Lenjost i kako je se rešiti

Tatjana Momčilović RSS / 29.10.2007. u 12:47

Imam još koji dan pre nego krenem da radim duplo radno vreme, pa ko velim da podelim sa Vama lično priznanje i iskustvo. Drugi ljudi misle da nisam lenja i da ne odustajem lako. Istini za volju, ja sam jedna razmažena i osrednje lenja osoba koju su roditelji mnogo voleli i sve dozvoljavali. Kad mi se ne svidja u školi mama pise opravdanje, kad me muči šefica na poslu ja već mislim o drugoj firmi. Malo trpim ali baš malo, tek toliko da mi ne bude žao ali, velikih žrtava, nemam. Danas, vidim da me ta osobina koči u teranju stvari do kraja. Onda, istina je da znam da čovek nepretano teži lenjosti a stvari haosu i da je dobro stati tome na put. Ne služe li tome institucije društva, prisila, umetnost ili već koje instiitucije - labavije i jače.

Ove teme me interesuju od kada sam i sama postala roditelj i to gde su granice, šta da dozvolim a šta ne i koliko je dobro terati do kraja, ali me najviše zaokuplja koliko trpeti i šta. Medjutim ovaj blog uopšte nije o vaspitanju dece - ovaj blog je o vaspitanju i disciplinovanju samog sebe, tačnije mene i onih koji bi to da preispitaju kod sebe.

Često imamo goste, navikli smo se na njih kao na komšije u Beogradu. Razni ljudi pa i priče i iskustva drugačije. Mnoge sam i upoznala tako što su preko prijatelja pitali da budu kod nas neki dan. Ovog leta u posetu nam je došao interesantan čovek.

 

Vremeno sam naučila da selektujem informacije koje primam. Čula sam kad dolazi i koliko ostaje, pominjao je neku trku ali dalje nisam slušala. Prijatelj moje porodice - znači, ne moram da se brinem i to je za mene bilo dovoljno.

 

Taj naš gost ima sajt koji je posvetio sportu, trčanju i zdravom životu. Ja se mislim, čoveče, ko u Srbiji trči i koga je briga u svetlu svakodnevnih problema da juri po parkovima bez cija. U to vreme sam čitala Basarinu parkinsonovu bolest (haha!!!)

Ipak dan za danom, slušajući ga, odlučim da se zainteresujem za njegov sajt. Otkrijem razne stvari o trčanju, hrani, zdravijim obrocima za moje dete.

Te nedelje sam otišla i kupila patike za trčanje, prve u životu, i, počela onako bez cilja da trčkaram po kraju da vidim hoću li to pondeti uopšte. Mislim, mnogo je bolje tada izgledalo da slobodno vreme provodim uz net ili neki film ali odlučila sam da dam šansu trčanju.

Ubrzo posle toga - stigao je za mene neverovatan predlog da probam da trčim polu maraton u Amsterdamu. To mi je, toliko, pre par meseci, bilo nezamislivo. kao da mi je neko rekao da ću putovati na Mesec.

Moj ljubazni gost mi je napravio plan treninga i ja sam počela da ga ispunjavam. Grizla me je nevidjeno savest kad propustim neki trening. To je za početak bio odličan znak. Kako sam počela da trčim, počela sam da vodim više računa i o hrani. Malo sam gledala sajtove, pa sam malo počela da obilazim bio radnje, odjednom mi se ukazala potpuno nova dimenzija kuvanja, spremanja obroka u kombinaciji sa fizičkom aktivnoću. Iskrena da budem, bilo je dana kada je bilo grozno teško izaći uveče i trčati po hladnom vremenu. Opet - trčanje napolju teralo je stres i davalo mi neverovatan osećaj ličnog zadovoljstva što sam uspela da se mrdem. Bila sam ponosna na sebe.

Ipak u Amsterdam sam otišla sa ciljem da istrčim samo trku zadovoljstva od 5km. Sledeći cilj koji sam postavila je pulumaraton-Beograd a onda maraton New York.

I tako smo se skupili u Amstedamu. Neki iz Norveške, neki iz Srbije, poznati domaćini i kolege sa faksa koji žive u Holandiji, mi gastosi iz Nemačke, ceo naš zanimljivi tim. Druženje nekoliko dana pre trke i dan posle. Zajednička večera, prepričavanje utisaka. Imala sam utisak da su se svi napili energije. A pozitivne energije je bilo na svakom koraku. Svi ljudi oko mene na startu došli su da ispune neki svoj mali ličini cilj i da proslave pobedu nad svojom lenjošču. Osećaj je bio neverovatan. Bilo mi je lepo. Kao na izletu u školi.

Sad sam se već ozbiljno primila na ideju da treniram za maraton. I nekako sam sigurna da kroz ovo vežbam ne samo telo već i duh.

A i zanimljivo je...trčanje u stvari uopšte nije dosadno.

 

 

 



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Sa Palube Sa Palube 13:18 29.10.2007

izazovi

Odlicno. I Mladen Maticevic je uspeo. I snimio super film. Srecno
Djole Djole 17:11 29.10.2007

Lenjost je jedan od 7 smrtnih grehova

Iskrena da budem, bilo je dana kada je bilo grozno teško izaći uveče i trčati po hladnom vremenu. Opet - trčanje napolju teralo je stres i davalo mi neverovatan osećaj ličnog zadovoljstva što sam uspela da se mrdem. Bila sam ponosna na sebe.

Mozda je u ovom citatu sustina - ako je ovako, lenjost je (ako je i postojala) stvar proslosti.
Znaci 5km? A koliko je Moma istrcao?
Pozdrav
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 17:32 29.10.2007

Re: Lenjost je jedan od 7 smrtnih grehova

Ovaj blog, danas, sam eto sebicno posvetila sebi, moj muz je krenuo sa trcanjem u isto vreme kad i ja i savladao polu maraton u Amsterdamu.
Djole Djole 17:43 29.10.2007

Re: Lenjost je jedan od 7 smrtnih grehova

Ma tekst je super, ne mislim da je "posvecen sebi". Svako moze da se prepozna. Ne mislim samo na trcanje u bukvalnom smislu. Cestitke Momi
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 17:48 29.10.2007

Re: Lenjost je jedan od 7 smrtnih grehova

Hvala,
prenecu mu. U stvari on je dosao bolestan tamo i trcao sa prehladom, valjda je oborio svetski rekord u pulsu (nesto oko 208) ali borio se i to je za pohvalu
andjelija andjelija 19:04 29.10.2007

svaka cast tanja

lenjost je najveca bolest danasnjice!

ali svaka cast prvo na promeni nacina ishrane jer sam ubedjena da hrana koju sada jedete je kompletnija od prethodne a onda na disciplini trcanja. za to covek stvarno treba da je uporan.

ja ne trcim, mrzi me...bas me mrzi....a i brzo izgubim kilazu....imam kondicije od kucnih raznoraznih radonosti, medjutim najveci doprinos liniji i psihi mogu da zahvalim seksu, setnji, i hrani....i smehu.

a lako se ulenjim sto se tice mog nekog produktivno kreativnog rada ...i svaki put mi treba discipline stroge (besna na samu sebe sto nisam korisna samoj sebi) da se vratim u to stanje
Черевићан Черевићан 20:19 29.10.2007

У лаком каасу

Непретерујем, има једно пола века како трчим, почех узоца зарад његове рекреације као тинејџер и . .ево каскам још вазда све од себе бежећи небих ли се сустигао .задњу деценију то чиним сваковече око валете оним уским појасем камењара између медитерана и зидова столетних ,горе доле, или пак дупке празним вечерњим сокацима харитаге ситија повремено се окрећући да ме несустигне какав дух витеза са маном настраном те предлогом конкретним.
Онима који упражњавају тај вид рекреације ,јасно је све, док они који се трилемишу небили можда пробали није згорега да прочитају ово

FORUM FAKULTETA SPORTA I FIZIČKOG VASPITANJA
zvanični forum Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu

Zimski fitness

Postoji zaista mnostvo razloga da usred zime krenete u brzu setnju, dzoging ili voznju biciklom. Kretanje po hladnom vazduhu ojacace vas odbrambeni sistem, a doziranim kondicionim treningom smanjicete nivo hormona stresa kortizola i istovremeno povecati nivo hormona srece serotonina. Ako ste se opredelili za dzoging, a dugo niste vezbali, morate da znate da je vasim tetivama sada potrebno mnogo vise vremena da opet postanu elasticne. Pre svega je rec o Ahilovoj tetivi, koja je najopterecenija i samim tim najnezasticenija. Zato, kada krenete na dzoging, najpre hodajte pet minuta, pa tek onda potrcite. Nemojte se bojati grcenja misica jer spoljna temperatura na to ne utice.

1. Nosite pamucnu odecu
Vecina ljudi misli da mora dobro da se utopli ako zimi trenira, ali to je varka. Sto se vise znojite, brze se hladite i rizikujete da se prehladite. Najvaznije je da uz telo nosite usku odecu od cistog pamuka, jer vam hladnoca onda ne moze nista.
Kada se temperatura spusti ispod sest stepeni, obavezno nosite kapu i rukavice, jer se prvo smrznu vrhovi prstiju. Oni koji voze bicikl treba da se obuku, jer im je u gornjem delu tela potrebna slojevitija odeca, koja ce im grejati pluca.

2. Disite na nos
Hladan vazduh zimi cesto nadrazuje pluca i tera vas na kasalj. Ako imate osetljiva pluca, disite kroz nos zatvorenih usta jer tako vazduh prelazi duzi put i dolazi zagrejan u pluca. Mozete i da povezete maramu ili sal preko usta. Ipak, kada se temperatura spusti ispod minus 5, ostanite kod kuce.

3. Rukavice su obavezne
Osobe koje zimi ne nose rukavice, imace na rukama suvu, hrapavu i ispucalu kozu. Osetljivi na hladnocu dobijaju i ekcemske reakcije. Zato se pre izlaska na hladan vazduh preporucuje zastita koze kremom za ruke i obavezno nosenje rukavica. Za negu koze ruke najbolji su preparati koji sadrze kitovu mast. To su uobicajene kreme za ruke koje se prodaju u vecini prodavnica i apoteka.

4. Pazite sta jedete
Obroci pre izlaska u trcanje moraju biti lagani i hranljivi. Izaberite visokoenergetske nemirnice, koje se brzo vare i odmah organizmu daju potrebnu energiju, kao sto su pecivo, slatkisi, cokolada...

Dzoging ili bicikl
Mali je broj onih koji nemaju dobru kondiciju, a mogu da trce pola sata bez pauze. Ako niste u kondiciji, dovoljno je da pola sata vozite bicikl, pa da ucinite nesto dobro za vase srce. Lakse je da vozite bicikl jer 60-70 odsto telesne tezine nosi sedlo, pa ne opterecuje celo telo. Jacaju se srce i krvotok, ali su kosti i misici manje optereceni. Voznja bicikla doprinosi i regeneraciji zglobova, a kruzni pokreti nogu podsticu dopremanje zglobne tecnosti s hranjivim materijama do hrskavice zgloba i njeno utrljavanje u tkivo. Vozite bicikl ako imate slabu cirkulaciju, jer je ovaj sport kao pumpa za vene.

Ето. Ајд одох сад ја у . . . лаки кас , да у њему тражим спас здрављу . . пред урушавањем.




Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 21:01 29.10.2007

Pamucna gardaroba

Zabluda. U pamucni majicama je hladno jer se one sporo suse!
Emir Halilovic Emir Halilovic 17:49 30.10.2007

Re: Pamucna gardaroba

Meni najbolje rade Nike Pro majice, ali mora nesto jos preko njih jer rade kao aircondition, bukvalno se smrzne covek kad je temperatura napolju ispod 25 stepeni.

BTW (izmedju ostalog) trcim tri puta nedeljno po pola sata na traci, pa koliko izguram, znaci obicno oko 5-6 km po seansi. Jedno vreme sam trcao i napolju i nameravam opet da krenem, preselio sam se pa ispitujem okolinu sada...

WTG Tatjana! Puno srece na trkama zelim :)!
nsarski nsarski 23:54 29.10.2007

Neko koga dobro znam,

zivi i radi u Bg., nije celebrity ili stogod slicno, redovno trci, i vec godinama redovno ucestvuje na Njujorskom maratonu. Vazno mu je da istrci (negde oko 5000. mesta), ali istrci.
To covek u sebi ima ili nema, rekao bih.
strava strava 00:51 30.10.2007

Globalna tema

Kako razbiti fizicku neaktivnost stanovnista koje zivi u gradu i nema velike potrebe za tim. To je veliki svetski problem i pitanje da li ima resenja? Normalno da gradsko stanovnistvo najverovatnije, posto mi nemamamo skoro nikakvu statistiku zivi krace. Umerena fizicka aktivnost kao i odgovarajuca ishrana su veoma vazni cinioci u ocuvanju zdravlja. Ovo sa odredjivanjem ciljeva je neophodno za bavljenje bilo cime ozbiljno u zivotu, pa tako i sa odredjenom fizickom aktivnoscu, odnosno trcanjem. Normalno tu ide ucestvovanje na takmicenjima, druzenje sto je veoma bitno za gradskog coveka koji je poprilicno usamljen narocito u veelikim gradovima.
Emir Halilovic Emir Halilovic 00:09 01.11.2007

Re: Globalna tema

Pa jednostavno, kod Kineza sam video nesto kao igralista za odrasle, ono u parku penjalice, vratila itd, prosto coveku dodje smesno ali oni se stvarno oko toga bacakaju... a tek sto tai ci rade--za svaku pohvalu. Kod njih je medjutim glavni problem pusenje i prilicno nezdrava ishrana, vole i masno i ljuto i svakojako...

U Evropi bi se dalo poraditi na sirenju zelenih povrsina na primer i smanjivanju zagadjenja, meni se iskreno smuci da trcim napolju u smogu, a od parka u komsiluku su napravili sufnudlu 100 metara siroku, tako da se osecam kao da trcim izmedju dva parkinga...
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 02:22 30.10.2007

Osmejak umesto džoginga ..!!


Lenjost je usko vezana za bezidejnost i bezvoljnost. Odnosno, za neimanje onoga što bi se radilo s velikim motivom i zadovoljstvom. Kad tog motiva nema, onda se radi samo ono što se mora. Čim se iz moranja izađe, sledi faza ležernosti, gledanja u prazno, dosađivanje... Stoga čovek treba da otkrije sebe i da što veći deo svojih aktivnosti veže za ono što mu pričinjava ugođaj. Još ako uspe da mu i sama profesija bude zadovoljstvo, prava je sreća. Onda je to, čak i u statičnim pozicijama, skoro kao da se trči - jer takva aktivnost izaziva jednu vrstu pozitivnog uzbuđenja i hiper-budnosti. I psiha, i telo su u stanju jednog posebnog vida treperenja, skoro kao da je reč o trčanju.

trcanje kao primer

Za mentalno blagostanje je vrlo vazno postavljanje i ostvarivanje ciljeva. Sto smo stariji, cini nam se da je u zivotu sve manje onog sto jos nismo iskusili. Kad pocnemo da razmisljamo tako onda pocinjemo sustinski da starimo.
Of note, vecina ljudi preko 60 godina u Srbijici samo ceka da umre. U UK znam one koji su posle 60te osvajali KIlimanjaro, trcali pun maraton, ucili da igraju salsu, zaljubili se, poceli da pisu pesme...
nata-pata nata-pata 15:28 30.10.2007

