Srca kuce tika taka

karalejla.superbljuh RSS / 08.09.2009. u 21:29

Desio mi se košmar! Doktorka mi sluša grudi, ispadaju mi sise iz ležišta i vuku kao da je gravitacija magnetizam ja mirno sedim na bolničkoj klavirskoj stoličici i po uputstvu ne dišem duboko i brzo nego polako i poplitko, tek pomalo prckajući svoj puni kapacitet. Ona kaže: "Srce ti kuca kao sat". Kao sat! Kao s a t ! Sranje.

Nosim kući ispod svog levog krila svoje kuce što srca kao sat i preklopila sam jednu stranu džemperića na kopčanje preko druge, ostavila i ruke preko njega tako izukrštane, kao što rade žene kad se probude ili kad pričaju s nekim na vratima ili kad čekaju da provri voda ili kad, uopšte, imaju nešto na kopčanje ili kućnu haljinu. Manir vrlo zreo za moj uzrast. Dakle, srce kao sat. Mislim da to potvrđuje ono što u poslednje vreme slutim: nisam baš živa. Volela bih, da srce tuče, preskače, stane-pa-proradi i uopšte, da se više zajebava. A ne da jednako meri prolazeće vreme. Šta će mi sat ispod levog plućnog. Pfuj!

Dakle, nosim kući sat, ne znam šta ću ni s njim ni sa ostatkom života i organa. Mozak mi radi furioznom brzinom: obrađuje prolaznike, pretpostavlja stanje njihovih satova, očiju i čela. Dižem svest na stotku: snimam se kamerama, 3d rotiram, svesna sam kao da sam iznapolja od sebe, sama sebi panoptička igračka. Plačka. U takvim uslovima nema bežanja! Ne mogu da se opustim! Zato i spavam kao oprašena krmača, satima. Mnogo duže nego što bi mladi lideri rekli da je dovoljno jednom mladom čoveku. Skidam sa interneta mnogo dobrih filmova, gledam filmove, to nikad  nije gubljenje vremena, ponekad po tri, četiri zaredom, gledam dobre filmove. Volim da gledam. 

Danas će Rava praviti punjene paprike - ne moram da pitam - znam jer je u frižideru mlev. meso dakle da ih ne pravi, stavila bi meso u zamrzivač, a ne u fižider, a kiselog kupusa više nemamo,znači - punj. paprike, nije meso za sarmu nego za paprike. Znači danas ću manje slatkog. Evo, vadi repove iz paprike. Ha! Šta sam rekla, znala sam. Sve ide po predviđenom planu. Samo plan ne ide nikuda.

Ne znam da li sam već kazala: iz košmara sam se probudila nešto oko pre polovine priče, nije ni bitno.



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:08 13.09.2009

Uznemirujuće..

... pišeš, baš.
natasavb natasavb 16:47 13.09.2009

Re: Uznemirujuće..

da , bas uznemirujuce.
mene je oduvao.
evo da ti se i ovde javim. mislim karalejli , ne tebi jeremija . :)
jeremija, tebi .
bila sam ja i kod tebe.
onaj o hiltleru je bas odlican .
ma oba su, kao i obicno, samo neka guzva tamo, a ja sam ovih dana vise za tisinu. :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana