Nauka| Tehnologija

Algoritamske arhitekture

Milan Novković RSS / 13.09.2009. u 20:58

AlgorithmicDance240.JPGGde je čije kreativno srce, i gde je čije srce kreativne pažnje verovatno nije lako odgovoriti ni samom pojedincu. Odsustvo svake kohezije po ovom pitanju, kako nam pojedinačni životi teku, samo nam, prosečnom pojedincu, obogaćuje život.

Ko-kreacija onda donosi još jednu, i najčešće još lepšu dimenziju.

Kad nam jednog dana algoritmi u procesu kreiranja otmu ono što sad imamo mi ćemo kreirati nove algoritme, ili novo okruženje za kreiranje.

A ako bi nam jednog dana prestali otimati (a ko su oni, sudbina!?) verovatno bi nam i ugasili plamen koji su zapalili još davni preci, kao što je obilje što su onomad donela neka ostrva u Tihom Okeanu posle više od hiljadu godina ugasilo plamen koji je goreo u onima koji su ta ostrva prvi pronašli, najbolji i najhrabriji na putu od nekoliko hiljada kilometara.

Krik iz srca jedne kreativne grupe nam ovih dana još jednom donosi radosnu vest da je 15 = 5 * 3, kao što se iz uvoda moglo i naslutiti :)

Još jedan kvantni kompjuter je otkrio da su prosti činioci broja 15 pet i tri. Ono što je interesantno ovog puta podseća na istoriju klasičnih kompjutera - novi kvantni kompjuter je na čipu veličine novčića, dok su prethodni bili u obliku laboratorije prepune instrumenata.

Broj 15 je mali, primer je trivijalan ali je korak na putu ka upotrebljivim kvantnim kompjuterima značajan. Vreme potrebno za faktorizaciju celog broja na klasičnim kompjuterima (ovim sa kojih blogujemo) raste toliko brzo sa veličinom broja koji faktorizujemo da u jednom trenutku treba toliko vremena koliko ni najbrži kompjuteri na svetu, čak ni svi kompjuteri na svetu, ne mogu da ponude. Na ovom zadatku klasični kompjuteri vrlo brzo postaju milijardama puta sporiji od mogućih kvantnih, pa tako neupotrebljivi.

Podjednako je interesantno kako ovaj kompjuter radi. Popularno - ubace se 4 fotona u čip (zato je 15 maksimalan broj za sada - 2**4 - 1), kreću se kroz male tunele u čipu ispunjene staklom i na određenom mestu izađe rezultat. Kao da na jednoj strani prozora upalimo baterijsku lampu i na drugoj vidimo odgovor na pitanje.

Sa 5 fotona maksimalan broj bi bio 31, i slično, kao u listi:

  • 10 fotona - 1,023
  • 20 fotona - 1,048,575
  • 30 fotona - 1,073,741,823

Progresija se nazire. Recimo još i to da je 1,000 fotona mnogo manje nego što naše oko prihvati od jednog pixela na televizoru, u jednoj sličici (24-ti deo sekunde) u bilo kojoj emisiji gde taj jedan pixel iole svetli.

Ovako uposleni fotoni jednog penala, u jednoj utakmici, na malom televizoru i u oku jednog posmatrača bi mogli dati odgovore na pitanja svih problema koje čovečanstvo ume da modelira, hiljadama godina, ako bi se zadržalo na klasičnim kompjuterima.

Svetlo u staklu - kao da fascinacija svetlom što pucketa na dijamantima žena oko nas, pravim ili veštačim, pri izlasku sunca, pri zalasku sunca i svemu ostalom nije bila dovoljna.

Algoritmi za kvantne kompjutere će biti suviše kompleksni za ljude, većina algoritama za skoro sve ljude, pa će arhitekture ovih kompjutera implementirati neki drugi algoritmi izvršavani, za početak implementirani na klasičnim kompjuterima i mrežama, a posle na hibridima.

Ovo je jedan, Bristol University primer koji ukazuje na gustinu bogatstva oko nas, gustinu informacija. Evo još jednog, bližeg jednom običnom srcu iz uvoda:

Nano-loptice, npr napravljene od ugljenika, buckyballs, su mnogo efikasnije od crvenih krvnih zrnaca u prenosu kiseonika. To povećanje u efikasnosti ide i do mnogo hiljada puta, recimo 10,000 puta. Osoba koja sada ume da zadrži dah na 30 sekundi bi ovako to mogla da uradi na duže od 3 dana. Maštu na stranu, istraživanja na ovu temu su dosta rasprostranjena i relativno uspešna (rađeni su i prvi klinički elsperimenti) iako nezavršena. Ne istražuje se toliko zbog trodnevnog ostajanja pod vodom nego zbog rasprostranjenosti srčanih obolenja koja postaju smrtno opasna onog trenutka kad krv prestane da donosti dovoljno kiseonika u tkiva.

Ono što mene, opet, fascinira je bogatstvo igre sa veličinama, skoro beskrajan potencijal jednostavnih malih prostora oko nas :) Bakterija, npr, je ovako mali prostor, samo vanredno kompleksna bio hemijska laboratorija, i mi smo jednog dana prihvatili činjenicu da umemo da se izgubimo, ako treba i zauvek, u kompleksnom, samo da bi sledećeg dana to kompleksno ponovo napali jednostavnim.

Ono što me fascinira je bogatstvo skoro praznog prostora, gde je jedini algoritam koji se od nas očekuje da postavimo svoju tarabu.

Ps: Dragan piše o Singularitetu, transhumanizmu, što je meni posebno interesantna tema, dok ovog puta zamišljam svoju decu u ne tako dalekoj, opipljivoj budućnosti.



Komentari (57)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

background noise background noise 21:39 13.09.2009

1

1
zeks92 zeks92 21:41 13.09.2009

Re: 1

0!
Milan Novković Milan Novković 21:42 13.09.2009

Re: 1

background noise
1

Trivijalan za faktorizaciju :)
zeks92 zeks92 21:44 13.09.2009

Re: 1

... a nije to faktoriel ... to je usklichnik!
Milan Novković Milan Novković 22:10 13.09.2009

Re: 1

nije to faktoriel

Nisam ni mislio, al kad smo tu, faktori:
3 i 5, npr daju 15 kad se pomnože i to je očigledno.

Za ogromne brojeve je jako teško i dugo traje naći faktore čijim se množenjem dobijaju ti veliki brojevi.

To je osnova raznih PKI tehnologija za zaštitu podataka (Public Key Infrastructure).