running is my religion

Tanja,
Jako lep članak, videla sam Nikolin izveštaj sa maratona i šta da kažem sve čestitke! Ja sam se pa prilično našla u priči ,trčim od februara a posle višegodišnje pauze jer sam na fakultetu sporadično trčala al kad sam krenula sa poslom ta divna navika se nekako izgubila.Danas, sam najsrećnija što sam roditelje izvadila iz kuće( do skora je samo kran mogao da ih izvede u šetnju) jer sam svaki dan čekala samo ko će pre da se infarktira ili šlogne...:))tako da i oni danas imaju termin za šetnju.Od februara u mom kompjuteru najposećeniji sajtovi su i sajt Hermesa (inače po mom skromnom vidjenju to je i jedini sajt na srpskom web-u koji se tako afirmativno bavi trčanjem) ali i Runner's world, Complete running i drugi koji su u vezi sa trčanjem od skora i jogom. Danas,trčim svaki dan 5 do 7 km bilo da je kiša,magla ili 39C u hladu,a kako sam još kratko vreme u Srbiji, tamo gde idem već sam našla dobre staze za trčanje a sad kako sam napravila jednu solidnu bazu razmišljam o pripremama za polumaraton...I da trčanje nije uopšte dosadno ,nekada je više psihološki nego fizički trening.
mariopan mariopan 20:35 30.10.2007

Re: running is my religion

Imam komsiju maratonca..pravog. Presao je 65 tu godinu i jos trci. nema maratona na kome nije bio..ima nekih medalja ali mislim da mikad nije bio u prvih troje pa to nije zabelezeno kao veliki uspeh ali covek istrci ceo maraton iako je u ozbiljnim godinama to treba itekako ceniti. Trci poslednjih trideset godina koliko ja znam. Svakog jutra ,kakvo god vreme bilo, on u trenerci i patikama, nekad u kisnoj kabanici, istrci van grada, napravi krug do prvog sela i nazad, to je oko 18 km, sretnemo se kad ja polazim u prodavnicu a drugi ljudi na posao...a on se vraca...znaci posao je pre zore. Po svakom vremenu.Znaci nisu svi penzioneri ovde u Srbiji bas tako lenji.

Covek mora da ima motiv da bi savladao sopstvenu lenjost. Rekla bih da nikad nisam bila lenja jer sam jako mnogo morala da radim celog zivota ali samo vezbanje bez da me neko tera..to jest da nesto smisleno radim dok vezbam...e to me niko nije mogao naterati. Tako odoh u penziju..pa i deca odose od kuce..odrasli...i tako ja utvrdim da sad odjednom ne moram toliko da radim. Taj osecaj je jako strasan..ne mogu da vam ga opisem Neko ko je kao manijak trcao sa posla da bi kuci kuvao ,prao,peglao,zidao,mesao malter,premestao cigle,sadio voce,prskao vinovu lozu,cistio lisce po dvoristu...sve to odjednom ne mora.Verujem da sam bila i depresivna. Sve sto sam sebi obecavala da cu raditi KADA ODEM U PENZIJU..e sve mi se to sada cinilo kao bezveze.

Prvo sam odlucila da upisem kurs engleskog jer sam zelela da kupim kompjuter i da naucim sta mi treba. Kada sam to zavrsila deca mi kupe na poklon za rodjendan kompjuter..pa mi je to bio sledeci radni zadatak, medjutim nedostajalo mi je kretanje..ja sam sve svoje poslove trceci obavljala a sada samo da sedim?Tako se raspitam i saznam za termin kada se odrzavaju casovi PLESA..onog starinskog..becki valcer.engleski valcer.tango..rokenrol..samba...i tamo nadjem dobru grupu zagrizenih zaljubljenika u pokret..gracioznost i muziku.
Idem vec dve godine i lepo mi je ..i tamo se covek posteno razmrda i oznoji. Tako da svako moze pobediti svoju lenjost ako nadje sta ga interesuje i da ne dozvoli da mu telo i mozak zardjaju a to se lenjima bas dogadja.Eto i mi penzioneri se ne damo bas tako lako..))) tema je odlicna, pozdrav)))
Malanika Malanika 23:01 30.10.2007

SLOBODA, COVECE

NAJTOPLIJE PREPORUCUJEM PATIKE NIKE FREE. Zarolas ih kako zelis, zarolaju one tebe, pa samo skakuces i ne zelis da prestanes.. Nevidjen sistem, revolucija obuce, ponovno javljanje vere u pokret, osecanje sebe, to je trcanje...
Emir Halilovic Emir Halilovic 00:11 01.11.2007

Re: SLOBODA, COVECE

Preporucujem takodje. Medjutim--pripaziti iz pocetka, vise opterecuju zglobove itd. a daju malu podrsku stopalu tako da moze doci do povreda ko nije navikao. Preporucujem poceti od onih sa vecim brojem (7.0) pa ici ka nizim brojevima (mislim da je sada najnizi na trzistu 4.0). Imam dva para, oba su 7.0, jedne su se skoro raspale ali ih ne bacam, toliko sam se na njih navikao :).
nata-pata nata-pata 23:53 30.10.2007

trčanje i ostale životne radosti

@Malanika
Veliko fala na preporuci, upravo sam u traženju novih patika jer su mi ove pred vratima za ' večna lovišta ', nego nike free deluju dosta neobično tj. dosta svedeno bez nekih budzevina ko neki running modeli, inače razmišljala da kupim neki Asics model al kad tolko fališ tvoje ljubimče volela bih da probam...
@Mariopan,
Čitam vaš post i gledam moju mamu,upravo je u toj fazi ' budjenja ' iz decenijske neaktivnosti uzrokavane sličnim spletom životnih okolnosti , kompjuter je savladala toliko da piše i pošalje mail,nadje neki recept na netu, i da koristi Skype...a predložiću joj i ples...:))))
Malanika Malanika 08:41 31.10.2007

Re: trčanje i ostale životne radosti

Da, da, da, da, da... Samo probaj, obavezno, i vidi da li odgovara tvom profilu trkaca... ima male tackice za masazu stopala, ja volim, ali to je pitanje ukusa, plus fenomenalan djon, rebrasti, koji se zaista da zarolati, patike koje se oblikuju po tvom stopalu, bolje se dise... Puno pozz
mariopan mariopan 15:19 31.10.2007

Re: trčanje i ostale životne radosti

Nata-pata...vasa mama je vec dobro pocela..najvaznije je da je nesto zanima a kako vreme bude prolazilo naucice i vise stvari da radi sa kompjuterom. A fizicko kretanje mora da bude razlog da se izadje iz kuce. Primetila sam da sam se zatvorila u kucu..dolaze mi prijatelji i prijateljice..visegodisnja druzenja pa cesto nista novo ni nemamo jedni drugima da kazemo..neki su jos stariji od mene i jedina tema im je sta su novo o svom zdravlju otkrili jer neprekidno idu kod lekara..itd. Pa to donosi neku vrstu izolovanosti i uskoro postane prijatno da ne izadjem iz kuce ako pada kisa ili sneg itd.

Na ovim casovima ima razlicitih ljudi vrlo su prijatni i vaspitani.ima i puno mladih, ples je veoma omiljen ovde.i sto je najvaznije JA MORAM DA IZADJEM IZ KUCE JER IMAM OBAVEZU PREMA SEBI....a to je vrlo lepo..najzad i prema sebi da postupam kao sto sam celog zivota postupala prema drugima.Izlazak iz kuce donosi obavezu da se lepo obucem i malo nasminkam..obavezno malo i kosu sredim jer tamo ima dama mojih godina i nije red da idem nedoterana..to bi pokazalo da imam neko nepostovanje prema sebi...i tako ja bar jednom nedeljno sasvim lepo udesena u lakom pantalonama ,stare razgazene sandale koje dobro drze nogu pa na ples.To jeste za nasu generaciju toplo preporucujem i vasoj mami. Pozdrav)))

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana