Posle nekog vremena ponovo sam pocela da citam vesti iz Srbijice. Inspirisalo me letovanje u susednoj Kroaciji. Konkretno - Jutarnji list i Slobodna Dalmacija. Bilo je vrlo zabavno citati kako to komsije rade: red politike, red borbe za sekularizaciju, red jutranje propovjedi, pa slag od Dolores Lambase (anagram:"losa drama, bleso") ... Posebno su me zabavljale ceste, neocekivano eksplicitne izjave u ozbiljnim clancima... Ali avaj! Domace vesti se dugacije dozivljavaju.
Cini mi se da bi sve politicke aktivnosti u Majcici mogle da se opisu jednom recju - DEFANZIVNOST. Glavni akteri skoro sa ponosom izjavljuju kako su uspeli da napabirce dovoljno parica kako ne bi morali da vrse bilo kakvu reformu, pa to onda upakuju u celofan blagostanja - nece biti otpustanja zaposlednih u drzavnim sluzbama. Ja to citam kao: „I dalje cemo besomucno rasipati vase pare, ali to je, verujte, sve za vase dobro."
Zadrzacu se na svojoj oblasti - zdravstvu i clanku: "Novac, zdravlje i socijalizam", u kom direktorka Republickog fonda za zdravstveno osiguranje, objasnjava zbog cega je nemoguce smanjiti troskove u zdravstvu. Nikad mi nece biti jasno kako neko moze da radi svoj posao ako ne veruje da je sposoban da bilo sta uradi. Nisam mogla da odolim a da ne predlozim neke od nacina na koje sitaucija moze da se poboljsa. Kopiram:
Kao neko ko je radio u KCS, a sada radi za NHS UK, za mene je ocigledno rasipnistvo koje vlada u srpskom zdravstvu uprkos skromnim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju: KCS zaposljava nekoliko inzenjera hortikulture, postoje najmanje 3 laboratorije za DNK analizu sa punim timom zaposlenih iako su potrebe za ovakvom vrstom analize minimalne, na platnim spiskovima i dalje postoje ljudi koji ne dolaze na posao, oni koji ucestvuju u nastavi dobijaju 2 plate za jedno radno vreme za koje nisu 100% dostupni za pruzanje zdravstvenih usluga korisnicima fonda... Ne smem ni da zamislim sta se desava po unutrasnjosti ciji se osiguranici vrlo cesto lece od relativno cestih zdravstvenih problema u Beogradu jer nema uslova (kompetencije) za to u regionalnim centrima.
Za pocetak, trebalo bi ustanoviti koliko svaka usluga, analiza i procedura kosta, sakupiti podatke o broju izvrsenih u svakoj ustanovi, ishodima, komplikacijama i na osnovu toga na godisnjem nivou dodeliti ustanovi sredstva kojima moze da raspolaze prema potrebama. Pretpostavljam da direktori ustanova treba da imaju sira ovlascenja kad je otpustanje radnika u pitanju, sto bi trebalo zakonski regulisati.
Kako bi bilo da se krene od konkretnih potreba: incidence i prevalence za svaku bolest, troskova za analize, procedure, lekove i broj zdravstvenih radnika neophodnih za pruzanje tih usluga za svaku bolest (u zemljama Zapadne Evrope ti indeksi vec postoje i mogu se koristiti kao osnova za domace planiranje) i na osnovu toga ustanoviti koliko je novca potrebno obezbediti godisnje za konkretne zdravstvene usluge? Tu cifru bi trebalo uporediti sredstvima koja se trenutno izdvajaju iz budzeta. Onda bi postalo jasno i koliko novca se trosi na pratece usluge odrzavanja, ciscenja, administracije i sl. Odnos izmedju novca potrosenog za konkretne usluge i onog koji je potrosen na pratece aktivnosti takodje moze da se uporedi sa odnosom u drugim evropskim zemljama.
Sigurma sam da bi ovaj proracun obezbedio bolji uvid u konkretne probleme domaceg sistema na koje se treba fokusirati.
Direktorka Fonda je nekima odgovarala na komentare. Uglavnom je objasnjavala zasto su njihovi predlozi neostvarivi. Volela bih da i meni odgovori. Ili da ne odgovori, samo da nesto od napisanog prihvati kao sugestiju.