Npr, ja imam public i private ključ. Publik je veliki proj, dam ga svima. Private su faktori.
Enkripcioni algoritam se napravi (matematika) da enkriptuje podatke public ključem tako da mogu da se decriptuju samo privatnim ključem.

Velika stvar, dosta se koristi, iako ni približno shodno kapacitetima (vladinim agencijama nije u nikakvom interesu da mi, npr, štitimo naše mailove od nedozvoljenog čitanja).

Ipak, nije teško instalirati ko ne želi da mu mejlove čitaju razni administratori po datacentrima i slično.


Zato je faktorizacija interesantna u IT-ju.
gorran2 gorran2 21:47 13.09.2009

Veštačka inteligencija, još jednom

(par ne sasvim razumnih i konkluzivnih nizova asocijacija. I jedan anti-algoritam)
Inteligencija naravno može da bude veštačka. Naravno, veštačka će ubrzo prevazići prirodnu. Ona će omogućiti nezamislivu ekspanziju šta ja znam - samoodrživih samonastavljajućih sistema koji se sami repliciraju i produkuju nove generacije istog i boljeg.
Tako se valjda shvata "život".
Čovek? Čisto sumnjam.
Reč koja mi se nameće: negativnost.
Slika (svakako ne najbolja ilustracija): Zamislite da sedite za klavirom i otsvirate ton C,
On je sam sebi dovoljan, u sebi spokojan. Tonika, rekli bi muzičari.
Onda ga otsvirate još jednom. Pa još jednom. Na primer, sedam puta. Pa devet.
U jednom trenutku, taj ton će prestati da bude spokojan i samodovoljan. Postaće pitanje, zahtev za razrešenjem.
Postaće dominanta.
Smirenje ćemo nakon toga morati potražiti npr u F-duru.
Muzika je naravno suština života. To je sam jezgrovit izraz činjenice da možemo nešto želeti potpuno, bezrezervno, strasno i intenzivno. Boriti se za to uporno i bezobzirno.
A onda, kad to konačno osvojimo, posle tri dana "uvideti" da nas to u stvari i ne zanima.

Je li to čovekov defekt? Možda, ali koji je to autoritet koji ima pravo to da ustvrdi?
Uglavnom, čovek se sastoji od "inteligencije" i od "defekta".
Inteligencija je međutim nezavisna od čoveka. Ona je stvorila svet tehnologije, i ona će se uskoro osamostaliti od čoveka.
Može se reći da je inteligencija iskoristila čoveka kao svog nosača, kao razvojnu fazu - kao što leptir iskoristi larvu.

Kad se inteligencija oslobodi čoveka i osamostali, čovek će ostati suvišan, ali spokojan. Bez velikih zahteva pred sobom, sam sa svojim "defektima", da se igra do kraja vasione.

Dok mu trećeg dana ne dosadi, i prevrne tablu sa figurama...
zeks92 zeks92 21:57 13.09.2009

ne slazem se!

Inteligencija naravno može da bude veštačka. Naravno, veštačka će ubrzo prevazići prirodnu.


Logika je duboko ljudska ... i kao takva je ugradjena u rachunare ... mashini uvek morash da napishesh shta i kako da radi ... ne postoji veshtachka inteligencija! mozhda ce postojati ... u nekoj dalekoj buducnosti, s nekom novom tehnologijom ...
Sada, mi imamo posla sa ugradjenom, ljudskom logikom!
background noise background noise 22:01 13.09.2009

Re: ne slazem se!

Logika je duboko ljudska ...


To smo samo mi ograniceni na ljudsko, za logiku ne znamo.
zeks92 zeks92 22:04 13.09.2009

Re: ne slazem se!

To smo samo mi ograniceni na ljudsko, za logiku ne znamo.

Mislim na logiku koja se ugradjuje u rachunare ...
gorran2 gorran2 22:05 13.09.2009

Re: ne slazem se!

Logika je duboko ljudska
Logika - sa sve inteligencijom - je neka vrsta aliena koji se razvija unutar čoveka.
Da bi se na kraju oslobodio, osamostalio i odbacio čoveka.
Malo je toga ljudskog u simulacijama i kalkulacijama.
(Ovo je u najmanju ruku ravnopravno gledište. Ili bolje: doživljaj)

Logiku i inteligenciju je čoveku inokulirala evolucija. Kao jaje položila ju je u hranljivu sredinu u kojoj će se razviti.

Dok se ne izlegne.

Uostalom, šta čovek ima sa evolucijom? Mislim, hvala joj na ovome do sada, i svaka joj čast. Ali ona bi htela da nastavi svoj posao kroz nas i preko nas?
neće moći ove noći...
background noise background noise 22:07 13.09.2009

Re: Veštačka inteligencija, još jednom

Jednom ce neko da " pritisne dugme" iako se niko ni dugmeta kao pojma nece secati u svetu bez dugmadi. Ono sto ce proizaci iz nas odletece u nepoznato, daleko van naseg domasaja, mozda u nepojmljivi prostor, dimenzije koje ne opazamo.

Covecanstvo ce ostati samo kao roditelji posle svadbe.

Gledacemo kasete sa svadbe i polako isceznuti.

zeks92 zeks92 22:14 13.09.2009

Greshish ... i to je ljudski

Malo je toga ljudskog u simulacijama i kalkulacijama.


pisanje dobrog softvera je umetnost, pa i nauka, a u svakom sluchaju - kultura.

Chini mi se gorran2-e ... da nisi nikad napisao ni jedanu liniju programa.

gorran2 gorran2 22:15 13.09.2009

Re: Greshish ... i to je ljudski

Chini mi se gorran2-e ... da nisi nikad napisao ni jedanu liniju programa.
Veoma grešiš...
Naprotiv, ja bih moga da zaključim da ako ti možeš da ustvrdiš kako je "pisanje dobrog softvera umetnost", nemaš baš dubok uvid u istu...
Umetnost mislim...
zeks92 zeks92 22:21 13.09.2009

Re: Veštačka inteligencija, još jednom

background noise
Jednom ce neko da " pritisne dugme" iako se niko ni dugmeta kao pojma nece secati u svetu bez dugmadi. Ono sto ce proizaci iz nas odletece u nepoznato, daleko van naseg domasaja, mozda u nepojmljivi prostor, dimenzije koje ne opazamo.Covecanstvo ce ostati samo kao roditelji posle svadbe.Gledacemo kasete sa svadbe i polako isceznuti.



Dobro si to zamislio ... Svet na dugmice ... Pa i jeste tako ... svadba i sahrana
zeks92 zeks92 22:25 13.09.2009

Re: Greshish ... i to je ljudski

gorran2
Chini mi se gorran2-e ... da nisi nikad napisao ni jedanu liniju programa.Veoma grešiš...Naprotiv, ja bih moga da zaključim da ako ti možeš da ustvrdiš kako je "pisanje dobrog softvera umetnost", nemaš baš dubok uvid u istu...Umetnost mislim...



Svako pisanje mozhe biti umetnost ... igra znakova!
Milan Novković Milan Novković 22:28 13.09.2009

Re: Greshish ... i to je ljudski

Umetnost mislim...

Ja se poprilično slažem sa Zeksom. Vidi šta Albert Kami kaže:

"A man's work is nothing but this slow trek to rediscover, through the detours of art, those two or three great and simple images in whose presence his heart first opened"

Što ti više srce zaigra kad nešto uradiš to ti je urađeno više umetnost, nema veze šta kaže okolina.

Sećam se, nejasno, i Kamijevog o umetnosti kao dekorisanoj filozofiji (iz Mita o Sizifu), pa (ne sećam se autora) o filozofiji koja je samo jednom tankom opnom odvojena od svakodnevnog života.
gorran2 gorran2 22:36 13.09.2009

Re: Greshish ... i to je ljudski

Svako pisanje mozhe biti umetnost ... igra znakova!
U pravu si ti.
Nema slobode bez logike.
Inteligencija je dobro zezanje
Osim kad shvati sebe ozbiljno.
zeks92 zeks92 22:38 13.09.2009

Re: Greshish ... i to je ljudski

gorran2
U pravu si ti.Nema slobode bez logike.Inteligencija jed dobro zezanje.Osim kad shvati sebe ozbiljno.


e... bash si to lepo srochio
gorran2 gorran2 22:42 13.09.2009

Re: Greshish ... i to je ljudski

Ja se poprilično slažem sa Zeksom. Vidi šta Albert Kami kaže:
"A man's work is nothing but this slow trek to rediscover, through the detours of art, those two or three great and simple images in whose presence his heart first opened"
Što ti više srce zaigra kad nešto uradiš to ti je urađeno više umetnost, nema veze šta kaže okolina.
To je sve u redu. Ali, primetićeš - ono zbog čega je srce zaigralo, nije sama stvar, nego priča u koju se ta stvar smešta.
Na primer, izazov.
Ili neočekivanost rešenja. Pronađeni sklad i simetrija.

U čemu je razlika?

Pa, probaj da zamisliš da treba da "proizvodiš" tu "umetnost" potpuno nezavisno od ovih elemenata. Na redovnoj bazi. Jednom nedeljno. Ili svaki dan. Ili 10^12 puta u sekundi?

Što je za veštačku inteligenciju sasvim prihvatljiv zahtev.
Milan Novković Milan Novković 22:44 13.09.2009

Re: Veštačka inteligencija, još jednom

A onda, kad to konačno osvojimo, posle tri dana "uvideti" da nas to u stvari i ne zanima.

Je li to čovekov defekt?

Jako maglovito se sećam tog davnog članka o ljudima što su naselili udaljena pacifička ostrva. Znam zasigurno (kažu arheolozi) da su na neka daleka polinežanska ostrva istraživači došli, zapamtili, pa se vratili po familije u južno-istočnoj Aziji. Po zvezdama su umeli da zapamte mesto relativno malog ostrva udaljenog nekoliko hiljada kilometara.

Morali su biti pametni u svakom smislu, i Tihi Okean jeste tih, samo mnogo je kilometara za one njihove više čamce nego brodove pre hiljadu i 5 stotina godina.

I onda su se daleki potomci potpuno promenili, pošto ništa nisu morali da rade. Nekako ne vidim smisao civilizacionaog razvoja u takvom kraju. Ne mogu da odgovorim zašto je njima utihla kreativna iskra. iako mislim da je samo zato što ih je bilo malo. U većoj grupi ne može tako lako da utihne, bez obzira na srećne i nezahtevne okolnosti - više ljudi, više energije, veća entropija-talasanje.
Ona je stvorila svet tehnologije, i ona će se uskoro osamostaliti od čoveka

Teško je reći, čekamo Draganov sledeći blog na temu Transhumanizma, menjamo se i mi i mešamo sa tehnologijom. Danas plombe i veštački kukovi sutra ko zna šta :) AI je još uvek interesantno pogledati.

Igranje sa prevrtanjem table :) Zamisli simulaciju koju radiš na kvantnom kompjuteru, tamo 6 milijardi inteligentnih entiteta, posle 5 minuta simuliranja, pametniji od svih nas, i ti isključiš pošto štediš bateriju :)
Milan Novković Milan Novković 22:48 13.09.2009

Re: Greshish ... i to je ljudski

Pa, probaj da zamisliš

Ok, razumem, u pravu si. Samo, po tom merilu nije ni umetnik uvek umetnik - ima puno rutine gde četkica mrda gore-dole, pa puno obrazaca koji se ponavljaju, pa repetitivne slučajnosti itd.

Daleko od toga da je svaki otkucaj umetnikovog srca kreativan.
gorran2 gorran2 23:13 13.09.2009

Gde je umetnost?

Milan Novković
Pa, probaj da zamisliš

Ok, razumem, u pravu si. Samo, po tom merilu nije ni umetnik uvek umetnik - ima puno rutine gde četkica mrda gore-dole, pa puno obrazaca koji se ponavljaju, pa repetitivne slučajnosti itd.
Daleko od toga da je svaki otkucaj umetnikovog srca kreativan.
Postoji fetišizam umetnosti.
U stvari, umetnost nije umetnost.
Galerije, muzeji... su groblja umetnosti.
Umetnost je u stvari jedna više elaborirana definicija života. Jedna naša pobeda nad logikom evolucije.

Na primer, ova Moore-ova figura je njegov akt. Svejedno, potpuno nezavisno od toga, ja mogu jedne večeri uz vino ispričati sasvim drugu priču o kretanju, savijanju prostora i perspektive pri prolasku kroz prostor koji ova figura definiše.
To je matematika koja je upotrebljena kao umetnost. To je legitimno - čak i ako nema nikakve veze sa stavovima i intencijama samog autora.
Ili mogu konstruisati i ponuditi priču o ljubavi, osećanjima, približavanju, udaljavanju, pretapanju - koristeći istu figuru.



Na kraju krajeva, mogu to uraditi sa bilo kojim drugim odabranim predmetom, koji nije obeležen kao umetnički artefakt.



Umetnost nema svoje značenje ni u sebi kao aktivnosti, ni u predmetu, ni u autoru, ni u gledaocu / slušaocu.
Umetnost je značenje čoveka. Kroz te šarene slike i zvuke mi sebi govorimo šta smo.
Nema nikakve veze što stalno lažemo. Što smo nedosledni. Što menjamo priču.
Umetnost je proizvođenje istine, i zato je niko ne može pozvati na odgovornost.

Inteligencija je jedna alatka u tome. Poput dleta, samo malo savršenija.

Tehnološka civilizacija međutim hoće da stavi centar sveta u to dleto. Štaviše, to je neminovnost, i to je nezaustavljivo.
Sredstvo koje je samo sebi cilj.

I tako... Najoptimističniji scenario koji mogu da zamislim je da "civilizacija" odjuri nošena svojim zanosom i svojom žurbom, a mi ostanemo da uz flašu dobrog vina tumačimo muziku i pričamo sebe.
dexter92 dexter92 00:09 14.09.2009

Re: Veštačka inteligencija, još jednom

Vestacka inteligencija?
Tako nesto ne postoji.
Ne postoje dovoljno uverljivi dokazi da se mozak moze reverse-engeneer-ovati i to ne samo ljudski mozak. Nismo uspeli da 'simliramo mozak' jednog mrava. I ne samo to. Ne postoje dovoljno uverljivi dokazi da je mozak 'nosilac' ukupne svesti.Sacekajmo da vidimo sta donosi Blue brain project.
Upload umova, tehnoloski singularitet, to su sve fikcije bazirane na nekim selektivnim ekstrapolacionim modelima.
dragan7557 dragan7557 07:39 15.09.2009

Re: ne slazem se!

Logika - sa sve inteligencijom - je neka vrsta aliena koji se razvija unutar čoveka.

Ja bih ih pre nazvao simbiotima nego alienima, zbog negativnog konteksta pojma alien koji se odomaćio zadnjih nekoliko godina.

Milane preporuka za post, uzgred na onaj tvoj od 12 t.m. sam odgovorio.

dragan7557 cerski
Milan Novković Milan Novković 11:08 15.09.2009

The Hidden Life Within

da se igra do kraja vasione





vishnja92 vishnja92 21:51 13.09.2009

e



kako ga uvek poeticno srocis, cudo jedno :)
Milan Novković Milan Novković 22:01 13.09.2009

Re: e

cudo jedno

Naslov sam maznuo od arhitekata :)

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:46 14.09.2009

Re: e

Milan Novković
... Naslov sam maznuo od arhitekata :)

Hm. Gde baš njih nadje?

Nedavno sam se malo nasmejao kada sam naišao na konstataciju: "Kažu da je arhitektura intelektualnija od slikarstva". Tako nešto mi nikada ne bi palo na pamet. Ni da je intelektualnija ni da je umetničkija.

Uvek sam smatrao da su (pravi) slikari - umetnici, a da su arhitekte - (manje više) zanatlije.

Premda priznajem da postoje zgrade u kojima ima izvesne umetničke dostojanstvenosti
Milan Novković Milan Novković 12:06 14.09.2009

Re: e

Hm. Gde baš njih nadje?

Nedavno sam se malo nasmejao kada sam naišao na konstataciju: "Kažu da je arhitektura intelektualnija od slikarstva". Tako nešto mi nikada ne bi palo na pamet. Ni da je intelektualnija ni da je umetničkija.

Uvek sam smatrao da su (pravi) slikari - umetnici, a da su arhitekte - (manje više) zanatlije.

Premda priznajem da postoje zgrade u kojima ima izvesne umetničke dostojanstvenosti

Prelistavao "svoje" novine u prodavnici i video naslov na časopisu iz arhitekture :)

Meni je arhitektura pri samom vrhu tabele. Vajarstvo isto (koja koicidencija pošto je Gorran postavio Moora) od kad sam optrčavao "uživo" oko nekih Moorovih dela izloženih onomad ovde u Tate Modern, pa video Barcelonu, pa onda počeo da obraćam više pažnju.

Nažalost, nama amaterima je teže "komunicirati" vajarstvo i arhitekturu korišćenjem 2D pomagala.

Arhitekti imaju i tu "nesreću" da nemaju previše često priliku da ispolje talenat, a i kad imaju šanse su da im nije in-sync sa kreativnim bioritmom.

Meni je osnovna inspiracija za ovaj blog, ma kako smandrljan pa nejasan, ta eksplozija koju možeš da proizvedeš vlašću čak i nad izuzetno malim delovima prostora, pa još gde se gubi granica između nauke, inženjerstva i umetnosti.

Eksplozija talenta i intelekta (otud oni zvučni "krici iz srca" )
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:54 14.09.2009

Re: e

Milan Novković
...Meni je arhitektura pri samom vrhu tabele. Vajarstvo isto (koja koicidencija pošto je Gorran postavio Moora) od kad sam optrčavao "uživo" oko nekih Moorovih dela izloženih onomad ovde u Tate Modern, pa video Barcelonu, pa onda počeo da obraćam više pažnju.

Vidim.

I ja volim vajarstvo (zajedno sa slikarstvom, naravno). Drago mi je da je Gorran okačio onog Mura gore. Izvanredan je taj Mur.

Naime, kao i većina Evropljana, ja sam sklon predrasudama kada su britanski slikari/vajari u pitanju,
pošto oni (u slikarstvu) umnogome zaostaju za drugim velikim narodima Evrope. Pri tom imam u vidu i da je Somerset Mom (Sommerset Maugham) u "Oštrici brijača" (Razor’s Edge), na jednom mestu, zapisao: "Енглези су велики народ, али никад нису умели да сликају и никад неће ни умети".

Medjutim, vajar Mur je neko sa kojim se VB može i mora dičiti.
Milan Novković Milan Novković 13:21 14.09.2009

Re: e

"Енглези су велики народ, али никад нису умели да сликају и никад неће ни умети".

Onomad je meni "sinula sijalica" kad sam jednom išao kolima u Francusku pa kako sam išao južno i dalje od mora počeli da mi privlače pažnju obaci an nebu - lepi, visoko, "čistiji" vazduh nego u UK - tj u UK je hladniji vazduh i pri visokoj vlažnosti se oblaci kondenzuju niže, šire, a i pogled ne dobacuje predaleko.

Pa sam, naravno, sad se smejem pošto se sećam reči "fallacy" sa tvog bloga, "zaključio" da Španci i Italijani imaju da zahvale i nebu na likovnim umetnostima (u Holandiji nisam obratio pažnju na nebo !!!).

Pretpostavljam da: što lakši život (samo ne prelak pošto onda kao mladi talenat rizikuješ da su ti i roditelji "opušteni" to više vremena za umetnost.

Evo da ti još malo zaklonim sunce Mišiminog junaka W. Turnerovom olujom

karalejla.superbljuh karalejla.superbljuh 13:32 14.09.2009

Re: e

Uvek sam smatrao da su (pravi) slikari - umetnici, a da su arhitekte - (manje više) zanatlije.

Premda priznajem da postoje zgrade u kojima ima izvesne umetničke dostojanstvenosti



Dobra arhitektura je vrhunska umetnost; ni intelektualnija, ni umetničkija, ni tehničkija od drugih, a sa jezikom, značenjima, inicijaciji osećanja i procesom stvaranja u rangu sa drugim umetnostima, izuzetna jer je u okrilju utilitarnog i kao takva često uspeva da uvali opako promućurna značenja tamo gde se umetnost inače ni za šta ne bi ni pitala. I ona se nosi sa tim da uvek bude bespogovorno javna i javna sa predumišljajem, mislim da je to dosta hrabro i petljovito.
Ima zgrada u kojima ima, kako kažeš, umetničke dostojanstvenosti, ali ima i onih u kojima ima i ritma i tkanja, komponovanja, luđaštva, pokormnosti, bunta, takta, bezobrazluka, sve kao i u drugim umetnostima.
Ima i zgrada koje nisu arhitektura kao što ima slika koja nisu remek dela.
dragan7557 dragan7557 08:47 15.09.2009

Re: e

ta eksplozija koju možeš da proizvedeš vlašću čak i nad izuzetno malim delovima prostora,

Za velike delove prostora videti sada već legendarnog :

David Deutsch, on our place in the cosmos
filmed Jul, 2005
Oxford England

stavljeno na TED čini mi se 2006

dragan7557 cerski
Milan Novković Milan Novković 10:47 15.09.2009

Re: e

Za velike delove prostora videti sada već legendarnog :

David Deutsch

Priča on i o malim delovima, u knjizi The Fabric of Reality: The Science of Parallel Universes and Its Implications gde objašnava i kako je "logično" da jedan elektron koji ide ka ploči sa rupicama prođe kroz "sve" (ne baš sve, zavisi gde su rupice) rupice odjednom (a to se "dokazuje" interferencijalno šarom iza ploče) tako što kroz svaku rupicu prođe njegova verzija u različitom univerzumu :)
background noise background noise 21:58 13.09.2009

E ovde ce sa mnogi nasekirati

Algoritmi za kvantne kompjutere će biti suviše kompleksni za ljude, većina algoritama za skoro sve ljude, pa će arhitekture ovih kompjutera implementirati neki drugi algoritmi izvršavani, za početak implementirani na klasičnim kompjuterima i mrežama, a posle na hibridima.


Pa joj kako cemo onda, masine da rade sta hoce a mi samo da gledamo ... Sto se mene tice , nemam problem sa tim da kao vrsta budem prevazidjen. Ima li sta normalnije u tome da iznedrimo nesto savrsenije pa cak i po cenu da ostane van nase moci poptunog poimanja samim tim sto je toliko kompleksnije.

To povećanje u efikasnosti ide i do mnogo hiljada puta, recimo 10,000 puta. Osoba koja sada ume da zadrži dah na 30 sekundi bi ovako to mogla da uradi na duže od 3 dana


Svakog leta na moru popravim kapacitet pluca. Danas preronio 2/3 duzine bazena. Izadjem iz vode i promrmljam kako sam slucajno rodjen na kopnu. A gde je trebalo da budes rodjen, pita me supruga. U moru, sa ostalim delfinima kazem ja. Neko je muskarac u telu zene, neko obrnuto, ja drzim sam delfin u telu coveka.
Черевићан Черевићан 23:13 13.09.2009

човек је слобода

Gde je čije kreativno srce, i gde je čije srce kreativne pažnje verovatno nije lako odgovoriti ni samom pojedincu.


Ja želim da vam kažem da suština ne prethodi egzistenciji; naprotiv, egzistencija stoji ispred suštine.Čovjek je jedino biće na zemlji koje posjeduje slobodu. Pas je rođen kao pas, on će živjeti kao pas i umrijeće kao pas, tu nema slobode. Ruža će ostati ruža; nema mogućnosti za bilo kakvom transformacijom – ona ne može postati lotos. Tu nema ni riječi o izboru, tu nema nikakve slobode. Tu je čovjek sasvim drugačiji. U tome je čovjekova veličanstvenost, njegova posebnost, njegova jedinstvenost. Zbog toga ja kažem da Čarls Darvin nije u pravu jer je počeo sa upoređivanjem čovjeka sa drugim životinjama; on nije zapazio osnovnu razliku. Osnovna razlika je: sve životinje su rođene sa programom, samo je čovjek rođen bez programa. Čovjek je rođen kao TABULA RAZA, čista tabla; ništa nije napisano na njoj. Vi treba da ispišete na njoj sve što želite da ispišete; to treba da bude vaše stvaralaštvo. Čovjek nije samo slobodan – ja volim da kažem da je čovjek sama sloboda. To je njegova najdublja suština, to je njegova prava duša. Onog tenutka kada čovjeku oduzmete slobodu, vi ste mu tada oduzeli njegovo najvrijednije blago, njegovo istinsko kraljevstvo. Tada je on običan prosjak, i znatno gori i od životinja jer one makar imaju određeni program. Tada je čovjek jednostavno izgubljen. Kada je jednom to shvati, da je čovjek rođen KAO sloboda, tada se počnu ptvarati sve dimenzije rasta. Tada je na vama što želite da postanete a što ne želite da postanete. To će biti vaša vlastita kreacija. Tada život postaje avantura – ne samo preživljavanje već doživljaj, istraživanje, razotkrivanje. Istina vam nije unaprijed data, vi treba da je stvorite. Na neki način, vi svakog trenutka stvarate sebe.

( Osho,Philosophia Ultima,Chapter #2:Man is Born as Freedom )

Milan Novković Milan Novković 00:19 15.09.2009

Re: човек је слобода

Kompleksni svet sloboda, od onih koje su drugi definisali, do onih koje smo mi sami definisali, prostih, izvedenih, kompleksnih, osnovnih pa viših.

Od onih koje nam drugi nude, pa sredina, pa mi sami. Od onih koje želimo, a nemamo, do onih koje imamo, a ne koristimo.

Od onih koje nemamo, a želimo samo dok ih ne dobijemo, do onih koje imamo, a ne želimo dok ih ne izgubimo.

Pa širok pojam koji retko ide sam, nego sa emocijama, čulima, razmišljanjima.

I tako je sloboda život u kom ne samo da nam drugi vuku konce nego ih često još više vučemo sami.

Ja mislim da egzistencija i suština ne mogu da se razdvoje zato što realnost oko nas, za svakog oko nas, ima objektivni i subjektivni deo gde možemo da se dogovorimo oko nekih mrvica na dnu objektivnog, pa nekih mrvica na dnu subjektivnog dok je u sredini nejasna i nevidljiva granica koja je nejasna i nevidljiva pošto je nemoguće podeliti nedeljivo.

Pomeranjem konaca te nevidljive sive zone, koja je neuhvatliva samo u svojoj fluidnosti, a osećamo je, mi pomeramo granice svojih sloboda i njihovih definicija.

Slobodu često više osećamo nego što možemo da je artikulišemo. I tako, na neobjašnjiv način umemo da budemo najslobodniji u malim, zatvorenim delovima prostora i vremena, i najzarobljeniji u svemu onom što možemo da artikulišemo kao slobode.

Sloboda je nejasan pojam pošto je i self-referencial - kad bismo dobili sve što tražimo izgubili bismo slobodu da žudimo za onim što ne možemo uopšte ili lako imati.

Zamišljam kako ću se osećati ako jednog dana topao i setan glas iz kompjuterskog zvučnika bude ovako pričao.
dragan7557 dragan7557 08:17 15.09.2009

Re: човек

. Čovjek je rođen kao TABULA RAZA, čista tabla;

Čer ovo je možda i najsumanutija deskripcija čoveka.
Uzimajući u obzir njenu nakaradnost, idiotizam, starost i olinjalost nije joj ni zameriti na prevaziđenosti.

Pošto sada i deca znaju (poodavno) da fetus prolazi sve razvojne stadijume, reći da se čovek rađa kao Tabula Raza je u najmanju ruku dekadentno da ne upotrebim neki adekvatniji izraz.

Čovek se rađa potpuno asambliran i spreman za instant upotrebu.
Čovjek je rođen kao TABULA RAZA, čista tabla; ništa nije napisano na njoj.

Osim celokupnog predhodnog razvoja, kroz koji je fetus prošao

Deo koji se naziva tabulom razom je deo na kome sve i svašta nesuvislo žvrlja idiotska, neprirodna i nakaradna sredina u kojoj čovek nastaje.

Recimo da svaka beba pliva perfekto nije ni potrebno dokazivati, pošto je pre rođenja sav svoj život provela plivajući u materici a prvi susret sa "civilizovanom" sredinom u kojoj će provesti interval zvani život su batine koje dobije iz "zravstvenih" razloga. Koje psiholške posledice ovo prvo batinanje (nasilje bez osnova i potrebe) ostavlja i koliko trpimo zbog ovog idiotskog ponašanja, naših "civilizovanih" nakaradnih shvatanja ostaje da se istraži.

Od sedamdesetih na ovamo se u nekim društvima praktikuje porađanje u vodi i naravno bez batinanja koje je iz raja izašlo.

Ako mače posle nekoliko dana po rođenju bacite u vodu, ono će nastaviti da pliva, ovaj čin izvesti sa bebom bi se smatrao pokušajem ubistva i bio sankcionisan od strane drušva teškom robijom i naravno svestranom osudom i zgražavanjem "civilizovane okoline."

dragan7557 cerski
Milan Novković Milan Novković 11:15 15.09.2009

Algoritamski otisak egzistencije

egzistencija stoji ispred suštine

background noise background noise 23:24 13.09.2009

Singularitet mu dodje k'o smrt

Pa dobro onda, ima li zivota posle smrti?
gorran2 gorran2 00:49 14.09.2009

Re: Singularitet mu dodje k'o smrt

background noise
Pa dobro onda, ima li zivota posle smrti?
Idem da vidim, pa se vraćam da pričam
Blade Runner Blade Runner 01:25 14.09.2009

Optical chip



Light it up: The silver-colored rectangular chip in the middle of the copper-colored holder is Intel’s latest advance in silicon photonics. The chip contains eight modulators that encode data onto light that enters and exits from the side via optical fibers (not pictured). This chip can process 200 gigabits of data per second and is used to test designs that could ultimately process a terabit of data per second.
Credit: Intel


ceo tekst
Milan Novković Milan Novković 08:44 14.09.2009

Re: Optical chip

Hvala Blade.

Ovaj Intelov je još i "normalan" - trilioni+ fotona, prekidači, logika,...
Samo impresivan, i EC gura photonics kao jedan od tematskih prioriteta u istraživanju.

Ovaj kvantni je meni fascinanatan zato što nema "pokretnih" delova u samoj logici (switcheva) nego samo kanali od stakla. A odgovor nije hard-codiran (iako logika jeste).

Algoritamska-logika gde
- logiku ne kapiramo nego "čučimo" povrh čiste matematičke apstrakcije (kvantna mehanika), koju ne razumemo mnogo iako smo je otkrili i pokazala se tačna
- a ni u algoritmu nema neke mnogo više logike nego opet matamatička apstrakcija, geometrijska.

Crpimo ne samo insipraciju iz nečega što su još uvek spoznajni singulariteti svoje vrste, nego i nešto opipljivo.

Dobro, trivijalizujem, nego meni impresivno pošto sve direktnije koristimo nešto moćno, spooky, što decenijama ne razumamo.

Bio čovek religiozan ili ne ono što ne znamo dovoljno uvek ima tu blago-božansku dimenziju.
Milan Novković Milan Novković 08:56 14.09.2009

Re: Optical chip

Kad vidim ove silne konektore oko Intelovog čipa setim se nedavno napravljenog radio prijemnika u Berkeleyu:

"We have constructed a fully functional, fully integrated radio receiver, orders-of-magnitude smaller than any previous radio, from a single carbon nanotube. The single nanotube serves, at once, as all major components of a radio: antenna, tuner, amplifier, and demodulator. Moreover, the antenna and tuner are implemented in a radically different manner than traditional radios, receiving signals via high frequency mechanical vibrations of the nanotube rather than through traditional electrical means. We have already used the nanotube radio to receive and play music from FM radio transmissions such as Layla by Eric Clapton (Derek and the Dominos) and the Beach Boy's Good Vibrations. The nanotube radio's extremely small size could enable radical new applications such as radio controlled devices small enough to exist in the human bloodstream, or simply smaller, cheaper, and more efficient wireless devices such as cellular phones"

Tako, 1 mikron dugačak, 10 nm širok (10,000 puta uži od ljudske kose) za buduće radio kontrolisane uređaje u telu, npr.

Multy-media entertainment budućnosti - po jedan se nakači u nama na svaki sensory nerve dok im PC (ili mobilni) emituje doživljaj :)

Blade Runner Blade Runner 14:31 14.09.2009

Re: Optical chip

radio controlled devices small enough to exist in the human bloodstream,

Zvuči zastrašujuće.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 14:40 14.09.2009

Re: Optical chip

ko je reko Intel?

Milan Novković Milan Novković 00:31 15.09.2009

Re: Optical chip

njanja_de.manccini
ko je reko Intel?

Onomad su Intelove akcije tako surovo padale pri lošim Intel vestima, pa se vraćale relativno brzo, da smo mi (polu-paceri, traderi sa sopstvenim novcem koji je trebao da ide na štednju) to počeli da koristimo kao trading signal neko vreme, sumnjajući na pozadinske manipulacije :)

Mnogo ljudi ima akcije velikih firmi i pozitivna povratna sprega lošeg sentimenta ume da bude jača nego kod manjih firmi, tako da manipulacije nije ni moralo biti.

Ništa intelektualno bizarnije od kostura pogrešne strategije koja radi dobar posao. I koja onda tako radi dok ne pokušamo da joj dodamo "mišiće" :)
jasnaz jasnaz 08:09 14.09.2009

- -



-- Ono što me fascinira je bogatstvo skoro praznog prostora, gde je jedini algoritam koji se od nas očekuje da postavimo svoju tarabu.
Milan Novković Milan Novković 09:02 14.09.2009

Re: - -

jasnaz
-- Ono što me fascinira je bogatstvo skoro praznog prostora, gde je jedini algoritam koji se od nas očekuje da postavimo svoju tarabu.

Ovo su neki tehno algoritmičari, a evo i botaničara :)

Vladimir Maričić Vladimir Maričić 17:50 14.09.2009

Tehnoromantizam

Where is someone's creative heart,
And where is someone's heart of creative attention,
'tis not an easy question for any human to know.
Lack of any cohesion amongst the answers
Only enrichens the lives of us average individuals
While our singular lives flow.


Pretpostavljam da će ljudi koji pišu ovako biti medju prvima od krvi i mesa koji će biti uključeni u sistem. Jedini pobednici medju nama će biti onih 1.2 miliona funckcionalno nepismenih Srba.

Da li si i ti zaveštao svoje organe?
Milan Novković Milan Novković 18:41 14.09.2009

Re: Tehnoromantizam

Vladimir Maričić
Where is someone's creative heart,And where is someone's heart of creative attention,'tis not an easy question for any human to know.Lack of any cohesion amongst the answersOnly enrichens the lives of us average individualsWhile our singular lives flow.Pretpostavljam da će ljudi koji pišu ovako biti medju prvima od krvi i mesa koji će biti uključeni u sistem. Jedini pobednici medju nama će biti onih 1.2 miliona funckcionalno nepismenih Srba.Da li si i ti zaveštao svoje organe?

Vladimire dragi, svi smo pomalo "tehnoromantičari" pošto dolazimo ovde, na Internet uopšte, koristimo mobilne, menjamo ih s vremena na vreme, kola, itd.

U stvari, ja mislim da se ne radi o nikakvom posebnom romantizmu nego vanrednoj radoznalosti koja nam je urođena i logična osobina koja nam čini život interesantnijim i, na kraju, produktivnijim.

Ljudi pišu kako pišu iz više razloga: talenta za pisanje, šta žele da kažu, šta žele da čitaoci pročitaju, interesovanja i uzbuđenja koja im donosi svet oko njih.

Tako, jedno te isto napisano od strane više ljudi može da znači različito, čak i pre čitaoca, i krije iza sebe različite ljude. Čitalac sa svojim osobinama samo čini stvar još dinamičnijom.

Ja uopšte ne volim da čeprkam po svom telu nepotrebno, iritira me sve što nije udobno, nemam nakit na sebi, nemam sat, nosim minimalnu količinu komforne odeće opet, samo kad moram :)

A da sam radoznao jesam, do ivice bolesnog, ne samo kad je tehnologija u pitanju, nauka i slično. Kad bih se ponovo rodio ima bar 100 poslova između kojih bih teško izabrao. Od noćnog portira gde bih mogao čitati knjige na poslu uz više slobodnog vremena nego pri mnogim poslovima gde je posao čitanje knjiga, preko svih nauka koje mogu da ti padnu na pamet, do mlaćenja po planeti zemlji, da je bolje upoznam, u kakvom god aranžmanu.

Nisam zaveštao svoje organe, mislim da bih trebao, retko razmišljam o smrti i lošem uopšte, a kako bi drugačije vanredan optimista. Umem da budem lenj i kad radim 17 sati dnevno, aljkav takođe.

Umem da se oduševim tuđim oduševljenjem, dok god ti tuđi ne isijavaju negativno, i nikad nisam razumeo zašto je toliko ljudi na ovom svetu, kojima egzistencija nije ugrožena, toliko nervozno i ratoborno. I zašto im se čini da ih pored ono relativno malo usual suspect mnogo više drugih ljudi ugrožava.

Gde im je hrišćansko, božje zapovesti, praštanje, mir. Šta propovedaju, šta bi radili sa svim tim manje vrednim ljudima oko njih

Ok, možda me nije tvoj komentar insiprisao koliko i onih par izvornih tehno novosti, ali i kako bi kad sam ja tehnoromantičar

Vladimir Maričić Vladimir Maričić 20:05 14.09.2009

Re: Tehnoromantizam

Dragi Milane, Hteo sam da napišem nešto pametno a izazvah lavinu. Mislio sam ako kompjuteri treba da preuzmu inteligenciju onda će je preuzeti od umova kao što je tvoj. Pa onda se pitam da li slobodni ostaju samo oni koju su nepismeni.

Sorry ako si me pogrešno shvatio ili osetio negativno zračenje. Hvala što me opominješ. S jedne strane, na b92blogu sam da bih ratovao, s druge strane to odražava i stvarnu personu ili njene konflikte.

No predivno kad te nauka može inspirisati, pomaže mi da prevedem tvoje reči da bih te razumeo. All the best buddy!
Milan Novković Milan Novković 20:49 14.09.2009

Re: Tehnoromantizam

Sorry ako si me pogrešno shvatio ili osetio negativno zračenje

Pogrešno sam shvatio, izvini Vladimire, ali se nisam naljutio zato što mi se i pre učinilo da ti kad "ratuješ" to radiš iz razočarenja što autor nije bolje uradio posao, a ti bi voleo da jeste, a ne zato što ti je do sukoba sa individualcima.

To je meni normalna i fer-pley reakcija, ja imam te porive kod kuće, imao bih i ovde, nego samo pazim, npr.

A veseo sam na blogu samo zato što mi se zalomilo tih 17 sati dnevno ovih dana, pa svako malo skoknem na blog, na pauzu. I preteram ovde, naravno, samo ljudi su ljubazni.

Što se tiče mašina - ja sam stvarno jako radoznao, ali daleko da imam formirano čvrsto mišljenje.

Adikt, pa je lako razumeti da kao takav mogu satima da gledam TV, igram igre. Sutra, ako se pojave ovi mali nanobots prijemnici u krvi, pa nam potpuno odsimuliraju ulaze iz svih čula, ja hoću to probati kad mi se učini da je pouzdano. Ja ne vidim ništa loše u tome - kad ne možemo da odemo u galeriju mi kupimo kjnigu pa prelistavamo, kad ne možemo da odemo na lepo, egzotično mesto mi iskoristimo priliku da odgledamo na TV-u.

Sutra, ako ne budemo mogli da priuštimo da odemo negde što da nam kompjuter ne odsimulira skoro realno kao da nam se dešava, ako je moguće.

Samo, ja ne bih probušio uvo za minđušu, a kamo li uradio nešto oštrije na sebi, pa taman da znam da ću sutra biti najpoželjniji muškarac na svetu. O nekoj trampti sa ozbiljnijim đavolom iz mašine da ne pričamo - ja prosto toliko cenim svoje telo, ovakvo kakvo je, debelo i masno.

Ali, opet taj crv radoznalosti :) Mi i dalje ne znamo mnogo o svesti, tj njenu prirodu, izvor joj uopšte ne poznajemo. Te pametnije mašine sutra mogu još dugo, ko zna koliko, da ostanu samo mašine, bez svesti, algoritmi bez duše gde je potpuno u redu da ih isključimo.

A možda se kriju neke interesantne tajne, možda je ovo što u nama vidimo, ono što jesmo.

Ako sutra budemo mogli da probamo stvari koje će nam otvoriti nove horizonte, i ako ja svu tu vežbu budem mogao isključiti na daljinski kad prestane da mi prija, ja ću probati.

Toliko sam radoznao, kao što bih voleo da vidim neke nove svetove, saznam o strukturi prostora i vremena, kako smo svi nastali, zavirim u prošlost, budućnost, voleo bih i da vidim i šta će kompjuteri sutra doneti.

Ako će doneti samo algoritme koji sve znaju, nikom ništa, i danas znam mizerno malo od onog što gugle servira, pričam na Internetu pomalo i površno sa ljudima koje slabo znam, gde u svemu uvek postoji neko ko zna bolje od mene.

A ako nam kompjuter otškrine prozor u svest, utoliko mnogo bolje, otvara nam i pomalo prozor u ljubav, mržnju, empatiju.

Ako je svest skup svih čula organizovan, mentalno, na odgovarajući način, kao što se dugo mislilo, i neki još uvek misle, neka, lepo, sledeći put ću još duže žvakati hranu i obuti meke cipele da osetim kaldrmu pod nogom.

Mnogi ljudi nemaju pojma koliko mi tehnoromantičari (ok ti je reč, to smo), u stvari, ponekad ne verujemo ovim čudima - ja sam još na poslu danas zato što je ovo čudo što sam isprogramirao puno bagova

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:29 14.09.2009

Evo još jednog H. Mura


Entitled "Large Reclining Figure" (1984) by English sculptor Henry Moore. 20 such sculptures are around the gardens! Atlanta Botanical Gardens !
jasnaz jasnaz 08:29 16.09.2009

proces

kreiranja



The monks of the Shaolin temple

Shaolin, which can be translated as young or new forest, is the name of a group of Chinese monasteries, where Chan Buddhism is combined with a specific type of martial arts. The Buddhist monks appearing in the production of Sutra belong to the original Shaolin Temple, established circa 497 on Song Mountain, one of China’s five sacred mountains. While there are several schools and troupes offering kung fu productions inspired by the teachings of the Shaolin Temples, the true disciples of Shaolin philosophy—like the monks collaborating here on Sutra—participate in only one artistic project and one tour. Their lives are otherwise devoted to the practice of martial arts and meditation.
___ ___ ___ ___ ___



From pitons to bridges, shells to boats, the box is never quite a box. (Le Monde).

__ __ __ __ __ __
u beogradu je bitef




Milan Novković Milan Novković 09:02 16.09.2009

Bound Slave

box is never quite a box

Kažu (ne sećam se gde sam pročitao) da Mikelanđelo nije mnogo "cinculirao" ako skulpture koju radi, tj išao okolo nje da bi je uradio grubo prvo, pa polako, sve okolo, prema detaljima.

Tako bi za samu izvedbu skulputure bio dovoljan i nešto manji talenat, a sa podjednakim smislom da prepozna lepo, tj iterativni je rad (uradimo nešto sa sposobnostima kakve imamo, smisao za lepo nam pomaže da prepoznamo gde nije dobro, pa iterativno dorađujemo.

Pa je Mikelanđelo imao vandredan talenat i za mentalno manipulisanje i igranje sa prostorom - tj vanrednije od većine drugih vanrednih umetnika.

Tako mu je posebno interesantan (bar meni bio) Unfinished Bound Slave gde vidimo kako radi, prosto skida višak, kamene okove sa lika.

jasnaz jasnaz 10:33 16.09.2009

mentalno manipulisanje i igranje prostorom




opčinili su me sinoć svim otvaranjima kutija - - - i svojih pokreta



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana