kad sam živeo van Srbije i kada je moje ime bilo egzotično skoro koliko i ime onog ruskog imenjaka.

Film nisam gledao... ne vidim tu knjigu kao film.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:45 07.09.2009

Re: Izvini...

Antonacci
...Narodna knjiga je izdala i njenu zbirku priča Tumač bolesti, za koju je dobila Pulicerovu nagradu. Prevod je... kakav izdavač, takav i prevod. Priče su, svejedno, izvanredne.

Hvala ti na info. Nisam znao za taj prevod.

Pomenuo si Margeritine "Vatre" (Feux).
Naravno, i ja sam voleo te njene prozne stihove (neki naslov prevode kao "Strasti", kao autoričino obraćanje ljubavniku bez pola).

Evo nekih stihova u hrvatskom prevodu:

Alkohol trijezni. Nakon nekoliko gutljaja konjaka, ne mislim više na tebe.
Ne vjerujem kao što oni vjeruju, ne živim kao što oni žive, ne volim kao što oni vole... Umrijet ću kako što oni umiru.
Postaje udovicom; konačno može plakati a da je ne pitaju za razlog: ali crnina ne pristaje tomu mračnom liku: zamjera pokori što mijenja njezinu patnju.
S užitkom smišlja silovanje za koje optužuje Hipolita, tako da joj je laž zadovoljština. Istinu ona zbori: pretrpjela je najgore nasilje; njezina je prijevara prijevod. Uzima otrov, jer je imuna na sebe samu; nestanak Hipolita stvara prazninu oko nje, a uvučena tom prazninom, ona ponire u smrt. Ispovijeda se prije no što će umrijetei kako bi poslednji put okusila zadovoljstvo da govori o svome zločinu.
Da bi ubila, smrt će trebati moje suučesništvo.
Nema nesretne ljubavi: ima samo ono što nemamo. Nema sretne ljubavi: ono što imamo već smo izgubili.
Ne podnosim dobro sreću. Nemam tu naviku.
Odgrizla si je jezik kako ne bi otkrila tajne koje nije znala.
Ljubav spram njegove nevinosti bi moj prvi grijeh.
Nisam znala da je Bog jedino rješenje za samotnike.
Ja sam bila razlogom njegova gadjenja spram laka plijena.
Govorim ti potiho, jer jedino kad govorimo tiho tada čujemo sami sebe.
Suze, koje mi ni nesreća nije mogla izroditi, potekoše mi od ljepote.
Gospodo suci, samo je jedan muškarac na svijetu: ostali su ženama tek pogreške ili tužne stranputice. A preljub je često tek očajnički oblik vjernosti. Ako sam nekog prevarila, onda je to zasigurno jadni Egist. Trebala sam ga da bih saznala koliko onaj, kojeg voljeh, bješe nezamjenjiv.
Kako bi bilo otužno biti sretan!
Sapfa je rodjena na otoku, što je već početak samoće.
Sve žene vole žene: one same sebe bezumno vole, njihovo vlastito tijelo obično je jedini oblik u kojem pristaju pronaći ljepotu.
Narcis voli ono što jest. Ta žena ogorčena od svih suza koje je imala hrabrosti ne isplakati, shvaća da svojim prijateljicama ne može pružiti već umilnu nevolju.
Nepotrebno je bilo da mu ispriča svoju prošlost kako bi se izmedju njih uspostavilo bratstvo po nesreći.
Nije riječ o samoubojstvu. Riječ je o pobjedi nad srcem.
Ljubav koja se svojoj žrtvi nameće poput bolesti i poput poziva – bijaše u svim razdobljima čin iskustva i jedna od najotrcanijih tema u književnosti.
Fedra uopće nije Fedra iz Atene; to je strastvena grješnica koju dugujemo Racineu.

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:17 08.09.2009

Re: Izvini...

Antonacci
... nisam voleo Hadrijanove memoare

How come?
Slušaj, preporučujem ti da ih PONOVO pročitaš.

Ako je Margerita mogla, kao što sam u tekstu citirao, da desetotomnu Prustovu "Potragu za izgubljenim vremenom" pročita sedam/osam puta, mogao bi ti da ponovo pročitaš "Hadrijanove memoare". Isplatilo bi se, siguran sam u to.
niccolo niccolo 16:13 06.09.2009

Lep tekst

ali bih se ipak osvrnuo na ovo:
Na kraju, da kažem da mi neko može zameriti da pišem o trima fascinantnim ženama iz prilično daleke književne povesti, umesto da se bavim sadašnjim poznatim ženama-piscima

Pa taj ko ti zameri nek lepo uzme i napiše svoj blog o sadašnjim poznatim ženama piscima i rešen problem...
ninasimone ninasimone 17:50 06.09.2009

Ocevi i cerke

Vrlo cesto se u biografijama uslovno receno 'velikih zena' nadje da su ih ocevi jako podrzavali i vaspitavali da biti zena nije nikakav nedostatak. U slucaju Isidore i Mileve Maric na pr., ocevi su se jako borili da ih skoluju, pisali molbe da ih skole/univerziteti uopste prime kao zene, ne zalili ni para ni vremena a ni ljubavi za svoje devojcice. Kad je Mileva iz Ciriha umesto sa diplomom dosla trudna i smrtno zaljubljena u Alberta, njen 'papa' je nije izbacio iz kuce nego sve ucinio da joj pomogne (ta prva vanbracna beba je najverovatnije bila data na usvajanje, bilo je valjda suvise rano da se rusi i taj tabu). Ako izreka 'cherchez la femme' objasnjava uspehe i nevolje muskaraca, onda bi za zene mogla biti 'cherchez le pere'.
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:21 06.09.2009

Re: Cherchez le père!

Ninasimone
... Vrlo cesto se u biografijama uslovno receno 'velikih zena' nadje da su ih ocevi jako podrzavali i vaspitavali da biti zena nije nikakav nedostatak.

Slažem se da je uloga oca "velika k'o vrata". (I kod muške dece, takodje).
Lično, nisam u toku slučaja Mileve Marić, ali znam, pored Isidore Sekulić da je i kod Anice Savić-Rebac otac odigrao značajnu ulogu da je uputi na prave životne staze.

Ali, postoji tu još "nešto".
Ima slučajeva gde se očevi mnogo i svojski trude, pa opet ne ispadne ništa ekstra.
Potrebno je, izgleda, da na obema stranama bude mnogo pozitivnog, uslovno govoreći - i kod oca i kod deteta.

Jer, izvanredne osobe se, ipak, ne javljaju tako često medju nama, he, he, he...
ninasimone ninasimone 18:45 06.09.2009

Re: Cherchez le père!

@Vladimir
hvala na ispravci, davno bese kad sam cista obraza mogla da kazem da govorim francuski.... (gde je icon za 'ziv me sram iz'ede?!)
Da, nema pravila, a i vremena se menjaju. U doba kada su ove zene zivele, stav oceva je imao daleko vecu tezinu u drustvu u celini. Na zalost, ko zna koliko pametnih i sposobnih devojcica, i dece uopste, nije dobilo sansu jer roditeljima jednostavno nije padalo na pamet da se tu nesto potezu.

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:08 06.09.2009

Re: Cherchez le père!

Ninasimone
...hvala na ispravci, davno bese kad sam cista obraza mogla da kazem da govorim francuski.... (gde je icon za 'ziv me sram iz'ede?!)

Ma nema potrebe! Pa ta tvoja ideja je zaista odlična (Cherchez le père!), divim ti se što se je se setila i povezala sa onom poznatom "Cherchez la femme".

Zaslužuješ ovu katleju:

ninasimone ninasimone 22:33 06.09.2009

Re: Cherchez le père!

fala, fala, cveca nikad dosta...
miloradkakmar miloradkakmar 19:25 06.09.2009

Još

jedna lepa priča koja se naslanja na pretohodne o Isidori i Simon, a sada nam/ meni /oktirvaš i da je Margerita prevodila Mišimu.
Margerita piše o našem Marku Kraljeviću, koga naziva «Srbinom bez straha» i vidi ga kao brata japanskog princa Gendžija, iz XI veka,

Ovo je za mene vrlo znimiljivo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:01 06.09.2009

Re: Još

Miloradkakmar
...jedna lepa priča koja se naslanja na pretohodne o Isidori i Simon, a sada nam/ meni /oktirvaš i da je Margerita prevodila Mišimu.
(Margerita piše o našem Marku Kraljeviću, koga naziva «Srbinom bez straha» i vidi ga kao brata japanskog princa Gendžija, iz XI veka),
Ovo je za mene vrlo znimiljivo.

Hvala ti što si ovo uočio. To je veoma važna spona, odnosno poveznica: Margerita Jursenar-Jukio Mišima-princ Gendži-Marko Kraljević i... negde na kraju lančića, moja malenkost koja čita i izmedju redova.

Margerita je, u zanosu za japanštinu, toliko bila savladala japanski jezik da je mogla da prevede "Pet No (Noh) komada", koje je napisao/priredio Jukio Mišima.

Za tebe jedna flaša finog francuskog armanjaka (Armagnac)
GajaR GajaR 19:57 06.09.2009

Očevi i deca

.

Ima slučajeva gde se očevi mnogo i svojski trude, pa opet ne ispadne ništa ekstra.


Vladimire, čoveče, da li ti znaš šta je to ekstra?.
Moja deca ne sviraju klavir, iako su desetak godina imali nastavnika klavira...ali zato ne piju...ne puše...ne drogiraju se...i prave ozbiljne karijere...

MALO LI JE TO?
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:10 06.09.2009

Re: Očevi i deca

GajaR.
... Moja deca ne sviraju klavir, iako su desetak godina imali nastavnika klavira...ali zato ne piju...ne puše...ne drogiraju se...i prave ozbiljne karijere...

MALO LI JE TO?

Nije malo.

To je NORMALNO (ne piti, ne pušiti, ne drogirati se, praviti ozbiljnu karijeru, a samo se, tu i tamo, bezazleno zezati...).
Ali to NORMALNO je samo po sebi velika stvar i mora se izuzetno ceniti. Ne šalim se, biti normalan nije ni malo lako.

A ne treba ni žaliti što su deca uzimala časove klavira (to rade mnoga deca iz tzv. dobrih kuća), bez obzira što se nisu opredelila da postanu muzičari. Nije to bilo badava, kao što na prvi pogled može da izgleda.

Na kraju: ono EKSTRA jeste EKSTRA samo zato što se retkima dogadja. Ali se dogadja.
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:21 06.09.2009

Re: Očevi i deca

A ne treba ni žaliti što su deca uzimala časove klavira (to rade mnoga deca iz tzv. dobrih kuća), bez obzira što se nisu opredelila da postanu muzičari. Nije to bilo badava, kao što na prvi pogled može da izgleda.

Ма бадава је. То им никада неће требати у реалном животу. Ако је већ за разгибавање прстију, боље да су училе брзо куцање или штогод тако корисно.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:30 06.09.2009

Marguerite Yourcenar en su casa

mirelarado mirelarado 02:46 07.09.2009

Re: Marguerite Yourcenar en su casa

У коментару на твој претходни текст, Владимире, већ сам рекла да су ми дела Маргерит Јурсенар драга. То се, пре свега, односи на Хадријанове мемоаре и Црну мену. Твој текст је подробан, као и увек. Све си рекао. Њено писање не доживљавам као специфично женску литературу, већ, напросто, као добру књижевност.

Вреди чути и њена властита размишљања о писању:

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:23 07.09.2009

Re: Marguerite Yourcenar en su casa

Mirelarado
... Вреди чути и њена властита размишљања о писању:

Fenomenalan izbor! Priznajem da ovo nisam ranije čuo.

Margerita, fina starija dama, mudro zbori o "l'art d'ecrire", odnosno o umetnosti uopšte. Kakva lakoća izražavanja! Kakav lep glas! Kakva ubedljiva mimika. Jednog trenutka sam pomislio kako je tridesetogodišnji Džeri Vilson mogao biti opčinjen njenim glasom i načinom pričanja, čak i kada govori o običnim stvarima (mada su njegovi razlozi bili - i neki drugi).

Nekoliko puta lejdi pominje istočnjačke reference (taoizam, tantrizam).
Za trenutak mi je bilo žao što, baveći se nadugačko istočnjačkim religijama ovde na blogu, malo sam bio zapostavio tantrizam (koji ima odredjenu religioznu notu - u cilju postizanja oslobodjenja), u strahu da se ne rasplinjujem previše. A ne mogu a da se ne pitam koliko mnogo mi još treba da radim?! Moći li ću? Nisam više siguran.

Hvala.

Nota bene: Uzgred, Margareta, koja je jedno vreme živela u Rimu, prilično jedobro poznavala italijanštinu, uključujuići, naravno, sublimnu italijansku umetnost. Stoga sam, ne slučajno, stavio one njene reči kao moto ovog mog pisanja, što si verovatno primetila.
mirelarado mirelarado 20:47 07.09.2009

Re: Marguerite Yourcenar en su casa

vladimir petrovic
Nota bene: Uzgred, Margareta, koja je jedno vreme živela u Rimu, prilično jedobro poznavala italijanštinu, uključujuići, naravno, sublimnu italijansku umetnost. Stoga sam, ne slučajno, stavio one njene reči kao moto ovog mog pisanja, što si verovatno primetila.


Због тога постоји приличан број италијанских сајтова посвећених овој списатељици, као и научних скупова о њеном стваралаштву.

Италијански израз voler bene a qualcuno заиста је особен. Док amare значи уопштено волети, и може да се односи и на ствари, појмове, итд, voler bene a qn упућује се искључиво људима. А људе волимо ако им желимо добро, што овај израз дословно значи. То и јесте прави начин да волимо некога, као што је М. Јурсенар виспрено уочила.
niccolo niccolo 20:55 07.09.2009

Re: Marguerite Yourcenar en su casa

Италијански израз voler bene a qualcuno заиста је особен.
А људе волимо ако им желимо добро, што овај израз дословно значи.

E da, baš sam hteo da se osvrnem na ti voglio bene sa početka Vladimirovog posta nego sam zaboravio. Meni to u početku nije bilo najjasnije, zašto se sad to tako kaže...Sviđa mi se ovo "objašnjenje" koje je Margareta dala...
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:12 07.09.2009

Re: Marguerite Yourcenar en su casa

Mirelarado
...Због тога постоји приличан број италијанских сајтова посвећених овој списатељици, као и научних скупова о њеном стваралаштву.


Na ovoj fotki sa linka koji si ti dala Margerita ima lep profil i... ne baš lep sat! (Možda su ranije takvi satovi bili u modi, he, he, he)

Hvala na dopunskom objašnjenju za voler bene a qn.
Mudra Margerita je lepo zapazila tu italijansku finesu, ako tako mogu reći (Francuzi često ne primećuje lepotu italijanskog jezika), a mi ovde (koji nismo znali) naučili smo nešto novo. Svakog dana, u svakom pogledu...
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 22:29 06.09.2009

hvala


zaintrigirao si me ovim svojim tekstom pa sam provela par sati čitajući razne interesantne detalje o njoj.
na primer u članku " Giving Birth to Marguerite Yourcenar" koji je napisala Charlotte Hogsett (Tulsa Studies in Women's Literature, Vol. 15, No. 2 (Autumn, 1996)) tumači se njen odnos prema činjenici da je odrasla bez majke. veoma interesantan članak. evo samo malog citata iz uvoda:

....Linda Stillman, using a psychoanalytical approach, has perceptively and convincingly presented Yourcenar's reaction to her mother's death as the "motor of Yourcenar's fiction."She sees it at work in choice of subject matter, in imagery and word choice, in "sexual inversion," in hostile treatment of female characters and fascination with male characters, in her "tremendous effort to trace her ancestry," and, generally, in the "repressed feminine discourse" of her texts:

The woman's discourse is the unreadable in the narrative. For the writer, it is
what she believed she did not write.... Clues to the unreadability of this supposedly
steely, cool, wilfully detached writing-writing claimed to be indifferent
to sexual markings-slip out but are taken as an accident. ... It is the
writing of her desire for her mother's forgiveness and the impossibility of forgiving
the mother. It is the rage of the daughter writing herself differently


Feminist writers and critics generally agree with Stillman's assessment that Yourcenar tried to "writ[e] herself differently." Virtually all of her works novels, essays, translations, plays-feature male, sometimes homosexual and always homosocial, characters and traditionally male concerns. Not surprisingly, it was she who was admitted to the prestigious French Academy in 1980 as its first female member since its founding in 1636.

p.s. Jhumpa Lahiri je pravi dragulj. možeš neki blog o njoj...a mogu i ja jer je obožavam. Interpreter of Maladies je jedna od boljih knjiga koje sam čitala zadnjih godina.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:06 06.09.2009

Re: hvala

Njanja
Linda Stillman: ...Virtually all of her works novels, essays, translations, plays-feature male, sometimes homosexual and always homosocial, characters and traditionally male concerns


Ovakve optužbe se često čuju, pogotovu od strane - žena.
Znala je to i sama Margareta Jursenar, pa je odgovarala da je prilično ravnodušna prema takvim kritikama, jer nju "večne priče o muškarcu i ženi uopšte ne uzbudjuju". Zanima je - čovek.

A onda je još odgovarala (parafraziram, ne mogu odmah da nadjem) da ima muškaraca-pisaca koji su davali izvanredne likove žena, pa je navodila Tolstoja (Ana Karenjina), Flobera (Gospodja Bovari), Šekspir (Julija) i još mnoge druge. Ne mora čovek da bude crnac da bi pisao kako se crnac oseća, da bude bolestan od raka da bi pisao kako se bolesnik od raka oseća, itd. itd.

Da dodam (za sada) još i to da pomenuta Džampa Lahiri, u romanu "Imenjak" (Namesake) daje izvanredan psihološki lik mladića pod imenom Gogol; dakle, nije pokušala da svet vidi kroz prizmu Gogoljeve sestre, nego baš kroz lik mladića.

Čuo sam i ja da je njen "Interpreter of Maladies" dobra knjiga.

Da kažem još i ovo: Margareta Jursenar je bila jedna zanimljiva ličnost, dobar pisac i zaslužuje poštovanje koje ima u svetu. Naravno, ima stvari koje joj se mogu zameriti - nije zlato sve ono što je ona napisala, te način života kako je živela. Medjutim, to ne umanjuje njen sveopšti lik. Ona jeste izvanredna žena.

Setih se i to da je morala da odgovara na prozaično pitanje da li je ikada zažalila što se nije rodila kao - muškarac.
Naravno da je odgovorila: "Nikada nisam patila što sam žena. Ni najmanje, a nisam ništa više želela da budem muškarac, nego što bih, da sam muškarac, želela da budem žena. Šta bih, uostalom, dobila da sam muškarac, osim privilegije da direktnije učestvujem u nekim ratovima? Izgleda da sada budućnost obećava i ženama tu vrstu napredovanja...«.

Takodje, javno je izjavljivala da ne podržava feministkinje.
«Ja sam protiv partikularizma države, religije, vrste. Ne računajte na mene ni kad je reč o polnom partikularizmu. Mislim da svaka 'dobra žena' vredi koliko i dobar čovek; da inteligentna žena vredi koliko i inteligentan muškarac. To je jednostavna istina. Ako se treba boriti da žene, za iste zasluge, budu jednako plaćene kao i muškarci, učestvovaću u toj borbi; ako treba braniti njihovu slobodu da koriste kontraceptivna sredstva, aktivno podržavam organizacije te vrste; ako je reč čak i o abortusu, u slučaju da dotična žena ili muškarac nisu mogli, ili nisu znali, da na vreme preduzmu mere zaštite, ja sam za abortus, i član sam jednog broja društava koja pomažu ženama u takvim slučajevima, iako abortus za mene lično uvek predstavlja težak čin. Ali, u našim prenaseljenim društvima u kojima većina ljudi živi u bedi i neznanju, smatram da je bolje prekinuti jedan život na njegovom početku, nego ga pustiti da se razvija u nedostojnim uslovima. Kad je reč o vaspitanju, ili obrazovanju, naravno da sam za jednakost polova; to se podrazumeva. Kad je reč o političkim pravima, ne samo pravu glasa, već i o učešću u vlasti, takodje sam više nego saglasna, iako sumnjam da žene, išta više nego muškarci, mogu poboljšati kriznu političku situaciju našeg vremena, sem ukoliko se i jedni i drugi, kao njihovi metodi delovanja, iz korena ne promene. S druge strane, imam vrlo ozbiljne primedbe na feminizam, takvim kakav nam se danas predstavlja. On je najčešće agresivan, a agresijom se ništa trajno ne postiže. A zatim, on je, što će izgledati paradoksalno, konformistički sa stanovišta društvenog utemeljenja, u smislu kao da žena teži slobodi i sreći birokrate, koji svakog jutra odlazi s tašnom u rukama, ili radnika koji kreće u fabriku. Taj homo sapiens birokratskih i tehnokratskih društava jeste ideal koji ona izgleda želi da oponaša, ne videći frustracije i opasnosti koje nosi sa sobom, jer zato što je u tome ista kao i muškarci, ona razmišlja u okvirima trenutnog profita i individualnog 'uspeha'. Mislim da je za ženu važno da učestvuje u svim korisnim stvarima i da to učestvovanje nametne svojom sposobnošću..."

P. S. Nadam se da se nisi ljutnula što sam te pomenuo - rekao da i ti sama mesiš i pečeš hleb, kao što je to radila i Margerita.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 23:13 06.09.2009

Re: hvala

P. S. Nadam se da se nisi ljutnula što sam te pomenuo - rekao da i ti sama mesiš i pečeš hleb, kao što je to radila i Margerita.

samo kratko na ovo da ti ogovorim: ono hvala u naslovu se na to odnosilo
a sad hvala i za lep blog. uživala sam dok sam čitala a bogami i posle dok sam čitala sve te članke o njoj.

p.s. a sad odo da sa ćerkom iznajmimo neke filmove.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:41 06.09.2009

Маргерит Јурсенар

Ево жене, Владимире, око које се ти и ја напокон нећемо посвађати.
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:51 06.09.2009

Re: Маргерит Јурсенар

немој да си такав приземан сексиста, предраже, јесте да жена није лепотица, али није све у томе, има нешто и у другим квалитетима.
mimi09 mimi09 02:53 07.09.2009

Re: Маргерит Јурсенар

око које се ти и ја напокон нећемо посвађати


A sto je sa dvanaest godina znala grcki i latinski, a nikad nije isla u skolu? To mi je bas seksi.

Najvise volim kako je ona redefinisala Marka, ni nalik na sliku koju mi imamo o njemu iz narodnih pesama.

Vidim delis katleje (he he)

Izvini, evo link
http://www.dailymotion.com/video/k2fkVsKFWFxs6ENj9

vladimir petrovic vladimir petrovic 07:33 07.09.2009

Re: Маргерит Јурсенар

Predrag Brajović
Ево жене, Владимире, око које се ти и ја напокон нећемо посвађати.

Priznajem, iznenadio si me. Prijatno. Jer, nisam očekivao.
Ths.


N. B.
Nije mi smetalo previše sve ono što si rekao o Simoni de Bovuar, osim prejaki izraz preziranja. (Strelice su bile prvenstveno uperene, naravno na Sartra, tako sam bar ja razumeo). Jer, njoj nije potrebna "moja odbrana".
Sa sirotom Isidorom je drukčije.
Voleo bih kada bi joj prilazio sa malo manje zatamnjenim očnim staklima. Ubedjen sam da ona to zaslužuje. Nju treba ponovno sagledavati. Ne može biti uzaludno.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:32 07.09.2009

Re: Маргерит Јурсенар

Mimi
A sto je sa dvanaest godina znala grcki i latinski, a nikad nije isla u skolu?

Ovo me podseti na Anicu Savić-Rebac.
Najvise volim kako je ona redefinisala Marka, ni nalik na sliku koju mi imamo o njemu iz narodnih pesama.

Pa prilično je normalno da neko ko gleda sa strane stvari vidi drukčije.
Pada mi na pamet da svi mi ovde imamo odredjenu predstavu o famoznom "Gorskom vijencu". Stranci, čak i kada su dobronamerni, od Engleza do Japanaca, prilično drukčije shvataju Njegoša. Što je, valjda, normalno.

Vidim delis katleje (he he)

Pa kada si mi ti generozno ukazala na njih. A ja sam dobar učenik (onda kada nisam namerno nevaljao)!

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:34 07.09.2009

Re: Маргерит Јурсенар

mimi09
Vidim delis katleje (he he)

На ово мислиш, Мими?




vladimir petrovic
Priznajem, iznenadio si me. Prijatno. Jer, nisam očekivao.

Госпожа Јуресенар је величанствен приповедач, читајући је стално заборављам да је женско, као што је Марко већ приметио ;-)
Milan Novković Milan Novković 19:00 07.09.2009

Re: Маргерит Јурсенар

Госпожа Јуресенар је величанствен приповедач, читајући је стално заборављам да је женско, као што је Марко већ приметио ;-)

Uh, ja polako gubim nit (ako sam je imao) ko je šta primetio a ko nije, i da li se i gde ratne sekire iskopavaju ili zakopavaju :)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:44 07.09.2009

Re: Маргерит Јурсенар

Sub umbra alarum tuarum, Милане, ту престају све свађе.

Ја спадам у ону досадну врсту људи који се никада ни са ким није посвађао. Растао – да. Посвађао – не.

Али, и ово је већ превише интиме ;-)
Milan Novković Milan Novković 10:42 08.09.2009

Re: Маргерит Јурсенар

Ја спадам у ону досадну врсту људи који се никада ни са ким није посвађао

U senci Internet krila - svaka čast. Iako sam i ja više mislio na plastične sekirice za igranje (i Vladimir je emotivan, a fin čovek, verovatno jedna od najboljih kombinacija) svaka čast ljudima koji novi dar nove odvažnosti što Internet nudi umeju da stave na pravo mesto.
reanimator reanimator 12:40 07.09.2009

...

Bilo bi zanimljivo istražiti na koji način je mladi Džeri Vilson fasov'o sidu, tj šta se sve dešavalo tokom "zapaženih" poseta Tajlandu, afričkim zemljama itd.
Imam teoriju, ali ću je zadržati za sebe, jer zadire u trash pornografiju :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:12 07.09.2009

Re: ...

Re
Bilo bi zanimljivo istražiti na koji način je mladi Džeri Vilson fasov'o sidu, tj šta se sve dešavalo tokom "zapaženih" poseta Tajlandu, afričkim zemljama itd.
Imam teoriju, ali ću je zadržati za sebe, jer zadire u trash pornografiju :)


Ne zadržavaj za sebe. Doktori kažu da smo zdraviji ako što manje stvari zadržavamo za sebe, he, he, he...

Ja nemam teorija, mada dosta znam.
Pokušavam da ne razmišljam o tome, jer se bojim da bih došao do nekih zaključaka koji mi ne bi baš prijali, pošto bih pre ili kasnije shvatio da je Margerita bila gadno izmanipulisana. Ali, ona je dobila što je htela, mada je verovatno očekivala nešto drugo. Ili možda i nije, možda je do kraja bila lucidna i svesno sebi dozvolila takav kraj. Uostalom, kao i druge stvari u životu, ova veza je u početku bila lepa, da bi se tokom vremena malo izvitoperila ... Možda je to bio normalan sled stvari.

It's your turn, Sir! Fire out!
Meni će biti drago da čujem bilo šta da kažeš. Naravno, ukoliko bi ta nova saznanja (teorije) koja ti imaš pomogla da se (blogerski) kompletira lik Margerite Jursenar, značajne književnice. Jer, ovde je reč o njoj, a tamo neki Džeri Vilson je bio sporedna figura u njenom životu.
reanimator reanimator 13:30 07.09.2009

Re: ...

vladimir petrovic
pošto bih pre ili kasnije shvatio da je Margerita bila gadno izmanipulisana.

U, dobar si, baš je opravdavaš. Ja pomislio da je volela da gleda
Mislim..ne bih ovo u životu priznao, nego to što kažu doktpori... :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:22 07.09.2009

Ave Jerry Wilson!

Re,
...Ja pomislio da je volela da gleda

Da gleda, kažeš?

Možda na način kako je protagonista njene najvažnije knjige Hadrijan gledao mladog Antinoja


Jer, Margerita je, do svog poslednjeg dana, bila veliki poklonik lepote.

P. S.
Podsećam da je jedna druga slavna Francuskinja, Margeritina imenjakinja, takodje u poznim godinama bila ušla u romantičnu vezu sa mladim čovekom, makoliko to nije bila veza kao što je današnja holivudska veza Demi Mur (Demi Moore) sa mladim Aštonom Kučerom (Ashton Kutcher).
Radi se o književnici Margeriti Diras (Marguerite Duras). Negde u svojoj osmoj dekadi, kada je bila već notorna pijanica ali mentalno zdrava, vezala se za mladog Jana Andreu Stejnera (Yann Andréa Steiner) i s njim imala lepo vreme do kraja svog života (u trajanju od nekoliko godina).
Da li je i ona uživala u tome da gleda svog lepog i veoma mladog ljubavnika?

Uostalom, bolje i gledanje nego - ništa.
mimi09 mimi09 16:01 07.09.2009

Re: ...

Ovo je knjiga koja daje odgovore na mnoga pitanja o Margeriti

Les yeux ouverts, Entretiens avec Matthieu Galley

Evo odlomka
« Au fond, je suis convaincue qu’il n’y a pas de régime qui ne puisse être parfait, si l’homme qui l’applique est parfait, et parfaits les hommes qui l’acceptent. Un communiste idéal serait divin. Mais un monarque éclairé, comme le souhaite Voltaire, serait également divin. Seulement où sont-ils ? »
Il ressort de ce qui précède que les idéologies, de droite ou de gauche, sont dangereuses. L’idéologie, même inconsciemment, ou par conviction profonde, mène au mensonge et le rôle du véritable écrivain est de dénoncer le mensonge. Par définition, et là elle touche à l’universalité de l’homme, la perfection n’est pas de ce monde et ce ne serait que par la force qu’une « perfection » pourrait être imposée. Celui qui l’imposerait, comme ceux qui devraient l’accepter, ne sont pas plus parfaits les uns que les autres…
Et ceci n’est qu’un petit aspect de tout l’intérêt de ces entretiens.


I evo njenih razmisljanja o ljubavi



reanimator reanimator 16:39 07.09.2009

Re: ...

mimi09
Mais un monarque éclairé, comme le souhaite Voltaire, serait également divin.

Nemoguće!!!

mimi09 mimi09 01:32 08.09.2009

Re: ...

Meni je najlepse ovo:
la perfection n’est pas de ce monde
topcat topcat 04:59 08.09.2009

Re: ...

E, pa to čak i ja razumijem.
mimi09 mimi09 09:36 08.09.2009

Re: ...

Izgleda da smo ostali sami u Vladimirovoj kuci - mozemo da napravimo zurku

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:03 08.09.2009

Re: Not so crowded!

Mimi
Izgleda da smo ostali sami u Vladimirovoj kuci - mozemo da napravimo zurku

Uobičajeno, kod mene nije mnogo prometno. Ljudima se ne da olako da navrate, a i kada navrate, kratko se zadržavaju.
Tešim se, pa ne zavidim prometnima.
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:08 08.09.2009

Re: Not so crowded!

Владимире, није то уопште важно. Текстови су ти добри. Мени лично су од велике користи. Долазе људи да читају а не да се свађају (осим Брајовића).
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:17 08.09.2009

Re: Not so crowded!

marco_de.manccini
Владимире, није то уопште важно. Текстови су ти добри. Мени лично су од велике користи. Долазе људи да читају а не да се свађају (осим Брајовића).

Ја кад "правим промет", онда испада да се свађам!

Владимир ипак воли када се мишљења сучељавају. Мислим, како кад...
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:28 08.09.2009

Re: Not so crowded!

Владимир ипак воли када се мишљења сучељавају

Не, то је Сартр био присталица опонирања. Владимир воли нешто друго. Гувернанту пре свега.

(Да ли ово објашњава и његов интерес ка јаким женама. Е, сад сам га упрскао опасно.)
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:10 08.09.2009

Re: Not so crowded!

Marco
Е, сад сам га упрскао опасно

Prskaš, prskaš...

P. S. Vratiću se kasnije, u novom blogu, na Sartrovu izjavu da čovek ne vredi ako ne osporava.... Ona mi je vodilja (for the time being), he, he, he... .
и његов интерес ка јаким женама

Da, volim jake žene.
Uostalom, čovek može samo voleti nekoga ko je ravan njemu samome, zar ne?
Milan Novković Milan Novković 19:35 08.09.2009

Re: Not so crowded!

Uostalom, čovek može samo voleti nekoga ko je ravan njemu samome, zar ne?

NE, milijarde čovek-godina otišle na hands-on istraživanja i evo rezultata :)

vladimir petrovic vladimir petrovic 20:30 08.09.2009

Re: Not so crowded!

Milan Novković
NE, milijarde čovek-godina otišle na hands-on istraživanja i evo rezultata :)

Volim izazove.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:36 08.09.2009

Re: ...

Mimi
...I evo njenih razmisljanja o ljubavi

A evo njene dve izjave o - sreći:

’Svaka sreća je nevinost', kaže protagonista moje prve knjige, Aleksis.
A imperator Hadrijan kaže: 'Svaka sreća je remek-delo'.
To nije sasvim isto, ali pripada istom redu stvari. Izmedju te dve formulacije svakako posreduje moje iskustvo.

Kazezoze Kazezoze 10:36 08.09.2009

Kavafi

VP
Tako je veoma volela Kavafija, prevodila ga je i divila mu se...

ISCHEKIVANJE VARVARA

Koga to ochekujemo ovdje na agori?
Varvari danas ce doci.
Otkud u senatu ova nepokretnost?
Zasto sede senatori,zakone ne kroje?
Zato jer varvari danas ce doci.
Al zakone zashto ne donose senatori?
Kad varvari stignu,sa sobom donece svoje.
Zashto je tako rano ustao nash vladar?
I zashto na gradskoj kapiji stoji,
svechan,u odezhdi sjajnoj i s krunom na glavi?
Zato jer varvari danas ce doci.
I nash vladar izishao je
dar noseci pred njihovog vodju.
Povelju drzhi u ruci,pergamen gde utisnuti
najveca su zvanja,titule i chasti.
Zashto su izashli konzuli nashi,
njih dva,i pretori u togama crvenim?
Zbog chega oni ametisti na rukama njinim,
od smaragda svi ti sjajni prstenovi?
Zbog chega skupocene shtapove nose danas,
shto rezbarishe ih najbolji zlatari?
Zato jer varvari danas ce doci,
a varvare ove zasenjuju stvari.
Zashto nisu doshli,ko obichno,chasni besednici
da sachine govor i da kazhu svoje?
Zato jer varvari danas ce doci
a besede,leporechje,varvarima dosadno je.
Al otkud najednom nelagodnost i pometnja?
(Kako ozbiljna su postala sva lica.)
Zashto tako brzo ulice i trgovi puste
i svak odlazi doma,opsednut mislima?
Zato jer noc pade a varvara nema.
Neki ljudi stigoshe s granice,tvrde da varvara nema vishe.
Bez varvara sada shto ce biti s nama?
Ti ljudi,na kraju,bejahu neko reshenje.


Konstantin Kavafi je neko koga rado chitam, a Margeritu nisam mnogo chitao pa ne mogu da iznesem neki sud o njenom pisanju. Pripovetka o Kraljevicu Marku je, koliko se secam, neko njezino gledanje na taj ep i meni se dopada nachin samog pripovedanja. Ima neshto zanimljivo u tim prichama shto im, po mom mishljenju, daje kvalitet ali neznam tachno objasniti gde je prava snaga tih pripovedanja. U svakom sluchaju podsetio si me da potrazhim josh neshto od nje kako bi je bolje razumeo...

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:50 08.09.2009

Re: Kavafi

Kazezoze
... Konstantin Kavafi je neko koga rado chitam

Svoj esej pod nazivom "Kritička prezentacija Konstantina Kavafija" Margerita je počela sa ovim rečima:

"Kavafi je jedan od najslavnijih pesnika moderne Grčke; on je takodje i jedan od najvećih, svakako najsuptilniji, možda najnoviji, pa ipak najpodojeniji neiscrpnim sokom prošlosti..".

A negde kasnije kaže: "Usud je biti Grk, ili hteti biti..."

Jer, Margerita je umnogome razmišljala na liniji one misli Oskara Vajlda (Oscar Wilde): "Sve što je novo u našim životima, dugujemo Grcima". (Whatever is modern in our lives, we owe to the Greeks).

mimi09 mimi09 22:19 08.09.2009

Re: Kavafi

Lepa ti ova slika Vladimire, podseca na tvoj blog, carobno, elitno i bez guzve.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana