Kum i ja smo juce citav dan krecili moj stan u Njujorku. Useljava se Kamala sledece nedelje. Eto, moj prijatelj, vlasnik zgrade u kojoj je stan, produzavao mi je stanarsko pravo svih ovih godina tokom kojih cesto i dugo boravim u Srbiji. Tako, sada ce Kamala ovde moci da u februaru proslavi svoj 21 rodjendan kao punoletna gradjanka koja je samostalna studentkinja, zaradjuje za zivot i sprema se za maraton.
Juce uvece pala je i kisica. I tako sedim u kuhinji i kuckam na kompjuteru. Poslali su mi prijatelji iz Beograda link na jucerasnju emisiju "Oko magazin" na RTS-u u kojoj je emitovan intervju sa mojom licnoscu, snimljen prosle nedelje povodom video publikacije filmcica o stradanju ljudi i svetinja na KiM. Sebi sam dobro izgledao. Razumeo sam i to sto sam govorio. Ipak, posto sam zaboravio kako se takve stvari linkuju, necu moci to ovde da postavim. Nema veze.
Posle sam otisao da spavam i sanjao sam ovaj san. Mislim da ima veze i sa intervjuom i sa krecenjem. Evo ga:
Kum i ja smo Tibetanci koje proganjaju Kinezi. Ubise mi kuma kamenjem pored nekog zidica. Ja pobegoh. Nasao sam se u nekoj pecini, a tamo Kamala slaze posudje, kuva caj. Kaze mi da prilegnem malo i da spavam. Zaspim i sanjam da sedim na balkonu sa jednom zenom koja me gleda i osmehuje mi se. Pitam je za kuma. Nema odgovora. Odmah se probudim prvi, pa onda i drugi put.
Sad sedim opet u kuhinji i cekam da dodje kum da zavrsimo sa krecenjem.